fbpx

Agresija na jedinu zemlju koja se odrekla nuklearnog naoružanja

Autor: Tvrtko Dolić

Ruska intervencija na Krimu i pripadna balvan revolucija na istoku Ukrajine jako podsjećaju na agresiju Srbije i posrbljene JNA na Hrvatsku i BiH. Dok ruske teritorijalne milicije razoružavaju Ukrajince, ruska propaganda javlja da su stotine tisuća ruskih izbjeglica iz Ukrajine potražile spas u Rusiji. Riječ je o opasnoj koncepciji nacionalno zatvorenog pravoslavlja.

Tamo gdje živi jedan Rus, tamo je Rusija. A tamo gdje teku rijeke Dnister, Dnipro i Don, tamo je Ukrajina, naša sjeverna “Valhala”, zemlja koju je Staljin sustavno izgladnjivao, uništavajući ukrajinski identitet i ukrajinsku crkvu. Broj ateista dosegnuo je nevjerojatnih 60 posto. Tamo bi Ivo Josipović prošao sigurnosnu provjeru. Bezobziran je Vladimir Putin, bezobziran je Zapad, koji je garantirao Ukrajini sigurnost i zaštitu ako se odrekne nuklearnog naoružanja.

Činjenica je da Ukrajina nije članica NATO-a. Možemo li reći da je to loše za Ukrajinu ili da je dobro za sve nas ostale da je tako? Zlatko Šimić prenosi nam zanimljive izjave Jevgenija Paščenka, predstojnika Katedre ukrajinistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U ruskoj propagandi Ukrajina se spominje i kao zemlja homoseksualaca. Ako niste znali, ukrajinski ateisti su fašisti. Zbog lakšeg razumijevanja tamošnjih naljepnica, možemo ih zvati ustašama. Neki su dan muškarčine snajperima ubijali prosvjednike na Majdanu nezaležnosti, a ta nezaležnost/neovisnost pokazala se lažnom, slično ovoj našoj. Krim je dugo bio pod ruskom krunom, na dohvat Porte. Sa dolaskom komunizma, pretvoren je u “partijski nacionalni park”, u kojemu su se kraljevski odmarali svi “sovjetski generalni sekretari”. Naravno, Krim je proživio i divlju tranzicijsku privatizaciju. Gledano modernije, vlasnički, Krim je tajkunski.

Μεγαλη Χρωβατια


Kuda Hrvati prođu, tamo mira nema. Ratovalo se u Hrvatskoj, Palestini i Afganistanu, pa je došao red i na našu pradomovinu Ukrajinu. Pravoslavni susjedi rekli bi “ceo svet ratuje samo protiv Srbije”. Kada u sebi tragam za nekakvim slavenskim sadržajem, za mene je prva asocijacija Ukrajina. A tamošnji povjesničari pasionirano proučavaju povijest Hrvata kao fenomen izvan slavenstva. Ukrajina je otvorila put nade za sve nas – dragovoljno se odrekla nuklearnog naoružanja. I to danas skupo plaća. Ruska agresija na Ukrajinu je na neki način opaka poruka Iranu da ne treba odustati od svog nuklearnog programa. Teško je predvidjeti što će uslijediti, jer su okolnosti bliže onima prije Prvog svjetskog rata, nego onima pred Drugi svjetski rat, iako se i pojedini odnosi iz vremena Hitlera i Staljina ciklički pridodaju. Sovjetskog saveza nema, a ulogu ruskog cara igra Vladimir Putin. Svijet tradicionalno potvrđuje onu opciju na koju će Rusi pristati.

Naravno da su Rusi zaposjeli ukrajinski Krim, to su uvijek radili. To su toliko često radili da imaju osjećaj kako je Krim njihov. Kako našu Istru doživljava Slavenka Drakulić? U svijetu je prevladalo uvjerenje da su sve značajne strateške točke Sovjetskog Saveza istovremeno ruske. Srbija na tri mora bila je velikosrpski san, a carska Rusija na pet mora bila je povijesna realnost. Slično naseljavanju Srba uz zapadne i istočne granice Hrvatske, za obje Jugoslavije, u ukrajinsko su priobalje, od carskih do sovjetskih vremena, dolazili ruski dužnosnici, oficiri, umirovljenici i svi drugi koji su poželjeli provesti ostatak života na crnomorskom suncu. Rodile su se brojne Slavenke. Putin je nešto malo proširio velikosrpsku doktrinu – ruska vojska zaštitit će u Ukrajini sve one koji govore ruski jezik!

Treći pohod na Rusiju pokrenuo je Putin

Imamo uistinu opasan fenomen da zahtjevi manjina i naroda koji nisu državotvorni na nekom području ne ulaze u nekakva pozitivna ljudska prava, nego su praktično poticaj za etničko čišćenje na obje strane. Ako Ukrajina ne može ostati u ovim granicama zato što nije etnički homogena, zar to nije poruka da multietničke zajednice nemaju budućnost? Zar takva izokrenuta ideologija ne opravdava Srebrenicu? Svodi li se sva naša budućnost na stalno vaganje srpske prisutnosti na ovome prostoru? Zašto nitko ne brine za neruske nacije u Rusiji i nesrpske nacije u Srbiji? Na istoku U-Krajine formira se SAO Krajina.

Ovaj put, pohod na Rusiju pokrenuo je Putin, i to je posve novi trenutak u ciklički obnovljenim odnosima od prije Prvog svjetskog rata. Putinova Rusija nije Sovjetski Savez, niti carska Rusija. Putin danas ima probleme Hitlera i Napoleona – kako pokriti širok prostor na kojemu se ruska vojna prisutnost gleda kao fašistička, odnosno kao strana okupacija? Zimska olimpijada u Sočiju sličila je na rusku vojnu intervenciju. Imali smo tipično fašističku intervenciju u Gruziji, odnosno u pripadnoj Osetiji. Još od 1994. traje pobuna čečenskih islamista. Bune se Tatari, Ukrajinci i sve muslimanske nacije. Putin se danas ne može povući prema Sibiru, gdje bi se praktično našao u neprijateljskom okruženju.

Tko će pokriti štetu?




Destabiliziranje Ukrajine dovest će do veće potrošnje električne energije u Europi, što će obnoviti potrebe za nuklearnim centralama. Iz pregovaračkih timova treba izbaciti sve osobe iz nuklearnih lobija. Danas je postalo legitimno zaposjedanje tuđeg teritorija ako je taj teritorij bogat naftom ili plinom, što Rusi mudro koriste i ubiru dvostruku dobit. Putin istovremeno kamuflira ruske teritorijalne pretenzije pod svoje izborne kampanje, u korist Rusije i na svoje osobno zadovoljstvo.

Glavni Putinov neprijatelj nije NATO, nego ruska burza. Sve svjetske burze doživjele su neočekivani šok, a napose ruska. Burzovni indeksi pali su za nekoliko poena. Banke na području Rusije, Ukrajine i ugroženog okruženja pretrpjet će velike gubitke. Možemo zlurado primijetiti da se neće oploditi kapital povučen iz Hrvatske u to područje. U cijelom tome neredu nazire se nevidljiva kontrola – cijene nafte i zlata rastu. Barack Obama je naoko neraspoložen, a zapravo je jako zadovoljan. Cijene dionica ruskog Gazproma pale su za 14 posto, što znači pad tržišne vrijednosti za silnih 40 milijardi eura. Tko će to platiti? Pa, uglavnom EU, uključujući Hrvatsku, jer je Gazprom glavni europski opskrbljivač plina. Prodaja Ine Rusima za sada je odgođena. Od gluposti naše Vlade može nas spasiti samo rat.

Ne počinje novi svjetski rat




Novost je da Rusi više ne nasjedaju na engleske prohtjeve. Vladimir Putin otvoreno je izjavio da je Britanija danas beznačajna, što je razveselilo sve one koji se ne usude reći Britancima ono što ih ide. Putin mudro pušta da strane službe pod utjecajem Engleske kuhaju novi sukob Rusije i Njemačke, prisvaja što je namjeravao uzeti, a pazi da se ipak ne zamjeri Njemačkoj. Nadajmo se da su i Njemačka i Poljska nešto naučile iz svojih tragičnih pogrešaka na europskom istoku i da se ovaj put neće dati uvući u vojni sukob, bez obzira kojim će putem krenuti NATO. Činjenica da Poljska podržava promjene u Ukrajini znači da je Britanija duboko umiješana u sve. NATO je garantirao Ukrajini sigurnost, pa bi se i Hrvatska trebala prikloniti takvoj koncepciji, a to je ipak izostalo, što vjerojatno čudi i Bruxelles i London. Možda je netko već uzeo proviziju za prodaju Ine ruskom Gazpromu? Pojedini svjetski analitičari ukazuju na mogućnost da Zapad namjerno obnavlja “Carstvo zla”, koje je kohezijski povezivalo zapadne sile.

Nova protusovjetska i proturuska vlast u Kijevu učinila je nekoliko grešaka u koracima. Predloženo je ukidanje autonomije Krima, ukidanje ruske baze u krimskom Sevastopolju, ukidanje ruskog jezika kao drugog službenog jezika i ukidanje ruskih TV-programa. Englezima danas nedostaju Hitler ili Napoleon, ali takvih srećom više nema. Hitler je pustio Engleze da se izvuku iz Dunkerqueu i krenuo na istočnu komunističku imperiju, ali Englezi nisu bili dovoljno mudri da prihvate ponuđeni mir i da pričekaju da Hitler i Staljin dotuku jedan drugoga u nepreglednim prostranstvima Euroazije. Za našu budućnost tada je bilo jako važno da se sruše oba totalitarizma, fašističko-nacistički i fašističko-komunistički, ali do toga nije došlo, pa smo doživjeli komunističko-sovjetski genocid. Mnoge naše nevolje stigle su nam iz naše pradomovine.

Autor:Tvrtko Dolić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.