fbpx

Teroristički napad na Francusku u funkciji je FRANCUSKOG BOMBARDIRANJA SIRIJE

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/20. studenoga 2015.

Aktualnu Seobu islamskih naroda možemo jednostavno zaustaviti tako da umjesto fašističke bodljikave žice na granice postavimo naše ministre i ministrice. Na samu pojavu svinja, muslimani se razbježe. Ovaj tekst pišem na obljetnicu pada Vukovara, pa postavljam pitanje kako su se islamski migranti provukli pored toliko svinja u Srbiji?

Možemo reći da su prežderane europske svinje istjerale gladnu raju iz Sirije. Islamski teroristički ekstremizam kreirale su velike kršćanske sile, i sada se natječu koja će od njih Kalifat sravniti sa zemljom i ispod zemlje. Stigli su i francuski bombarderi, uzbunu je proglasio i NATO. Sirijska Raka postala je raka, grob. Desetak drogiranih mladića daljinski su navedeni da napadnu Pariz i Francusku, dajući tako Francuzima povod za masovno bombardiranje Sirije. Umjesto da se Hrvatska ovih dana posveti tuzi Vukovara, domaće svinje nude našu vrhunsku tehnologiju, efikasne bojler-bombe bez eksploziva, razvijene za Domovinskog rata. Bacaju se na neku nesretnu osobu i usmrte je svojom težinom, ako voda ne iscuri. Hrvatske svinje možemo pronaći i u dalekom Afganistanu, kamo bi trebali putovati samo hrvatski arheolozi.

Bog postoji, a nema ljudi

S druge strane, koliko god puta turistički uđem u muhamedanizam, nikako ne mogu proniknuti u čemu je tajna te ekstatične predanosti Apsolutu. Mogu li biti siguran da će me Allah prihvatiti čak i ako umrem u njegovo ime? Smisao ISIL-a i Kalifata nije spas njegove sirotinje, nego žrtva za uništenje onog drukčijeg i Drugog, posve suprotno zasadama europskog egzistencijalizma. Valjda sve postaje jasno tek kada proživite istinsko preobraćenje na islam. Činjenica je da tada najveća dobričina prihvaća “novu” agresivnu islamsku predestinaciju. To je trenutak koji ukazuje da imamo posla s vjerskom konverzijom koja je prilagođena terorizmu, koja je zapravo heretička, jer se ne oslanja na odrednice Kurana. Je li naše nerazumijevanje islama ekvivalentno islamskom nerazumijevanju kršćanstva? Kako muslimani doživljavaju Razapetog? Muslimani ne mogu pojmiti svijet u kojemu je Bog samoubojica, koji je preuzeo naše grijehe i onda digao ruku na samog sebe. Da je tada postojao eksploziv, Isus bi se vjerojatno poput bombaša samoubojice raznio u predvorju jeruzalemskog Hrama, povlačeći u smrt trgovce i farizeje.


Možemo li arapski terorizam u Francuskoj gledati kao tužno i tragično finale jednog besmislenog sukoba civilizacija? Francuska je jedna veličanstvena povijest, Pariz je svjetsko kulturno središte, ali su Francuzi znali uznemiriti cijele kontinente. Francuska Legija prekrajala je državne granice u Africi, a francuska obavještajna uplitanja destabilizirala su mnoge arapske i/ili muslimanske zemlje. Primjerice, iz Pariza je koordinirano rušenje iranskog laičkog suverena Reze Pahlavija i preuzimanje Irana od ajatolaha Homeinija, što je uskoro donijelo niz krvavih ratova između Iraka i Irana. Svijet je nekako zaboravio visoku Arapsku kulturu, koju je morfološki obradio njemački filozof povijesti Oswald Spengler u svome famoznom djelu Propast Zapada. U 9. stoljeću arapska Cordoba bila je najveća svjetska metropola i vodeće sveučilišno središte. Nekoliko stoljeća kasnije, pod izgovorom oslobađanja Isusovog groba, europske kršćanske kraljevine pokrenule su ratove za kontrolu Puta svile i začina.

Kako očima jednog Arapa vidjeti Francusku i njenih nekoliko posljednjih stoljeća? Napoleon je 1798. u poznatoj Bitci kod piramida porazio Turke i zavladao Egiptom. Bila je to bezobrazna kršćanska kolonizacija s nekim pozitivnim značajkama. Napoleon je u Egipat doveo oko 150 znanstvenika koji su napravili zemljopisne karte, i proučavali egipatsku floru i faunu. Pomoću natpisa iz Rozete na hijeroglifima, demotskom i grčkom pismu, Jean-François Champollion uspio je dešifrirati hijeroglife. Uvod u Veliki rat, odnosno Prvi svjetski, bile su dvije krize u Maroku. Godine 1905. Njemačka je diplomatski intervenirala u sukobu marokanskih revolucionara i francuskih imperijalista, da bi 1911. nastala nova kriza, kada je Njemačka poslala razarač Panther u marokanski grad Agadir, da spriječi reokupaciju Maroka od strane Francuza.

Dakle, kada objektivno promišljamo nekakvu povijesnu ravnotežu u odnosu na aktualni teroristički napad na Pariz i Francusku, ne treba previdjeti francusku imperijalističku prisutnost u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Za oba svjetska rata formirana su značajna bojišta u arapskim zemljama, donoseći nova stradanja i nove okupacije. Svjetski povjesničari raščlanjuju vojne operacije “pustinjske lisice” Rommela do najsitnijih detalja, sedamdeset godina žalujemo za nesretnim Židovima, ali nitko niti ne pomišlja na nesreću koju su europski i svjetski ratovi donosili ostalim narodima. Židovi su iz Palestine protjerani još za antičkog Rima, a to što su se Arapi tamo održali milenijima, trpeći okupacije i pogrome, računa im se kao da su Palestinu okupirali.

Gaddafi je srušen zbog libijske nafte i libijskog plina. Hitler je svojevremeno zbog nafte krenuo u samoubilački teroristički napad na Rusiju. Možemo li se nadati da će netko jednog dana zbog nafte napasti SAD? Stotinama godina traje otimačina velikih sila za resurse i strateške pozicije arapskih zemalja i arapske populacije. Svaka je nacija ogradila svoja rudna bogatstva, nacionalizirani su rudnici dijamanata i zlata, ali svijet bjesni što neki arapski entiteti ugodno žive od svojih naftnih nalazišta. Istovremeno se divi Norvežanima zbog njihovih rezervi nafte. Nakon rušenja Saddama, uslijedila je američka pljačka iračkih nalazišta, a isto su proveli uvezeni militanti Kalifata u Siriji. Kako potkopati Iran? Jer, tamo proizvodno moćna Kina nabavlja naftu! Bilo bi zgodno da nekoliko šijitskih ekstremista napadnu London.

Tko vam prodaje zaštitu, tajno potiče ugrozu

Nekada je Beirut slovio kao Pariz Istoka, u kojemu je bilo manje kriminala i terorizma nego u današnjem Parizu. Islamski ekstremizam generirale su zapadne sile. Slično današnjem odnosu prema Arapima, u “plemenitom” nastojanju da se riješe Židova, vodeće europske nacije podržale su cionizam, da bi sve kulminiralo prisilnim iseljavanjem i pogromom, odnosno Holokaustom. Znate, kada su se Španjolci domogli južnoameričkog zlata, Židove su protjerali. Arapsko osporavanje nametnutog Izraela produbilo je nesnošljivost između Židova i Arapa, odnosno Židova i svih muslimana, pa je arapski životni pojas postao izvorište ratova. Jasni pljačkaški procesi u otimačini za naftne koncesije zamućeni su kroz napetosti između Arapa i Židova. Takva neprijateljstva u svojoj su suštini iracionalna, iako Židovi svoje strateške i religijske ciljeve provode strogo racionalno i disciplinirano. Često iskorištavaju američke i britanske političke projekte. U ratu svih protiv svakoga, produbljene su suprotnosti između sunita i šijita.




Zašto je Zapad napustio doktrinu kontrole islamskih zemalja preko instaliranih diktatora? Time je formalno otvoren prostor islamskim demokracijama, a znamo da takve redovno evoluiraju u diktature islama. Čak su i komunizam i socijalizam u islamskim zemljama oslanjali na zaseban “islamski marksizam”. Otpor zapadnjačkoj destrukciji iskazale su samo tvrdokorne islamske feudalne strukture. Godinama je rušen Saddam, uz više “pustinjskih oluja” Zapada, da bi u Iraku nastao totalni kaos. Dakle, velike sile prodaju nam ratove protiv diktatora, a zapravo su lopovske družine, iskvarene do srži. Takozvano Arapsko proljeće odnijelo je Gaddafija i brojne druge uspješne “kontrolore”, koji su pridržavali islamski i arapski terorizam u podnošljivim okvirima, na razini komunističkih Crvenih brigada, koje su se za Tita znale skloniti u Sofiju, Beograd i Zagreb, nakon provedenih terorističkih akcija. Bilo je to vrijeme europskog islama na ovome prostoru, koji na svoj način potiče nostalgiju za onom prijetvornom Jugoslavijom lažnog bratstva i jedinstva, koja je otvorila svoja učilišta takozvanim nesvrstanim zemljama, da bi to naplatila kroz šverc oružja i nafte u režiji komunističkih rukovodilaca, a konačno se izrazila kao Srebrenica. Zanimljivo, jedina svinja koju muslimani obožavaju zove se Tito, što je pakosno izrazio Gojko Šušak.

U svojim pokušajima da u Siriji sruši alavitski i šijitski režim Bashara al-Assada, zapadne obavještajne službe proizvele su sunitsku revoluciju, koja je evoluirala u sunitski Kalifat na području istočne Sirije i sjevernog Iraka. Zapad je naoružavao i obučavao sunitske ekstremiste, koji su jednostavno prelazili u fundamentalistički ISIL, vjerojatno uz tajno usmjeravanje od strane instruktora. Razoreni su drevni ostaci Nimruda i Ninive, koji su zapravo civilizacijski i vjerski simboli koji najviše smetaju Židove, formirane kroz sužanjstvo u Babilonu. Akadska prijestolnica Niniva stoljećima je bila zabranjena za arheološka istraživanja. Na sjeveru Afrike islamisti uništavaju zaostavštinu Kartage, koja je u širini povijesti simbolički neprijatelj Rima. Možemo reći da su i toj feničkoj civilizaciji presudile svinje, koje su rastjerale Hanibalove slonove. Pod udar sunitskih islamista došle su i bliskoistočne kršćanske zajednice. Na rub istrjebljenja dovedeni su fenomenalni Mandejci i Jezidi, civilizacijski dragulji. Napadi na Saddama počinjali su kao raketiranje iračkih Mandejaca, koji vide Jeruzalem kao grad Sotone. Uz sve to, na televizijskim snimkama islamistički likvidatori redovno su zakrabuljeni, tako da ne znate jeli riječ o obavještajnom podmetanju. Opaki Jihadi John govorio je engleski s jasnim britanskim naglaskom, pa se danas pitamo je li zaista likvidiran, ili ga je samo umirovila neka zapadna obavještajna agencija. Koliko zapadna agentura kontrolira ISIL?

Interes je islama da što više muslimana uđe u Europu. Jedna od poželjnih destinacija bila je Francuska. U Siriji je protiv Kalifata intervenirala Rusija, pa je na Zapadu zavladala panika. Najedanput se dogodio islamistički teroristički napad na Pariz i Francusku, kontroliran iz Bruxellesa (!), koji će poslužiti za francusko bombardiranje u Siriji, koje će dijelom ići protiv Kalifata i “slučajno” zahvatiti područja pod kontrolom Assada. Mogući sukob “saveznika” oko Assadove sudbine lako može izazvati novi svjetski rat, u kojemu će igrati i taktičko nuklearno naoružanje. Turska preusmjerava izbjeglice u Europu, a u “antifašističkoj Europi” pojavile su se fašističke ograde od bodljikave žice. Kaos i rat proizvedeni u arapskim i islamskim zemljama vraćaju se europskim kreatorima kaosa, kojima možemo pridodati Izrael, SAD, pa i Tursku, koja koristi krizu za novu represiju nad Kurdima. Kako smo mogli očekivati, aktualna Seoba islamskih naroda zapela je u Hrvatskoj. Ima i veselih trenutaka, recimo kada visokopozicionirana hrvatska svinja uđe u autobus, a migranti panično iskaču kroz prozore.




Čije su tajne službe toliko sposobne?

Nekako mi je nategnuta teza o samoinduciranom islamskom terorizmu i nekakvom implicitnom defektu islama. Nespretni promrzli migrant, mokrih nogu i na kraju snage, najedanput se pretvara u opakog terorista, koji kirurški precizno uklanja svoje žrtve. U Turskoj krivotvoritelji uz znanje državnih institucija izrađuju stotine istih putovnica, kojima se mijenja samo fotografija. Kaos kreće iz Sirije i iz Turske. Već je američki tragični 9/11 razotkrio nevjerojatnu transformaciju polupismenih samoubojica u kompetentne znanstvenike, koji su izračunali temperaturu koja je potrebna da se armatura rastali i Blizanci uruše. Tko je sve to tako precizno organizirao, u sekundu? Onaj neinteligentni imigrant, koji ne izuva obuću kada gazi potok? Kojega njegovo dijete očajnički tuče po glavi da zatvori bocu s mlijekom, da spasonosnu tekućinu slučajno ne prolije? Ali kada takvoga stavite u sofisticirani zrakoplov, brzo se pretvara u vrhunskog pilota iz Rata zvijezda, za potrebe zapadne propagande.

Vojna uplitanja velikih sila u naftnim bazenima traže svoje povode i svoje izgovore, pa se pitam koliko je teroristički napad na Francusku obavještajno navođen. Rusi razaraju Kalifat, i stoga im pripada odgovarajući plijen, što zapadne sile iritira. I najedanput, drogirani samoubojice masakriraju nesretne rokere po kafićima i koncertima Pariza, da bi drugi dan francuski vojni zrakoplovi bombardirali Siriju! Cjeli svijet ispravno osuđuje terorizam i oplakuje francuske žrtve. I pozdravlja novu agresiju na Siriju! Zanimljivo, Francuska je dugi niz stoljeća bila “zadužena” za Siriju, sve dok se Alaviti nisu okrenuli prema sovjetima i Rusima, tražeći od njih zaštitu, a uplitala se titoistička Jugoslavija, koja je gurnula Alavite u izgubljene ratove protiv Izraela. Znate, da su islamski militanti napali Britaniju, Britanci bi pojačali svoju vojnu i drugu prisutnost u Siriji, što Francuzima ne bi bilo pravo. Dok mi tugujemo za stotinama žrtava terorizma u Francuskoj, velike su se sile otimale koja će biti “teroristički” napadnuta. Francuskim obavještajnim službama možemo prigovoriti sigurnosne propuste, a više me brine koliko su bile sposobne, odnosno koliko su dopustile masakriranje vlastitih građana. U svakom slučaju, uključivanje migranata u terorističke napade usporit će migracijske valove. Pitanje svih pitanja: čija je tajna služba sposobna ubaciti svoju agenturu u islamske militantne formacije?

Izabrani narod i religijski specizam

Rasizam nesmetano živi i širi se, jačajući i kroz zrcaljenje u skupinama koje su bile izložene rasnoj diskriminaciji. Odgovor na oholost “više rase” često je inducirani rasizam poniženih, kao nekakav pokret otpora koji preraste u mržnju. Često imamo situaciju da se mržnja ispuše, a onda uskače pornografija humanosti i sve pokvari. Rasizam Zapada išao je protiv svih “obojenih” rasa, da bi se najedanput pojavio Holokaust kao specifičan pogrom nad Židovima, koji opet nije zaustavio kasniji holokaust nad Palestincima, počinjen uglavnom od Židova.

Ovdje smo došli do problema religijskog specizma. Glavne religije priznaju ljudsku prisutnost samo u okvirima svog stada. Tu je i nesretna dogma o Izabranom narodu, koja pripadniku božanske zajednice daje za pravo ubijati nižu vrstu u ime prave vjere. Ako treba, oteti tuđe žene, svih uzrasta, i oploditi ih sa svojim “blagoslovljenim sjemenom”. Time tuđe “ždrjebice” postaju žene, ljudi! Sve velike religije žive svoj nutarnji konflikt, koji otvara prostor fundamentalizmu. Bog je kreirao ljude, podario im slobodnu volju, a onda sebe degradirao na navijača, koji sjedi na tribinama, melje kokice, i povremeno se umiješa kao pomoćni sudac. Iz vizure islama, Allah se niti ne miješa, jer je sve predestinirano. Konflikt je neizbježan, jer se vjerska tolerancija zapravo ne odnosi na ljude, nego na vrste – čovjek je samo onaj tko prihvaća moju vjeru.

Teške lijenčine i tvrdo normirane religije

Za razliku od židovstva i kršćanskih pravoslavnih zajednica, islam kao i katoličanstvo dopušta različite nacije. Osobno me uvijek intrigirala šijitska korekcija u smislu da vrhovni šijitski imam ide u ravan proroka Muhameda, odnosno da postaje živući paraklit, živući Božji glasnik, da je svaka njegova riječ istovremeno poruka Allaha. Katolici na sličan način doživljavaju papu, ali je to ipak drugi odnos, usprkos katoličkoj dogmi o nepogrešivosti pape. Kako sam po ideološkom opredjeljenju najprije teška lijenčina, nisam sklon tvrdo normiranim religijama. Židove ne mrzim, ali židovstvo ne bih mogao podnijetim kao vjeru ovakvog sebe. Kog će mi vraga židovski kapital ako sam stalno na uzici? Izabran narod koji se pati! Nema šanse da konvertiram u muslimane, jer bih teško podnio vjersku i obrednu disciplinu islama. Da se izrazim u okvirima svog osobnog ontološkog ateizma: na šest klanjanja dnevno ne pristajem niti prema Isusu, pa niti da je Isus prisutan. Bog će me kazniti? Pa neka kazni – zašto je budalu uopće stvarao! Mišljenja sam da će se islam morati oteti pretjeranom normiranju, oteti se i nekim neprihvatljivim reinterpretacijama, kakvima je teško pronaći utočište u samom Kuranu.

 

Autor:Tvrtko Dolić/7Dnevno/20. studenoga 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.