fbpx

Davor Stier nastupa kao glasnogovornik Mosta

Autor: Tvrtko Dolić/7 Dnevno/ 11. prosinca 2015.

Naš europarlamentarac Davor Ivo Stier poziva na društvenu integraciju, što se kod nas često vezalo na uklapanje liječenih narkomana, alkoholičara i nasilnika u normalan život. Nametnut je veliki zaokret - normalni ljudi moraju se prilagoditi široko ukorijenjenoj korupciji.

Može li se normalan stanovnik ove zemlje integrirati u društvo revolveraša? Pogledajmo ovo mafijaško natezanje oko podjele teritorija. Jučer, na utorak 8. prosinca, dva puta su se okupile glavne mafijaške obitelji, najprije u zagrebačkoj Esplanadi, pa onda na Pantovčaku, da podijele “izborni” leno. Zabrinuta nacija čeka dogovor. Trgovina narkoticima posve je obustavljena, tako da se i sudionici pregovora ponašaju kao da su u apstinencijskoj krizi. Padaju izjave na rubu pameti. Predozirani bos na odlasku zija da neće prepustiti Hrvatsku drugim kriminalcima! Najslabija obitelj Bože Jambina pokušala je pomiriti velike obitelji. Gradski dileri traže veći utjecaj na hrvatskom selu, i obrnuto.

Mafijaški pregovori u Agramu

Naivni obožavatelj Hrvatske Davor Stier propovijeda društvenu integraciju stranačkih hobotnica kroz njihovu demokratizaciju. Šteta je da Stiera nismo vidjeli ovih dana u pregovaračkoj delegaciji HDZ-a, u svezi natezanja oko najviših tantijema u državi i paradržavi. Pregovori tri najveće koalicije zaista su sličili na okupljanje mafijaških familija. Vjerovali ili ne, Most je nesvjesno pokušao obnoviti jednopartijski sustav. Vesna Pusić hladno je pitala tko će biti premijer i tko će biti opozicija? Nema opozicije! Dobro, a kakva je to demokracija bez opozicije? Mafijaška! Kao, neka sve stranke prodaju svoje opijate i svoju crnu robu svuda i svakome, da se kreira konkurentnost! Interakcija je dvosmjerna. Stranke HDZ i SDP učinile su naše tranzicijski korumpirano društvo gorim od njih. Slično su djelovali prirepci HNS, HSLS i IDS. Sve su te stranke izrasle iz komunističkog sustava, iz kojeg su nam prenijele njegove deformacije, proizvodeći mnoge nove i gore. I čemu sve to, kada je obustavljen minimalno potreban revanšizam. Naime, nakon što vladu formira pobjednik izbora, namještenici “gubitničke” politike ne napuštaju državnu administraciju i javna poduzeća, nego se spuštaju na nešto niže pozicije, ponekad uz povećanje plaće.


Voda je potekla na mlin HDZ-a, ali su u toj interesnoj skupini ponovili pogrešku iz izborne utrke – otvoreno vezanje na strani kapital, što je navelo mnoge pripadnike njegove izborne baze da se ovaj put priklone SDP-u ili Mostu. Iz nekih nikome razumljivih razloga, HDZ se uporno zamjera dužnicima stranih poslovnih banaka, i tako protiv sebe mobilizira oko pola milijuna birača. Ovaj put Tomislav Karamarko revolveraški nudi za mandatara nove vlade i premijera “ekonomskog stručnjaka koji se dokazao radom u inozemnim financijskim tvrtkama”. Banke su brzo reagirale na signal HDZ-a i usporile konverziju “švicaraca”. Prisjetim se kako je Jadranka Kosor resor financija prepustila Martini Dalić iz jedne naše poslovne banke, i glatko izgubila izbore, pravdajući poraz sa slučajem Sanader. A ono, tadašnji bos bosova je mirno odstupio, reklo bi se markiran snajperom nečijeg revolveraša, da bi ga njegovi najbliži pobočnici zbog toga rastrgali, a jedan od njih danas je savjetnik predsjednice Studentice. Najvjerojatnije “savjetuje” i Karamarka. Hoće li predsjednici RH predavati i jugoslavenski i velikosrpski orijentirani “titoist” Dejan Jović, koji dovodi u pitanje formiranje RH na pozitivnim temeljima. Jović promovira ideju o amnestiji Srbije za agresiju na RH i BiH, kroz tezu o građanskom ratu na ovome prostoru, a slično se očitovao i Zoran Milanović, prije neuvjerljivog preobraćenja u hrvatskog nacionalistu. Jović je bio bliski suradnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića, a navodno je radio u istom ministarstvu s današnjom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, u vrijeme kada se tamo udomio i Zoran Milanović. Zar vam sve to ne vuče na kolanje protuhrvatske elite? Vesna Pusić trebala bi priupitati Karamarka i Jambina, kako to oni zamišljaju da mafiju vodi netko izvan glavnih mafijaških obitelji. Mafijaške pregovore ispratio je gaf Milanovića, koji je pred kamerama tvrdio kako predsjednica RH ne može raspisati nove izbore. Mafijaši obje strane povadili su pištolje i spremni su zapucati, a još uvijek se nađe “stručnjaka za ustavno pravo” koji tvrde da trebaju pregovarati još 60 dana.

Integracija na krivim temeljima

Naš časni europarlamentarac zabrinut je za društvenu integraciju HDZ-a! Znači li to da je HDZ lošiji od ovakve Hrvatske. Ovdje moramo biti svjesni činjenice da Davor Stier dolazi iz naše dijaspore. Svima nama prekrasna je Lijepa naša, a Stieru je predivna i ova hrvatska država, sanjani zavičaj, u kojemu žive dobri ljudi, koji dobrohotno trepću očima, grleći Titovog generala Franju Tuđmana kao novog trećeg ili četvrtog Oca Domovine, svejedno. Stier poziva na društvenu integraciju stranaka, a one su duboko integrirane u ovu korumpiranu Hrvatsku, vertikalno i horizontalno. Postojeća opaka stratifikacija Hrvatske provedena je još u komunizmu i za Jugoslavije. Imali smo totalitarni režim i antifašistički upakirano nasilje jedne preambiciozne male nacije, kao i njene pete kolone među Hrvatima. Ovakva “avnojska Hrvatska” komunističkog i našeg kriminala nužno treba društvenu dezintegraciju! Kad je nastupila dezintegracija avnojske Jugoslavije, na hrvatskom državnopravnom i životnom prostoru formirane su dvije zasebne korumpirane države i dodatne paradržave. Branitelji su oslobađali Lijepu našu i Stierovu sanjanu Hrvatsku, a banda je provela sustavnu reokupaciju. Imali smo nekakvu “mirnu reintegraciju” našeg okupiranog istoka, oprost za nutarnjeg agresora i za najgore silovatelje, uz potpuno otvaranje zemlje za sve protuhrvatsko. I nakon što se zlo razmahalo, provedena je društvena integracija. Gore nije moglo biti. I takva Hrvatska svejedno je poželjna turistička destinacija, upravo zbog veće sigurnosti u odnosu na konkurenciju, pa na scenu dolaze profesionalni revolveraši.

Da parafraziram talijanskog sociologa Vilfreda Pareta, kod nas je prisutno formacijsko i međuformacijsko “kruženje elita”, kao nekakav vremeplov za najgore društvene predatore. Pokojni Pareto bio bi iznenađen brzinom kojom se produbljuju i vjerske podjele. Nova tragična činjenica su užasavajući vjerski ratovi, koji u stopu prate globalizaciju. Vjerska stratifikacija ima svoje nutarnje podjele – religija okuplja lijepe i ružne, sirotinju i bogate, poštene i kriminalce – osim kod Hrvata, koji su jedini isključivo izloženi procesima nacionalne dezintegracije u korist integracije podzemlja. Katolici ovog prostora ostali su zatočeni između protestantske predestinacije i one islamske, unutar konflikta liberalnog fašizma i totalne odanosti, bilo prema Apsolutu, bilo prema Glavnom mafijašu. Slijedeći Maxa Webera, jednog od osnivača sociologije, možemo reći da je klasno uvjetovano ekonomijom, da društveni poredak određuje staleže, a stranke se formiraju na razini moći. Gospodine Stier, nemojte to zaboraviti. Pareto je bio inženjer (poli)tehnike, ekonomist i sociolog, a Weber je studirao povijest, ekonomiju, filozofiju i pravo. Takvi intelektualni kolosi danas nam nedostaju, jer nitko nije u stanju multidisciplinarno dekriptirati današnje društvene deformacije. Današnji stranački timovi sumnjivih specijalizanata nisu u stanju sastaviti konzistentan stranački program na razini pamfleta.

Pitirim Sorokin, američki sociolog ruskog podrijetla, koji je tragediju Oktobarske revolucije iskusio na vlastitoj koži, promatrao je stratifikaciju kroz klasnu diferencijaciju stanovništva, vezano na ekonomske uvjete i društvenu podjelu rada. “Bilo koja organizirana društvena zajednica uvijek je slojevito društveno tijelo. Nije bilo i nema trajno “ravne” društvene zajednice, u kojoj su svi članovi jednaki.” – kaže nam Sorokin. Besklasno društvo je mit! Sv. Franjo Asiški osnovao je instituciju ravnopravnih Fratres Minorum, koja je takva ostala samo sedam godina. Komunistička zamjena za kršćanstvo završila je genocidom nad Hrvatima. Svako komunističko društvo izrodilo je svog imperatora, bez obzira jeli svoje komunističko preobraćenje započeo kao običan bravar ili kao školovan intelektualac. Imamo i okovanu povijest – povijesne lance stratifikacija, koje sele u svaku novu formaciju, kao realnost onoga što sam spomenuo kao tranzicijsko kruženje elita. Sorokin govori o modificiranim i prilagođenim (starim) stratifikacijama. Nositelji nove stratifikacije u pravilu su svirepe osobe. Nositelji demokratizacije najčešće postaju novi imperatori. Sorokin razlikuje ekonomske, političke i profesijske stratifikacije, a danas kroz naše društvo višedimenzionalno prolaze procesi nezamislivih stratifikacija, starih i novih, koji daju kompleksnu matricu pripadnosti i moći, kakvu svijet nije mogao zamisliti. Prema Sorokinu, demokratizacija društva ne mora značiti i ublažavanje stratifikacije, čemu je RH dokaz. Zapravo imamo lažnu demokraciju. Sorokin veli da svaki Englez želi postati lord. Komunist sanja postati kapitalist, i to se u RH ostvarilo. Mnogi “komunisti” postali su kriminalci i kapitalisti još za Jugoslavije.

Lako za proletere, koji kod nas sanjaju eksploataciju, Hrvatska je pretovarena komunističkim, jugoslavenskim i protuhrvatskim nametnicima, koji se povezuju u snažne interesne skupine nasuprot nacionalnom probitku za sve, čineći tako široku petu kolonu, kakva je promakla modernoj sociologiji. Suprotno preporukama Davora Stiera, zemlju trebamo dezintegrirati u odnosu na povlaštene društvene klase i kaste, a posebno u odnosu na pripadno podzemlje i samoproglašenu društvenu elitu, koja se uspješno krije iza civilizacijskih proklamacija. Peta kolona u Hrvatskoj reokupirala je sve značajne društvene pozicije, i još cementira razlike kao moderne feudalne odnose, prenoseći osvojene sinekure na svoju djecu, a neke prežderane društvene skupine u “hodu” formiraju prave kaste. Na jednoj strani nesretnici gutaju smrad prekopavajući kante za smeće, a na drugoj strani živi se zdravo u teretanama, na plažama, na skijaškim stazama, u salonima za uljepšavanje, i po boljim restoranima. Povratno se jaz produbljuje, uz inducirane bolesti, jer su reciklatori namršteni, puni opake gorčine, a elita je vesela i nasmijana, dobrohotna i dobronamjerna. I pomalo srdita što reciklatori nisu veći potrošači. Integracija Hrvatske u Uniju i u europsku “podjelu” rada dovela je do demografske katastrofe.




Kako piše domaće novinstvo, Davor Stier namjerava svoju hvale vrijednu inicijativu za demokratizacijom hrvatskih političkih stranaka provesti prema načelu “jedan član – jedan glas”. Mišljenja je da bi demokratizacija stranaka dovela do njihove veće društvene integracije. Ovdje me strah našeg društva, koliko se i društvo treba bojati HDZ-a i SDP-a. Stranke na okupu ne drži suglasnost, nego konkretan interes. Novi omiljeni termin je paradigma, kao “konstelacija uvjerenja i vrijednosti koje dijele članovi neke zajednice”. Čini se da Hrvati katolici dijele iste vrijednosti, ali to u životnoj praksi nije tako. Slično za bilo koju našu političku stranku (po Weberu, okupljanje na razini moći), možemo reći da u njoj nema istih uvjerenja, pa niti nekakvog jasnog političkog profila. Dalje od podjele plijena ne postoji nikakav konsenzus. Što će se promijeniti u nekoj našoj stranci (moći) ako svi njeni članovi, odnosno klijenti, utječu na izbor Glavnog klijenta? Koji ima samo jednu zadaću: namaknuti što više zastupničkih mandata i visoko plaćenih pozicija u državnim resorima i u javnim poduzećima, pa i u svim ostalim društvenim institucijama. Kod nas se postavlja pitanje vodstva stranke samo ako ono ne nahrani predatore u svojoj stranci, a i za te slučajeve postavljena je komunistička matrica vladanja glavnog druga, jataka i jarana sve do njegove smrti. HDZ je na rubu nutarnje pobune velikog broja novih članova, željnih dobro plaćenih pozicija – 59 zastupničkih mandata ne ide takvima – traže se direktorske i savjetničke pozicije, kao i sve ono što su SDP i HNS bahato provodili u posljednje četiri godine.

Status mrtvih

Američki antropolog Ralph Linton uveo je pojam statusa mrtvih, koji se kod nas prilagođava potrebama pete kolone. U sklopu razbijanja starije paradigme Otac Domovine AS, komunjare su našeg ljevičara Antu Starčevića, kao i revolucionara Eugena Kvaternika, repozicionirali desno. Paradigma bratstva i jedinstva bila je laž, kao što je to i “državotvorna paradigma Franje Tuđmana”, koja se svela na privatizacijsku pljačku. U svezi Tuđmana imamo taj famozni redizajn statusa mrtvih, koji se održava kao nekakav kapric u odnosu na agresora, a zapravo je u funkciji reokupacije Hrvatske. Poistovjećivanje časnih Hrvata s bilo kojim preobraćenim partizanom i/ili partijašom vodi u društveni konflikt. Državotvornost Hrvata i Hrvatske je neuništiva upravo zato što je stečevina milenija. Riječ je o jednom od najstarijih državnopravnih temelja u Europi, koji su tisućama godina čvršći od sovjetskog agenta Tita, svih njegovih generala, i svih njegovih komesara, od Filozofskog fakulteta do Fakulteta političkih znanosti. Naprotiv, snažna državotvornost Hrvata i Hrvatske iskorišteni su za konstituiranje dvije Jugoslavije. Obično se kaže da Hrvatsku mogu spasiti samo lustracije, a Franjo Tuđman i njegova klika nisu ih proveli, jer bi i sami morali odstupiti.




Još je francuski sociolog Emile Durkheim ukazao na činjenicu da ekonomske krize pojačavaju sklonosti ka samoubojstvu. Na suicidnoj razini, našu nakaznu stratifikaciju prezentiraju i samoubojstva branitelja. Davor Stier preuzima krivu vizuru dijaspore, koja vidi HDZ kao domoljubnu opciju već zbog činjenice da je konkurencija SDP-u, odnosno Partiji. Hrvati naše dijaspore nisu mogli proniknuti širinu obmane zvane RH, pa su zaista prihvatili udbaše kao istinske domoljube. Zar Zoran Milanović nije ovih dana dokazao da hrvatstvo kao mahanje zastavama ne znači ništa. Dobili smo Lex Perković 2 – RH je tražila od Španjolske izručenje revolveraša Vinka Sindičića zato da ne bi bio isporučen Njemačkoj, gdje revolverašu Josipu Perkoviću sude za konkretno ubojstvo disidenta koji je odbio biti pokriće za šverc naftom u privatnim mrežama komunističkih dužnosnika, zapravo kriminalaca. A okrivljenik, nekada perjanica HDZ-a, društveno integriran, traži da mu ovakva RH prizna odvjetničke i slične troškove! Trudbenicima ove zemlje potrebna je društvena dezintegracija u donosu na društveno podzemlje.

Autor:Tvrtko Dolić/7 Dnevno/ 11. prosinca 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.