Wikipedija

Zajednička jezičina Srba, Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca

Autor: Tvrtko Dolić / 7Dnevno / 31. ožujka 2017.

Domaća peta kolona stalno se širi i nezaustavljivo maršira. Na 50. obljetnicu Deklaracije o hrvatskom jeziku pokrenuta je yu-inicijativa za oživljavanjem srpsko-hrvatskog jezičnog normativa kao zajedničkog jezika Srba, Hrvata, Crnogoraca i Bošnjaka

U utorak je u Sarajevu predstavljena “Deklaracija o zajedničkom jeziku”, jednom policentričkom standardu, koji se kako to potpisnici tvrde upotrebljava u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, nabrojeno tim redom. Ali tako možemo definirati sve jezike svijeta kao jedan policentrički jezik. Kako to reče Jacques Lacan, svatko od nas posjeduje svoj osobni jezik. Svaka obitelj ima svoj zaseban rječnik. Yu-Deklaracija je providan pokušaj da se školstvu u Hrvatskoj ponovno nametne ćirilica. Jasno je da yu-slavenski nisu potpisali Nina Obuljen Koržinek, praktično ministrica za hrvatski jezik, niti Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik, ali nisam posve siguran da to ne bi učinili da nisu na tim funkcijama. Obuljen Koržinek dala je najtočniju formulaciju: “Pitanje zajedničkog jezika je politički konstrukt koji je došao s jednom državom ’45. godine i nikada zapravo u stvarnosti nije zaživio.” Jozić je ukazao na činjenicu da se yu-Deklaracija pojavila u hrvatskom novinstvu 28. ožujka, na obljetnicu skoro istovjetnog Bečkog književnog dogovora iz 1850. Tada je izvršen atentat na hrvatski jezik i hrvatsko nacionalno biće. Yu-Deklaracija pojavila se zato što hrvatsko Ministarstvo kulture i Institut za hrvatski jezik nisu ništa učinili da se velikosrpski kukolj odstrani. Hoće li Jozić i Obuljen Koržinek iskoristiti novi velikosrpski i orjunaški nasrtaj na ono što je ostalo od hrvatskog jezika da konačno hrvatski jezik vrate njegovim temeljnim odrednicama?

otpisnici yu-Deklaracije o zajedničkom jeziku

“Iza nas ne stoji nikakva politika” – izjavio je Slobodan Šnajder, a već njegov potpis yu-Deklaracije ukazuje na svima poznatu politiku. Među stotinama potpisnika pronalazimo i ova imena: Vesna Teršelić, Dejan Jović, Rade Šerbedžija, Lenka Udovički, Biljana Srbljanović, Mima Simić, Roman Simić, Ivana Bodrožić, Jasmila Žbanić, Snježana Kordić, Bora Ćosić, Vuk Uskoković, Olja Savičević Ivančević, Daša Drndić, Nebojša Lujanović, Srećko Horvat, Branko Buden, Balša Brković, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak, Filip David, Dragan Markovina, Josip Mlakić, Ante Tomić, Dubravka Ugrešić, Alida Brerner, Ermin Bravo, Edo Popović, Damir Karakaš, Vedrana Rudan, Snježana Banović, Svetislav Basara, Dragan Velković, Rajko Grlić, Tatjana Gromača, Željko Ivanković, Mirjana Karanović, Željko Komšić, Enver Kazaz, Pero Kvesić, Aleksandar Hut Kono, Heni Erceg, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Branislav Oblučar, Teofil Pančić, Vuk Perišić, Nikola Petković, Boris Postnikov, Nenad Rizvanović, Faruk Šehić, Igor Štiks, Vladimir Arsenijević, Vladislav Bajac, Nikola Bajto, Asja Bakić, Ahmed Burić, Marinko Čulić, Ferida Duraković, Zdravko Grebo, Fadila Nura Haver, Oto Horvat, Saša Ilić, Ivan Ivanji, Ante Lešaja, Mirjana Miočinović, Boris Pavelić, Nenad Veličković, Zdravko Zima, Borka Pavičević, Ana Pejović, Srđan Srdić, Srđan V. Tešin, Jasna Šamić, Elma Tataragić, Drago Pilsel, Tijana Spasić, Adis Šušnjar, Nela Pamuković, Borka Rudić. Ispričavam se ako sam neko ime i prezime krivo prenio, pa i svima onima koji se imenom i prezimenom pronađu na tom popisu a zapravo su druge osobe ili promišljaju drukčije.

Ivana, gay aktivistica Mima i muzičar Ivo

Prva zvijezda sarajevske prezentacije vampirskog yuzika bila je naša Vukovarka Ivana Bodrožić. Jezovita je simbolika tog trenutka. Prisjetim se silovanih hrvatskih žena na istoku naše Slavonije, kada zajednički jezik nije upalio, nego su bile prisiljene učiti srpski jezik i ćirilicu. Prisjetim se i nesretne višegradske Raze Babić, koja je godinama silovana u srbijanskom logoru. Djeca su joj oduzeta, pa kada su je posjetila u izbjegličkom kampu u Goraždu, bile su to osobe drukčijeg identiteta. Tu odlučuje karakter ’45. Naime, svako dijete začeto u aktu silovanja svoj život duguje i silovatelju! Nasilje nada Hrvatima, Hrvatskom i hrvatskim jezikom dogodilo se bezbroj puta. Od promotivnog istupa Vukovarke Ivane Bodrožić 2011. protiv tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, do njenog romana “Rupa” promijenilo se puno toga. Kako tvrde branitelji koji su čitali to “književničko” štivo s političkom zadaćom, Bodrožić je u liku Brigite Arsovske prezentirala zviždačicu i saborsku zastupnicu Mariju Budimir, opisujući da je u mladosti bila prostitutka koja je imala seks s njemačkim ovčarom. Svakodnevni život donio je svoje otklone, pa je Ivana Bodrožić sve poznatija kao snaha Mime Simić, gay aktivistice koja se prošle godine u Las Vegasu vjenčala sa svojom djevojkom. Navodno je Mima Simić bila članica tročlane komisije HAVC-a koja je njenoj prijateljici Mileni Zajović odobrila 140 tisuća kuna za razvoj projekta “Savska 66” – riječ je o dokumentarcu o hrvatskim braniteljima iz vizure LGBT zajednice. Nemojte me krivo shvatiti – Ivana je partnerica Miminog brata. Ne bih se iznenadio da je u Sarajevu ista Ivana Bodrožić zajedno s Ivom Josipovićem prezentirala yu-Deklaraciju.

Deklaraciju o hrvatskom jeziku kreirala je Udba

Koja asocijacija stoji iza yu-Dekalracije? Kao i hr-Proljeće, hr-Deklaracija imala je funkciju razotkrivanja Hrvata, da yu-klika snimi tko kako diše. Više od 70 članova Komunističke partije potpisalo je Deklaraciju, a kažnjena je samo polovica njih. Nadnevka 13. ožujka osvanula je u Jutarnjem listu analiza povjesničara Wollfyja Krasića na temu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. Krasić navodi informaciju saveznog SDB-a: “Za vreme Zagrebačkog velesajma Krleža je kontaktirao i s Radovanom Zogovićem. Pričao mu je da je posle objavljivanja Deklaracije tražio prijem kod predsednika Tita da bi mu objasnio da je Deklaracija ispravan akt, da se radilo o aparatu CK Hrvatske i da su za istu znali mnogi članovi CK SKH prije nego što je objavljena.” Kako to navodi Krasić, “od 24.III. do 1.XI. 1967. godine SDS SR Hrvatske je po akciji Klek poduzela sljedeće mjere: za 851 lice izvršena provjera; sa 314 lica obavljen informativni razgovor, sastavljeno 114 službenih zabilješki; angažirana 84 suradnika i veze; nad 8 lica primijenjena operativno-tehnička mjera ozvučenja; nad 15 lica izvršen ilegalni pretres; nad 37 lica zavedena kontrola pošte; nad 22 lica zavedena kontrola telefonskih razgovora; nad 29 lica korištena pratnja i 5 lica ispitano na poligrafu”. Baš me zanima kako će na yu-Deklaraciju reagirati poznati “hrvatski represivni aparat”. Teza da je Franjo Tuđman bio autor Deklaracije o hrvatskom jeziku posve je promašena. Tada je Tuđman bio prava beba za iskusne društvene i političke lopine poput Miroslava Krleže i Vladimira Bakarića. Krasić pogrešno navodi Deklaraciju kao izravnu osnovu za smjenu Franje Tuđmana na mjestu direktora Instituta za historiju radničkog pokreta i njegovog izbacivanja iz SK. Tuđman je smijenjen u protuhrvatskoj histeriji nakon pojave Deklaracije. Krasić navodi da je Služba konstatirala: “Posljednji podaci ukazuju da su nosioci i sastavljači (Deklaracije) Frangeš i Jonke, a da posrednu aktivnost sada ispoljavaju Tuđman, Šegedin, Šoljan, Kušan, Gotovac i drugi”. Krasić je mišljenja da Dalibor Brozović nije bio suradnik u vrijeme izrade Deklaracije, nego je to postao nakon Deklaracije, unutar kampanje protiv njenih autora i potpisnika. “Kako je stanovao u Zadru, Dalibor Brozović je bio na vezi Centra SDS-a Split. Nadalje, s obzirom na najintimnije informacije o crticama iz Jonkeova, Frangešova i Brandtova života, vidljivo je da je izvor iznimno dobro upoznat s njima.” Lako moguće da se kodno ime “Forum” odnosilo i na Tuđmana i na Brozovića, a možda i na širi forum, i da zapravo nije bilo suradničko.




Opojna religija Snježane Kordić

“Sarajevska inicijativa 4×1=1” zapravo je kreirana u Zagrebu, “na sastanku proširenog odbora eksperata”, kako sebe vidi Snježana Kordić. Ta “znanstvenica” osporava policentričnost hrvatskog jezika da bi to svojstvo pridružila zajedničkom yu-pravljencu. Nimalo je ne smeta činjenica da hrvatski jezik ima svoja “Ausbau narječja” (termin je uveo Heinz Kloss). To je pospremila lako, onako partizanski – za nju su kajkavski, čakavski i štokavski tri različita jezika! Tako imamo fenomen da Hrvati govore tri različita jezika, a Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosanski muslimani samo jedan. Dakle, imamo opakog uljeza u znanosti, koji po svijetu sije svoj nered, sramoteći kroatiste. Njene teze nisu znanstvene, nego više religijske. U svojoj knjizi “Jezik i nacionalizam”, Snježana Kordić je iznijela niz obmana. Evidentnu različitost prezentira kao težnju za objedinjavanjem. A ako dođe do silovanja, i to je život. “Poznato je da se kod južnih Slavena religijski, jezični i etnički kriteriji ne preklapaju”, veli nam Kordićka (str.178). Ona jednostavno izokreće činjenice, pa umjesto da govori o srpsko-hrvatskom konstruktu kaže kako se izvorni srpsko-hrvatski jezik podijelio “na četiri jezika nasljednika”. Na str. 184 dodala je nebulozu E. Gellnera: naciju formiraju nacionalisti! Kako su postali nacionalisti ako nacija prije njih nije postojala? Kordić je 90-ih izjavila da kroatisti grade sliku o postojanju neprijatelja. Eto, srpska i srbijanska agresija na Hrvatsku i BiH bila je izmišljotina kroatista. Zamislite, lažljivi hrvatski kroatisti prodavali su teze da je tamo neki Vukovar napadnut i razoren. Znakovit je napad Snježane Kordić na našeg jezikoslovca Radoslava Katičića. Ona njegov doprinos reducira na praslavensku mitologiju i neukusno spominje Katičićeve godine. Smeta je izjava Katičića da Srbi nisu štokavci. U knjizi “Jezik i nacionalizam” (str. 16) imamo podnaslov “Hrvatsko kopiranje nacističkog purizma”. Kordićka citira B. Buscha. “Već početkom 90-tih hrvatska jezična politika počela se orijentirati prema jezično-političkim mjerama fašističkog ustaškog režima iz 1940-tih. Odmak od srpskog i čišćenje hrvatskog od srbizama bili su osnovna tema ustaške jezične politike.” Kordićka zastupa tezu da je Jugoslaviju slomila etnička ravnoteža, u smislu da se stalno tražio ravnopravan balans između pojedinih nacija. Za nju je Jugoslavija bila zemlja tolerancije.

Među potpisnicima čak ima i Hrvata, ali još traže svoj jezik!




Od svih potpisnika yu-Deklaracije samo se nekoliko njih izjašnjava Hrvatima, a takvi opet traže novi jezik za svoje mješovite brakove ili svoje mješovite veze, koje nikoga ne smetaju, ali nitko ne želi da im takvi nameću svoje individualne ili obiteljske jezične normative. Kako udovoljiti Hrvatima i Hrvaticama koji su pronašli partnera u Kini ili Indiji? Potpisnici yu-Deklaracije prezentiraju se kao kulturni djelatnici, a zapravo je to veliko neznanje i teški balkanski primitivizam. Znate, ima mješovitih brakova i u Portugalu i u Španjolskoj, jezici imaju svoje sličnosti, pismo je isto, ali je ipak izostao zajednički portugalsko-španjolski jezik. Usprkos sličnostima danskog i njemačkog, zajednički jezik nije zaživio. Što je sa slovenskim jezikom? Naime, hrvatska kajkavica po nekim je svojim značajkama srodnija slovenskom jeziku negoli crnogorskom ili bosanskom. Osobno me zasmetala “kroatizacija” nekih znanstvenih izraza za NDH, ali se isto provelo na slavenskoj matrici. Još jedanput ću to podvući, zbog nekih naših polupismenih jezikoslovaca: kultura nekog europskog jezika mjeri se sadržinom helenskih i latinskih riječi. To ne možemo promijeniti niti u NDH niti nakon NDH, i dajte da se to ispravi, jer ovako izgrađujemo balkansku i slavensku kompatibilnost, koja je pravo mučenje u bilo kojoj znanstvenoj komunikaciji. I još nešto: niti zajednički helensko-latinski bazen riječi ne može biti osnova za zajednički europski ili balkanski jezik.

Autor:Tvrtko Dolić / 7Dnevno / 31. ožujka 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.