Vrh tajnih službi na sudu u Splitu

Autor: Josip Jurčević

Na Županijskom sudu u Splitu započeo je sudski proces kakvog svijet nije vidio. Na njemu će sudjelovati združeni cjelokupni vrh civilne Službe državne sigurnosti bivše komunističke Jugoslavije, koji je od 1990. g. - tranzicijskim čarobnim štapićem - pretvoren u temelj i vrh civilnih i vojnih obavještajnih službi novonastale demokratske države RH.

Slatka ubitačna tajna

Za njih se danas u svijetu najčešće koristi naziv sigurnosne službe. Nedavno se to zvalo obavještajno-kontraobavještajnim službama, ili tajnim državnim službama, ili tajnom policijom. U svakom slučaju radi se o krajenje povjerljivoj, izuzetno moćnoj i tajnoj strukturi koja je odlučujuća za mnogobrojna javna i tajna (politička, vojna, gospodarska, pravosudna, medijska, kulturna itd.) događanja u svakoj državi i u svim globalnim svjetskim događanjima. Te službe se najčešće nazivaju kičmom sigurnost ili stabilnosti svih država. Tako je bilo nekada, tako je i danas.

Motivi, uzroci i razlozi, ili pozadina mnogih presudnih događaja postaje razumljivom tek kad su dostupni podaci koji otkrivaju djelovanje tajnih službi. Tako, primjerice, danas otkrivamo da su i iza karijera mnogih javno poznatih kult-osoba, od politike do estrade, zapravo stajale tajne službe koje su upravljale i sa njima i sa događajima.

I u najdemokratskijim državama svijeta, operacije i ovlasti tajnih službi su veoma često iznad svih važećih zakona i običaja. Tajne službe tajno bez sankcija organiziraju pojedinačna i masovna ubojstva. Tajne službe tajno kreiraju mnoge oružane sukobe i upravljaju s njima. Tajne službe stoje tajno iza najvećeg dijela ilegalnih tijekova novca, droge, oružja i ostalih pošasti suvremenog svijeta. Kada se nešto od toga javno i otkrije, tajne službe imaju dovoljno političke, vojne, pravosudne, medijske i ostale moći da sve ponovno zataje ili odgovornim prikažu nekoga drugoga, ili preusmjere fokus zanimanja na neku proizvedenu informaciju i događaj.

Mnogi najnapetiji i najnevjerojatniji akcijski i špijunski filmovi i literatura nastali su na dijelovima stvarnih događanja iza kojih su stajale tajne službe. Prisjetimo se primjerice „Trećeg čovjeka“ i serijala o „Jamesu Bondu“. Čak su i ti dijelom romansirani filmovi nastajali s određenim mekšim ili tvrđim specijalnoratovskim ciljevima.

Kad god tajne službe u javnost pripuste neki dio – redovito od njih frizirane – tajne, ili kad otkriju neku malu tajnu protivničke tajne službe, to opravdano izazove golemu pozornost svekolike javnosti, zbog zanimljivosti i zapletenosti koju nose bilo koje tajne same po sebi. Prisjetimo se primjerice dramatičnosti prije nekoliko desetljeća, kada se puštalo da javno malo progovore hladnoratovski prebjezi jedne i druge strane. Ili, dramatičnosti nedavnog smrtonosnog trovanja ruskog obavještajnog prebjega u Londonu.

Tako je to u svijetu.




Vrh tajne službe na javnom suđenju

Međutim tako ipak nije u Hrvatskoj, iako mnogi uporno tvrde da je Hrvatska dio svijeta. Naime u Hrvatskoj je u medijskoj tišini, danas 02. 02. 2011., na Županijskom sudu u Splitu započeo sudski proces kakvog svijet nije vidio. Nedvojbeno je to milenijski svjetski pravosudni proces, jer se radi o javnom suđenju na kojem će javno – kao dio procesa – nazočiti združeni cjelokupni vrh civilne Službe državne sigurnosti bivše komunističke Jugoslavije, koji je od 1990. g. – tranzicijskim čarobnim štapićem – pretvoren u temelj i vrh civilnih i vojnih obavještajnih službi novonastale demokratske države Republike Hrvatske.

Takvo javno slikanje vrha strukture tajne službe nije se nikada i nigdje dogodilo u svijetu, a evo sada se događa u Hrvatskoj. Budući mediji nisu gotovo nikako, a kamo li primjereno, najavili taj senzacionalni epohalni događaj, ostaje nam razmišljati o moći sigurnosne mreže koja za sada uspijeva hrvatskoj javnosti prikrivati o čemu se tu zapravo radi.




Galerija obavještajnih likova koji sudjeluju u splitskom javnom sudskom procesu je više nego upečatljiva. Zdravko Mustač: do 1990. g. čelna osoba Službe državne sigurnosti (SDS) komunističke Jugoslavije, a nakon toga drugi čovjek u hijerarhiji „novonastale“ službe sigurnosti u Republici Hrvatskoj; Vrhovni sud Njemačke raspisao je za njim tjeralicu zbog umiješanosti u ubojstva hrvatskih iseljenika, te je zaštita njega jedan od glavnih pravosudnih krimena koji spriječava ulazak RH u EU. Josip Manolić (90-ogodišnjak): jedan od ključnih obavještajaca komunističke Jugoslavije od završnih godina Drugog svjetskog rata; 1989. g. glavni pozadinac pri osnivanju HDZ-a; od 1990. g. čelnik „novonastale“ službe sigurnosti, glavni kadrovik u HDZ-u, predsjednik vlade RH, predsjednik Županijskog doma Sabora, itd. u Republici Hrvatskoj. Josip Perković: više desetljeća bio je jedan od čelnika jugokomunističkog SDS-a u Hrvatskoj; 1990-ih je bio moćni ratni pomoćnik ministra obrane i čelnik vojne sigurnosne službe (SIS) u RH; i formalno je preživio sve promjene vlasti u RH, a nakon umirovljenja u obavještajni vrh instalirao svojeg sina Sašu; Vrhovni sud Njemačke raspisao je za njim tjeralicu zbog umiješanosti u ubojstva hrvatskih iseljenika, te je zaštita njega jedan od glavnih pravosudnih krimena koji spriječava ulazak RH u EU. Mijo Deverić: u bivšoj Jugoslaviji šef zagrebačkog odjela za „neprijateljsku emigraciju“; sin istaknutog jugoslavenskog komunisitčkog obavještajca Miše Deverića; uspostavom hrvatske države promaknut u šefa osiguranja najviših državnih dužnosnika RH, uključujući i Predsjednika Franje Tuđmana.

U temu sudskog procesa je na različite načine umiješana i serija drugih bivših istaknutih obavještajaca i represivaca komunističke Jugoslavije, kojih je većina tranzicijom zauzela moćne društvene uloge u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj: Budimir Lončar, Anto Nobilo, Josip Boljkovac, Branko Bradvica, Stanko Čolak, Ivan Lasić Gorankić. A tragovi vode, između ostalih i do Mladena Bajića (sadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika RH) koji je pokrenuo istragu prije desetak godina dok je bio na mjestu županijskog državnog odvjetnika u Splitu. Zatim do Darka Grdića šefa VSA-e (i bratića Saše Perkovića), te do Ive Josipovića za kojeg se navodi da je izvršio protupravni utjecaj na pravosuđe s položaja Predsjednika države.

Biti ili ubiti

Naznačene činjenice su toliko znakovite da bi bilo logično zaključiti kako će sudski proces puno prije početka izazvati golemo zanimanje medija, znanstvenika, političara i brojnih žrtava represije obavještajnih službi bivše Jugoslavije i nove države Republike Hrvatske. Međutim, to se ne događa.

Isto tako, netko će pomisliti da je u Hrvatskoj započela lustracija, pa da se sudi odgovornima za desetke tisuća pogubljenih žrtava koje se nalaze u preko 1.600 prikrivenih masovnih grobišta, ili da se sudi za 80-ak likvidiranih hrvatskih iseljenika, ili da se sudi organizatorima djelomičnog prosrbijasnkog sukoba između Armije BiH i HVO-a, ili organizatorima niza ubojstava nakon 1990-te, poput ubojstva Mira Barešića, Ante Parađika, Jadranka Garbina, Damira Tomljanovića Gavrana…

Budući se radi o tolikom združivanju tako moćnih obavještajaca, moglo bi se pomisliti da se sudi nekoj moćnoj međunarodnoj instituciji koja je suodgovorna za niz nedavnih ratnih nedjela, ili da se sudi Srbiji kao agresoru, ili da se sudi visokim dužnosnicima Republike Hrvatske koji su počinili pljačku, prodaju teritorija i druge veleizdaje.

Međutim, ne radi se o ničemo navedenom ili nečemu sličnome.

Moćni združeni obavještajni i drugi likovi su pokrenuli golemi sudski proces i glavni su svjedoci optužnice protiv javno srednje poznatog Bože Vukušića, povratnika iz hrvatskog iseljeništva, dragovoljca Hrvatskog domovinskog rata, jedno vrijeme djelatnika hrvatskih sigurnosnih službi, bivšeg djelatnika bivše državne (RH) Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, sadašnjeg glasnogovornika Počasnog bleiburškog voda i autora niza knjiga i članaka o ubojstvima koje je naredio režim bivše Jugoslavije, a organizirali su ih obavještajni djelatnici koji su tranzicijom preuzeli moć i u hrvatskoj državi.

U situaciji teških progona hrvatskih branitelja za navodne ratne zločine, optužnica protiv B. Vukušića je na prvi pogled gotovo beznačajna jer ga se tereti da je navodno (1991./1992. g.) sudjelovao u otmici i pritvaranju Petra Gudelja i Blagoja Zelića (djelatnika jugoslavenske tajne policije), kako bi od njih dobili informacije o ubojstvu istaknutog hrvatskog iseljenika Brune Bušića.

No, to je tek puki privid, jer dokumenti koji su izašli na površinu do početka ovog sudskog procesa, svjedoče da se radi o suđenju na kojem će svjetlo dana napokon ugledati i mnoge goleme hrvatske tajne iz razdoblja komunističke Jugoslavije, te njihov do sada tajni i moćni nastavak u proteklih dvadeset godina u Republici Hrvatskoj.

Interes da se i nadalje ne vidi da je „car gol golcat“ jest razlog izlaganju rizika javnog pojavljivanja na jednom mjestu svih združenih snaga s kojima raspolaže tranzicijska obavještajna mreža u Hrvatskoj. Vjerujmo im, da je to trenutak njihova, ali i našeg suočavanja sa svime što nam se događa. Oni su sada u svojoj hamletovskoj situaciji: „Biti ili ubiti!“

Autor:Josip Jurčević
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.