Pixabay

Neki ljevičarski mediji i novinari ponašaju se kao fazani

Autor: Vladimir Trkmić

Često sebi postavljam pitanje po kakvoj shemi pišu i objavljuju svoje tekstove naši ljevičarski mediji. Tako razmišljajući došao sam do spoznaje da žive i ponašaju se kao fazani. „Obični fazan (lat. Phasanius colchius) je ptica koja pripada obitelji fazanki i redu kokoški. Njegova domovina je Azija. Prema povijesnim podacima fazani su u Europu došli posredstvom starih Grka. A u naše krajeve preko Rimljana.

Mužjaci se razlikuju od ženki po boji perja, dužini repa, ostrugama, veličini i težini. Ženke su manje i ravnomjerno obojene. Perje je uglavnom smeđe boje, a glava je zelena i plava. Oko očiju je crveno, rep se sastoji od 18 pera, od kojih su središnja dva pera mnogo dulja od drugih. Noge su jake, oko 12 centimetara duge, sive boje. Tri prednja prsta povezana su kratkim prepucijama. Pandže na nogama su jake i blago zakrivljene. Kljun je jak, svijetlo siv i blago zakrivljen. Ženke dosežu do dvije trećine veličine mužjaka. Mužjaci teže 1,25 do dva kg, a ženke od 0,80 do 1,20 kg. Imaju jako dobar i oštar vid.

Njihove oči su velike, crvene, u obliku okruglih prstenova. Fazan također ima oštar sluh, čuje na velike udaljenosti. Mužjaci se glasaju različito od ženki. Odrasli fazan perje mijenja jednom godišnje, krajem godine ili početkom jeseni. Promjena perja je postupna. Fazan je poligamna životinja, imaju više spolnih partnera. Parenje obično počinje krajem ožujka. Dnevna je životinja, hrani se ujutro i predvečer. Svejed je, hrani se sjemenjem, kukcima, ličinkama i plodovima. Na dan pojede 40 – 60 grama hrane.

Prenoći na granama grmlja ili drveća, dok je po danu uglavnom na tlu. Voli područja gdje se isprepliću polja, vinogradi, šikare, šumarci i potoci. Ne zalazi duboko u šumu“ (Wikipedia). U čemu je sličnost između fazana i ljevičarskih novinara? 1. Imaju crvene oči, gledaju sve kroz crvenu prizmu vidika. Draga im je crvena boja, sve druge boje su solidne, ali najljepše im je sve što je obojeno ili obučeno u crveno. 2. Fazan i ljevičari imaju oštar vid i tim vidom gledaju sve ono što im je po instinktu korisno, od čega će moći dobro živjeti. Ljevičari i fazan imaju oštar sluh, čuju na velike udaljenosti, da se na vrijeme sklone, ili utišaju. Fazanu su drage šikare, grmlja uz polja, vinogradi i potoci.

To vole i ljevičari. Boje se ući u šumu, ali su najsretniji u šikarju društvenih zbivanja, vrlo brzo nađu hranu za sebe, ideje i novosti koje žele plasirati. Kada to učine, opet pobjegnu u grmlje i šikarje. Fantastično se poklapa život jednog fazana ili fazanke s našim domaćim, a i svjetskim, zadrtim ljevičarima i njihovim novinarima.

Zašto ovo pišem? Živimo u jadnom svijetu, punom organizacija za zaštitu kojekakvih životinja, ali nema nigdje organizacija za zaštitu djece. Ne samo nerođene, nego i one rođene. U Americi postoji nekakva udruga, cijeli pokret, koji se bori za pravo roditelja da mogu ubiti dijete do tri godine starosti. Jer, kažu oni, mi smo ga rodili i mi ga imamo pravo ubiti. U posljednjem valu izbjeglica 2006. godine, koji je išao vlakovima preko Hrvatske za Sloveniju pa dalje, nestalo je 10.000 djece. O tome je tada pisao Večernji list, a taj je podatak viđen na televiziji Al Jazeera. To su objavili jednoga dana i nikada više.

Znamo da su gotovo svi mediji, pisani i elektronski, u rukama ljevičara. Zašto? Kakvi su to novinari i altruisti? Pisat će danima i tjednima o tome kako je netko izgladnjivao psa, a nije ih briga za nestalu djecu. I ja sam za zaštitu životinja, ali i za zaštitu svakog djeteta, pogotovo izbjeglica, djece koja su ostala bez oba roditelja u nekom za nas dalekom ratu, u Siriji, ili u nekoj drugoj zemlji. Nastaje pitanje, zašto su naši mediji licemjerni i gdje su ta izgubljena djeca, nestala u Njemačkoj, Švedskoj i drugim europskim zemljama. Što da mi „mali“ ljudi mislimo? 1. Jesu li prodana nekim obiteljima koje nemaju djece (ako jesu, to je prihvatljivo rješenje, ali u to osobno ne vjerujem)? 2. Jesu li kidnapirana za iživljavanje sodomista i pedofila? 3. Hrane li ih negdje dok ne poodrastu pa će ih prodati u bijelo roblje? 4. Jesu li prodana multinacionalnim kompanijama za branje kakaa (za pravljenje čokolade, jer je poznato da im za to trebaju male dječje ručice i da je mnogo djece oteto i drže ih kao roblje za to branje? 5. Drže li ih dok ne odrastu dovoljno da uzmu organe koje će „ugraditi“ bogatašima, kad im koji organ počne otkazivati? Neki novinari kod nas glume humanost, sućut, ljubav prema životinjama.

Tko ne traži 10.000 nestale djece, taj ne može voljeti ni životinje. Je li je kod nas, u Hrvatskoj, briga za životinje iskrena ili je to ponekad samo znak pomodarstva? Zašto ljevičarski novinari, i vrlo bučne novinarke na HRT-u, ne pokrenu to pitanje? Njih muči zašto je svećenik kupio pa razbio Mercedes. Njih muče pedofili svećenici. Zašto ih ne muče odvjetnici (koji su izuzetno bogati), barem neki, a notorni su alkoholičari, neki se opijaju i drogiraju? Zašto ih ne muče pedofili među liječnicima, učiteljima, inženjerima, ekonomistima, novinarima? Zašto se te „fazanke“ ne usude dirnuti ni u jednog pravoslavnog svećenika? Zar nijedan od njih nema poroka? Zašto ne pišu o grijesima i porocima islamskih vjerskih službenika?

Znaju da neće moći pobjeći u grmlje kao „fazanke“, i da će im njihova imovina „odletjeti u zrak“. A ako danas nekakav odrastao čovjek kaže da ga je, kad je bio dijete, napastovao nekakav svećenik, istoga trena počinje orkestrirani napad na toga svećenika i na Crkvu. Zašto na Katoličku crkvu? Pa zato što „fazani“ u novinarstvu, i u tajnim službama, znaju od 1945. godine do danas da Crkvu treba ušutkati, stalno na nju bacati blato. Zašto bacati blato? „Fazani“ znaju da je Katolička crkva u Hrvatskoj i svijetu jedina koja može okupiti hrvatski narod, a i ostale narode, i suprotstaviti se „novom društvenom poretku“ u svijetu.

Od 1945. do danas napadaju biskupe i kardinale: blaženog kardinala A. Stepinca, kardinala F. Šepera, kardinala F. Kuharića, a sada žestoko napadaju i rugaju se tekstovima i karikaturama kardinalu Josipu Bozaniću. „Udri pastira i stado će se razbježati!“ To je shema po kojoj djeluju „fazanke i fazani“ na HRT-u i u drugim medijima. Oni koji se bave vinogradarstvom, ako im je vinograd uz šikarje, znaju da će im u sušnom razdoblju, pred berbu, slatko grožđe napasti fazani i fazanke. Iz iskustva znaju da neće napasti, kljunom otkidati, bobice nedozrela grožđa. Napadat će vrlo kvalitetno grožđe: žuti muškat, sauvignon i ostale rane sorte.

„Fazani i fazanke“ na našoj društvenoj sceni, i oni na svjetskoj sceni, napadaju ono što je „slatko i kvalitetno“, a to je Katolička crkva u cjelini. U Americi su blato svećeničke pedofilije bacili na cca 3.000 svećenika. Svi su mediji danima i tjednima brujali o tome. Svi su ti svećenici završili na sudu. Njih 2.900 oslobođeno je već na prvom ročištu. Od onih stotinjak većina je oslobođena kasnije. Ali divni ljevičarski, „fazanski“ mediji nisu o tome rekli ni napisali ni riječi. Vjerojatno su bili u fazi skidanja perja ili su tek zadobili novo perje. A, kako piše dr. John Coleman u knjizi Hijerarhija zavjerenika – Komitet 300, u svakom iole važnom mediju u Sjevernoj Americi, ili direktor ili glavni urednik je ljevičar ili homoseksualac, ako ne i oboje. Za naše „fazane i fazanke“ nemam nikakav podatak.

Samo znam da vole „slatko grožđe“, dobar život, dobre premije, dobre honorare. Povezali bi se i sa Sotonom samo da postanu i ostanu popularni. Jako se trude da uvijek pronađu pedofile u svećeničkim redovima, trenutke u kojima je dobro plasirati neku šokantnu vijest, da zabave katolički narod, a, normalno, i protivnike Crkve. A onda kada saznaju preko dobrog „fazanskog sluha“ pravu istinu, ne znaju se ispričati, pobjegnu opet u šikarje, grmlje, na rub šume. I tako provode svoj zemaljski život. Uvijek su spremni promijeniti perje, barem jednom godišnje. Takav je život „fazana i fazanki“. Dopustimo im da žive dalje, ali ne dajmo im da u „vremenima suše“ svojim kljunom iskljuju i unište sve slatko grožđe! Ja sam za zaštitu svih životinja i ptica, pogotovo „fazanki i fazana“.

Autor:Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.