‘UŠLI SMO U NAJSUDBONOSNIJI RAT U POVIJESTI! Ovo nije govor mržnje, nego jedna od posljednjih upotreba slobodne riječi!’

Autor: Boštjan Marko Turk

Reakcija europskih (francuskih) vlasti na ubojstvo Samuela Patyja, profesora koji je odlučio svojim đacima s oduševljenjem prokomentirati karikature proroka Muhameda iz Charlie Hebdoa, bila je takva da je kao najvišu vrijednost društva postavila slobodu govora. Za potonju se čini da već prelazi ljudsku bit, u najširem smislu riječi, od njezine egzistencije u današnjici do života vječnog. Izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona izazvale su stoga valove bijesa u islamskom svijetu. Oni su se već prelili u daljnju seriju atentata koji će potresti zapadnoeuropske zemlje.

Sloboda govora tako je u očima francuskih vlasti i većine medijskog svijeta u Europi postala apsolutna sloboda (vrijednost) koja je iznad života i iznad Boga. Sloboda govora, koja štiti govor mržnje usmjeren protiv Boga, tako je logički zauzela mjesto eksplozivnog nadahnuća u islamskom svijetu. Riječ je o terorističkim aktivnostima usmjerenima na skretanje pozornosti na izopačenost zapadne civilizacije. Islam je zbog toga ušao u latentni rat sa Zapadom koji će još eskalirati.

Sloboda govora i govor mržnje su poput blizanaca ili poput erosa i tanatosa. Stoga nije čudno što su i oni “rođeni” zajedno. Naime: suvremeni režim govora mržnje započeo je Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 19. prosinca 1966. Međunarodni sporazum propisuje obvezu svake države da zakonom zabrani bilo koje poticanje na rat. Drugi stavak istog članka propisuje: “Svako poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju koja promiče diskriminaciju, mržnju ili nasilje mora biti zabranjeno zakonom”.

Ova je odredba uvrštena u tekst ovog međunarodnog pakta, uz ustrajanje Sovjetskog Saveza i uz jasno protivljenje zapadnih demokracija. One su bile zabrinute što su Sovjetski Savez podržale druge komunističke države i razni diktatorski režimi. Sovjetska diplomacija pri UN-u imala je jasnu strategiju: borba protiv govora mržnje bila je samo izgovor za negiranje slobode govora i suzbijanje neistomišljenika koji su se usudili kritički razmišljati o olovnoj stvarnosti realsocijalizma. Možda će slika biti potpunija ako kažemo da je isti Sovjetski Savez (uključujući i satelite te Jugoslaviju) bio suzdržan od glasanja o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima 10. prosinca 1948. Razlog je bio očit: u to vrijeme Sovjetski Savez nije ograničavao slobodu govora, već slobodu kretanja. Totalitarni su se režimi bojali da deklaracija – koja je govorila o slobodi kretanja – ne bi pružila pravni okvir za masovno napuštanje komunističkih zemalja.

Kad je riječ o slobodi govora, Sovjetski Savez je uvijek inzistirao da se naredba u članku 20. (o slobodi govora) ni na koji način ne može odnositi na kritiku komunističkog režima. U Moskvi se to uvijek shvaćalo ne kao pravo na kritiku, nego kao neprijateljski pristup i zloporaba slobode govora.

Uspavan takvom tromošću, Zapad je polako zaboravio što stoji iza nje: zabrana govora mržnje postala je jedna od temeljnih preokupacija razvijenih zemalja. Danas je pažljivo reguliran: njime se upravlja Odlukom Vijeća Europe (2008/913 / PUP) od 28. studenoga 2008.

Lako možemo vidjeti da je “sovjetska neodređenost” odnosa između slobode govora i govora mržnje i danas itekako živa. Kako i ne bi, kad razgraničenje proizlazi iz režima koji je bio najmanje demokratski osim nacističke Njemačke.




Zbog toga je nemoguće povući granicu između slobode govora i govora mržnje. Međutim, pitanje postaje jedan od najvažnijih problema našega vremena: čini se da je svakodnevno sve složenije. Charlie Hebdo nije samo karikirao proroka Muhameda, nego često i Isusa Krista i njegova Oca, Boga Starog zavjeta. Karikature same po sebi nisu umjetničko djelo. One su prosječni grafički proizvod čija je svrha jedna: provokacijom najtežeg kalibra privući toliko i toliko čitatelja i na ovaj račun zaraditi s prodanim novinama. Pozadina blaćenja Boga, koji ujedinjuje abrahamske religije, samo je jedna – novac.

Te su karikature nužno nastale u prostoru koji više ne poznaje nikakvu vrijednost, ili čije se “vrijednosti” izražavaju u novcu i konzumerizmu, ukratko, u onome što postaje, unatoč upozorenjima Ivana Pavla II. (1993.), glavni element razvijenog svijeta.

Karikiranje proroka Muhameda, Krista ili Boga Oca ne znači da se suprotstavljate proroku Muhamedu, to znači da vam više ništa nije sveto i da se vaš život odvija samo u sferi konzumerizma. Da ste postali potpuni potrošač. Profesor Samuel Paty nije učinio ništa drugo nego demonstrirao visok stupanj nihilizma pred svojim đacima, što, međutim, u potpunosti odgovara profilu današnjih multinacionalnih organizacija, ekonomsko-financijskih (multinacionalnih) ili političkih (i EU-a!) organizacija. U svijetu čiji je prvi mamon postao novac, religije nemaju što tražiti. Umjesto njih, novo božanstvo je novac – a najglasniji prorok – sloboda govora. Sotona se danas prepoznaje u “govoru mržnje”, a što je jedno i drugo, odlučuje ovaj ili onaj birokrat u Bruxellesu koji je dobio zaduženje za razmatranje konkretnih slučaja. Tako smo u zadnjoj godini stigli do ludosti ovog stupnja: kad je korona započela i kad je netko spomenuo zatvaranje granica i nacionalne države, odmah je proglašen opasnim nacionalistom. Svatko tko govori narodu (riječ populus na latinskom znači “narod”) kršten je populistom u vatrenoj vodi svih izvornih grijeha, pogotovo ako ga ljudi vole slušati. U vrijeme korone mahnitost negativnih oznaka dosegla je tragično finale. Svatko tko se ne slaže da je staklenik uzrok svih katastrofa na planetu, a da je za sve kriv CO2, odmah postaje ekološki fašist. Svatko tko javno i privatno ne svjedoči da ima 70 i više spolova, proglašen je “seksualnim nacistom”. Svatko tko nije odmah za to da se barem deset milijuna migranata naseli u svakoj zemlji, opasni je rasist ili čak islamofob.




Jedan od najinteligentnijih ljudi na planetu, najprevođeniji francuski filozof modernosti, Michel Onfray, inače ateist i protivnik elita, odgovorio je u jednom intervju na pitanje je li ljevičar. Svjedočio je o ovom: francuska ljevica nedavno je donijela zakon prema kojem se abortus može izvesti čak i u 9. mjesecu. Novine Francuske komunističke partije L’Humanité (Čovječanstvo) upravo su objavile promotivni intervju s Paulom Beatrice Praesiadom. Riječ je o transseksualcu koji je u isto vrijeme on i ona. U tvrdim lijevim novinama izjavio je sljedeće (njegovo autorizirano mišljenje): “Pozivam žene da se definiraju kao cjelovite građanke, a ne više kao reproduktivne maternice. Apstinencijom i homoseksualnošću, ali i masturbacijom, sodomijom, fetišizmom, koprofagijom, bestijalnošću … i pobačajem, trebale bi se boriti protiv toga da niti jedna kap nacionalnog katoličkog sjemena ne uđe u njihove vagine”. Komentar Michela Onfraya nedvosmislen je: ako ljevica promiče pobačaj u devetom mjesecu, ako poziva na seks sa zlatnom ribicom (sodomija) ili na konzumaciju psećeg (ili vlastitog) izmeta (koprofagija), onda ja – koji sam u biti ljevičar – s ovom ljevicom ne želim imati ništa.

Problem je u tome što takva ljevica želi imati sve, ali prije svega pravo provoditi takvo ludilo kao opći standard. Usuđujemo se predvidjeti da postoji samo trenutak kada će javno nastupanje protiv sodomije i koprofagije postati stigmatizirano onako kako je to danas populizam ili nacionalizam. Destruktivne snage zahtijevaju brisanje Homo sapiensa kakav se oblikovao tisućljećima: zahtijevaju uništavanje temeljnih skloništa njegova identiteta, odnosno spola, kulture, religije, nacije i civilizacije. Ušli smo u najsudbonosniji rat u povijesti. Ovo nije govor mržnje, nego jedna od posljednjih upotreba slobode riječi, u posljednjim trenucima još slobodnog svijeta.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Boštjan Marko Turk
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.