Nezaslužen pad Živog zida

Lokalne izbore označio je loš rezultat Živog zida. Tome je pridonio i promašen izborni inženjering HDZ-a. Netko se preračunao. Branimir Bunjac i Ivan Pernar u Saboru su dodijavali HDZ-u, a zapravo je Živi zid politička konkurencija SDP-u

HDZ je zadovoljan rezultatima lokalnih izbora, a SDP analizira gdje je sve promašio. Davor Stier traži prijevremene parlamentarne izbore, a Mirando Mrsić pokrenuo je rušenje Davora Bernardića. Stier je posve odbacio uzde Andreja Plenkovića i konačno otputovao u Rusiju, gdje je polizao Plenkovićeva zaletavanja tamo gdje mu nije mjesto. Problemi ipak ostaju, jer se nameće pitanje koliko Rusi mogu računati na obećanja Stiera koji više nema podršku Plenkovića. Premijer je dobio priliku da potkopa Stiera i još ga smijeni kao ministra koji nije ništa postigao. Uoči Stierove misije, Rusi su stvorili pozitivno ozračje kroz najavu Sberbank da su stvorene rezerve za nove kredite Agrokoru, ako to možemo doživjeti kao nešto pozitivno. Lex Agrokor poslužio je za odgađanje raspada Agrokora do iza lokalnih izbora. HDZ je tako preživio lokalne izbore, ali koliko će nas to koštati? Stier bi morao znati da se kod nas šef neke partije sam povlači ili ostaje. Nemojte zaboraviti da Andrej Plenković uživa podršku Unije, pa je tako Hrvatska pohvaljena da kontrolira svoj deficit, a znamo da kriza Agrokora ruši sve pokazatelje. Dovoljno je reći da Unija preporučuje reforme školstva prema konceptu Borisa Jokića. Dakle, EK ili nema blage veze što se kod nas događa, ili otvoreno provodi politiku protiv hrvatske nacije. A Mirando Mrsić je onaj SDP-ovac koji se snažno zauzimao za II. mirovinski stup, pa i za povećavanje izdvajanja u tu prikrivenu privatizacijsku pljačku, pa sada mora objašnjavati onima koji idu u mirovinu 2019. zašto neće dobiti mirovinski dodatak 27 posto. Napad je najbolja obrana, a Mrsić je za metu odabrao Davora Bernardića, nakon loših rezultata SDP-a na lokalnim izborima. Zaboravio je već spomenuto pravilo: šef Partije odlazi s čela Partije dragovoljno ili u kovčegu. Kriza u SDP-u dovodi u kušnju i Plenkovića, koji bi mogao prihvatiti zahtjev Stiera za prijevremenim parlamentarnim izborima, jer je SDP trenutno slab i posvađan. Ovaj novi Stier može poslužiti kao nekakav desni nadomjestak za Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića. Nitko ne smeta Plenkoviću da Stiera pospremi nakon sljedećih parlamentarnih izbora.

Mnogima je u ovim lokalnim izborima najveće iznenađenje povratak Ivana Čehoka u Varaždinu. Čehok se žali da mu protivnici prijete novim uhićenjem. Ali, zar mu njegovi protivnici nisu progledali kroz prste kada je izjavio da napušta politiku? Kao u Hollywoodu, presudno je biti poznat, u pozitivnom ili u negativnom smislu, pa ako je kod nas netko zbog nekog kriminala prošao pritvor ili pržun, korumpirana Hrvatska je njegova rajska močvara. Tu je i simpatija za lopova od strane samih glasača. Što se ono veli, prilika rađa lopova, a lopov zadržava pravo glasovanja. Mnogi su se Hrvati potvrdili kao lopovi i postali dužnosnici, a ostali na izborima zaokružuju svoje. Ima li demokratski legitimitet borba protiv korupcije u zemlji u kojoj prevladavaju lopovi? I još znate da okolo, u susjedstvu i u Uniji, dominiraju slični lopovi, s kojima mogu izaći na kraj samo još veći lopovi. Ako mene osobno pošaljete po novu isporuku kokaina, naši dužnosnici i uspješni menadžeri past će u apstinencijsku krizu. Sve će se raspasti. Jeste li se ikada zapitali zašto u ovoj krizi Agrokora i cijele Hrvatske premijer Andrej Plenković naprosto cvjeta. Pa, linije korupcije i kriminala funkcioniraju besprijekorno. U podzemlju još uvijek imamo stabilno jednostranačje, lokalno i na nacionalnoj razini.

2. krug je poček za nove nagodbe

Slijedi nam nova bitka na Neretvi, za Metković. Na jednoj su strani ustaše i klerofašisti iz Mosta, a na drugoj titoisti i tifusari. Talijani su kapitulirali davne 1943. a mrski Nemci danas šalju svoje direktive. Švabe ovih dana traže kazne za one koji su prisilno umirovljeni. Dakle ne traže kazne za kriminalce, odnosno za one koji su proveli prisilna umirovljenja, nego sve prevaljuju na žrtve, što je već poznata shema strogo za RH. Most je u Zagrebu doživio debakl, toliko da neće ući u gradsku skupštinu. Može na to biti ponosan, jer je Zagreb najveće orjunaško gnijezdo, glavni grad pete kolone, lopova i uškopljenih Hrvata. Osim toga, izbori se namještaju. Samo u Zagrebu imamo na desetke tisuća duhova na glasačkim spiskovima. Zloporabe su moguće i na razini računalnih baza. Imali smo niz nepravilnosti na glasačkim mjestima. Na ovome kojemu osobno gravitiram, član Mosta došao je na glasovanje neposredno prije zatvaranja glasačkog mjesta i našao svoje ime zaokruženo na glasačkom spisku. Uz to i takvo već tradicionalno namještanje izbora, loši izborni rezultati Mosta posljedica su i Mostove pogrešne izborne strategije. Most više ne može računati na izbore protiv. U Zagrebu je Most kao nositelje lista trebao istaknuti javno poznate osobe.

Podbacio je i Živi zid, i to je zasebna sramota za Hrvate, posebno za one koji su izbačeni iz svojih domova. Zemlja je korumpirana, sva obećanja padaju, tako da je biračima zlo nakon što netko iskaže dobre namjere. Kod svih onih deložiranih i onih koji su zahvaljujući Živom zidu izbjegli deložacije, uvlači se crv sumnje da su Ivan Pernar, Ivan Vilibor Sinčić, i cijela ekipa, sračunato glumatali sućut, za izgradnju ovakve političke karijere, kakva je zaista realizirana. Da su za profesora Ivana Lovrinovića glasovali svi oni Zagrepčani koji su imali kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku, uključujući njihovu bližu rodbinu, Profa bi ušao u drugi krug izbora za zagrebačkog gradonačelnika. I još bi svojim autoritetom pomogao da članovi uvezanih stranaka uđu u zagrebački parlament. Profesor Lovrinović bio je svojevrsna znanstvena prevaga u slučaju Franak, na strani dužnika banaka. Računao je na zahvalnost pokradenih nesretnika, i promašio. Dakle, sveukupno gledano, mnogi su Hrvati lopovi, mnogi čekaju priliku za krađu, a većina Hrvata ne zna što je to zahvalnost.

Heisenbeg nije uspio

Znate, nije niti našim kriminalcima lako. Briga za Zagreb ima više razina, uključujući podzemlje. Imajući u vidu isprepletenost politike i kriminala, postavlja se pitanje mogu li znanstvenici participirati u politici? Jer tako padaju u pripadno crno tržište mitomanije, narkotika i oružja. Mene osobno razveselilo je nesvjesno ubacivanje profesora Ivana Lovrinovića u rat podzemlja za zagrebačku blagajnu i zagrebačko izdašno crno tržište. Možete li zamisliti taj cirkus u koji je nepozvan banuo Lovrinović, poput profesora Heisenberga iz famozne televizijske serije “Breaking Bad”? Prva moja nešto veselija osobna asocijacija je grupa Los Cuates de Sinaloa, koja otvara scenu s baladom Negro Y Azul. “Grad se zvao Agram, država je bila Croatia. Među gangsterima pojavio se famozni Profa. Kartel javlja da je Profa mrtav, samo to još ne zna.” Nasuprot profesoru Lovrinoviću stajao je famozni Bandolero. Mile je legenda, neuhvatljivi bjegunac pred zakonom. Za njim je raspisano 17 tisuća tjeralica. Skriva se na poziciji gradonačelnika. “Imaš li taj svoj čuveni plavi metamfetamin?” – upitao je Mile Ivu, nestrpljiv da se konačno riješi Zagreba. Naravno, uz pristojnu otpremninu. A ono, Profa se pouzdao u narodnu volju. I glatko izgubio.

Kroatiziranje korupcije

Prva faza borbe protiv korupcije u RH bilo je takozvano kroatiziranje kriminala, najozbiljnije započeto još za Franje Tuđmana, koji je došao na ideju da je bolje prigrliti podzemlje nego ga posve prepustiti protivniku. Franjo je tada ugasio i protuobavještajnu funkciju. Zašto voditi rat koji ne možemo dobiti? Državna administracija preuzela je jugoslavenske kadrove, u državnu administraciju pristigli su i “prebjezi”, pa onda lažne ustaše i bjelosvjetski trgovci narkoticima. Hrvatska je bila i ostala obavještajno okupirana. Bilo je toleriran i labradorski terorizam. Svakodnevno su padale židovske svetinje, za potrebe kompromitiranja Hrvata i hrvatskog osamostaljenja. Na žalost svih nas, kroatiziranje kriminala događa se brže nego kroatiziranje ove formalno hrvatske države. Orjunaši još uvijek dominiraju na svim razinama države i podzemlja. Može se reći da su Hrvati krasno iskorišteni za postavljanje državnopravnih temelja strogo za potrebe domaćih i stranih lopina.

Lažni orjunaš Drago Prgomet ostao je ispod izbornog praga ili tu negdje. Kapitulirala je i Buna Esih, proizvedena u istoj kuhinji koja je stvorila Milana Bandića. Esih je dobila dvostruko veću podršku glasača nego Prgomet, kao poruku Andreju Plenkoviću da je prepoznata njegova kolaboracionistička politika na razini Unije i u Regionu. Nakon što je Esih osvojila 10 posto protiv Tita, odnosno Bandića, u Zagrebu će ipak koalirati s Titom i Bandićem, uz ustupak da Kazališni trg zadrži/dobije ime koje asocira na Tita, recimo Banditov trg, u smislu da kompromisno znači i Bandićev trg. Možda Milan Bandić samo glumi titovca, jer se nada da će se zagrebački Kazališni trg nazvati Trg Milana Bandića. Ništa se stvarno ne mijenja, jer je i cijelo to natezanje svojevrsno kazalište. Rijeka ostaje najsnažnija utvrda crvene korupcije, od Hrvata ispražnjeni Osijek gravitira prema Beogradu, u orjunaškom Splitu vraćaju kroatiziranog Avara na poziciju gradonačelnika, a u Zagrebu kreće odlučujuća bitka između orjunaša i orjunašice. Ako se u Zagrebu banda odluči za Mrak Taritaš, neizbježna je koalicija HDZ-HNS na antinacionalnoj razini.