Kako optužiti HDZ za poplavu u Posavini?

Autor: Tvrtko Dolić

Zemlju vode lažni socijaldemokrati, koji uništavaju naše radništvo i naše seljaka. Tu su i lažni liberali i lažni narodnjaci iz HNS-a. Što dodati, osjećajući mirno bilo reformirane liberalne Partije?

Koliko nas sveukupno koštaju napuhani mastodonti poput Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma i Hrvatskih cesta, uključujući sve posljedice njihovih propusta. Što smo dobili natrag za uložene tisuće milijardi kuna našeg novca? Poplave u Slavoniji, požare u Dalmaciji i velike dugove u cijeloj Lijepoj našoj. Navodno je nasip kod Rajevog sela popustio zato jer se na njemu iskapao šljunak i pijesak za gradnju prometnica. Nacija očekuje ostavke odgovornih ministara i odgovornih šefova javnih poduzeća. Zemlju vode lažni socijaldemokrati, koji uništavaju naše radništvo i naše seljaka. Tu su i lažni liberali i lažni narodnjaci iz HNS-a. Što dodati, osjećajući mirno bilo reformirane liberalne Partije? Koja je već stotinu godina na suhom i toplom, koja je živjela dobro i kada je selila u pržun, koja danas pržun lagodno odrađuje. Ako je ovu državu stvorio HDZ, vrijeme je da preuzme odgovornost i za krivo sagrađene nasipe u vrijeme Ivice Račana. Ako ništa drugo, HDZ je odgovoran za dva povratka Partije na vlast. Jedini heroji ovih dana jesu sami poplavljeni stradalnici, njihovi spasioci iz HGSS-a, kao i angažirani vojnici i humanitarci. Nebriga struktura odnosi i upropaštava živote.

Surovi Stvoritelj senzibilan je na Sarajevo

Tamo povremeno pokrene svjetski rat, a ovaj put odlučio se za potop Republike Srpske, pa je usput stradao dobar dio “nepostojeće” Jugoslavije. Ovih smo dana saznali da je Gavrilo Princip bio pitomi srpski domoljub, koji je pogreškom povukao okidač Velikog rata. Krivo je protumačio direktivu Crne ruke! Sveukupno gledano, Jugoslavija je bila jedna velika nesreća, zastrašujuća posljedica velikog svjetskog rata, koja se snažno izražavala i kroz genocide nad određenim nacijama na ovome prostoru. Takav je život. Ne ide novo vino u stare mjehove, niti nova voda u stare zaštopane kanale. Kako to objasniti hrvatskim nacionalistima na Bleiburgu? Da je u Jugoslaviji bilo više poplava i evakuacija stanovništva s naslova elementarnih nepogoda, možda bi se razvilo pozitivno zajedništvo u nesreći. Podjednako raspoređena smaknuća informbirovaca zamalo su ujedinila zemlju. Više zajedničke nesreće, više Jugoslavije! Više “evakuacije” Hrvata u Banja Luci, više ustaša u Zagrebu. Panonsku Banja Luku je 1969. zadesio potres, a ovih dana stigao je i novi potop. Humano preseljavanje stanovništva ostaje u tim okvirima. A novi Noa zove se Milorad Dodik. Upravo je prigrabio prestižnu titulu admirala Panonskog mora. Što ta ljudina sagradi, to ne tone lako.

Isto tako, ovih je dana postalo razvidno tko utapa Hrvatsku. Prva reakcija premijera RH na poplavu u županjskoj Posavini šokirala je sve Slavonce. Zoran Milanović postavio je na svoje prozore vodonepropusno staklo! Čovjek je jednostavno genijalan! Njegova jednako zbunjena posada pokuša je to kamuflirati u priču o staklu protiv prisluškivanja, zaboravljajući da se kroz staklo zapravo snimaju kompromitirajuće fotografije. Milanović je mislio da je problem tako riješen, i hladno se posvetio predizbornim skupovima SDP-a. Pomišljao je na to da se pojavi zajedno sa HV-om, na tenku, ali se uplašio novog pada. Nakon povike u medijima, Milanović se ipak projurio Slavonijom u čamcu, poput riđana Davida Carusoa, u jednako kriminalističkoj seriji “CSI Miami”. Naravno da se u toj vodurini izgubio, prošišao pored zaprepaštenog Milorada Dodika, i stigao sve do Banja Luke. Milanović se konačno uvjerio da je kriza duboka i da zapravo nema svoje dno. Možemo reći da je počela Oluja 2, koju je u subotu najavio Davor Domazet Lošo, u zagrebačkom Globusu, na motivacijskoj poplavi Saveza za Hrvatsku. Teški potop u županjskom bazenu je jedna velika tragedija, ali i prilika za kvalitetan govor mržnje.

Kako bi bilo divno da smo obezglavljeni

Umjesto da priskoči u pomoć stradalnicima, dio nacije prepustio se ugodnima snovima. Zamišljamo da je koalicija Kukuriku nakon okupljanja u Županji zanoćila u nekom obližnjem izletištu. Ode cijeli republički komitet niz Savu i dalje natrag u beogradski CK, odnosno u Dunav. Partija bi završila na beogradskoj Adi Ciganliji, što se može interpretirati kao povratak kući. Teži partijaš brže tone. Teškaški riječki ogranak, navikao na tajkunske jahte, potonuo bi za pet minuta. Slavko Linić tone prvi, ali za sobom vuče i Milanovića. Za koga navija nacija? Za Linića! Samo ministar Željko Jovanović pliva u mutnim vodama i močvarama. Zajedno plutaju Tihomir Jakovina i jednako raspadajuća mrtva krava, za koju je bio resorski zadužen. Jadna krava! Bilo bi zanimljivo gledati Antu Kotromanovića kako pokušava preplivati na drugu stranu. Zamislite Arsena Bauka kako se okreće u kaljuži, a njegovo je lice isto onako urbano podbuhlo i blijedo. Branko Grčić u samo nekoliko minuta sličio bi na vodozemnog Smeagola iz “Gospodara prstenova”. Na licu raspadajućeg Orsata Miljenića ne vidi se nikakva značajnija promjena. Opis plutajućih ministrica u Vladi RH preskočit ću iz zdravstveno-estetskih razloga. Zapravo, većina ministara i ministrica u Vladi RH izgledaju kao da ih je izbacila poplava.

Bila su moguća dva raspleta. Ovakva poplava, nesreća sirotinje i totalna katastrofa, ili da samo koalicija Kukuriku potone do kraja, čime bi se pokrenuo oporavak zemlje. Da je ovu Vladu RH na vrijeme odnijela voda, Hrvatska bi se oporavila i bila u mogućnosti da pomogne današnje stradalnike i beskućnike. Tu se javljaju nekakve mogućnosti da SDP ponovno prevali svu svoju odgovornost na HDZ. Naime, da HDZ nije krao, lopovluk koalicije Kukuriku bio bi podnošljiviji, pa bi nešto zdrave vode ostalo i za naše Slavonce, koji zajedno sa Srbijancima moraju prihvatiti europsko, slovensko i zagrebačko smeće. Kome još treba objašnjavati da je za sve zlo kriv HDZ? Naravno da smo opet fasovali najgoru varijantu. Zašto nismo te sreće da se na nekom zajedničkom okupljanju Vlade RH ili koalicije Kukuriku dogodi tragedija? Trovanje hranom ili polonijem krasno bi cijeloj Vladi dalo istu boju i prihvatljivu koordinaciju. I opravdalo dolazak takvih ljudi na vlast. Bio bi red da Vlada povremeno zasjeda u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Osijeku i Banja Luci, jer bi se povećala mogućnost poželjnih prometnih nesreća ili avionskih katastrofa. Baš nemamo sreće. Koliko smo puta bili svjedoci da se cijela Vlada najela ludih gljiva, ali nitko da odapne. To postaje nepodnošljivo.




Možemo li se nadati kvalitetnim odronima zemlje na Pantovčaku?

Zamislite tragediju da vodena bujica ili solidan odron zemlje odnesu Ured predsjednika na Pantovčaku, zajedno sa predsjednikom RH i s njegovim regionalnim savjetnikom Dejanom Jovićem. Iako vam se to tako ne čini, najbolja nacija je obezglavljena nacija. Imajući u vidu teoriju vjerojatnosti, jako je važno da Ivo Josipović i Dejan Jović obiđu potopljena naselja. Više puta! Da je Stipe Mesić 1994. do kraja potonuo, Hrvatska bio bila pošteđena kasnije nesreće da joj baš takav Slavonac dođe na čelo, na sramotu Slavonije i cijele Lijepe Naše. Mesić se predstavlja kao partizan, a zapravo je greškom evakuiran prije neke vremenske nepogode u Slavoniji. Jeli Ivo Josipović odrastao na otoku Golom? Razara li gudačka glazba mozak? Kakva je sibirska studen donijela Josipa Broza? Koja je nesreća donijela Franju Tuđmana? Puno se priča i piše o Partiji i partijskoj ilegali, a zapravo su se neradnici sklonili u gradove, izgovarajući se na nesreću hrvatskog sela.

Brzi odlazak Zorana Milanovića i Ive Josipovića preporodio bi zemlju. Nemojte polagati veliku nadu u izbore, jer je laž da nam je Stvoritelj dao slobodnu volju. Da dragi Bog pusti čovjeku na volju, isti dan bi se dogodio novi potop. Svjetski ratovi stizali su nam s našom slobodnom voljom. Kada smo čuli da je krenula poplava u Srbiji, učinilo nam se da pravedni Bog postoji, kad tamo, stradala je samo sirotinja. Naša je zluradost brzo kažnjena – voda se digla i u susjedstvu Srbije, uključujući našu Posavinu, na obje strane Save. I ponovno je stradala sirotinja! Bog postoji, ali ne postoji za sirotinju, koja se uporno moli, a Bog pomaže najgore među nama. Bog pomogne i ateiste, agnostike i bogohulnike, na što najozbiljnije računam, oprosti mi Bože! Postoje ovakvi trenuci kada je molitva preporučljiva, ali nije dovoljna. Božju volju slijede oni koji poduzmu konkretne mjere, poput spasitelja iz HGSS-a.




Autor:Tvrtko Dolić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.