Photo: Patrik Macek/PIXSELL

UBIJEN SVAKI IDEALIZAM Koliko god se vlast hvalila uspjesima, statistika neumitno govori drukčije

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Vrijeme neumitno protječe i malo je u toj neumitnosti razdoblja na životnom putu u kojima se ne primjećuje njegovo prolaženje, njegova brzina, njegov tijek i njegova vrijednost u svakodnevici. Osjećaj slobode vremena koje stoji i prostora u kojem se ne doživljavaju njegove granice u suvremenim je okolnostima prepunim virusnih, migracijskih, demografskih, političkih, gospodarskih, financijskih i inih kriza rijetkost na granici zaboravljenog životnog bogatstva. Trkom kroz život i stalnim pokušajima dohvata pozicijskog i sukladnog materijaliziranog, ali u pravilu nedostižnog svijeta iracionalnost je koja samo dodatno ubrzava životni ritam, još više ubrzava prolaznost vremena i u pravilu uskraćuje osjećaj slobode, zadovoljstva i smisla svakodnevice u vremenu i prostoru.

Pritom se gube i mnogi ostali osjećaji svojstveni ljudskoj populaciji i njezinim civilizacijskim dosezima tijekom povijesti, sve teže primjećuju drugi oko sebe (posebno oni koji su po puno osnova rubni ili politički nesukladni s planski postavljenim pozicijskim pravilima), dok se otkloni od stvarnosti javnim političkim dominiranjem proglašavaju njihovom novom vrijednošću.

Radikalizam  i ekstremizam

Prenošenje pak te njihove nove vrijednosti na ostale izvan političkog upravljačkog okvira uvijek se treba smatrati uspjehom, dobrotom i radom za opće dobro, dok se svako izraženo nezadovoljstvo s uspostavom takve politički kontrolirane matrice treba smatrati populizmom, radikalizmom pa sve do  ekstremizma.

Nametanje postavljenih obrazaca putem javnog političkog i diplomatskog djelovanja, uz izravnu podršku isključivog uslužnog novinarstva, mediokritetskog znanstvenog apologijskog sustava, interesnog udruživanja i trgovinski sklopljenih političkih saveza  te neizravno apatijskim udaljavanjem većine biračke populacije, siguran je put prema neuređenom društvu i prostoru. Socijalne su i druge podjele, rastuća nezadovoljstva, odlasci izvan zemlje, regionalna razdvajanja, prostorna i stranačka/partijska centralizacija, prevladavajući birokratizam u svemu, apsolutna politička dominacija nad svime, podizanje društvene, političke i osobne sebičnosti i slično samo nastavci planski smišljenog otklona od stvarnosti. Posebno od nacionalnih razvojnih koncepcija i programa.

Malo tko u takvom obrascu upravljanja i usmjeravanja primjećuje kako vrijeme stoji, kako je nebo i dalje plavo, kako more nikad nije prestalo šumjeti, kako vjetar nosi nove zvukove i mirise, kako svaki prostor ima svoje vrijednosti i kako svaki novi dan donosi nove radosti. Brzina je oko nas prekrila izvorne vrijednosti, politički je determinizam zaustavio idealizam, a mjerenje je i prikazivanje političkih nemjerljivih uspjeha s vidljivim rezultatima samo u njihovoj političkoj zatvorenoj matrici ostalima ubrzalo vrijeme, suzilo prostor, zaustavilo razvojnu logiku, demokraciju svelo na promatračku ulogu i ostavilo mogućnost samo bespogovornog slijeda i posluha s jedino mogućim jednosmjernim javnim izričajem.

Sto dana uspjeha

Ustaljeno je pravilo nakon sto dana vladanja pokazati korisnost razvojnog odlučivanja, provođenja i usmjeravanja u interesu ukupne hrvatske populacije s jedne strane (kao uostalom i svake druge) i javnog propitkivanja mjerljivih i vidljivih rezultata političkog djelovanja s druge strane, kako bi se po potrebi korigirala postupanja prema općem dobru i u konačnici procijenila vladajuća uspješnost. Bez imalo uvažavanja statističke egzaktnosti i dobronamjernosti ukazivanja na korekcijske potrebe, uvriježenim se automatizmom s političkog vrha javnosti šalju samo poruke o uspješnosti i ispunjavanju svih, ali baš svih, predizbornim najavama postavljenih zadaća. Vrlo se često pritom podcjenjuje čak i elementarna logika, dok je sama egzaktnost parametara nebitna u odnosu na politički izričaj s pozicijskog vrha.

Nakon takvog obraćanja nema se što postavljati dodatna pitanja, dovoditi u sumnju izrečeno, biti nezadovoljan prezentacijom ili proturječiti, a kad se to i čini iz sasvim racionalnih razloga, uvijek ostaje mogućnost proglašavanja istog populizmom, radikalizmom ili u najmanju ruku nepoznavanjem europskih vrijednosti, načina europskog političkog djelovanja i hrvatskim primitivizmom. Zato su novinarski i opozicijski naslovi i postavljeni upiti temeljeni na jasnim statističkim pokazateljima nepoželjnost i remetilački čimbenik njihove neupitne uspješnosti. Kako bi racionalni politički sustav reagirao na statistički potvrđene negativnosti, bi li svoje djelovanje usmjerio na njihovo rješavanje i bi li uopće imao potrebu stalnog samodokazivanja isključivo retorikom?

Kad već sami ne primjećuju u svom okruženju druge i njihove neupitne potrebe i kad apsolutno nitko iz sustava vlasti nikad neće niti može progovoriti o stvarnosti, uvijek ih ima smisla podsjetiti kako nisu sami.

· “Apel umirovljenika Plenkoviću: 156.376 Hrvata živi s manje od 1000 kuna mirovine, pomozite im” (24 sata, 1. 11. 2020.).

· “Neumoljive brojke: Mirovinu od 232 kune ima 95 tisuća građana” (Poslovni dnevnik, 9. 4. 2020).

· “S manje od 1500 kuna živi čak 306.000 umirovljenika” (J. Grgurić, mirovina.hr, 2017.).

· “Trenutačni broj nezaposlenih 154.168” (Statistički centar Hrvatskog zavoda za zapošljavanje).

· “Nezaposleno oko 20 tisuća fakultetski obrazovanih”, Studentski.hr, 30. 10. 2020.).

· “Blokirano 250.000 građana. Četiri tisuće više nego na proljeće! Kod javnih bilježnika čeka još oko 180.000 ovrha”, (novi list.hr, A. Dragojević Mijatović, 24. 10. 2020.).

· Godišnje je smanjenje broja učenika osnovnih i srednjih škola na razini od gotovo 9000, prirodni je pad stanovništva na razini oko 16.000 osoba, iseljavanje je na razini većoj od 50.000 osoba, supstitucija je stanovništva na razini od 40.000 osoba itd. Nema ni naznaka zaustavljanja nabrojenih demografskih negativnosti, demografski problem za vladajuće gotovo i ne postoji, a svaki nam novi podatak potvrđuje demografsku destrukciju i njezine negativne utjecaje svuda oko nas. Kakva je to uspješnost uz navedene egzaktne statističke pokazatelje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske i može li se uopće o njoj konačno javno s vrha progovoriti ili se misli i dalje samo šutnjom rješavati vjerojatno i najveći suvremeni hrvatski problem. Takvi bi demografski gubici svakog u vlasti trebali zabrinuti, kao uostalom i rastuća starost ukupne hrvatske populacije koja brojčano, financijski, zdravstveno i na svaki drugi način sve više postaje prevladavajući čimbenik razvoja i opstanka Hrvatske.

Nezaposleni, blokirani, ovršeni, egzistencijalno ugroženi, stari, nemoćni, ostavljeni i slični su dio nas, našeg društva i trebali bi biti primarni interes političkog djelovanja i odlučivanja. Sto je dana uspješnosti vladanja donijelo povećanje nezaposlenosti, smrtnosti (ne samo zbog virusne krize) i prirodnog pada stanovništva, nastavak supstitucije hrvatske populacije useljeničkom i ostavilo umirovljeničku starost zaboravljenu na rubu. Uspješnost se ne može mjeriti uz ovakve pokazatelje i trendove drugim pokazateljima niti se može samo retorikom uvjeravati i potvrđivati upravljačka nepogrešivost. Hrvatska je realnost puno složenija od osjećaja zadovoljstva vladanjem.

Ukidanje se ministarstva za demografiju također pokazalo kao nemjerljiv uspjeh u sto dana, jer konačno ništa ne treba progovarati o tom problemu niti je potrebno sazivati Vijeće za demografsku revitalizaciju i objašnjavati javnosti na tiskovnim konferencijama kako se ozbiljno razmatra problematika. Uslužno novinarstvo ionako neće postavljati nikakva pitanja vezana uz demografski nestanak, a možda bi se dogodila i još koja javna ostavka. Iako za ostavke postoje sumnje s obzirom na to da je za to potrebna izražena osobnost, neupitna stručnost i barem elementarni osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zemlji. Ipak se pomak uspješnosti može naslutiti zbrinjavanjem “posebno uspješnih” ministrica i ministara, koji to više nisu mogli biti zbog neuspješnosti, nigdje drugdje nego u saborske klupe.

Stalna negativnost

Peta je godina mandata vlade i sve se manje mogu negativnosti svaljivati na prethodnike, a pogotovo se ne mogu demografske negativnosti nakon ustroja ministarstva s posebnim kadrom. Pospremljenog samo u okvire obiteljske i socijalne politike i organizacijski zadržavanog po potrebi javnog pokazivanja kako uopće postoji. Takvih je posebnih kadrova bilo rasutih diljem vladajućeg sustava, a njihova su izvršavanja proglašavana naročito uspješnima i potvrđivana premještanjem za nagradu u zakonodavnu vlast.

Prosječnost, poslušnost, manjak osobnosti i slične jasno i javno vidljive atribucije nikad u pravilu nisu za ozbiljniji razvojni pomak, a njihovim se pozicijskim nametanjem zapravo pokazuje ozbiljnost i u konačnici uspješnost pristupa. Rezultati su statistički jasno vidljivi, a nastavak je opće uspješnosti po istom obrascu samo novi ulazak u iracionalnu zatvorenu matricu neuspješnosti, uz stalnu potrebu prikazivanja i dokazivanja nerazumnosti svih onih koji to vide i osjećaju u svom svakodnevnom okruženju.

Nemjerljivi gubici

Demografski se nestanak Hrvatske uvijek s pozicije vlasti nastojao prikrivati tumačenjima posebnih političkih trenutaka i objašnjavanjima tehnički usputnih postupaka, a vrijeme pritom nije zastalo niti su se pokazatelji demografskih negativnosti izgubili. Peta je godina vladanja i u tih je pet godina usmjeravanja Hrvatske i posvećivanja posebne pažnje demografskoj revitalizaciji samo prirodnim putem Hrvatska izgubila oko 80.000 osoba. Toliko je naime osoba više umrlo nego što ih se rodilo. Ne osam, osamsto ili osam tisuća, nego 80.000! Tko se ikad s pozicije vlasti zabrinuo ili barem progovorio o takvim gubicima, uz koje još nije ni spomenuta silina iseljavanja u istom razdoblju u visini od gotovo 200.000 osoba samo prema podacima DZS-a RH!  Gotovo 300.000 osoba ukupno.

Uspješnost, kažete? Ona jednostavno nije moguća s ovakvim pokazateljima neovisno o svim drugim trendovima niti je moguća u ovakvim selekcijskim obrascima, u kojima prosječnost postaje prednost, a racionalnost i dobronamjernost nepoželjnost. Kritiziramo samo, kažete? Ne, pisali smo vam i programe i držali predavanja i predlagali rješenja i razgovarali. Prihvatite samo kako politička trajnost nije vječna niti zaustavlja vrijeme, a prosječnost ne potvrđuje uspješnost. Zbog opstanka.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.