Tužno je biti Mostarac

Autor: Josip Milić

Mostar je jedini grad u BiH u kojem se 7. listopada neće održati lokalni izbori. Razlog: OHR je kaznio Mostar zbog neprovođenja odluke Suda vezane za Mostar! Nakon toliko kazni još jedna! Naime, Mostar je jedini grad u svijetu u kojem su specijalci policije upali s kapuljačama na glavi u banku (Hercegovačku) i bombama raznijeli sefove s novcem kako bi kaznili hrvatski narod.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je 26. kolovoza 2011. prilikom obilježavanja 18 godina od utemeljenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne da će se njegova stranka zalagati za treći entitet i Mostar kao hrvatski ‘stolni grad’. Prije dvije godine, u noći izborne pobjede nakon općih izbora stožernik HDZ-a dr. Dragan Čović uskliknuo je epohalno ‘Ovo je pobjeda za treći entitet.’ Od tada, od kad stožerna stranka suvereno vlada i Mostarom i županijom, grad i županija su ‘bogatiji’ za jedan tržni centar i mnoštvo radničkih otkaza. Bogatiji su zato što su ostali bez jedine javne televizije na hrvatskom jeziku koju su do tada imali i jedine javne radio postaje koju su stožernici ugasili nakon što je pedeset godina emitirala program. Što se tiče trećega entiteta stožernik ga ne smije ni spomenuti zadnju godinu dana, od kada bezuspješno priželjkuje i najavljuje rekonstrukciju federalne Vlade. A što je sa ‘stolnim gradom’?

Mostar je jedini grad u BiH u kojem se 7. listopada neće održati lokalni izbori. Razlog: OHR je kaznio Mostar zbog neprovođenja odluke Suda vezane za Mostar! Nakon toliko kazni još jedna! Naime, Mostar je jedini grad u svijetu u kojem su specijalci policije upali s kapuljačama na glavi u banku (Hercegovačku) i bombama raznijeli sefove s novcem kako bi kaznili hrvatski narod. Mostar je jedini grad na svijetu u kojem su silom ugašene dvije televizije. Ne treba ni spominjati da su obje program izvodile na hrvatskom jeziku. Osobno sam kao tadašnji novinar televizije Erotel nazočio kada su nam Sforovi specijalci naoružani do zuba upali u zgradu TV Erotela i zabranili daljnji rad ove, tada izuzetno respektabilne televizije. Desetak godina kasnije HDZ je silom ugasio drugu televiziju, Hercegovačku. Mostar je grad kojeg zadnjih dvadesetak godina čereči svatko tko stigne. ‘Naši’ (političari) nas kradu, a stranci nas još zbog toga kažnjavaju. I ne zna se tko je gori, tzv. naši ili tzv. njihovi. Mostar je jedini grad u bivšoj državi koji je kažnjen s dva rata. Prvi je rat, onaj srpsko-hrvatski, počeo 18. rujna 1991. godine kada su grad okupirali JNA i, da budemo pristojni reći ćemo, ‘srpski rezervisti’. Bošnjaci su tada javno, pola u šali, a pola u zbilji govorili: „Ovo je prvo poluvrijeme, mi se ne miješamo. Mi ćemo razigrati s pobjednikom.’ Žalosno jest, ali tako je i bilo. Drugi, bošnjačko-hrvatski rat u Mostaru počeo je 9. svibnja 1993., a završio 1995. potpisivanjem Daytonskoga sporazuma i bio je teži od onoga prvoga. A razigravanje izgleda traje i danas. Dakle, Mostar je grad u kojem je rat bio najduži, ali i najkrvaviji. Mostar je grad koji je poslije rata međunarodna zajednica odlučila kazniti i kažnjava ga do dana današnjega.

Zbog svega toga tužno je i frustrirajuće biti Mostarac. Mostar je u bivšoj državi bio jedan od najljepših i najuređenijih gradova s jakom industrijom. Da nema Aluminija u Mostaru se danas ništa ne bi proizvodilo. ‘Gdje su danas cigarete, zrakoplovi, helikopteri, kompresori, rashladne komore, kompjuterska i uredska oprema, auto dijelovi, tekstil, čuvena vina i još štošta? Sve se to nalazi na brdu naših zabluda i u dolini industrijskih suza, jer Mostar danas u industrijskom smislu ne znači ništa.’ – konstatirao je s punim pravom kolega s portala starmo.ba.

I dok se Sarajevo nakon rata obnovilo i izgradilo, u središtu Mostara i danas ima zgrada koje i nakon 17 godina poslije rata u samom središtu grada zjape ruševne, a iz njih zaudara smrad crknutih životinja. Čitam naslovnicu jednih dnevnih novina: Mostar je najskuplji grad u BiH. Dragi naslov: Mostarskom Hrvatskom narodnom kazalištu isključili struju! Ugašena televizija, ugašen radio, za kazalište nema struje?! Sve to govori koliko je teško biti Mostarac. U Mostaru su i Hrvati i Bošnjaci građani drugog reda, građani koji nemaju ono što svi drugi u BiH, da ne kažem u Europi, imaju. I onda međunarodna zajednica kaže: kaznit ćemo vas, nećemo vam dopustiti izbore. A velike kazne. Kad nemamo ništa, pa nek nemamo ni izbora! U Mostaru se i tako nikada nije glasovalo za. Uvijek se glasovalo protiv. A stožernika hrvatskih nacionalnih prava možemo jedino zamoliti da nas on više ne brani. Što nas on više brani, svake nam je godine sve lošije, a njegov stožer (kuća) u Barama sve veći.

Autor:Josip Milić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.