EU je konfliktna zajednica bez monetarnih mehanizama

Autor: Tvrtko Dolić

Uniju i pripadnu Eurozonu karakteriziraju duboki strukturalni problemi. Kako potaknuti konkurentnost slabijih ekonomija EU? Gospodarstvo opterećeno velikim dugovima ne može postati konkurentno. Uobičajeni monetarni mehanizmi ne vrijede. Inflatorno tiskanje eura izazvat će suprotne efekte u članicama Unije izvan Eurozone.

Sve jače zemlje svijeta pokušavaju obezvrijediti svoje valute, a Europska centralna banka to ne može provesti. Ako želi imati učinkovitu monetarnu politiku, Unija mora birati: euro za sve članice, ili povratak na stanje prije uvođenja eura. Izdvojena Eurozona ima nekakve šanse, a ovakva Unija tone u propast. Za razliku od ostalih područja pod istom valutom, Eurozonu ne karakterizira zajednički dug. ECB hladno gleda kako prezadužene članice reprogramiraju svoje dugove po najvišim kamatnim stopama. To je stanje kolonijalne mentalne poremećenosti. Isto vrijedi za cjelinu EU, uključujući novu članicu Hrvatsku, izvan Eurozone, uz napomenu da su odnosi još kompliciraniji.

Prividno blagostanje Njemačke

U Kini jenjava pomama za njemačkim automobilima. Nakon pada njemačkog BDP-a krajem 2012. i mršavog rasta početkom 2013. zabrinjavaju i podatci o padu maloprodaje u samoj Njemačkoj. Tržišta EU u koja se najviše izvozi njemačka roba imaju sve manju kupovnu moć. Njemačko gospodarstvo nije toliko jako i konkurentno kao što se misli. Godinama je raslo na izvozu roba u "maslinarske zemlje", koje su proglašene glavnim krivcima za krizu EU. Tržišta Grčke, Portugala, Španjolske i Italije (kao i tržište RH) preplavili su zapadnoeuropski automobili, strojevi i oprema. Sjever financira svoju proizvodnju jeftinim kapitalom, jačajući kupovnu moć juga sa preskupim kapitalom. Europski sjever pomaže jug samo zato da zadrži tržište. Samo zato su Grčka, Portugal i druge zemlje "spašene". "Mediteranci su lijeni i neproduktivni" – ta sjevernjačka floskula sadrži elemente prikrivenog fašizma. Fama je rastrošnosti država Juga (i Hrvatske). Veliki deficiti u tim zemljama posljedica su generirane nekonkurentnosti.

Quantative easing

Njemačka je izuzetno profitirala od uvođenja eura. Zajedničke valute onemogućila je uključenu konkurenciju da tečajem potiče konkurentnost. Danas je glavno oružje devalvacija valute. Sve jače ekonomije svijeta potiču ekonomski rast devalvacijom svojih valuta. Kina je zabranila konvertibilnost juana izvan svojih granica. Tako je godinama držala juan podcijenjenim, što je dovelo do njihovog strelovitog gospodarskog rasta. FED već od 2009. vodi politiku monetarnog prilagođavanja – quantative easing – dolar je jeftin, kamatne stope u SAD-u i svijetu su na niskim razinama. Najava Bena Bernankea, guvernera FED-a, kako bi FED mogao zauzdati kupovinu hipotekarnih obveznica i obveznica ministarstva financija (svaki mjesec 85 milijardi dolara) ukoliko američko gospodarstvo pokaže signale značajnijeg oporavka, unijela je nemir na financijska tržišta. Možemo očekivati skuplji kapital u zemljama poput Hrvatske, koje imaju ograničeno domaće financijsko tržište (posljednje "Linićevo" zaduženje bilo je u SAD-u). Japanski yen je od početka godine oslabio skoro 20% u odnosu na većinu valuta – monetarno popuštanje u Japanu povećava konkurentnost japanskog gospodarstva.

ECB kao sporedni igrač

Europska centralna banka je u jeku dužničke krize otkupljivala toksične obveznice, a u posljednje vrijeme spušta kamatne stope na niske razine, ali je sve to premalo u odnosu na ulogu ostalih središnjih banaka (Hrvatsku ovdje izuzimamo, jer HNB ne poduzima ništa). Postoje snažna razmimoilaženja unutar EU oko pristupa saniranju krize i potrebitoj monetarnoj politici. Jednu struju predvodi Njemačka, koja se zalaže za snažne rezove u državama sa velikim deficitom, što neminovno povlači za sobom pojeftinjenje radne snage, pogotovu u zemljama europskog juga, a preko toga smanjenju dohotka i upitnom rastu konkurentnosti. Drugu struju predvodi Francuska (sve neslužbeno). Zalaže se za devalvaciju eura, što bi potaknulo ekonomski razvoj Eurozone. Kako francuska preporuka ne bi donijela poremećaje u cjelini EU, prevladava stajalište Njemačke. Nakon objavljivanja nekih fotografija istočnonjemačke Stasi, možemo reći da je Angela Merkel konačno razgolićena. Više je puta naglasila da ne želi euro ispod 1,3 dolara – njena preporuka je proračunski rez kao vid štednje. Ta promašena politika postupno potkopava i njemačko gospodarstvo.




Euri zarobljeni u financijskim kanalima

Činjenica je da su banke prije krize bile glavni financijeri toksičnih državnih obveznica. ECB je sanirala države preko banaka, umjesto da direktno posudi novac državama. Kreatori monetarne politike EU i priznati ekonomski teoretičari zamjeraju bankama njihovu restriktivnu politiku kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva, što je veliki problem Eurozone. Neke zemlje dijele razvojne kredite bez kamata. ali silni euri ostaju zarobljeni u financijskim kanalima. Slučajno ili namjerno? Financijska tržišta plivaju u jeftinom kapitalu, ali on nije kvalitetno distribuiran malom i srednjem poduzetništvu i građanima. Rezultati dužničke krize u EU su rasprodaja nacionalnih bogatstva zemalja koje su pogođene krizom i osiromašivanje standarda njihovih građana. Sjever Europe nameće jugu uvjete za privatizaciju otoka, voda i šuma, što se na sjeveru klasificira kao nacionalna veleizdaja.

Hrvatska je milenijima kolonija.




Valuta je moderno oružje, a kod nas još uvijek caruje ono hladno i hladnoratovsko. Iako i sada poslovne banke u RH ostvaruju goleme zarade, vlasnici polagano kroz smanjenje potraživanja neizravno povlače kapital iza Željezne zavjese, iz komunističke SRH. Strane poslovne banke u Hrvatskoj daju kredite samo komunističkoj državi. Ne daju kredite niti najuspješnijima. Preko noći je sve postalo rizično. Iste banke vide krivca u toj istoj skupoj komunističkoj državi, što je istina koja zamagljuje stvarnost. Uz ovakve kredite, država postaje još skuplja. Hrvatski proizvod neće postati konkurentniji ako smanjimo plaću liječniku u bolnici. Konkurentnost se podiže smanjenjem cijene rada u privatnom sektoru, rušenjem tečaja i jeftinim kamatnim stopama. "Hrvatske" bankare treba upitati kolika je prosječna kamatna stopa hrvatskim poduzećima na postojeće kredite, a kolika je u slučaju austrijskih i njemačkih poduzetnika. Kolika je kreditna stopa za stambene kredite u EU, a koliko je u RH? Poslovne banke u Njemačkoj su nacionalne, dok se u RH to drži protuprirodnim. Poslovne banke u RH godinama ostvaruju ekstra profite na muci i patnji hrvatskih poduzetnika i hrvatskih građana.

Copy-paste izvješće HNB-a

Najnovije izvješće HNB-a ne sadrži ništa novo. Kopirali su posljednje izvješće, ažurirali datume, promijenite redoslijed riječi i rečenica, korigirali neke brojke, i to je to. HNB nastavlja monetarnu politiku stabilnog tečaja kune, što je dobro samo za one prezadužene građane RH koji imaju dobru i sigurnu plaću ili visoku mirovinu. Takvu politiku traže različiti preplaćeni dužnosnici, razni zastupnici, lokalni šerifi, ministri i njihovi preplaćeni savjetnici. Boris Vujčić, guverner HNB, otvoreno kaže da je najvažnije da su (strane) banke stabilne, dok ga ne zanima stanje i stabilnost građana i poduzeća, koji su temelj dugoročne financijske stabilnosti. HNB daje preporuku Vladi da ubrza strukturne reforme! Koje reforme i kako? Kao da nam netko preporuči oporavak. Zamislite, HNB je uočio rast nezaposlenosti, slab priliv kapitala iz inozemstva i pad realnih plaća. To je toliko pronicljivo da se pitam kakvi genijalci vode tu instituciju? Za razliku od Europske centralne banke, Hrvatska narodna banka ima na raspolaganju sve mogućnosti monetarne politike, ali to ne zna iskoristiti. Ili to ne želi! Ili joj to svjetski kapital i kolonijalni centri moći ne dozvoljavaju.

Autor:Tvrtko Dolić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.