Screenshot

VUČIĆ PONAVLJA MILOŠEVIĆA I danas je strah kralj Srbije koja živi u kružnom vremenu srednjeg vijeka

Autor: Boštjan Turk/7dnevno

Bog je digao ruke od Srbije. Srbi su sami instalirali Aleksandra Vučića koji će krizu koronavirusa koristiti za blokadu oporbe na parlamentarnim izborima 21. lipnja. Vučić retorički uvjerava puk da se nakon završetka predsjedničkog mandata neće više kandidirati (u 2022.) i da će svoj položaj prepustiti drugima. Ali to su bajke za lakovjerne ljude kojih u Srbiji zaista ne nedostaje.

Parlamentarni izbori održat će se u atmosferi koja podsjeća na policijsko-vojnu diktaturu. Freedom House nedavno je procesirao Srbiju, opisujući je iznenađujućom frazom: hibridna demokracija s autoritarnim režimom. To nije cjelovita istina jer je Vučićeva vladavina konsenzualna s ljudima.

Vučić samo ponavlja Miloševićevu sagu: ljudima ne smetaju diktatori, ne smeta im činjenica da životni standard klizi prema uvjetima poznatim čovjeku iz kamenog doba. Umirovljenicima ne smeta to što im je Vučić neustavno smanjio mirovine. Ljudima ne smeta što se parlamentarni izbori održavaju u takvoj situaciji samo da se spriječi oporba.

Bivši zaštitnik građana Saša Janković uputio je 4. svibnja pismo Aleksandru Vučiću, upozoravajući ga da izbore treba odgoditi iz svih univerzalnih razloga. Predlaže da se donese lex specialis za odgađanje izbora uz usvajanje zakona o tehničkoj predizbornoj vladi.

Ali to je potpuno suprotno interesima aktualnog predsjednika, koji želi osigurati prvenstvo za svoju stranku, Srpsku naprednu stranku, kombiniranjem terora i podmićivanja ljudi. Ljudi se prije svega moraju bojati Vučića: to je u nacionalnom mentalitetu da se vođa može (voljeti) samo kad ga se ljudi boje. Još od vremena kralja Aleksandra i njegove diktature, Srbija nije imala ništa osim manje ili više izraženih razdoblja kukavičluka. I danas je strah kralj Srbije.

Naime, Vučič je implementirao jedan od najrigoroznijih totalitarnih (fašistoidnih) karantenskih sustava protiv bolesti COVID-19. Bio je uveden i policijski sat koji je počeo u petak u 17 sati i završio u ponedjeljak u 17 sati. Tijekom prvomajskih praznika, međutim, teror je počeo već u četvrtak. Za to vrijeme svi građani morali su biti kod kuće. Nije bilo izlaza u trgovinu, ljekarnu, do doktora. Šetnja psa – ako se netko usudio to učiniti – koštala je sto pedeset tisuća dinara (1270 eura). Kazna je bila tako visoka. U utorak ste, međutim, mogli učiniti sve: otići u fitness-centar i družiti se po volji. Dakle, nije to bio samo kukavičluk, već kukavičluk apsurda. Stanovništvo je stoga živjelo (i živi) u potpunoj izolaciji. Granice su zatvorene i ostat će zatvorene u budućnosti (najvjerojatnije do rujna). Ako to prekršite, čeka vas jedna od najskupljih karantena u Europi.

No, Vučićeva vlada pametnija je od građana: brine se o njihovoj dobrobiti, čak i ako oni toga nisu svjesni. “Kada je riječ o mjerama tijekom vikenda i praznika, javnost to nije prihvatila s oduševljenjem“, kaže epidemiolog Predrag Kon, koji je na ovom području porte-parole predsjednika RS-a, i objašnjava da su mjere bile nužne iz razloga o kojima narod “možda ne razmišlja“. Vučić tako i razmišlja u ime naroda.

Aleksandar Vučić obećao je svakom građaninu po sto eura takozvane korona-naknade. Umirovljenici i oni koje podržavaju socijalne službe taj novac primaju automatski. Ostali trebaju nazvati određeni broj kako bi vlasti obavijestili tko su i dogovorili se o primanju novca. Prvo, operater od njih traži da pritisnu broj jedan: oni tu prijavljuju svoje osobne podatke. Da bi to bilo valjano, moraju pritisnuti još broj dva. Tada čuju – Aleksandra Vučića, koji im drži izlaganje o virusu korone.

Iako ovo zvuči prilično pesimistično, još nismo dostigli dno tragedije srpske nacije. Činjenica je da parlamentarna oporba podliježe dvama temeljnim zakonima: njezini su čelnici još manje demokratski (više kompromitirani) od Aleksandra Vučića. I drugo: njihova je jedina uloga da drže Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku (kako groteskno ime!) na vlasti. Glavni vođa oporbe 2020. godine je Boško Obradović: on je protiv EU-a i NATO-a i zalaže se za ulazak Srbije u Euroazijsku ekonomsku uniju. Njegov glavni idol je Miloš Crnjanski, koji je poznat (također) po tome što je bio fašist. Boško Obradović je na prošlim predsjedničkim izborima osvojio 2,29%. Inače, Obradović je, kao i sva srpska oporba, sama kontradikcija. U izuzetno važnoj emisiji napravio je salto mortale vidljiv cijeloj Srbiji.

Najprije je rekao: “Sada su na potezu europarlamentarci. Ako oni sutra kažu da u Srbiji nema uvjeta za slobodne i poštene izbore, Vučić mora sjesti već preksutra za pravi pregovarački stol. Ali ako oni kažu da u Srbiji ima uvjeta za slobodne i poštene izbore, to znači da su se između Vučića i demokracije odlučili za Vučića” (TV N1, 12. prosinca 2019.). No nakon 35 sekundi Obradović je to porekao jer je ustvrdio: “Ja sam prvi od onih koji ne voli miješanja stranaca u srpsku unutarnju politiku“. Kojem Obradoviću sada narod da vjeruje? Onom iz 10. ili onom iz 44. sekunde?

Vojislav Šešelj pali europske zastave. Čedomir Jovanović počinio je političko samoubojstvo kad je otkriveno da je odmah nakon ubojstva Zorana Đinđića izlazio na sastanke s Miroslavom Ulemekom Legijom. Nenad Čanak, vječni predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, već je dulje vrijeme u lokalnim koalicijama sa Srpskom naprednom strankom. Ljudi to zovu “kanalizacijska koalicija”

Srbija tako živi u kružnom vremenu srednjeg vijeka: promjena nabolje nije moguća. Moguće je da će jednog dana Aleksandar Vučić biti zamijenjen. Ali ono što će doći nakon njega bit će još gore. I, Srbija je Beograd: 40% srpskog teritorija uopće nema zastupnika u parlamentu. Srbija također nema digitalni signal izvan Beograda. Analogni signal hvata samo tri TV stanice: RTS, Pink i Happy TV. Svi su strogo cenzurirani. Ljudi ne mogu ni početi politički razmišljati.

A Srbija nije izoliran primjer. To što u Hrvatskoj dolazi do slične političke blokade, koju podržava monopol vladajuće stranke, HDZ, problem je na koji je akademik Ante Glibota upozorio u otvorenom pismu. Hrvatska ne smije žrtvovati primarnu demokraciju i pravnu državu. Ali to je već stvar buduće analize.

Autor:Boštjan Turk/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.