fbpx

Punoglavci napadaju profesore Lovrinovića i Jakovčevića

Autor: Tvrtko Dolić

Primitivni nasrtaji na profesore Ivana Lovrinovića i Dragu Jakovčevića ulaze u završnu fazu razgradnje naše ekonomije, države i cjeline društva. Sve je na svoj način uklopljeno u proces potiskivanja potpunih sveučilišta, potiskivanja znanosti. Nije se osamostalila Hrvatska, nego banke. Prostačko vrijeđanje znanstvenika dokaz je manjka u odgoju i obrazovanju. Banka želi da žrtvu isisava što dulje, ali švicarac poput ebole brzo ubija domaćina.

Znanost je ugrožena na svjetskoj razini. Korporacije i banke ne trebaju znanstvenike koji su danas specijalizirani za određene znanstvene discipline, ali uvažavaju cjelinu znanosti i cjelinu društvenog interesa. U privatnim ustanovama uzgajaju se predatori, bez sustavnog školovanja i velikog znanja, kakve znanost i znanstvenici ne mogu disciplinirati, jer takvi ne znaju sa znanstvenicima komunicirati. Manje znanja – agresivniji menadžer. Njihovo glavno oružje su isprazne dosjetke i napad na osobu. Poslovne banke izazvale su svjetsku krizu, koja još traje, da bi države i ekonomije ipak sanirale propale banke, o trošku poreznih obveznika. Kada društvo treba pomoći pojedincu, banke su protiv. Pojavljuju se kao ovrhovitelji!

U SAD-u se događa pobuna znanstvenika i sustavno educiranih stručnjaka, koji više ne mogu podnijeti divljanje skromno obrazovanih menadžera, proizvedenih na korporacijskoj traci, koji s lakoćom ruše sustave vrijednosti, a ako treba uništavaju svjetsko gospodarstvo. Gospodarstveni i društveni oporavak u SAD-u oslanja se na monetarne intervencije, ali istodobno prati zaokret prema javnom školstvu, koje je ključ održivog razvoja nekog društva. Najugledniji svjetski intelektualci snažno se zalažu za obnavljanje dominacije javnih sveučilišta i onih privatnih koja pokrivaju sve znanstvene discipline, uključujući matematiku, fiziku, kemiju i druge egzaktne znanosti. Kao što bi rekao znanstvenik Davor Pavuna, svijet je prezasićen društvenim šminkerima.

Vratimo se javnim sveučilištima


Kod nas djeluje nekoliko privatnih učilišta, koja zaobilaze svaku egzaktnu znanost kao kugu. Čemu mukotrpan rad, kada se visoka društvena pozicija može izgraditi na blefu i zauzimanju agresivne poze. U takvim ustanovama jedva da postoji selekcija. Tko plati školovanje, dobiva određena predavanja, što se potvrđuje diplomom, sve dobro zvuči, pa ako momak nešto čuje i još ugrabi glanc u inozemstvu, onda se investicija brzo vraća, a može pasti i određen društveni utjecaj. Kompiliraju se besmislene radnje na engleskom jeziku, ali kada momak napokon progovori, da vidimo tko je, onda bahato prozove priznate dugogodišnje sveučilišne profesore kao šarlatane.

Kod nas se kroz privatna učilišta formirala zasebna društvena kasta, izvan egzaktne znanosti i na rubu svake znanosti, kojoj su smetnja naša priznata javna sveučilišta. Nije riječ o naslijeđu komunizma, koji je imao jaka javna sveučilišta, nego o nedostatku bilo kakvog sustavnog školovanja. U referentnim strukturama naših privatnih učilišta nalazite imena političke elite. Dekan VERN-a bio je komunistički političar Goran Radman, a danas je dekan politolog Vlatko Cvrtila. U savjetu VERN-a bila je Vesna Pusić, a ako niste znali, zagrebačku školu ekonomije ne čine profesori poput Lovrinovića i Jakovčevića, nego je baš tako nazvano privatno učilište, kojemu je dekan bivši političar Đuro Njavro, Tuđmanov ekonomski savjetnik iz vremena nesretne privatizacijske pljačke, pa onda predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun, da bi nakon hrvatskog gospodarstvenog čuda zasluženo došao na poziciju ravnatelja na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Još 1997. objavio je knjigu “Hrvatska po mjeri čovjeka”. Hrvatska po mjeri Njavre? Pa, bio je u mnogim nadzornim odborima. Tko zna, zna!

Tko gura Vuka na razinu profesora?

Pitate se odakle nam dolazi mlađahni Vuk Vuković? Pa, asistent je nečega kod Njavre. Kada na njegovom profilu na ZŠEM-u kliknete “znanost”, dobijete prazno ništa, ali mladića strašno smetaju duge znanstvene biografije profesora Lovrinovića i Jakovčevića. Tajna je u godinama – Lovrinović ima 117 godina, a Jakovčević je ušao u svoju 123. Nakupilo se znanstvenih godina i znanstvenih radova. Za razliku od tih predstavnika drevne Antike, Vuk Vuković ostao je mladić nakon dugogodišnje znanstvene karijere, što je neponovljiv slučaj u svjetskim
razmjerima. Naravno da sva tajna nije u kompleksima Vuka Vukovića u odnosu na prave znanstvenike. Vuk je objavio nekoliko tekstova u časopisu Banka, koji uređuje Željko Ivanković, koji se dugi niz godina dodvorava bankarima. Tajne veze i tajne asocijacije svakodnevno izviru, pa javna televizija kojom ravna Goran Radman, svakodnevno ponavlja neukusnu Vukovićevu izjavu o Jakovčeviću i Lovrinoviću kao redikulima. Profesor Lajoš Žager, dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, mora skrenuti pažnju Vukoviću da je preskočio značajne obrazovne faze za osobu koja se predstavlja kao ekonomist. Jakovčević je uočio da Vuković ne poznaje osnove računovodstva.

Nisu svi naši mladići postali bahati zato što je netko financirao njihovo obrazovanje izvan Hrvatske. Mnoga privatna sveučilišta imaju visok rejting, kakav naša privatna učilišta mogu samo sanjati, ali Vuk Vuković nije takvih proizvod. Ivan Mihaljević obrazovao se na Yaleu, a kada je diplomirao, sva su mu vrata bila otvorena. Zadržao je svoju pri rođenu skromnost, pa ne vjerujem da bi ponavljača u osnovnoj školi nazvao šarlatanom. Slično vrijedi i za njegovog brata Olivera. Kako će se i koliko primiti doškolovanje u inozemstvu ovisi o integritetu osobe koju tamo pošaljete. Nouras Haddad dodatno se školovao u Japanu i SAD-u, poslovno se izgrađivao u Londonu i tko zna gdje sve, ali je ostao pristojan i dobronamjeran. Kod nas je stvorena ružna navika popuštanja prema agresivnim osobama, koje to koriste i onda se uspinju u društvenoj hijerarhiji, grabeći formalne kvalifikacije koje im po njihovom stvarnom znanju ne pripadaju, grabeći pozicije kojima nisu dorasli.

Tako nam Vuk Vuković u Jutarnjem listu reče da je u svojoj 24. godini predavao nobelovcima. Jadni nobelovci! Nije niti njima lako. O čemu je Vuk zborio? O korupciji u Hrvatskoj! Čuo sam za mlade dilere droge, ali mladi stručnjaci za korupciju ipak su fenomen. Valjda je Vuk u vrtiću ulovio tetu kako terorizira njegovu čokoladicu. Snalažljivi Vuk došao je na ideju da iznova otkrije jedan model korupcije koji se često naglašava u SAD-u: mito političara poskupljuje gradnju. Naravno da je to istina na svjetskoj razini, ali to nitko ne spominje, jer je to očigledno. Eto prostora za znanstvenika Vuka. Mito poskupljuje gradnju svuda u svijetu. Ne znam koliko je o tome razmišljao, ali nobelovci gore od želje da ga čuju. Valjda je donedavno vladalo mišljenje kako korupcija političara pojeftinjuje projekte, ali se srećom za ovaj svijet, rodio bistar momak, kao stvoren za poduzeće Đure Njavre. Ovdje sam namjerno grub prema Njavri, jer je diplomirao na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, pa bi se po svim ljudskim normama morao distancirati od šarlatanstva Vuka Vukovića, posebno u smislu njegovog vrijeđanja profesora s EFZG-a. Mladi Boris Lalovac je 2006. magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (financije i fiskalna politika) i ne pada mu na pamet omalovažavati svoje profesore.




Domišljati Vuk Vuković nekako je dokučio kako se institucionalizirala korupcija u jedinicama lokalne samouprave. Baš kada sam pomislio da nas guši klasično džeparenje lokalnih šerifa. Razveselila me informacija da Vuk “o britanskoj ekonomskoj politici pregovara s lordovima i članovima engleskog parlamenta”. Koji to šarlatani moraju biti! Negdje u studenom 2013., Vuković je shvatio kako je ekonomija znanost i da svi ekonomisti nisu znanstvenici. Dobro je to podnio i nastavio otkrivati Ameriku u 21. stoljeću. Toliko je tamo doma da daje “vlastitu” prognozu rasta američkog BDP-a. Barack Obama, najvjerojatnije, napeto prati Vukove procjene. Ima toga još, pa su glavni mediji neukusno zgurali Njavrinog asistenta u ravan sveučilišnih profesora Jakovčevića i Lovrinovića.

Koga zastupa Zoran Bohaček?

Nadao sam se da će nam novi serijal “12 majmuna” ponuditi nekakvo razumljivo iznenađenje tipa: virus je krenuo iz Erste banke. Tamo su se počeli dijeliti krediti s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Zaraza se brzo prenijela na ostale banke. Zaspali HNB nije formirao karantenu. Činjenica da se moderna kuga proširila u Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj otvara vrata različitim teorijama zavjere. Iz Erste banke stigla je najava da Petar Radaković u svibnju odlazi u mirovinu. To ne znači da se virus povlači. U dostupnim biografijama Petra Radakovića nalazimo da je završio Ekonomski fakultet, ali se uporno izostavlja podatak o kojem je konkretnom fakultetu riječ. Svejedno, ne vjerujem da bi Radaković potpisao napad Hrvatske udruge banaka na potvrđene hrvatske znanstvenike.




U svakom slučaju, pitanje razine moramo postaviti i u svezi sinkronog napada Hrvatske udruge banaka i Zorana Bohačeka na profesore Jakovčevića i Lovrinovića. Kako je Bohaček originalno informatičar, bio bi nekakav red da se u svezi “kredita u švicarcima” našoj sveučilišnoj eliti obrati naša bankarska elita, dakle Franjo Luković i Božo Prka, koji su diplomirali na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje su Lovrinović i Jakovčević profesori. Simbolički gledano, Franjo Luković stigao je iz Jugobanke, a Božo Prka se zajedno s ostalim domoljubima pojavio na pogrebu Zvonka Bušića. Umjesto domoljubne provjere Lukovića i Prke, nameće se pitanje kredibiliteta takozvane Hrvatske udruge banaka. Simbolički rečeno, Franjo Tuđman je umro, a rodila se Hrvatska udruga banaka. HUB je obmana, fasada koja služi sebi. Kako HUB grubo nastupa protiv znanstvenika, treba provjeriti kako se HUB nametnuo poslovnim bankama. Jer, HUB nije nastao na inicijativu nekog okupljanja banaka i bankara, nego je osnovan na inicijativu određene interesne skupine na čelu sa Zoranom Bohačekom, koji je tako sebi osigurao ugodnu egzistenciju. Glavne poslovne banke u zemlji puštaju Bohačeka da igra svoju ulogu, jer ih to oslobađa glede nadzora države i Javnosti. Klijenti banaka, eno vam Bohaček, zadužili ste se kod njega!

Zapravo, možemo biti zadovoljni da do stvarnog udruživanja banaka nije došlo, jer bi ovaj narod lakše podnio sve političke asocijacije, uključujući udruživanje u treću Jugo slaviju. Zoran Bohaček i njegovo poduzeće HUB samo su privid udruge, koji zamućuje naš pogled na pravo stanje. Poslovne banke ne udružuje HUB, nego uglavnom talijanski i njemačko-austrijski kapital, strani i privatni interes, koji vjerojatno imaju neku treću i četvrtu izvornu boju. Vidimo da je pojava originalnog ruskog kapitala zamalo izazvala novi svjetski rat, koji se praktično vodi kroz banke, korporacije i sve te izrabljivačke swapove. U toj opakoj federaciji, daleko snažnijoj od Eurozone, svaka pijavica djeluje u zasebnom swapu s inozemnom bankom maticom, unutar korporacijske magline izvornog kapitala. Banke su se na Dobronićevu presudu žalile pojedinačno. Kako nam kaže profesor Jakovčević, Bohaček je proveo staljinistički pokušaj zastrašivanja intelektualaca – pisao je dekanu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, profesoru Lajošu Žageru, tvrdeći kako profesori Jakovčević i Lovrinović iznose netočne i štetne izjave. Vjerojatno je to učinio na svoju ruku, bez znanja Lukovića i Prke. Bohaček vjerojatno imitira “telefonske sjednice”, a moj je dojam da “autonomno” vuče one poteze za koje očekuje da bi se mogli svidjeti na šim glavnim bankarima. S napadom na Jakovčevića i Lovrinovića povukao je potez koji Prka i Luković sebi ne mogu dopustiti, a ljubav puca jer Prka i Luković zasigurno rešpektiraju Jakovčevića i Lovrinovića. “Ovo je poraz HUB-a. Ne znaju nastaviti argumentiranu raspravu, nego se služe staljinističkim zastrašivanjem”, izjavio je Jakovčević. “Moje glavno pitanje i zahtjev bankama i HNB-u je: prikažite bilance! Kojeg dana su milijarde švicarskih franaka ušle u hrvatski bankovni sustav, po kojem tečaju je franak promijenjen u kunsku likvidnost i kada su se počeli odobravati krediti u kunama s valutnom klauzulom u švicarskim francima?”. Isto pitanje postavlja i profesor Lovrinović.

Možda je dobro da Vujčić šuti?

Guverner HNB-a nije Vuk, niti Vuković, nego Vujčić. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine. Doktorirao je 1996., na temi “Ponuda rada žena i njen utjecaj na tržište rada: primjer Hrvatske”. Svašta mi pada na pamet. Vujčić je dogurao do pozicije izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Vjerojatno izuzetno cijeni profesore Lovrinovića i Jakovčevića, ali se s njima ne konzultira, što može značiti da Vujčić slijedi nečiji diktat.

Znate, kada dobrom financijašu pokažete bilancu, takav će iščitati puno. Možemo li Vujčićevo kratko izvješće za potrebe Udruge Franak i analize koju provode profesori Lovrinović i Jakovčević gledati kao Vujčićevu nekorektnost prema punokrvnim znanstvenicima, ili kao njegovo osobno priznanje potvrđenim znalcima? Vujčić je dao dvije stranice na razini letka i dvije kumulativne tablice za sve banke, otvorene pozicije u švicarskom franku i u eurima, po kvartalima od kraja 2003. do kraja 2014. godine. Promptna – swap pozicija izražena je s kolonama imovine i obveza, a terminske korekcije dijele se na duge i kratke pozicije. Simbolički je tu pozicija ugrađene kupnje, koja signalizira valutno usklađivanje tek u 2. kvartalu 2011. godine. Kupovanjem eura! Naime, tada je Viktor Orban u Mađarskoj pokrenuo zatvaranje kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, po tečaju 20 posto nižem od tržišnog, praktično po početnom, pa su domaće banke pokrenule prividno poravnanje, svaka u svome swapu inozemne matice i specifičnih derivata. Javlja se mogućnost da je izvlačenje dobiti u korist matica prikazano kao poravnanje, pa to može biti razlog zašto je Boris Vujčić uskratio analitiku. Naravno da su profesori Lovrinović i Jakovčević usporedili tablicu za CHF s tablicom za euro i da su u Vujčićevim podacima lako iščitali istinu koja je posve suprotna onome što Vujčić tvrdi. Tako je Vujčić matirao samog sebe. Nije dao analitiku, a u prikazanim kumulativima ipak je razotkrio špekulativno ponašanje banaka i svoju vlastitu sumnjivu monetarnu politiku. Razvidno je da banke nisu pokrile “kredite u švicarcu”.

Isto tako, nastavlja se obmanjivanje hrvatske Javnosti glede mađarskih “kredita u švicarcima”. Zatvoreni su 2011. praktično po početnom tečaju. HNB nam podmeće mađarsko rješenje iz 2014. za automobile kao “mađarski model za stambene kredite u švicarcima”, realiziran tri godine ranije. Sramotno je uspoređivati relativno stabilne “rate eura” i “rate švicarca”, koje su se duplirale. Gordana Meze je kredit od 700 tisuća kuna otplaćivala 9 godina i danas je dužna 1,5 milijuna kuna! Ako je netko podigao “kredit u švicarcu” za kupnju druge nekretnine, zar mu treba oduzeti sve? Svako pozivanje na socijalnu pravdu, u smislu da se pomogne samo nekim dužnicima po “kreditima u švicarcu”, zapravo je udar na zajedništvo Udruge Franak.

Sale-leaseback

Zanimljivo je da nam iz gnijezda Petra Radakovića dolaze novi virusi. Sve nas vraća u antička vremena, kada su se duž Via Appia pojavile biste financijskih magnata Rima, ispred rezidencija ugaslog plemstva. Bilo bi zgodno da dužnici Zabe ispred svojih kuća postave bistu Franje Lukovića, a dužnici PBZ-a mogu istaknuti kip Bože Prke. Ovako moram zastati kod susjeda i pitati ga kojoj je banci dužan. Pojam sale-leaseback češće se spominjao nakon što je Britanija ratom otela Argentini Falklandske otoke, a onda ih iznajmila Argentini kroz 99 godina leasinga. Slično je rješavan Hong Kong. Sve ima svoje korijenje u preuzimanju kreditno opterećenih rezidencija i dvoraca, koji su se vraćali bivšim vlasnicima uz rentu ili iznajmljivali novoj društvenoj eliti, a novom vlasniku garantirana je određena renta. Prijedlog je privukao pažnju ministra Borisa Lalovca. Banka bi vlasnički preuzela stan dužnika, a dužnik bi postao podstanar banke u tom istom stanu, čime bi banka osigurala siguran dotok novca do kraja života dužnika, jer znamo da kredit ne može otplatiti. Tko će održavati stanove, tko će odrediti visinu rate i što s obiteljskim kućama koje imaju više stanova?

Osim što se tako rješavala zatrovana aktiva, u Francuskoj, Britaniji, Indiji, Španjolskoj i Švicarskoj, bio je to način da bespomoćni vlasnik dvorca brzo dođe do kapitala. U našem slučaju govorimo o lošim kreditima, pa nema tog efekta, jer korisnik ne dobije ništa, nego samo pokriva već nastali dug. Problem je što se kod nas ništa ne aplicira razvojno, proaktivno, nego se gasi vatra i odvodi izlivena voda, nakon što uništi kuće i cijela naselja. Dođe vam menadžer i kaže vam da od danas niste ponosni vlasnik dvorca, koji je ponosno plaćao ogromnu ratu kredita, nego ste podstanar s obvezom rente za istu nekretninu. Prodavanje duga između korporacija danas je raširena pojava, samo je problem što naši dužnici banaka ne uživaju nikakvu korporativnu podršku, a nekako se manje bojim Borisa Lalovca, a više banaka, koje već znaju kako će to zapetljati.

Konzultantica Žanina Žigo, kojana Hrvatskim studijima predaje upravljanje rizicima i kriznim komunikacijama, dala je u Jutarnjem listu razuman prijedlog za rješavanja slučaja Franak. Predlaže konverziju kredita s valutnom klauzulom u franku po tečaju franka i uz kamatu na dan sklapanja ugovora, sve uz državnu dokapitalizaciju poslovnih banaka na temelju stvarnog gubitka banaka – ovdje trebamo procijeniti koliko banke mogu gubiti zbog situiranja poslovne sredine i poslovne klime u kojoj djeluju. Žanina Žigo napominje da “takva operacija ne bi imala utjecaj na inflaciju ili pad tečaja kune, jer korisnici konvertiranih CHF kredita preplaćenu razliku ne bi dobili u novcu,već bi im se za taj iznos umanjila sadašnja glavnica kredita, pa bi u budućnosti dužnici imali znatno manje rate”. Odakle državi novac za dokapitalizaciju banaka? Pa, HNB može za tu namjenu od države otkupiti državne obveznice s niskom kamatnom stopom.

Pitanja-konstatacije sa presice Udruge Franak od 28. siječnja 2015.

(1) Nametnut je zaokret – država poboljšava stanje banaka.
– Kampanja da država preuzme nenaplativa potraživanja banaka.
– Zahtjevi UF-a preusmjeravaju se za potrebe čišćenja portfelja banaka.
– Bruxelles: Lalovac se obvezao protiv konverzije kredita.
– U sale-leaseback dužnik postaje podstanar, doživotno, u preplaćenom stanu.
– Nekretnine niskobonitetnih preuzima država u zamjenu za obveznice.

(2) Lažna briga za socijalno ugrožene dužnike – napad na znanost i UF – novogovor.
– Za banke je neotplativ kredit NPL – non performing loan, krepano kljuse.
– Niti jedan stambeni kredit ne može biti špekulativan. Niti prvi, niti deseti.
– Proizvod s greškom imaju pravo vratiti svi, pa i bolji kupci.
– Norme EU-a zahtijevaju jednak tretman dužnika prema kreditnom riziku.
– Lažna briga za socijalno ugrožene rasterećuje odgovarajuće ministarstvo.
– Nametanje samo socijalnog aspekta je razbijanje zajedništva UF-a.

Autor:Tvrtko Dolić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.