fbpx
Ivana Ivanovic/PIXSELL

ZA OBRANU NE TREBAMO AVIONE, TREBAMO LJUDE: Svejedno je imamo li 3 ili 4 aviona, ali je bitno imamo li 3 ili 4 milijuna stanovnika

Autor: Stjepan Šterc

Teško se prisjetiti hladnijeg i nestabilnijeg proljeća i u vremenskom i klimatskom sivilu veće nesigurnosti mladih generacija za budućnost koja neumitno uvijek dolazi, koliko god ona bila opterećena nagomilanim virusnim, potresnim, političkim, gospodarskim, financijskim, socijalnim, demografskim i inim krizama.

Hrvatska je stvarnost u svim takvim složenim okolnostima dodatno još obilježena čvrstim recentno vladajućim političkim zagrljajem, koji nimalo ne popušta niti ga isti vladajući pokušavaju mijenjati zbog nabrojenih kriza u prijateljski, uz stvarnu zabrinutost i postupanje prema svima izvan ili ispod njihova zaštićenog i branjenog po puno osnova političkog i strogo selektivnog kruga.

Takva hrvatska stvarnost istovremeno dodatno pojačava subjektivni osjećaj proljetne hladnoće na nižoj razini i dosegnuti politički osjećaj njihove važnosti i nezamjenjivosti na višoj. Podijeljenost je time hrvatskog društva osigurana za cijelo vremensko razdoblje njihove vladavine i malo im u njihovu usmjeravanju Hrvatske prema interesima drugih izvan zemlje znače krize, nezadovoljstva, logična promišljanja, hrvatske potrebe i slična zanovijetanja, koja usprkos racionalnosti i statističkoj i znanstvenoj utemeljenosti uvijek krste populizmom, a nerijetki misaono limitirani mediokriteti unutar političkog miljea i ekstremizmom, pa sve do fašizma.

Manje su u tom kolopletu prosječnosti bitni naručeni govornici, politički plaćenici i anacionalni poslanici iz drugih smjerova, koji se ionako ne mogu mijenjati u svojoj ideologijskoj skučenosti i uz svoje naplatno djelovanje, već su bitni svi oni ostali koji formalno pripadaju pozicijskoj političkoj nomenklaturi i svjesno svojom mirnoćom prihvaćaju “vremenske i klimatske promjene” koje štete hrvatskom društvu i prostoru i u njima ostavljaju vidljive negativne tragove.

Hrvatski problem

Međutim, kad su u pitanju izborna potvrđivanja i programska skretanja Hrvatske prema nacionalnoj neprepoznatljivosti, nema te krize koja može zaustaviti izbornu tehnologiju modelom tehničkog dohvata relativno malog broja glasača stranačko/partijskim ustrojem ili neuvjerljivom ponudom zaustaviti dolazak nezadovoljnika na birališta. Iskušana utakmica u kriznim vremenima na domaćem terenu i uz dobrohotnog suca koja i prosječnom izborniku s misaonim amaterima može donijeti rezultat. Nema odgađanja izbora ni skretanja sa zacrtanog puta; kao u pjesmi koju su prethodnici nasljedne današnje većine vladajućih nekoć pjevali u svim prigodama, a danas i bez pjesme isti nastavljaju svojim postupanjem anacionalni slijed. Kakav rat, agresija na Hrvatsku i branitelji, kakvo hrvatsko iseljeništvo i nacionalne razvojne potrebe ili Dan državnosti kao dostojanstveni praznik s hrvatskim simbolima posvuda.

Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Ipak treba opet ponoviti i priznati, nisu oni problem suvremene Hrvatske (iako formalno svakako to jesu), već su to svi šutljivi stranački/partijski vojnici, šutljivo i pognuto stranačko/partijsko članstvo, uljuljano u svoju važnost akademsko društvo, opozicijsko udruživanje bez kriterija i cilja, novinski podupiratelji poput sljedbe i svi koji ostaju na izborni dan doma u svom nezadovoljstvu s doživljenim, viđenim i ponuđenim.

Odgoditi se može i treba samo popis stanovništva kako se ne bi vidjela razina demografske devastacije prije izbora, razlika između službenog broja birača i starijeg stalnog stanovništva iznad 18 godina, dosegnuti stupanj starosti ukupne hrvatske populacije, silan gubitak učenika osnovnih i srednjih škola, razina iseljavanja mladih i posebno razina nacionalne ugroženosti demografskim slomom i prazninom prigraničnih hrvatskih područja.

Anacionalni obrazac

Dan je hrvatske državnosti i protječe u naznačenom vremenskom i ostalom sivilu s početka teksta, iako je nedjeljni kraj svibnja (“u proljeće kad procvjeta” kako kaže pjesma) kad bi sunce i toplina trebali biti svuda oko nas, a osjećaji zadovoljstva i radosti prevladavajući. Na sam je Dan državnosti hrvatski puk poslan na drugi krug izbora po kazni, kako bi se po ne znamo koji put pokazala politička moć usmjeravanja, potvrdio čvrsti politički zagrljaj nad svakom racionalnošću i dokazala mogućnost političkog usmjeravanja hrvatske nevjerojatno na izborima tolerantne populacije prema anacionalnom, stranačko/partijskom i u osnovi protiv hrvatskog razvojnog djelovanja.




Dan je državnosti, a posvuda po Hrvatskoj i naročito u gradu Zagrebu upravo se ta državnost gotovo i ne vidi. Slučajnosti su u “koalicionom” trgovinskom sklapanju i djelovanju u funkciji primirivanja hrvatskih nacionalnih i identitetskih vrijednosti isključene, a simbolička praznina Zagreba i Hrvatske upravo na taj dan jasna je potvrda neprepoznatljivosti današnje Hrvatske pod nametnutom političkom sveobuhvatnošću. “Sretan vam svima Dan državnosti u izbornom danu bez zastava i svečanog ugođaja”, poruke su koje pokazuju hrvatsku današnju političku stvarnost i tužnu sliku vladanja našim mislima i osjećajima.

Promjene po anacionalnom obrascu vladanja nakon ovih lokalnih izbora treći su put u Hrvatskoj potvrdile kako se do vlasti ne dolazi sposobnošću, odgovornošću i prema hrvatskim razvojnim koncepcijama, nego protivljenjem recentnom vladanju bez kriterija i uspješnosti koji mlada populacija ne može više ni gledati ni slušati.

Razina stručnosti

Demografski se trendovi i pokazatelji nevjerojatno podcjenjuju u svim izbornim predviđanjima, a vječni, nazovimo ih politički analitičari, okupljeni oko stranačko/partijskog vrha nikad ni u jednoj prilici nisu u stanju išta racionalnije izgovoriti u tom smislu. Zapravo to i ne iznenađuje jer su svjetlosnim godinama udaljeni od znanstvene metodologije i tehnike statističko-matematičkog i grafičkog procjenjivanja promjena, korelacija i vjerojatnosti. Nevjerojatno izgleda upornost njihova forsiranja na javnoj sceni ili unutar stranačko/partijskih izbornih stožera kad je svima jasno kako nisu u stanju izračunati ni jednostavni broj koordinacije, a kamoli složenije uvjetovanosti. Razinu je njihove stručnosti najbolje opisao predsjednik RH na primjeru ideološki nametnutog mediokritetskog stalno prisutnog tzv. političkog analitičara terminom koji počinje s ništa.

Baze podataka, vjerojatnosti, potencijali, uvjetovanost, modeli i slično su u PR primjeni po osjećaju, prema posebnoj naplativosti i političkom podilaženju stranačko/partijskom vrhu u izbornim stožerima i predviđanjima nepotreban teret u stručnoj manipulaciji. Rezultat su takvog u osnovi nestručnog pristupa posljedično onda i kadrovska rješenja za pozicijska mjesta na izborima i listama, ponuda istih lica koja mladi više ne mogu gledati ni slušati i političko usmjeravanje Hrvatske prema anacionalnim varijantama upravljanja.




Emica Elvedji/PIXSELL

Samo od prošlih lokalnih izbora u Hrvatskoj je umrlo više od 210.000 osoba, dakle, pretežno stalnih glasača nesklonih promjenama, a u biračku je populaciju ušlo gotovo 160.000 mladih koji su napunili 18 godina i željnih promjena u Hrvatskoj kojom trideset godina već vladaju praktički isti interesni politički i njihovi prateći krugovi. Ukupna je promjena ili izmjena biračke populacije od pretprošlih lokalnih izbora gotovo milijun osoba, a od početka ovog stoljeća blizu dva milijuna!

Imigracijska zamjena

Nitko više izvan demografskih stručnih i znanstvenih krugova ne može negirati kako je stanovništvo najvažniji potencijal i čimbenik svakog društva i prostora i svih djelatnosti u njima. Upravo su se na temelju suprotnih mišljenja i postupanja događale najveće pogreške u planskim razvojnim koncepcijama, a u suvremenoj se Hrvatskoj događaju i danas. Odnos se prema demografskom nestajanju Hrvatske smatra i najvećom pogreškom recentnih vladara Hrvatske, unatoč svim političkim nastojanjima prikazivanja učinjenog i očekivanjima kako će demografska problematika nestati s javne scene ili kako će se ispuhati iz javnosti po njihovim željama i izričajima sa samog političkog vrha.

Demografski je opstanak i nastavak najvažnije i ključno strateško nacionalno pitanje i o njemu primarno ovisi i nacionalna sigurnost. Mogu također granske i političke različitosti s obzirom na pozicijsku razinu pisati i javno govoriti što hoće i podilaziti političkom miljeu koliko hoće, mogu u strategiju nacionalne sigurnosti postavljati demografsku problematiku na 32. ili po najnovijem na 5. mjesto važnosti i mogu lamentirati po političkoj potrebi što god hoće, ali demografska i uža migracijska problematika postaju na razini cijele Europe i Hrvatske ključna strateška priča. Naprosto nije isto hoće li Hrvatska imati tri ili četiri aviona ili tri ili četiri milijuna stanovnika i koliko će Hrvatska imati stanovnika nakon četrdeset godina avionske funkcionalne izdržljivosti.

Foto: 7dnevno

Kupnja aviona nije bila nikakav poseban problem, ni politički ni financijski ni stručni, iako su brojevi za hrvatske prilike značajni, ali je bilo važno naglašavati kako je problem riješen za sljedećih trideset do četrdeset godina, uz silne hvalospjeve vrsti i njihovim mogućnostima. Koliko će Hrvatska imati stanovnika za četrdeset godina, nitko nije postavio pitanje, i čiji će prostor biti pod zaštitom u sljedećih 30 do 40 godina uz ovakvu silinu demografske devastacije. Prema trendovima prirodnog pada i iseljavanja te silini depopulacije ukupnog hrvatskog stanovništva i uz mirno promatranje demografskog nestajanja, nije problem ni već spomenutim tzv. jednostavnim analitičarima barem običnim sumiranjem i množenjem doći do stalnog stanovništva Hrvatske za 30-40 godina.

Naravno, bez imigracije. Jedino ako supstituciju hrvatskog stanovništva nekim drugim ne smatraju rješenjem za sigurnost. Ali to onda nije nacionalna.

Autor:Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.