fbpx
Screenshot

Čovjek je zapravo često ‘nečovjek’

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Novozavjetna teologija svoje spoznaje o čovjeku najčešće crpi iz teologije svetoga Pavla apostola, i to iz njegovih poslanica koje su bile upućene prvim kršćanskim zajednicama – Efežanima, Kološanima, Rimljanima, Korinćanima i drugim zajednicama. U pismima ili poslanicama on piše o „starom i novom čovjeku“, „o vanjskom i unutarnjem čovjeku“. Tako, na rječit i duhovan način, razrađuje spoznaju o čovjeku, gledano kršćanskim očima i u duhu svega onoga što je Isus propovijedao. Tako kaže: „Ne varajte jedni druge! Jer, svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga stvoritelja“ (Kol 3,9-10).

Time želi reći Kološanima da je potrebna duhovna obnova, obnavljati se u spoznaji i po slici svoga Stvoritelja. Obnova „starog čovjeka“ u „novog čovjeka“ trajan je životni proces za svakog katolika. Obratiti se, okrenuti svoj život u spoznajama te teologije prema slici kakvu je Bog stvorio stvarajući čovjeka. Činimo li tako tijekom cijeloga života, veliko je pitanje? Ali svakako postoji osobna nužnost toga obrata u duši i kršćanskom djelovanju svakoga od nas. O čovjeku je na vrlo mudar i duhovno temeljit način razmišljao naš slikar Jozo Kljaković rekavši sljedeće: „Čovjek ima više mudrosti, više pameti nego životinja, ali kada se analizira u što svoju pamet, svoj razum čovjek upotrebljava, onda se jasno vidi i ispoljava njegova zloba, njegova mržnja, njegova podlost i svakojaki gadaluk, kojeg životinje skoro nemaju. Ispada čovjek gori od životinje. Životinja kolje, uglavnom kada je gladna. Čovjek kolje da može na prijestolju biti, da može robove imati i tuđa lovišta prisvojiti, da bude slavan u historiji. Kolje da se može u automobilu voziti, da može ženki nakite kupiti. Iz tih razloga su svi dosadašnji ratovi bili, sva dosadašnja klanja bila. I pobjednik je bio u trijumfu nošen obično od onih, koji nisu i neće ništa imati od njegove pobjede“.Jozo Kljaković, „U suvremenom kaosu“, Zagreb, 1992., str. 124.

Koje li gorke istine? Jozo Kljaković u malo rečenica i teksta progovara o tome „starom čovjeku“ koji se nije obnavljao Evanđeljem tijekom povijesti ljudskoga roda, nije obukao „novoga čovjeka“, čovjeka bez požuda, bez zla i osvajanja onoga što mu ne pripada. Treba li se čovjek mijenjati? Svakako da se treba mijenjati u duhovnom smislu riječi. Pokazatelj toga je vrlo dobra antropološka analiza čovjeka kroz ljudsku povijest, koju je dao Jozo Kljaković. Zar nije Domovinski rat također pokazao svu okrutnost čovjeka – rušenje crkava, bogomolja, strašni logori i mučenje logoraša? Odijevati neprekidno „novoga čovjeka“ jest zadaća za sve nas koji se držimo katolicima. Treba vratiti čovjeku njegovo dostojanstvo, stvarnost da smo svi djeca Božja, bez obzira kojem narodu ili političkoj stranci pripadali. Moj profesor filozofije na fakultetu znao je reći: „Sve je to zoologija!“ Pri tom je, izgovorivši tu misao, želio reći da se ljudi ponašaju, međusobno komuniciraju često kao životinje. Zato, ne bez razloga, poznavajući razna zla u prvim kršćanskim zajednicama, sveti Pavao piše: „Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“ (Ef 4,20-24).


Jesmo li svjesni toga da smo stvorenja Božja koja trebaju rasti u duhu te svjesnosti i ići neprekidno za pravednošću i istinom? Vjerojatno nismo! Očito je to na našoj domaćoj društvenoj, crkvenoj i političkoj sceni. Što sve nismo kadri učiniti da bismo ostvarili karijeru? Kako ljudi često naprosto gaze druge, ocrnjuju ih, i za dva dana preko medija unište konkurentu duhovni i fizički život. Što sve nisu kadri učiniti mediji, poneki novinari koji jednog svećenika osude bez suda i sudca, unište ga psihički, kako bi iznijeli neku senzaciju i postali popularni kao istraživalački novinari? Kakve li bijede od novinara! Tako pisati o svećenicima koji su se odrekli svega, koji nemaju često ni kuće ni kućišta, samo „vrlo skup“ automobil i tridesetak knjiga. Ima li suosjećanja prema svećenicima kao duhovnim osobama, koje nisu svete osobe, ali ništa gore, ili mnogo manje zle od mnogih sudaca, odvjetnika koji su nekada sudili ne po savjesti i zakonu, nego onako kako im je nalogodavac, „komesar Partije“ rekao? Zašto takve ne stavljaju na stup srama? Te koji su za jedan izrečeni politički vic slali ljude robijati nekoliko godina na Goli otok. Gdje su im pravednost i istina, o kojima piše sveti Pavao? Medijski se danomice većinom redaju samo negativnosti. Zašto ne okrenu ploču, ne pišu i ne izvješćuju o „Boljoj, pozitivnijoj našoj domovini“, o ljudima koji su dobrotvori, o liječnicima koji čine osobnom žrtvom čuda liječeći bolesnike? O svećenicima koji su u misijama na afričkom kontinentu? Mladim naraštajima hrvatske države trebaju pozitivni primjeri „koji privlače“. Ne odlaze li mladi iz Hrvatske i zbog toga što su neki mediji „zatrovali“ negativizmom javno mišljenje, kao da gotovo ništa ne valja u Hrvatskoj? „Zar nije dosta zla, svakome danu?“

Vjerojatno te novinare tjera nešto u duši da žive onako kako živi onaj tko živi po svetom Pavlu, „unutarnjeg čovjeka.“Nalazim, dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po iznutrašnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan li sam ja čovjek. Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga“ (Rim 7,21-24). Svoj duh, dušu, savjest, svaki čovjek, a pogotovo javni djelatnik – novinar, političar, sudac, liječnik, svećenik – treba obnavljati. Ne smije posustati sijati dobro sjeme, istinu i pravednost koja oplemenjuje čovjeka – čitatelja, gledatelja, slušatelja. Zašto su te vrijednosti marginalizirane u hrvatskom društvu? Lijepo je čuti i gledati medijsko izvješće kada novinar kaže: „Oni su ona bolja Hrvatska“. Budimo ljudi koji u duhu Evanđelja sijemo dobro sjeme. Ne bacajmo sjeme Božjih riječi u trnje i na kamen.

Zato ne malakšemo. Naprotiv ako se naš izvanjskii čovjek i raspada, iznutrašnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog; ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno“ (2 Kor 4,16-18).

Vratimo se našem hrvatskom umjetniku i piscu Jozi Kljakoviću: „Zemlja nas naša hrani sve. Ne pita zrno pšenice, hoće li ga pojesti crnac ili bijelac. Zemlja isto tako rastvara svoja njedra svakom čovjeku, bez obzira na njegovu boju i rasu i prima ga u svoja njedra, iz kojih je nikao. Nikada se nije dogodilo, da zemlja nije mogla sve ishraniti. Istina, umirali su ljudi od gladi, ali to su bili opet krivi ljudi, koji su pšenicu u more sipali ili s njome parobrode ložili. I dok budu ljudi pšenicu u more sipali i puštali bližnjega svoga umirati od gladi, dok budu pohlepom otimali tuđe i dok budu silom drugima ‘sreću i blagostanje’ donosili, druge ‘oslobađali’, a u stvari ratovali, da povećaju svoje državne granice, da s novim robovima grade nove piramide, čovjek će sve manje biti čovjek, i jednoga dana zavladat će svijetom životinja iz čovjeka. Toj životinji utiru put mnogi naivci, mnogi pokvarenjaci i mnogi psihopati“ (Jozo Kljaković, „U suvremenom kaosu“, Buenos Aires, 1952., Naklada autorovih prijatelja, str. 125). Završimo ovo promišljanje o čovjeku koji može biti „nečovjek“, molitvom. „Gospodine Isuse, ti si bio čovjek za druge. Čitav tvoj život bio je ‘radi nas i radi našega spasenja’. Osposobi me za istinsku ljubav prema mojim bližnjima. Nadahni me po svome Duhu za konkretna mala djela ljubavi kojima ću drugima činiti dobro. Tako će svijet i po mojoj maloj ljubavi postajati ljepši za život. Isuse, ljubavi, nauči me izići iz sebe i živjeti za druge. To će biti moja duhovna žrtva, ljudima korisna, a Bogu ugodna.“

Autor:Vlč. Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.