fbpx

Udruga Franak zaprijetila je obustavom otplate kredita

Autor: Tvrtko Dolić

Takozvana Hrvatska udruga banaka nije se pojavila na pregovorima u Ministarstvu financija, jer Udruga Franaka ne vidi HUB kao stranu u pregovorima. Nitko se nije zadužio kod HUB-a. Da to prikrije, HUB je nekoliko dana ranije najavio iznesene prijedloge tuženih banaka. HUB je dimna zavjesa za bankare i tužene banke. Špekulativni stambeni krediti mogući su samo od strane banaka. Nepopustljive banke guraju zemlju u socijalne nemire.

Lažni socijalni modeli banaka za kredite s klauzulom CHF idu za prevaljivanjem loših kredita na državu. Istovremeno imaju funkciju odvraćanja pažnje Javnosti od činjenice da su glavnice kredita skoro udvostručene, što je gore od najgoreg lihvarstva. Mnogi dužnici banaka stradali su četverostruko: suspendirano je društveno vlasništvo nad bankama, ostali su bez stanova i ostale imovine, ostaju bez onoga što su bankama već uplatili, i na kraju stradaju kroz uvaljivanje loših kredita banaka državi, time i istim uništenim dužnicima banaka. Ostaje dvojba tko stoji iza socijalne guljačine koja se prezentira pod socijalne modele?

Parametri suicida

Hrvatsku i cijelu EU razara “znanstvena” maksima spašavanja banaka i njihove ekstra dobiti, po svaku cijenu. Pod izgovorom proaktivne politike u gospodarstvu, ECB je Uniju (time i cijeli svijet) zasuo jeftinim eurima, ali središnjoj banci Unije ne pada na pamet preuzeti dugove Grčke, koji bi se prepolovili zbog odstranjivanja kamata. Ako pomognete Grčkoj, morate pomoći i Španjolskoj, a onda se Katalonija neće osamostaliti, zapravo će izostati novi građanski rat u Španjolskoj. Svjetski moćnici najvjerojatnije već znaju tko će biti novi Franco. Kolaps Mediterana je planiran, on uključuje i Hrvatsku, a dragom je Bogu i znanosti svejedno koliko su tome pridonijeli komotni Grci, koji su se neoprezno zaduživali. Zapravo je najprije produbljena kriza na Cipru, do usijanja, da bi se Grcima uvaljalo skupo naoružanje, čemu je kumovala i Europa, koja na obalama Helade pere svoje božanske ruke.


Slična situacija u Hrvatskoj stvara sumornu i suicidnu atmosferu, pa konfrontirane tipove solidarnosti možemo promatrati unutar “koordinatnog” sustava koji je krajem 19. stoljeća postavio Emile Durkheim, otac sociologije. Promatrao je sociološke parametre samoubojstva, kakvi su karakteristični i za naše današnje doba dužničkog ropstva. Kod nas je situacija dodatno iščašena. Primjerice, Durkheim nije mogao predvidjeti jednu Marijanu Mirt, koja se pojavila s transparentom “osvijetljena je samo ona crkva koja gori”, što je izazvalo opću konsternaciju u Glini i u onim hrvatskim mjestima koja su slično doživjela tijekom Domovinskog rata. Udruge Franak, Živi zid, Blokirani i slične, bude nadu povratka ovog društva u sociološki prepoznatljive i prihvatljive oblike. Durkheim nalazi da su ljudi egoisti, i da pravila i vjerovanja u vrijednosti čine moralnu bazu društva, koja omogućuje integraciju. A naše je društvo duboko dezintegrirano.

Solidarnost zahvaljujući podjeli rada Durkheim naziva organskom. Naglašava potrebu da ekonomsku regulaciju prati i ona moralna, čime se gradi poredak, odnosno organska solidarnost. Podjela rada zamjenjuje kolektivnu svijest, što kod nas izostaje. Kod nas se društvena interakcija svodi na konflikt. Durkheim je promatrao nered kao patološke fenomene, dok je Marx isto sveo na klasni konflikt. Društvene patologije ruše razinu društvene integracije. Demografski pad u Hrvatskoj ima niz negativnih učinaka. Zanimljivo, potiče povratak u prevladane povijesne prijepore – Durkheim je ustanovio da tranziciju mehaničkog u organsko uvjetuje rast populacije, odnosno gustoća naseljenosti.

“Walk away” u stilu Sergia Leonea

Bože, kako nam dugih stotinu godina ispiru mozak s partizanskim filmovima, vesternima, kriminalističkim filmovima i sapunicama. Kako shvatiti “walk away” rješenje? Pojam je preuzet od pljačkaških družina. Banda podijeli plijen i svatko odlazi u svoj brlog! Kako takav fer razlaz o trošku žrtve aplicirati na liniju banke-dužnici? Pa, banka uzme stan klijentu koji ga više ne može otplaćivati, vrati klijentu što je otplatio, i to bi bilo to. To bi bilo pošteno. Netje itji! Dužnik je žrtva! Banka uzima stan i sve ostalo što klijent posjeduje, zadržavajući za sebe i ono što je klijent otplatio! Kazališna družina HUB prezentira to kao socijalno zbrinjavanje. Vrijeme je da stranim bankama ponudimo rješenje “walk away” iz Hrvatske. Zar se nisu napljačkale dovoljno?

Kada su nas za komunizma pripremali za “slobodno” tržište, bio je popularan film “Bilo jednom na Divljem Zapadu” Sergia Leonea, koji je simbolički prikaz socijalne brige banaka. Henry Fonda i Jack Elam glumili su ovršitelje. Silovanje Claudie Cardinale prezentiralo je posebne potrebe ovršitelja. Da se kod nas nisu pokrenuli Udruga Franak, Živi zid i Blokirani, veliko je pitanje što bi se sve događalo prilikom izbacivanja nesretnika iz njihovih domova. Leoneov usamljeni lovac Bezimeni iskorištava strukture, jedne protiv drugih, a kod nas se banda udružuje protiv sirotinje.

Ne trebamo filmske primjere ubijanja obitelji. Petnaest dugih godina traje uništavanje obitelji Marije i Tomislava Cvjetković na zagrebačkom Bukovcu. Cvjetkovići su jednostavno smrvljeni, iscrpljeni, uništeni. Marija je cijenjena učiteljica u obližnjoj osnovnoj školi, a njen suprug je rođeni Bukovčan. I nije jedini Bukovčan koji će biti otjeran iz svog zavičaja. Sve se na ovome prokletom prostoru kanalizira u oblike etničkog čišćenja. Nakon što je sudski vještak konstatirao kako su Cvjetkovići preplatili potraživanja, banka je svejedno prodala njihovu kuću i svu njihovu zemlju, čak i onu koja nije bila obuhvaćena hipotekom. Sve je provedeno tajnovito, jer je lokacija vrhunska, zanimljiva i špekulantima i eliti. Čovjek poželi da bankare dostigne zloslutna glazba iz usne harmonike osvetnika Charlesa Bronsona.




Skrivanje prenapuhane glavnice kredita

Ivan Kontrec iz Udruge Franak konstatira da je HUB dimna zavjesa za bankare, a slično promišljaju Katarina Lucić, Denis Smajo, Jurica Dobrinić, Božo Ivošević i Dubravko Pokrovac, kao i ostatak vodstva te udruge. Dok Zoran Bohaček i HUB ometaju komunikaciju, bankari tuženih banaka glume finu gospodu i nesmetano nastavljaju svoj kraljevski život. Formacijski je određena razlika između udruživanja građana i udruživanja banaka. Svako udruživanje banaka treba amenovati i kontrolirati HNB – nisu to američke kamiondžije. Neka HUB nabavlja zimske polovice za glavne bankare, i tome slično, ali nema nikakvo pravo nastupati ispred 8 banaka koje su klijenti tužili zbog kredita s klauzulom CHF. Teatrologija takozvane Hrvatske udruge banaka ide za prikrivanjem osnovnog problema: prenapuhane glavnice u kreditima s klauzulom CHF. Božo Ivošević iz Udruge Franak otplaćuje kredit 7 godina, da bi isti praktično rastao. Glavnica je narasla sa oko 600 tisuća kuna na preko 900 tisuća kuna, više od 50 posto.

Nije dobro. Na sastanku u Ministarstvu financija banke su zastupane polovično – glavne nisu niti poslale svoje predstavnike. Kao, ostali su zauzeti podjelom plijena. Na takav neukusan blef, predstavnici Udruge Franak najavili su 8-9 načina da plijen ponište. Spomenuta je i sinkrona obustava otplate kredita s klauzulom CHF, koja je krajnost ali za sada jedino izgledno rješenje. Banke su predložile dva socijalna modela za kredite s klauzulom CHF. Dužnicima s kreditom do milijun kuna (po tržišnom tečaju franka), dug i nekretninu preuzela bi državna agencija, a dužnik bi postao podstanar države. Ostalim socijalno ugroženim dužnicima banka nudi vritnjak, odnosno “walk away”: banka preuzima stan ili kuću, sve što klijent posjeduje, zadržava i ono što je klijent otplatio, a dužnik spakira osobnu dokumentaciju i napušta nekretninu. Gdje je skrivena obmana? Pa, banke kažu da taj model vrijedi samo za one koji imaju jedan stan u kojemu žive. Svima će oteti baš sve!




“Oba prijedloga banaka nisu prihvatljiva. Vjerojatno su probni balon prema dužnicima i Udruzi Franak.” – izjavio je to profesor Ivan Lovrinović. “To su modeli kojima banke žele nastaviti stjecati profit na teret dužnika i državnog proračuna” – izjavila je Katarina Lucić, predsjednica Udruge Franak. “Samo čiste svoj portfelj, da likvidna sredstva i kumulacije HNB-a ponovno plasiraju kao kredite, i to najviše državi, jer se građani i tvrtke više ne zadužuju. Modeli HUB-a bili bi prihvatljivi da su banke bankrotirale, pa mole državu da očisti njihove portfelje.” – izjavio je Ivan Kontrec. Na Okruglom stolu UF u Europskom domu, profesor Ivan Lovrinović postavio je pitanje namjernog rušenja potrošnje u Hrvatskoj – sva primanja dužnika preusmjeravaju se “domaćim” bankama, a dobit se prelijeva inozemnim maticama, povećavajući potrošnju u Italiji i u Austriji, da bi te države intervenirale u EU i kod naše Vlade da ukine otplatni tečaj CHF-a od 6,39 kuna.

Nepoštenost valutne klauzule

Zašto dokazivati nepoštenost valutne klauzule, ako je protuustavna? Hrvatska je formalno suverena i formalno monetarno suverena zemlja, a valutna klauzula je tu da poništi monetarnu suverenost. Nije problem u deviznoj štednji – postojala je i u komunizmu. Sve dok je valutna klauzula aplicirana u kreditima, nemoguće je poticati izvoz kroz deprecijaciju kune. Vezanošću kune za euro primamo sve negativne utjecaje Unije, a pozitivni izostaju jer euro ipak nije naša valuta. Vlada nema pripremljene projekte za besplatne eure ECB-a! Možda su glavne banke pripremile svoje programe, ili nekakve svoje recepte za Vladu? Malo morgen! One se organiziraju protiv Udruge Franak! Mnogi pravnici i ekonomisti pokušavaju razdvojiti poslovnu i moralnu stranu naše krize, ali je onda smiješno prihvatiti nove obmane banaka kao socijalni pristup.

Ne samo da je nepoštena, valutna klauzula je perfidna obmana. Svi krediti isplaćivani su u kunama. Nije postojao nikakav razlog da se u uvjetima stabilne inflacije krediti vežu za stranu valutu. Izmišljen valutni rizik i dizanje kamata prilagođavali su se padu kreditnog rejtinga zemlje, a svemu je kumovalo činjenje i nečinjenje HNB-a. Za Jugoslavije smo imali oblik valutne klauzule za štediše, a krediti su se plasirali u domaćoj valuti, uz pokrivenost deviznom štednjom u zanemarivom omjeru. Jugoslavija se raspala iz više razloga, ali je kroz tako postavljene kredite ipak poticala domaću proizvodnju, uspješnije od današnje Hrvatske, koja ne zna iskoristiti besplatne eure. Kulturu stanovanja u Hrvatskoj podigli su povratnici iz Njemačke i Austrije, ali i “komunistički” krediti u domaćoj valuti, u uvjetima visoke inflacije.

HNB je donio novu Odluku o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija. Traži da banke svake godine revaloriziraju vrijednost poslovnih, a svake treće godine vrijednost stambenih nekretnina uzetih pod hipoteku. Kako su hipoteke bile za trećinu vrjednije od iznosa kredita, stječemo dojam da HNB bankama izmišlja nove poslove, o trošku klijenata. Mnogi su dužnici banaka u svojim ugovorima potpisali klauzulu o troškovima nove procjene. Formacija je doslovce poništena kroz protuustavne zakone i protuustavne klauzule. Prisiljava li HNB banke da riješe problem švicarca, ili se iza brda valja novi razlog da HNB stranim poslovnim bankama dodatno smanji pričuvu pod izgovorom smanjenja pričuve u samim bankama? Svoju “štednju” izvlače banke, a kako će proći štediše banaka, to je već više puta viđen scenarij.

Autor:Tvrtko Dolić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.