fbpx
Foto: Pixell

TRAGEDIJA SE MOŽE PRETVORITI U POTICAJ: Gradnja novih kuća nije dovoljna, Petrinji i drugim krajevima treba revitalizacija

Autor: Guste Santini

Pandemija izazvana koronavirusom i dva velika potresa pokazali su žalosno stanje u Lijepoj Našoj. Ono mora svakog građanina upozoravati i zabrinjavati. Sve zemlje, osim Kine, bilježe smanjenje gospodarske aktivnosti. Hrvatska je među vodećima. Podaci o smanjenju gospodarske aktivnosti dovode u pitanje udio turističkog sektora u BDP-u.

Procijenjeni udio turističkog sektora iznosi oko 17% pa bi smanjenje aktivnosti turističkog sektora za polovinu moralo smanjiti gospodarsku aktivnost za 8,5%. Zadnje procjene nam govore kako se očekuje smanjenje ukupne gospodarske aktivnosti od 8,5%, što bi trebalo značiti da je ostali dio gospodarstva na razini poslovne aktivnosti iz 2019. godine. Ostavljam čitatelju da razmisli o navedenom. 

Razorni potresi su, uz velike materijalne štete, dramatično utjecali i utječu na mentalno zdravlje hrvatskih građana. Tlo i dalje podrhtava i nitko ne zna kad će završiti ovaj užas.

U Zagrebu se tlo pomaklo pet, a u Petrinji cijelih 30 centimetara, što je pokazatelj sam po sebi. Bez europske pomoći Hrvatska ne bi mogla izaći iz ove krize. Jednostavno smo nemoćni. Ocjena vrijedi čak i da nije bilo potresa. Postali smo, hoćemo li i ostati ovisnici o tuđoj pomoći, nije retoričko pitanje. To je pitanje svih pitanja želimo li zadržati minimum subjektiviteta. 

Terapija za gangrenu




Nažalost, razumljivo je što naš premijer Plenković hvali EU jer jedino pomoć EU-a omogućuje premošćivanje postojećeg dramatičnog stanja. Dobro je podsjetiti na izreku koja kaže: “Ne grizeš ruku koja te hrani, ne pljuješ u zdjelu iz koje jedeš, da ne bi skapavao od gladi, nego ih glancaš jezikom i hvališ na sva zvona. Kratko rečeno: “Ne pili granu na kojoj sjediš!”. 

To je razlog zbog kojeg su pojam suverenizam i njegove izvedenice nepoželjni velikom broju političara u javnom prostoru. Istovremeno, političari na vlasti nas uvjeravaju kako vode optimalnu politiku u ovim teškim, olovnim i depresivnim vremenima. Katastrofičari ne vide ništa dobro u ovim i ovakvim politikama. Katastrofičari identificiraju probleme koji se iz dana u dan povećavaju, a istovremeno se pojavljuju novi s novim ugrozama. Katastrofičari vide, slikovito rečeno, gangrenu koja se širi i zahtijevaju odlučnu kirurgiju kako bi se poboljšalo stanje pacijenta. Nerazumna politika dovela nas je u stanje u kojem jesmo. Politika nije ništa drugo doli terapija koju treba pacijent. On je ozbiljno bolestan i potrebni su ozbiljni i radikalni zahvati. 

Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Čitatelj će pomisliti kako pretjerujem. Međutim, nažalost, stanje odgovara navedenom. Da bi se u to uvjerio, molim čitatelja da na stranicama Državnog zavoda za statistiku pogleda, recimo, kretanje poljoprivredne proizvodnje i industrije. Proizvodnja odumire i smanjuje se iz godine u godinu. Inozemni investitori ne dolaze, a oni koji su investirali napuštaju Lijepu Našu jer su im uvjeti, u našem susjedstvu, mnogo povoljniji. Domaći poduzetnici ne odlaze. Mali su i nebitni pa im nitko ne nudi povoljnije uvjete. Isti zaključak ćemo donijeti ako promotrimo platnu bilancu koja je najbolji pokazatelj stanja gospodarstva bilo koje zemlje. Da nema turističkog sektora, ona bi bila dramatično lošija. U istu kategoriju valja uključiti i devizne doznake iz inozemstva. 




Neprihvatljiva istina

Zato je važno stalno i ustrajno analizirati gospodarska kretanja. Nije to igra samozaljubljenih ekonomista, već je to nužno ako se želimo promijeniti. Političari ne žele analize jer bi one pokazale pravo stanje hrvatskoga gospodarstva. To bi umanjilo njihovu važnost pa je, prema tome, traženje istine neprihvatljivo. Nije moguće prihvatiti mišljenje kako političari nisu upoznati sa stanjem u kojem se nalazi hrvatsko društvo, uključujući i gospodarstvo. Političari ne žele govoriti o stanju u hrvatskom gospodarstvu jer bi otvaranje takvih rasprava otvorilo pitanje njihove odgovornosti za njegovo stanje. Odgovornost u Lijepoj Našoj nije na dnevnom redu. Nije to od danas. To je pristup svih prethodnih vlada, bez obzira na opciju koja je na vlasti. 

Druge, usporedive zemlje, odlučile su se za razvoj svoga gospodarstva. Neke od njih su više, a neke manje uspjele. Međutim, što posebno zabrinjava, sve su zemlje, uključujući i Bugarsku, ostvarivale veće stope rasta od nas. Pitanje je vremena kad će nam Bugarska prepustiti zadnje mjesto mjereći dohotkom po glavi stanovnika. Da bismo dinamizirali rast hrvatskoga gospodarstva, moramo se mijenjati. Objava Strategije 2030 bila je ohrabrenje koje sam iznio na ovim stranicama. Uz podršku Strategiji napisao sam kako je potrebno objaviti studije na kojima se ona temelji. Kao što je znano, do današnjeg dana studije nisu objavljene. Vjerojatno i neće biti. Ako se ne objave, tada je smisao i zadaća Strategije 2030 ispuniti obvezu prema EU-u i ništa više. Ako je to točno, tada valja jasno reći kako se suverenitet Lijepe Naše svodi na simbole koji predstavljaju formu bez sadržaja. To je zabrinjavajuća i upozoravajuća dijagnoza stanja. Građani, bez obzira na to koju političku orijentaciju zagovarali, neće niti smiju prihvatiti takvo besperspektivno stanje. 

Revitalizacija Petrinje




Petrinja je pretrpjela velike štete. Ona je zapravo srušena. Nije samo Petrinja. Cijeli  kraj je srušen. Ne treba zaboraviti da Sisačko-moslavačka županija spada u red najslabije razvijenih i naseljenih županija. Sisačko-moslavačku županiju napuštaju radno sposobni građani jer na području županije nema posla. Prema tome, Petrinja i okolica ne trebaju obnovu kuća, već trebaju revitalizaciju. Nikakav popravak i gradnja novih kuća neće riješiti problem. 

Za usporedbu, dovoljno je analizirati stanje u Vukovaru, kao i u drugim zapuštenim područjima koja napuštaju mlade obitelji. Bez gospodarske aktivnosti nema radnih mjesta, bez radnih mjesta nema ljudi, bez ljudi nema života, bez dječjeg plača država nema smisla. Nekoliko starih i nemoćnih stanovnika ostavljenih od svih nisu niti mogu biti budućnost kako Petrinje, tako i ostalih regija u Lijepoj Našoj. Revitalizacija znači drugačiji, zapravo nov pristup koji će otvoriti perspektivu mladim ljudima. Ako to ne učinimo, jednog dana će izgrađene kuće ostati prazne bez smisla i sadržaja. Zabrinjava izjava gradonačelnika Darinka Dumbovića: “Vraćam državi 30 milijuna kuna. Ne gledaju u ljude i štetu, nego u političku pripadnost”. 

Bez obzira na to kako će završiti izjava gospodina Dumbovića, mora se reći kako njegova izjava nakon tako razornog potresa koji je zadesio grad Petrinju zvuči zastrašujuće. Njegova izjava jasno kazuje kako u Hrvatskoj ništa osim političke vlasti nije važno. Izjave kako je 30 milijuna početak nisu niti mogu biti isprika. Javnost bi se morala zabrinuti za tu i takve izjave, javna sredstva priopćavanja posebno. Dok politika priča svoje priče, u čemu im javna sredstva priopćavanja pomažu, građani Lijepe Naše pokazuju kako treba reagirati kad se sugrađani nađu u tako opakoj ugrozi. Hrvatska se ponovno dignula na noge. Hrvatska je krenula u pomoć. Građani iz ostalih dijelova Hrvatske nisu razmišljali o sebi. Razmišljali su o bližnjemu svome. 

Pomoć za državu

Politika ima svoju priču kojoj je cilj proglasiti svoje ponašanje dobrom, optimalnom, politikom, dok građani, znajući da bi im se moglo dogoditi isto, pomažu jedni drugima. Očito građani ne vjeruju da je hrvatska država u stanju pomoći ugroženim građanima. Štoviše, po mome mišljenju, otvaranje računa kako bi se prikupila potrebna sredstva stradalima u potresu nije primjereno. Postoje druge karitativne institucije koje su to mogle i trebale učiniti. Zlobnici bi mogli reći kako država prikuplja pomoć građana kako bi pokrila dio troškova koje će imati u saniranju potresa. To nije dobra poruka – čak ni politička. 

Trebalo je potresom ugroženim građanima koji su stari, a rijetki od njih rade, dati novčanu pomoć. I to ne samo jednokratno, već tijekom sanacije štete koju su pretrpjeli. Za to nisu potrebni zakoni, iako ih je moguće u kratkom roku donijeti. Za to je potrebna samo volja. Ugled i položaj premijera Andreja Plenkovća je, po mome mišljenju, više nego dovoljan. Robne zalihe su morale odmah otkupiti viškove ljetine i stoku na ugroženom području. Premijer Plenković je morao odmah formirati ekspertnu radnu grupu koja će ponuditi program revitalizacije. Kako bi se amortizirali učinci potresa, Vlada je morala poduzeti sve mjere kako bi se nastavilo ono malo proizvodnje što je preostalo. Istini za volju valja reći kako je takav pristup potreban i drugim socijalno ugroženim područjima i građanima. 

Tragedije se mogu pokazati kao veliko otrežnjenje, izazov i poticaj. Čak da je dohodak po glavi stanovnika znatno veći nego što jest, Hrvatska bi bila u nezavidnom položaju. EU bi, u skladu s postojećim pravilima, pomogao u saniranju šteta koje su nastale zbog koronavirusa, odnosno dva velika razorna potresa. Međutim, pogrešno je mišljenje da će nam EU ili bilo tko drugi riješiti probleme. Probleme možemo i trebamo riješiti sami svojim snagama. Mi smo objektivno u stanju napraviti takav iskorak. Za to nam je potrebna politička odluka. Tu je uloga premijera Plenkovića neprocjenjiva. Samo naš premijer Plenković može pokrenuti promjene koje život znače. Čekanje i propuštanje prilike kad su hrvatski građani pokazali kako su se spremni suočiti s ovako velikim ugrozama značilo bi odustajanje od Hrvatske. 

Veliki državnici

Sada je prilika da predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković pokažu državničku mudrost i odlučnost. Njihova zajednička izjava i pokretanje potrebnih promjena kako bi se vratio suverenitet bio bi dobar, čak odličan, početak. Građani, svjesni mnogobrojnih ugroza, podržali bi našeg premijera Plenkovića u provedbi potrebnih promjena. Jednostavno – gordijski čvor valja presjeći. Njega nije moguće ni potrebno razvezivati. Imamo ustavna načela koja moramo poštovati, a ona su, na sreću, dostatna da bi se pokrenule promjene. U tome će ga predsjednik Zoran Milanović podržati. 

Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Tako naš premijer Plenković može preko noći povući demarkacijsku crtu, kako je to zapisano u Ustavu, koju nitko neće smjeti prijeći. Teška vremena i teške bolesti traže teške odluke koje mogu donijeti samo državnici. Državnici znaju da državotvornost znači preuzeti odgovornost kako bi se osigurala budućnost građanima. Državnici to čine jer služenje svom narodu nema niti može imati alternative. Već bi izjava predsjednika i premijera bila dostatna da se mnoge nezakonitosti, kojima dnevno svjedočimo, napuste, što je bio način dosadašnjeg funkcioniranja Lijepe Naše. Konačno, velike državnike pamtimo po teškim vremenima kada su preuzeli odgovornost za budućnost svojih građana. U dobrim vremenima vođenje države je više-manje tehničko pitanje. U lošim vremenima to je sasvim druga priča. Ne treba zaboraviti da je menadžment upravljanje u kriznim uvjetima. Naš narod bi rekao: “Na muci se poznaju junaci”. 

Euro ćemo uvesti. Na ovim stranicama sam napisao da je to nužnost zbog “istočnog grijeha”. Međutim, to sada nije najvažnija priča. Nije važno ni to hoćemo li imati proračunski deficit do tri ili više od tri posto. Ništa od toga nije važno. Važno je da hrvatski građani shvate i razumiju, kako bi rekao naš premijer Plenković, da smo na raskrižju. Jedan pravac nas vodi u bolju budućnost, on je tegoban i bremenit mnogim opasnostima, a drugi je stari koji se zove “grijeh propusta” kojim smo išli sve ovo vrijeme. 

Prazna ognjišta

Kao primjer spomenut ću institut robnih zaliha. Institut robnih zaliha predstavlja rezervni fond roba koje su potrebne u slučaju bilo kojih ugroza. Očito je da su robne zalihe u Lijepoj Našoj više forma, a manje sadržaj. Međutim, robne zalihe nisu samo skladište određenih roba koje bi mogle u slučaju ugroze trebati iako su potresi pokazali da su skladišta mala. Robne zalihe mogu biti i jesu instrument ekonomske politike. Kad je počela ugroza koronavirusa, shvatili smo kako nije mudro ovisiti o uvozu poljoprivrednih i osnovnih industrijskih proizvoda. Ipak, institut robnih zaliha posebno je važan za našu poljoprivredu. Kaotičnost tržišta poljoprivrednih proizvoda je poznata. Konačno, Faraonov san predstavlja poljoprivredni i stočarski ciklus. Mali proizvođači koji ne mogu utjecati na cijene tijekom ciklusa mogu se naći u vrlo teškim i nerješivim problemima. 

Naime, kada je godina rodna, tada cijene obično više potonu pa rodna žetva može značiti pogoršanje položaja proizvođača. U tim uvjetima država može putem robnih zaliha intervenirati na tržištu kupujući ljetinu po primjerenim cijenama koje će omogućiti opstanak proizvođača. Tako uskladištenu robu plasirat će na tržište kad izostane očekivana žetva po nešto višim cijenama, ali znatno nižim od tržišnih. Tako će zaštititi životni standard građana. Cijela operacija ne mora koštati državu ni jedne kune. Stvar je umješnosti menadžera koji upravljaju sustavom robnih rezervi. 

Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Štoviše, kao što sam pokazao u jednom broju radova, financiranje cjelokupnog posla moguće je ostvariti putem emisije nacionalnog novca, u našem slučaju kune. Zamjenom kune eurom to više neće biti moguće ako ECB ne donese odluku na temelju koje će to biti moguće. Takva odluka me ne bi čudila. Štoviše, predlažem našem premijeru Plenkoviću da pokrene inicijativu koja bi preispitala postojeći sustav robnih zaliha. Konačno, rasprava o pomoći implicite sadrži institut robnih zaliha. Da je tome tako, dovoljno je sjetiti se kako emisijske, centralne, banke nisu smjele intervenirati u vrijeme protekle krize iz 2008. godine. Danas to mogu i to čine. Cijenu nerazumne politike platila je Grčka. 

Koronakriza i potresi pokazali su svu ranjivost Lijepe Naše. Moramo se odlučno suprotstaviti nastalim ugrozama. Moramo znati da ćemo sutra biti izloženi novim, možda još strašnijim, ugrozama. Odlaze mlade obitelji. Velika je razlika između privremene emigracije koju smo imali u bivšoj državi od današnje. Tada se odlazilo kako bi se vratilo. Danas mladi odlaze i teško će se vratiti ako se ne provedu potrebne reforme. Tada je pjesma Vice Vukova “Vrati se, sine” imala smisla. Mnogima je ognjište značilo sve. Ako se ona ugase, neće značiti ništa. 

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.