fbpx
Marko Prpic/PIXSELL

Hoće li svetosavsko nasilje ikada prestati?

Autor: Tvrtko Dolić/7 Dnevno/ 15. siječnja 2016.

Agresivno svetosavsko "kršćanstvo" ne priznaje nikakvu logiku. Kuda prođu mošti Lazara ili Save, tlo postaje srpsko i svetosavsko. Malo provozate mrtvog Lazara i imate imperij. U tom morbidnom zapišavanju teritorija kršćanstvu nema traga

Nama se događa da nakon ulaska u neku uniju saznamo da je ona posrbljena. Belgijanci bi se rado križali sa Srbima zbog njihovih kvalitetnih gena – često su ratovali. Belgijance ne zanima kako smo pri tome prošli mi ostali, dok su Srbi čistili krv. Njemačka kancelarka Angela Merkel sklonija je Srbiji nego Hrvatskoj. Njemački državljanin David McAllister, sin britanskog činovnika u Njemačkoj, zauzeo se za odbacivanje amandmana HDZ-a i HSS-a kojim su tražili da suspenzija srbijanskog zakona o jurisdikciji za ratne zločine izvan granica Srbije postane uvjet otvaranja pregovaračkog poglavlja o srbijanskom pravosuđu. Marijana Petir u svome amandmanu traži da EP pozove srpske političare da se suzdrže od javnih izjava koje potiču radikalizam, i da ponovno razmotre odluku o rehabilitaciji Draže Mihailovića. Mađar Laszlo Tokes traži da Europski parlament pozove Srbiju da otvori arhive Udbe. Bugarski europarlamentarac Andrej Kovačev vidi velik problem u nacionalističkoj i protueuropskoj retorici Srpske pravoslavne crkve. Kriva aplikacija Habermasa dovela je do toga da EU postaje treća svetosavska Jugoslavija.

Srbijanci i srpsko svetosavlje ne prihvaćaju nikakvu logiku. Da logika ima svoje slijepe ulice, upozorio je Epimenides sa Knososa već u 6. stoljeću prije Isusa. Njegov famozni paradoks kaže: “Svi su Krećani lašci”. Epimenides je Krećanin, pa je i lažac. Ako je lažac, govori neistine, pa Krećani nisu lašci, a Epimenides je ipak Krećanin, pa i on govori istinu, koja kaže da su svi Krećani lašci. I tako dalje, u krug. Kako u logici riješiti reference na sebe. Zermelo-Russellov paradoks postavlja: Z je skup svih elemenata koji ne sadrže sebe. Nova subverzivna religija discordianizma kaže da su red/poredak i kaos iluzije ljudskog nervnog sustava. Discordia je helensko-rimska božica kaosa. Sučelje/grid nosi prijevaru. Pravila ne postoje. Definicija discordianizma je da on nema definiciju! Sve je istina, uključujući neistinu! Nema božice do Božice. Može li zadrto velikosrpsko svetosavlje preživjeti novo vrijeme?

Srpstvo i svetosavlje


Hoće li jednog dana katolici slaviti antikrista Stipu Mesića? Koji je ratovao protiv križa. Kao predsjednik RH spriječio je odcjepljenje Republike Srpske u BiH, zaprijetivši presijecanjem srpskog koridora u Bosanskoj Posavini. U nedjelju je u našoj Banja Luci, nesuđenoj prijestolnici NDH, obilježen takozvani Dan Republike Srpske – Srbi su 9. siječnja 1992. proglasili cijelu SR BiH kao Srpsku Republiku BiH. Svečanosti je pokroviteljski nazočio umilni srbijanski premijer Aleksandar Vučić, čuven po izjavi da će za svakog ubijenog Srbina ubiti 100 muslimana. Na proslavi se pojavio i ostarjeli srbijanski patrijarh, Miroslav Gavrilović iz Čačka. Tko je kriv Hrvatima što 18. studenog tuguju zbog pada Vukovara i srpskih zločina na Ovčari i u Škabrnji, umjesto da slave Dan Herceg-Bosne? Zašto se na pravoslavni Božić srbijanski sveštenici okupljaju u Hrvatskoj, a spominju Dalmaciju, Slavoniju i druge hrvatske krajine?

Novo srpsko i srbijansko okupljanje u našoj Banja Luci odigralo se u režiji posrbljenog Emira Kusturice, koji je srpsko ime Nemanja odabrao kao kršćansko?! Kako je Emir Nemanja nakon pokrštavanja umjetnički zašutio, sve više je razvidno da je svoju karijeru izgradio na Abdulahu Sidranu, koji je napisao scenarije za filmove “Sjećaš li se Dolly Bell?” i “Otac na službenom putu”. Knjiga Miroslava Ćosovića “Bizarni sveci Srpske crkve” donosi nam redizajn srpskih vladara, koji su uglavnom bili pedofili i ubojice. Već sam više puta naglasio činjenicu da Dušan Silni nije bio car nego razbojnik, koji je iskoristio raspad Bizanta i proglasio svojim one teritorije koji su bili izloženi pljački za svakoga. Željko Fajfrić u svojoj knjizi “Sveta loza Stefana Nemanje” ukazuje na Dušanove muke: vladara je morao zakruniti patrijarh. Tako je Dušanov pisar uzdignut kao arhiepiskop Joanikije, pa ubrzo promoviran u patrijarha, sve u mimikriji kršćanstva i uz progon grčkog svećenstva i carigradskih mitropolita. Srbi su dočekali Turke kao saveznike, a sitni posjednik Lazar Hrebljanović nije bio car, nego sin jednog Dušanovog pisara. U Bitci na Kosovu Lazar je po feudalnom pravu imao obvezu pridružiti se vojsci hrvatskog, bosanskog i katoličkog kralja Tvrtka. Lazarov sin Stefan “uzdigao” se kao turski vazal. U bitci kod Nikopolja borio se na strani Turaka, protiv konfuzne horde europskih kršćanskih vitezova. Konstrukciju srpskog panteona omela je sitnica: Dušan je ubio svog oca Stefana Dečanskog, pa Dušan nije mogao postati svetac. Ništa za sve to, sveti Rim formiran je kao gusarsko gnijezdo. Prema Ćosoviću, Srbi bi se trebali predstavljati kao Vukosavci.

Aktualni srbijanski patrijarh Irinej pisao je papi Franji protiv kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Prvosveštenik SPC-a nekorektno je objavio to svoje pismo, čime je potvrdio da je podrijetlom iz Šumadije. Slaven Letica objavio je paradoks velikosrpskog psihijatra Jovana Raškovića: Svi su Srbi ludi! To opet znači da je i Jovan Rašković bio lud, što smo znali i bez njegovog priznanja. Ako je vjerovati Raškoviću, ludi su i srpski sveštenici, što se potvrdilo i ovih dana. Nema tu nikakvog paradoksa. Kao da Vuk Karadžić izjavi su svi Srbi Vukovi ili Vukosavci – Srbi svi i svuda. U intervjuu ruskom Sputniku, srbijanski patrijarh izjednačio je današnju RH i NDH u negativnom kontekstu. A paradoks Alojza Stepinca glasi: “Svi su Hrvati ustaše!” Stepinac je Hrvat, pa prema tome ustaša. Zamislim kako stojim na našim istočnim granicama. I svi oko mene ustaše. A iz Srbije stiže nam srbijanski patrijarh. Pitomi pastir dovodi nam prestrašene ovčice, poredane u zapregu koja vuče kola s moštima Lazara ili Save, svejedno. Zanimljivo, svaka druga ovčica ima ime Vuk. Nešto su pasle oko svih tih jama za Hrvate, pa su prirodno bile i na Ovčari i u Stajićevu, pa tamo kod Srebrenice, pa oko svih tih srpskih logora u BiH i Srbiji, i evo su pitomi Vukovi održali svoju paradržavu u BiH punih četvrt stoljeća. Žilave neke ovčice, koje bi teško potisnuli i američki kravari.

Ruku na kamu, što sada? Srebrenica je već poklana, pa je ipak bolje da tamo žive Vukovi nego nitko. Promjenu etničke slike Banja Luke i okolice započeli su velikosrbi prve Jugoslavije, pa četnici i “partizani” za NDH, pa su svi Hrvati ovog prostora prošli pogrom 1945. godine i nakon nje. Godine 1969. dogodio se u Banja Luci potres, nakon čega su u novoizgrađene stanove stigli tako urbanizirani Vukovi. Već prije toga zacrtana je bespoštedna agresija na RH i BiH, kakvu smo preživjeli, ne baš svi. Hrišćani su silovali mnoge naše žene. Belgijanci nam zavide. Ranjenici iz vukovarske bolnice pobijeni su na Ovčari, a zarobljeni branitelji Vukovara odvedeni su u srbijanske logore, gdje su ih hrišćani mučili i ponižavali, da bi ne tako davno hrišćanska Srbija ne temelju iznuđenih izjava pokrenula sudske postupke, koristeći hajdučko pravo jurisdikcije. Godine 1995. pokrenuta je “hrvatska oslobodilačka akcija Oluja” za potrebe sustavnog preseljavanja Srba iz okupiranih dijelova RH u BiH, u smislu etničke dominacije. I nakon svih tih klanja i mučenja ne-Srba u logorima i izvan njih, Srbi i Srbijanci su se evo krasno raskomotili na više od pola BiH, svoj na svome.

“Republika Srpska de facto postoji i to postoji legalno i legitimno” – kazao je poglavar glavne srbijanske religije. Koliko se može razaznati iz njegovih izjava, postojala je i NDH, de facto, legalno i legitimno, a Banja Luka je u NDH odabrana kao nova hrvatska prijestolnica. Srbijanski patrijarh otvara prijepor da bi prikrio podmetanje. “Običaj je da država ima svoj dan” – kaže, pa mi trebamo raspravljati je li to zaista običaj, i previdjeti da Republika Srpska nije država nego paradržava, kreirana kroz niz genocida nad ne-Srbima. Istovremeno se provodi odbacivanje hrvatske milenijske državotvorne povijesti, svodeći je na NDH i SRH/RH, koje su kreirane/okupirane od dva totalitarizma – fašizam, nacizam, četnici, orjunaši, sovjetska agentura i “partizani” na jednoj strani, a na drugoj su se iskazali komunizam, velikosrbi, peta kolona i lažna komunistička tranzicija. Hrvatska kraljevstva prostirala su se sve do Drine, pa i preko Drine, ali Hrvatima nakon povlačenja Turske nije palo na pamet okupirati bilo koje područje iza Drine, pa ni ona područja koja su bila feudalni leno hrvatskih kraljeva. Srpstvo je okrenuto Starom zavjetu i njegovoj koncepciji Izabranog naroda. Paraklit je Rastko Nemanjić, a Hristos je samo princip, kako to redefinira Pavao. Izgovor za pohod na tuđu zemlju. Srbijansko i velikosrpsko svetosavlje zaista treba proći novo pokrštavanje.

Hrvatsko pravoslavlje




Branimirovo priklanjanje Rimu, zbog zadržavanja otoka na Jadranu, možemo gledati i kao negativan događaj za sve Hrvate, teritorijalno i sveukupno demografski, jer bi Hrvati u okvirima svog vlastitog pravoslavlja bili agresivniji i s vremenom zaposjeli i jadranske otoke i kopno sve do Trsta. Nama susjedne zemlje bile bi Italija, Bugarska i Crna Gora. Predivno! Hrvati bi poput današnjih Srba stalno zvocali da je Hrvatska tamo gdje živi jedan Hrvat, prisjedajući tako svojim zapadnim susjedima. Srbije ne bi bilo, a vjerojatno niti Slovenije. Turska bi provela svoju ekspanziju i pokorila sve hrvatske zemlje, ali bi hrvatsko pravoslavlje, suprotstavljeno Rimu, glavnom neprijatelju Turske, dobilo toleranciju Turaka, kao što ga uživalo srbijansko pravoslavlje. Ovako, Slovenija i takozvana Republika Srpska zavukle su se u Hrvatsku sve do Zagreba, pa je Slovenija ugrabila i dio jadranske obale, onemogućavajući normalnu komunikaciju Hrvata i Talijana, a Srbi su prešli Drinu i okupirali više od polovice BiH.

Neki me dan zabrinula izjava sisačkog biskupa Vlade Košića. Osporio je Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pravdajući to smiješnom činjenicom da takve nema u registrima. Koliko znam, “partizani” su 1945. smaknuli 21 svećenika Hrvatske pravoslavne crkve. Hrvatskih pravoslavaca nađe se i u Registru branitelja. Košićeve riječi zazvonile su mi rimski sebično. Katolička crkva je sklonija tome da u hrvatski nacionalni korpus uračuna likove poput trapavog i neotesanog Jakova Blaževića, sramotnog tužitelja protiv Alojza Stepinca, nego one časne Hrvate koji svojim vjerskim podrijetlom ili svojim kršćanskim izborom nisu katolici. Hrvati imaju velik demografski problem, na granici opstanka, pa nam treba šira koncepcija nacionalnog korpusa, a Katolička crkva želi kasirati Hrvate, posuđujući pravoslavnu koncepciju da su svi Hrvati katolici ili nisu Hrvati. Izvorna Isusova Objava ne poznaje katolike, protestante i pravoslavne.

Nikola Grmoja, glasnogovornik Mosta, najavljuje reviziju ugovora s Vatikanom. Svako stado treba financirati svoje vjerske institucije, ili neku svoju udrugu, kako je to uobičajeno u mnogim europskim državama. Deklariraš se katolikom, plati članarinu. Ovako financiramo razne protuhrvatske udruge, koje nam rade o glavi. “Za udruge se izdvaja mnogo novca, od čega se dio netransparentno troši, a ljudi ne podržavaju te udruge pa treba valorizirati njihov status. Crkva bi bila vjerodostojnija i imala bi jači utjecaj u društvu da se primjenjuje model da je financiraju vjernici kroz neki od načina koji je poznat vani. Crkva bi bila manje na udaru, a siguran sam da bi većina građana, kada bi birali kome dati svoj novac, dala Crkvi i Crkva bi tako opet bila na istome”. Ovdje govorimo o koncepciji slabljenja Crkve u Hrvata za potrebe obustavljanja našeg financiranja protuhrvatskih udruga, pa i nekih “religija” koje djeluju protuhrvatski. Nisam baš siguran da je Grmoja temeljito promislio o svemu tome. Kvaka je u tome da protuhrvatske udruge i protuhrvatske “religije” uvijek mogu računati na protuhrvatske izvore financiranja.




Jezik zna biti tamničar

Predstavnici Srba u Hrvatskoj, Srbijanci i srbijanski sveštenici, na pravoslavni Badnjak u Zagrebu su izveli neukusni performans s razbijenom pločom iz Vukovara, na kojoj vidimo natpis na hrvatskoj latinici i bugarskoj ćirilici. Riječ je o nekakvom taraba pismu, koje sliči na štapićasti kod – kada iznad ćirilice provučete trgovački skener, dobijete cijenu! Ako je natpis Karlobag ili Virovitica, cijena ide u nebo. Je li ćirilica zaista izvorno bugarska? Na žalost svih nas, sve više je rijeka koje stalno teku a izvora zapravo nema. Osobno mi nije legla tolika pohvala Jacquesa Derride za alfabet, jer su se stari Egipćani u slikovnom pismu izražavali brže, čitali brže, i brže stvarali vizualizacije. Ikone i sličice postale su osnova brze navigacije u tehnologiji mobitela i računala. Bože, kolika je muka ćirilica za čitanje, tolika da to pismo ne želim vidjeti niti kao peto. Zar nisu Srbi cijelom svijetu objavili da su nacija s dva pisma: ćirilica i latinica?

Derrida kaže da je sve tekst i da ne postoji ništa izvan jezika. Jezik je bio najlakši put dominacije i porobljavanja drugih. Sclavinizacija hrvatskog jezika i Hrvata proizvela je servilnost hrvatske nacije, koja je sebe suicidno osudila na prevođenje i prepisivanje. Koliko je pozitivna dekonstrukcija uopće moguća. Ostaje li nam samo destrukcija? Kao niz postupaka kojima najprije odbacujemo sve izvan helenskog i latinskog, a onda na temelju suženog rječnika i najstarije hrvatske književnosti naslutiti izvor. Kao što to vrijedi i za sam Apsolut, bitak se ne može svesti na identitet. Napišimo Vukovar na latinskom, pa na helenskom, i neka onda Srbi dodaju svoje taraba pismo, da se vidi kako su neki “kulturni” procesi zapravo bili novo barbarsko doba. Derrida i drugi podrijetlom židovski filozofi i lingvisti skloni su pretpostavci nekakvog proto jezika – za njih je takav hebrejski jezik, koji je zapravo pojavio kao novi jezik svećeničke kripcije, nerazumljiv drugima. Staroslavenski se već stoljećima gura na razinu proto jezika, a zapravo je iznjedren u političkim projektima. Hoće li svetosavsko nasilje ikada prestati?

Autor:Tvrtko Dolić/7 Dnevno/ 15. siječnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.