Pixabay

Živimo li po instinktu ili po Duhu Svetom ?

Autor: Vladimir Trkmić

Veliko pitanje za svakoga od nas osobno jest kako živimo život: po instinktu ili po Duhu Svetom. Za svetoga Pavla živjeti po tijelu znači živjeti po instinktu. On se, pišući svoje poslanice na grčkom jeziku, koristi riječju, pojmom soma, tj. tijelo. A što je instinkt? „Instinkt je nasljedstvom stečeno automatsko ponašanje živih bića, npr. kod hranjenja, obrane, razmnožavanja, brige za potomstvo.

Karakteristična je oznaka za vrstu i služi njezinu očuvanju. Osnova je djelovanja iz nesvjesne pobude, nagona“ (Hrvatski opći leksikon, str. 580). Živjeti po instinktu ili po tijelu za svetoga Pavla i tumačenje takvog stila života važno je za duhovni rast osobne vjere, i dobro je čitati njegove poslanice. Po svetom Pavlu, postoji kod čovjeka, uosobljeno, više načina življenja po tijelu (prije Otkupljenja, življenje kršćanskog dostojanstva, živjeti u otajstvenom Tijelu – kršćani su u Kristu jedno Tijelo, živjeti – kao udovi Kristovi, živjeti život u obiteljskim odnosima i, na kraju, živjeti kao član Crkve, kojoj je glava Krist).

Poznato nam je da je sveti Pavao pisao sve svoje poslanice na grčkom jeziku. Pa se zato koristio grčkom riječju soma, tj. tijelo. O tome kakav je bio život prije Otkupljenja po tijelu veliko nam svjedočanstvo daje slijdeći citat iz Prve poslanice Korinćanima: „Sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Tako je pisano: Prvi čovjek Adam postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljani; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani, a kakav je nebeski, takvi su nebeski (1 Kor 15,44-48).

Kada je u pitanju život kršćanskog dostojanstva, sveti Pavao je vrlo jasan: „Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti. Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta Bog koji je Gospodina uskrisio, i nas će uskrisiti snagom svojom. Ne znate li, da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim?

Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se, bit će njih dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina jedan je duh (1 Kor 6,13-17). A kada je u pitanju život po otajstvenom tijelu Kristovu, i ovdje imamo jasnu poruku: „Doista, kao što je tijelo jedno, te ima mnogo udova, a svi su udovi tijela, iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Rekne li noga ‘Nisam ruka, nisam od tijela’, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: ‘Nisam oko, nisam od tijela, zar zbog toga nije od tijela?’ Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako mnogi udovi – jedno tijelo! (1 Kor 12,12-20). Nije li nam nakon ovog citata sve jasno? Svatko od nas ima veliku ulogu u cjelini jedne obitelji, župe i biskupije. Toga treba biti uvijek svjestan.

A što znači u Pavlovskom smislu biti ud Kristov? „Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža (1 Ef 5,30-33). Često ljudi znaju pitati kako živjeti u katoličkoj obitelji. Kako odgajati djecu? Kako od Boga očekivati da nam bude dobro u životu, dobro u osobnosti, dobro u hrvatskom narodu? Eto odgovora svetoga Pavla apostola: „Djeco, slušajte roditelje u Gospodinu, jer je to pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. A vi očevi ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!“ (Ef 6,1-4). Nažalost u naše se vrijeme uvriježilo mišljenje, stajalište roditelja da djecu ne treba odgajati u strogosti.Tako mnogi nažalost razmišljaju i u hrvatskom odgojnom sustavu. Posljedice takvog pogrješnog razmišljanja vidljive su u hrvatskom društvu.

Može li Bog dati svako dobro onima koji ne poštuju svoje roditelje? Čini mi se da neće, niti može. Kada je u pitanju Crkva, kojoj je glava Krist, bila to obitelj, bila to župa, sveti Pavao očekuje primjerenu djelotvornost i promicanje ljubavi. Sve unutar pojedinih zajednica treba „saziđivati“ na međusobnoj ljubavi. Jesu li u stvarnosti odnosi unutar obitelji i župa „saziđivani“ na djelotvornoj i primjerenoj ljubavi? Nedavno sam čuo kako je jedan svećenik „komedijaš“, ali i realist, u šali rekao: „ Mi smo Hrvati slični Židovima. Ne vjerujemo u Duha Svetoga. Vjerujemo u Oca, Sina, i svetoga Antu.“ Malo je šaljivo, ali ima i mrvičak istine. U praksi premalo računamo na moć, snagu i djelotvornost Duha Svetoga. A premalo znamo i o duši, o tome kako Biblija poima ljudsku dušu. O duši pod starozavjetnim pojmom i riječju „nefeš“, ali i o novozavjetno-grčkom pojmu „psihe“. Duša, duh je životno počelo koje oživljuje ljudsko tijelo. Ona može označavati cijeloga čovjeka, svega čovjeka. Ali ona ostaje naravno počelo koje treba ustuknuti pred pneumom da bi čovjek nanovo ušao u božanski život. Ta je zamjena započeta darom Duha Svetoga već za smrtnoga života, a postiže potpun učinak poslije smrti. Dok je grčka filozofija iščekivala samo besmrtnost duše, konačno oslobođene tijela, kršćanstvo poima besmrtnost kao potpunu obnovu čovjeka.




To jest, uskrsnuće tijela po Duhu, božanskom počelu, koje je Bog nakon grijeha oduzeo čovjeku i koje nam vraća po sjedinjenju čovjeka s Kristom uskrsnulim, nebeskim čovjekom i Duhom životvorcem. Od „naravnoga“ (psihičkog) tijela nastaje, dakle, „duhovno“ (pneumatsko) tijelo, neraspadljivo, besmrtno i slavno. Vratimo se malo onoj „komedijaškoj“ izjavi svećenika, da su Hrvati slični Židovima, da premalo vjeruju u snagu Duha Svetoga. Čini mi se da se naši sadašnji i bivši krizmanici, pa i vjernici općenito, premalo mole Duhu Svetom. A Duh Sveti treća je božanska osoba. Prednost u svojim molitvama dajemo molitvi Ocu i Sinu, Isusu Kristu. A Duh Sveti jest snaga, ljubav između Oca i Sina. On je snaga, jaka „energija“, ljubav po kojoj Crkva djeluje, prima darove, dijeli darove. Darove Duha Svetoga ne dobivamo samo za sebe, nego da ih darujemo, prenosimo drugima. Odakle nam različiti talenti, sposobnosti? Od Boga Oca i Sina po Duhu Svetom. Često te darove Duha Svetoga, talente, čuvamo samo za sebe.

A to je pogrješno! „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, dobrota, blagost, uzdržljivost. Protiv ovih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama“ (Gal 5, 22-24). Razmislimo malo u svojoj „životnoj žurbi“, o tome koliko predano, vjernički služimo obitelji, na radnom mjestu, u svojoj župi. Iili samo glumimo služenje? Kakva je naša uzdržljivost kao dar Duha Svetoga? Jesmo li osobe, vjernici, koji imaju jezičnu „kočnicu“ prije negoli izgovorimo kakvu psovku, kakvu presudu i osudu, ogovaranje, netaktičnu komunikaciju s ljudima koji su nam po poslu podređeni. „Razapinjemo“ li tijelo u trenutcima opasnosti, bližoj grešnoj prigodi, da ne budemo bahati – oholi, da na ljude ne gledamo s visoka; „von oben“, kako kažu Nijemci.

Zato što smo trenutno bogati, lijepi, mladi, vozimo dobar auto, ili pjevajući „u životu ide mi… u životu ide mi“. Gledati s visoka na bilo koga od ljudi, veliki je duhovni nedostatak, znak nekulture. Kakav li je to grijeh protiv istine, o kojemu piše sveti Matej evanđelist: „Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko protiv Sina čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem“ (Mt. 12,31-32). Živimo li po instinku, ili po Duhu Svetom?




Autor:Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.