UOPĆE NEMAMO POJMA KOLIKO IMAMO STANOVNIKA Stanovništvo kao temelj sigurnosti za politički vrh je samo retoričko pitanje

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Demografska se destrukcija Hrvatske polako i sigurno u različitim pojavnim oblicima približava svom trećem desetljeću trajanja, uz istovremeno prazno diplomatsko-političko lamentiranje o važnostima demografske problematike, revitalizacijskim potrebama, očuvanju nacionalne sigurnosti, posebnim brigama za hrvatsku razvojnu budućnost i sličnim prevažnim temama. Poput uigranog igrokaza, hrvatskoj se javnosti serviraju nastojanja s velikim fondovskim ulozima i nemjerljivim rezultatima u futurizmu, kojeg inače mnogi neće nikad ni dočekati. Izmjene političkih uloga i pristupa u ovom gotovo tridesetogodišnjem razdoblju samostalnosti i nešto malo kraćem slobode malo su toga za poboljšanje demografskih pokazatelja i trendova donijeli pa svakom racionalnom u ovoj zemlji i hrvatskom iseljeništvu sve nalikuje na mirno i svjesno promatranje udaljavanja od izvjesne sigurnosti i budućnosti.

Kako drugačije tumačiti trajanje nedovoljnog reprodukcijskog razdoblja već više od 50 godina, postojanje prirodnog pada gotovo trideset godina, ulazak već u treće međupopisno razdoblje izumiranja, prihvaćanje depopulacije ukupnog stanovništva također gotovo trideset godina kao očekivani proces koji se događa i drugima, intenzivno starenje hrvatske populacije do granice izrazito duboke starosti (prema demografskoj tipizaciji odnosa dobnih skupina stanovništva), još intenzivnije iseljavanje u četvrtom iseljeničkom valu od početka dvadesetog stoljeća i sve posljedice navedenih negativnosti za ukupni razvoj i nacionalnu sigurnost.

Narušeni temelji

Nesigurnost temeljnih postavki identiteta svake države, pa tako i Hrvatske, smatra se ugrožavanjem domovinske (nacionalne, državne, društvene, prostorne, teritorijalne…) sigurnosti pa se u skladu s razinom značenja i intenziteta takvim nesigurnostima posvećuje odgovarajuća stručna, znanstvena, politička, vojna i svaka druga pažnja u smislu njihova smanjivanja, sprečavanja, otklanjanja ili poništavanja. Opće je prihvaćeno kako su osnovna identitetska državna obilježja veličina državnog teritorija, državne jasno definirane i postavljene granice i broj i struktura njezina ukupnog stanovništva.

Geografska identifikacija s ova tri parametra sukladna je koncepciji nacionalnog prostora kao temelja svih identiteta u nadgradnji koji se formiraju po osnovi drugih parametara, ali su svi vezani za hrvatski državni prostor unutar kojeg djeluju složeni prostorni faktori na sve djelatnosti, sadržaje, veze, procese i odnose. Zato se identitet i zove hrvatski. Geografska ili prostorna identifikacija pretpostavka je definiranja domovinske sigurnosti, dok su ostali aspekti vezani za različite vrste nesigurnosti tehnički ili granski aspekti sigurnosti i u pravilu su nižeg reda veličine značenja u modelskom oblikovanju ukupne nacionalne sigurnosti.

Takvi su pristupi i logika u zemljama koje znaju svoje nacionalne prioritete, a kako oni nisu u Hrvatskoj jasno definirani i postavljeni niti slijede logiku značenja, nimalo nije čudno što Hrvatska danas ne zna koliku ima površinu (nije funkcionalno uključen akvatorij u ukupnu državnu površinu, a nije zato što nije ni određen), što nije definirala svoje granice sa susjedima (ima 10 graničnih neriješenih slučajeva) i što u konačnici ne zna koliko ima stanovnika jer nema postavljen registar stanovništva i teritorijalnih jedinica. Kada se ne zna koliko ukupno ima stanovnika, onda se ne zna ni koliko ima birača, zdravstvenih osiguranika, iseljenika, ukupna brojnost hrvatskog naroda itd. Hrvatskoj su ključne nepoznanice zapravo usputne kategorije, koje uvijek po potrebi može nadomjestiti političko-diplomatska izražajnost i najavljivani futuristički europski modernizam, s puno obilnih fondovskih rješenja kojima ni proizvodnja nije potrebna. Stanovništvo kao temelj sigurnosti još je za hrvatski politički upravljački vrh samo retoričko pitanje.

Ugrožena opstojnost

Demografska je problematika s uključivanjem svih tipova migracija svojim sadržajem, značenjem, uvjetovanostima i slično ključna pretpostavka nacionalne sigurnosti i malo je bitno kako na to gledaju i što o tome misle različiti granski stručnjaci jer je ljudski potencijal temelj svega što nas okružuje i kad je on ugrožen ili nesigurne budućnosti, nesigurnosti su izloženi i država, narod, domovina, identitet, budućnost, gospodarstvo, društvo, prostor, razvoj, a upitan je i sam opstanak. Ili će se tvrditi i dalje kako je važnije imati tri ili četiri tenka ili aviona nego tri ili četiri milijuna stanovnika. Takva su nas shvaćanja, uz ostala, i dovela do mirnog promatranja siline demografske destrukcije, a posljedično i do razvojne stagnacije.

Kako taj problem druge zemlje shvaćaju i strateški postavljaju, pokazuje svojim primjerom Mađarska. Druga strateška točka njihove nacionalne sigurnosti je demografska problematika, odnosno još preciznije, migracija stanovništva, a gotovo i nije posebno potrebno spominjati Izrael i Irsku kojima je to temeljna razvojna strategija. Hrvatska, naravno kao razvijenija i naprednija zemlja od spomenutih na to ključno pitanje gleda sasvim drugačije jer su njezini (naši) mislitelji sve drugo pretpostavili upravo tome. Prilog i potvrda navedenom citatu je iz ranijeg ključnog dokumenta koji se još zove Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske iz 2002. godinu.

Točka 30.

“Negativna demografska kretanja već su dulje vrijeme prisutna u Republici Hrvatskoj, a do posebnog izražaja su došle u prošlom desetljeću. Ove tendencije predstavljaju opasnost za sigurnost Republike Hrvatske i postaju ograničavajući čimbenik gospodarskog i društvenog razvoja.” (Strategija nacionalne sigurnosti, Hrvatski sabor, Klasa: 200-01/02-01/02, Zagreb, 19. ožujka 2002.).

Mijenjanje identiteta

Nevjerojatna spoznaja pozicijski postavljenih sigurnosnih stručnjaka donijela nam je na tridestom mjestu značenja (!!!) konstataciju u jednoj rečenici kako demografska kretanja, eto, ugrožavaju hrvatski gospodarski i društveni razvoj. Nakon te 2002. Hrvatsku je napustilo ukupno više od 450.000 osoba iseljavanjem i umiranjem, a demografska je problematika poprimila razinu negativnosti koja izravno ugrožava temelje hrvatske države. Pomak naših političkih stručnjaka nije bio vidljiv niti je ičim sličnim mogao biti uvjetovan, iako je aklamacijom prethodno u Saboru usvojen Nacionalni program demografskog razvitka. Sigurnosna primarnost postala je samo pozicijska unutar političkog sustava, a njezino zadržavanje osnovni politički pristup.

Zanimljivo je nabrojiti što se sve smatralo važnijim za sigurnost Hrvatske od njezina izumiranja: susjedstvo, Bosna i Hercegovina, spominju se čak eksplicitno i bivša država, naoružanje, nestabilnost okruženja, zaštita okoliša, tranzcija, integracije, vojne asocijacije i slično. Nigdje se ni jednom riječju ne spominju granični sporovi, akvatorij, stanovništvo, migracije, izumiranje, iseljavanje, nezaposlenost, zaduženost, prirodni pad stanovništva ili npr. supstitucija stanovništva kao najveća moguća nesigurnost vezana za demografsku problematiku. Kao da se čita dokument nacionane sigurnosti zamišljene nepostojeće zemlje.

Kasnijim dokumentom ili nacionalnom strategijom sigurnosti stvari su malo popravljene i demografska je problematika pomaknuta na peto mjesto u redoslijedu značenja, ali i dalje bez stvarne sadržajnosti i uvjetovanosti, bez davanja stanovništvu ključne uloge i bez osjećaja za nacionalne razvojne potrebe (Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, NN 73/2017).

Suvremena demografska stvarnost naprosto nameće potrebu postavljanja demografske problematike u temelje nacionalne sigurnosti jer nije moguće mirno promatrati puzajuću supstituciju stanovništva koja polako, ali izvjesno mijenja hrvatski nacionalni identitet zasnovan na prostornoj identifikaciji. Ni jedna zemlja to mirno neće niti može promatrati, pogotovo kad je identitetsko ugrožavanje povezano s mogućom kontrolom prostora kroz velike migracijske valove prema Europi.

Ograničavajući faktori

Nekoliko puta ponavljana pretpostavka o značenju i utjecaju demografske problematike na sve segmente hrvatskog društva i prostora iz naslova i podnaslova ovog razmatranja jedina je racionalna i primarna po redu veličine značenja. Ugrožavanje sigurnosti i ograničavanje gospodarskog i društvenog razvoja izraženim demografskim negativnostima malo kome može biti sporna. Čak je navedena eksplicitno i u već spomenutom dokumentu iz 2012. godine, samo na poziciji s koje se pokazuje potpuno nerazumijevanje i potvrđuje navažnost i bez potrebe odgovornog političkog odlučivanja i postupanja.

Ograničavajući faktori gospodarskog, društvenog i ukupnog razvoja Hrvatske objektivno bi uvijek trebali biti temeljni faktori procjenjivanja nacionalne nesigurnosti i u planskim bi razvojnim dokumentima trebali biti osnova prema kojoj se razvijaju revitalizacijski i svaki drugi razvojni programi, projekcije, modeli, koncepcije, pristupi i slično. Sve razmotrene relacije koje stanovništvo razvija u svom društvenom i prostornom okruženju potvrđuju upravo ovakav model i pozicioniranje demografske problematike, bez obzira na ekonomski, politički, diplomatski i ini pristup politički selekcionirane upravljačke ekipe u vladinim resorima. Usmjeravanje ljudskih potencijala i njihovih funkcija samo u socijalnim okvirima i programima iracionalni je postupak koji će nastaviti ostavljati vidljive posljedice u svim demografskim pokazateljima i trendovima, a posredno i u svim segmentima hrvatskog društva i prostora u doglednoj budućnosti. Koliko samo puta sve navedeno treba ponavljati i nastojati postići i političku racionalnost.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.