ZAŠTO NITKO JOŠ NIJE UPALIO ALARM? Prirodni pad populacije u prvih pet mjeseci ove godine najveći je u hrvatskoj povijesti

Nema tih gospodarskih, financijskih, socijalnih, demografskih ili bilo kojih drugih pokazatelja i trendova prema kojima su Hrvatsku svojim vladanjem prikovali na europsko dno ili postavili u samo prizemlje, a koji bi barem malo zabrinuli ikog, uglavnom bez kriterija pozicijski ustoličenog recentnim načinom trgovinskog stranačko-partijskog vladanja. Hrvatska je poput strogo kontrolirane matrice unutar koje nema unutarnjeg nemira niti svojevoljne promjena polja, a ljudi su polako i sigurno pretvoreni u brojeve bez posebnog značenja i naročito bez posebnog mišljenja o odgovornosti, negativnosti pokazatelja, nezadovoljstvu u prizemlju i općenito slici Hrvatske. 

Hrvatske koja s prolaskom vremena postaje sve manje zemlja europskih vrijednosti, inače pojmovno nemjerljive fascinacije i značaja usprkos svojoj imaginarnoj pojavnosti u Hrvatskoj, i to naročito fascinacije u redovima slučajnih hrvatskih predstavnika u raznim briselskim parlamentarnim domovima, odborima, tijelima i sličnim zatvorenim matricama. 

Stvari poprimaju obrise planski režiranog filma u polju znanstvene fantastike, a korisnost se njihova boravka u europskoj matrici pozicijskog zadovoljstva mjeri za Hrvatsku infinitezimalnim veličinama. Posebno to vrijedi za slučajne visoko financijski zbrinute prolaznike iz redova dvaju, politički dosad vodećih upravljačkih sustava u Hrvatskoj, čije su pak odanosti, pognutosti, zahvalnosti, zadivljenosti i slične vrline prema domaćem stranačko-partijskom zatvorenom krugu u odnosu na odgovornost prema Hrvatskoj jednostavno nemjerljive.        

Glas poniznosti

Gotovo je isti matrični obrazac uspostavljen i u hrvatskom političkom upravljačkom sustavu pa su nacionalni idealizmi i pogotovo nacionalne razvojne potrebe utopijska varijanta djelovanja, koja se usput iz samog središta redovito i bez ikakve dileme proglašava (uz uredno ponavljanje s razine matričnih brojeva-ljudi u svim mogućim prilikama i neprilikama) vrlo za Hrvatsku štetnim populizmom pa sve do radikalnih oblika političkog djelovanja. Racionalizam u zatvorenoj matrici praktički ne postoji, dok logika promišljanja temeljena na znanstvenim pokazateljima unutar matrice postoji još manje, a ona izvan nje samo remeti strogu brojčanu uređenost i uspostavljenu mirnoću.   

Nema prilike u kojoj se s vrha ne pokazuje uigrano zadovoljstvo, a s matričnih polja zadivljenost prema vrhu pa su s trgovinskog dijela osmijesi normalnost koju remeti samo brutalna, otvorena, iskrena i zaslužena paljba s najvećeg političkog brda u zemlji. Koja nema namjeru stati, a kad je ne bi bilo, zatvorenost bi se matrice pretvorila u neprobojni bedem koji ni jedni izbori ne bi mogli u političkoj kontroli uglavnom svega oko nas otvoriti za prolaz znanja, spoznaje, logike, znanstvenih zakonitosti, sposobnosti, odgovornosti, nacionalnog idealizma i svega onog što bi trebalo krasiti nacionalni izvršni upravljački tim na putu prema gornjim europskim pozicijama s obzirom na razvijenost i uređenost. 

Nikad se nije dogodilo da iz samog središta političke matrice dođe ijedan glas poniznosti ili bilo kakve isprike prema hrvatskom puku opterećenom s puno toga u svakodnevici niti se dogodio bilo kakav otklon od izjava punih samohvale i zadovoljstva vladanja nad Hrvatskom. Osmijesi su i zadivljenost izrečenim s vrha ili središta poprimili takvu programiranost kojom bi se zanosili i ideologijski prethodnici samonazvani demokratskim ustrojem u bivšoj zajednici, a koju su europske vrijednosti jednostavno u usvojenoj deklaraciji nazvali nepoželjnom političkom sveobuhvatnošću u modernim vremenima. 

Neumoljiva statistika

Posebno iznenađuje stranačko-partijska sljedba skučena u matrici i svojem novom ideologijskom anacionalnom otklonu uvjetovanom sebičnim pozicijskim materijaliziranim formama (naravno, i trgovinskim političkim pro formama), koja ni u jednoj prilici slavljeničkih druženja nije u stanju priupitati: kamo mi to, kako i s kim Hrvatsku vodimo? Glasovi se puka unutar matrice ne čuju niti se žele čuti kad je osmijeh s vrha poželjnost koja može zamijeniti svaki unutarnji nemir izazvan stanjem izvan zatvorenog matričnog okvira. 

Nikako se ne uspijeva po političkoj želji s vrha ispuhati problematika koja najviše po svim stručnim i znanstvenim promišljanjima iz različitih granskih pozicija opterećuje hrvatsku sadašnjost i budućnost. Neumoljivost je službene statistike konstanta, a njezine su najave budućih trendova i pokazatelja najbolji pokazatelj političke uspješnosti i egzaktna negacija samohvale i prigodnih osmijeha. Ponovno se potrebno vratiti na silinu prirodnog pada u Hrvatskoj i mirnoću s kojom se promatra demografski nestanak Hrvatske. Najnoviji podaci  objavljeni nedavno, 30. lipnja ove 2021. godine, neumoljivo pokazuju nastavak demografskih negativnosti još većom silinom. 

Prirodni je pad hrvatske populacije (više rođenih nego umrlih po mjesecima) u prvih pet mjeseci već dosegao – 12.143 osobe! To je najveći prirodni pad u prvih pet mjeseci ikad. Primjera radi, u prvih pet mjeseci 2020. (također virusne godine i godine kad je zabilježen najveći prirodni pad u povijesti Hrvatske; veći od -20.000 osoba) prirodni je pad iznosio -7985 osoba. 

Porast je prirodnog pada hrvatske populacije u prvih pet mjeseci 2021. u odnosu na isto razdoblje 2020. nevjerojatnih 52,0%! Porast nestanka hrvatske populacije samo prirodnim putem za više od 50% u samo jednoj godini i u zadovoljstvu bi vladanja trebao podići razinu zabrinutosti i uzbune. Pogotovo stoga što bi nastavak ovakvog relativnog odnosa do kraja 2021. godine mogao podići prirodni pad na više od 30.000 osoba!

Povećanje smrtnosti

Zadrži li se pak razina prirodnog pada nakon svibnja do kraja godine na prošlogodišnjoj razini, prirodni bi pad mogao biti gotovo -25.000 osoba (točnije – 24.879 osoba). Svaki je od ovih pokazatelja (- 12.143 za prvih pet mjeseci 2021., -30.000 uz nastavak trenda do kraja 2021. i -25.000 uz isti nastavak nakon svibnja kao prošlogodišnji) dovoljan za opću zabrinutost i definitivnu i konačnu potvrdu kako demografska problematika nije niti može biti svjetonazorsko i političko pitanje, već isključivo strateško nacionalno. 

Zabilježeni prirodni pad hrvatske populacije u prvih pet mjeseci ove godine primarno je posljedica povećanja smrtnosti, dok se rodnost nešto i povećala. Prošlogodišnja je smrtnost u prvih pet mjeseci iznosila 22.393 osobe, a ovogodišnja čak 26.983, dok je rodnost u isto vrijeme bila 14.408 prema 14.840 rođenih.

Nakon ovakvih negativnosti osmijesima potvrđivati uspješnost ili proglašavati svaku demografsku poticajnu mjeru nepotrebnom (npr. u gradu Zagrebu) ili tvrditi kako se puno toga poduzima u pogledu demografske revitalizacije hrvatske populacije ili mirno promatrati demografsku kataklizmu ili tvrditi kako se puno troši demografski na opstanak Hrvatske zvuči apsolutno neprimjereno i zapravo potvrđuje antihrvatsko političko djelovanje. 

Mogu o tome apologetski novinari pisati koliko god hoće s pozicije svoje nasljedne ideologije, mogu u funkciji opravdavanja političkog djelovanja ulaziti u problematiku koju malo ili nimalo ne razumiju, mogu demografsku problematiku svrstavati u politički milje po želji (pogotovo suprotan njihovu anacionalnom), mogu sve činiti kao, uostalom, i svi oni u okviru vladajuće političke matrice koji potvrđuju uspješnost vladanja, ali se ovakve egzaktne negativnosti ne mogu nikad negirati niti mirno promatrati kao da ne postoje. 

Što bi trebali činiti znanstvenici uz ovakve pokazatelje? Tražiti opravdanja u političkom postupanju i negiranju stvarnosti ili zatvarati oči pred znanstvenim neumitnostima ili se podrediti političkoj matrici bez pogovora ili prihvatiti demografski nestanak Hrvatske kao posebnu europsku vrijednost? 

Usprkos stalnim upozoravanjima već više od trideset godina, malo se toga u matrici promijenilo prema demografskoj problematici, ali su zato velike promjene nastale unutar biračke populacije. Tko ih shvati i u skladu s njima politički postupa moguće su i promjene strukture same matrice.

Velika promjena

Malo je onih koji će na postavljeno pitanje o apsolutnoj izmjeni biračke populacije nakon 2001. godine odgovoriti čak i približno apsolutnim brojevima. Promjene su s obzirom primarno na smrtnost hrvatske populacije i ulazak u 19. godinu starosti (biračku dob) tako intenzivne da iznenade apsolutno svakog, pa čak i velike majstore PR friziranja. Ovom prilikom o tehničkom dohvatu glasova putem baza podataka, pozivnih centara, obaveznih dovođenja na izbore ljudi s popisa i sličnim metodama stranaka s velikim članstvom nećemo. 

Nevjerojatna izmjena biračke populacije kao posljedica demografskih promjena trebala bi biti temelj predizbornog analitičkog i političkog postupanja i u skladu s time izbora ljudi na listama. Nakon 2001. godine u Hrvatskoj je do kraja svibnja 2021. godine umrlo ukupno 1,014.687 osoba, a u biračku je dob ušlo, po službenoj procjeni Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, oko 810.000 osoba. Izmjena je, dakle, više od milijun i osamsto tisuća osoba! Starija biračka populacija uglavnom nesklona političkim promjenama smanjena je za više od milijun osoba, a mlada se, uglavnom sklona promjenama, povećala za više od 800.000 osoba. Kad ova druga ne može pronaći u političkoj ponudi vladajućih ili opozicijskih dugovječnih vladara po istoj matrici promjenu, okreće se onima koji je nude, neovisno o političkim i svjetonazorskim atribucijama. 

Budite i dalje zatvoreni u svojoj matrici, na izbore i dalje krećite s poslušnicima i podanicima, mislite i dalje kako se tehničkim dohvatom i trgovinskim sklapanjem može racionalno vladati i nikad ni dalje ne uzimajte znanstvene argumente u obzir. U ime ostanka Hrvatske na europskom dnu, neuređenosti hrvatskog društva i pražnjenja hrvatskog državnog prostora.