: Goran Stanzl/PIXSELL

Pogana Vlaka nije više u trendu!

Autor: Tomislav krušić

Nesigurno se odlučiti za Mrak-kandidatkinju, jer ona svega čega se dočepa - legalizira! Najbolje je uvesti novog gradonačelnika iz Metkovića, tamo ih je sve prosvijetlilo!

Bivši ministar branitelja i član predsjedništva SDP-a Predrag Fred Matić izjavio je za N1 kako želi biti zagrebački gradonačelnik. To je potkrijepio nekakvom nespretnom animalnom hiperbolom, pa ispada da bi čovjek vodio Zoološki vrt?! Ako netko gleda sadašnjeg gradonačelnika može pomisliti da je ključan preduvjet za izbor na tu funkciju – neuljuđeno ponašanje i provincijalna dikcija. Zbog toga, vjerojatno, glavnina stranaka još nije odlučila u isticanju svog kandidata. To moraju biti ljudi koji imaju želuca sučeliti se sa Bandićem. Malo je onih koji se žele približiti miljeu u kojemu svog brkatog kulturnjaka futra s koljivom i polako nam od Zagreba radi Kustendorf. Također je nesigurno odlučiti se za Mrak-kandidatkinju, jer ona svega čega se dočepa – legalizira! Analogno svemu što smo proživjeli i vidjeli možemo zaključiti da je najbolje uvesti novog gradonačelnika iz Metkovića, tamo ih je sve prosvijetlilo! Ovaj iz Pogane Vlake nije više u trendu, a već se sklapaju oklade koliko će dana trebati proći od kraja njegovog mandata do uhićenja koje će uslijediti. Švaljek bi htjela biti gradonačelnica, ali po onome što je opisala, ona ne bi na izbore, najradije bi na javni natječaj – ionako, tvrdi, to nije politička funkcija! Nejasno je što će učiniti novonastale stranke koje tapkare po gimnazijama i tamo skupljaju svoje birače za izbore 2020. Fenomen koji može promijeniti stvari je u tome što pred školskim domarima ni parlamentarci nemaju imunitet, s domarima nikada nije bilo šale i oni znadu kako valja s markirantima svih boja! U HDZ-u se još „rudari“ oko zagrebačkog kandidata.

U javnosti se prolomila vijest da će SDP kampanju na lokalnim izborima platiti – novcem. Vele da će im se od dužnosničke članarine obilato napuniti kasa i u pravu su. Kad zbrojimo sve SDP-ove veleposlanice, veleposlanike, velike face po sadašnjim ministarstvima koji se kunu da su nestranački, možemo zaključiti da SDP ima dobar broj spavača koji im sada pune člansku kasu. Kako se bliže lokalni izbori, političke stranke su pojačale svoju aktivnost na terenu, ali i tu ima čudnovatih koalicijskih rješenja, pa sva politika koja vrijedi na nacionalnoj razini pada u vodu s koalicijama po županijama gdje ćemo sresti i najneprirodnije spojeve. Jedino je u seljačkoj stranci sve drugačije. Seljačka stranka ima predsjednika koji sve dogovara onako kako mu se svidi, ostale izbacuje iz stranke, a preostale poslušnike tjera da prihvate koaliciju sa SDP-om.

Kada pomislimo da će u svibnju biti izbori za lokalnu samoupravu, a kandidati su još toliko nespremni (osim poneki u Splitu i Osijeku) da ne razmjenjuju jasne poruke, onda možemo pretpostaviti da će ovi izbori biti najlošiji odraz onoga što će stranke i kandidati nuditi. Zrcaljenjem mutne slike opet dobivamo nešto mutno, pa ako se kroz veljaču i ožujak hitno ne izbistre poruke i ne istaknu konkretni kandidati, teško je da će se moći razgovarati o nečemu što bi obećavalo bolju budućnost.

Vlada izložena kritici

Uz ove sve aktivnosti koje obnašaju političke stranke, one oporbene stižu kritizirati one koje su na vlasti, pa smo čuli i da Vlada RH u ovih sto dana nije baš napravila ništa. To me je zabrinulo, jer su mnoge stvari danas drugačije; prije svega unesena je politička stabilnost i kultura dijaloga koja može garantirati opstanak Vlade koja je sastavljena od HDZ-a i Mosta. Na tome se upravo prošla Vlada slomila. Po prvi puta je ozbiljno i institucionalno pristupljeno demografskom fenomenu, upravljanje državnom imovinom dobilo je konačno svoje ministarstvo, branitelji su dobili sredstva (sjetimo se samo prije godinu dana borili su se, kao šatoraši, za svoj dignitet), porezna reforma sa 104 mjere govori sama za sebe – jer to je dinamika od preko jedne mjere po danu, ako se broje prvih sto dana vlade. Niti jedan hrvatski premijer u prvih sto dana nije šest puta govorio u Saboru. Najavljeno je za veljaču i osnivanje „Državnog povjerenstva za suočavanje s prošlošću”. Samo da ovo zadnje povjerenstvo postavi platformu za budućnost – Hrvatska je na konju! Realno, Vlada je iznimno mnogo radila i onima koji posežu za riječima – baš ništa – želio bih skrenuti pažnju na protekle mandate vlada u ovom mileniju, pa će vidjeti da se radi o enormnoj razlici. Pored ovih poslova nisam spomenuo ni snažnu vanjskopolitičku aktivnost, ni aktivnosti koje se rade za repatrijaciju INE, ni posao koji i nadalje traje oko postizanja visokih standarda u školstvu. I meni bi bilo lakše pisati kolumne, kada bih samo tako pljuvao rad vlade, ali ipak valja biti objektivan, ljudi rintaju! Što se tiče IPO HEP-a, tu je resorna ministrica kazala sve: ”Privatizacija je temelj, najvažniji element napuštanja socijalističke planske privrede koja je pokazala svoju neučinkovitost u odnosu na tržišno gospodarstvo.” Dakle ne radi se o pukoj prodaji, država će i nadalje biti većinski dioničar, ali će poduzeće biti dioničarsko društvo.

Dok se mi u Hrvatskoj borimo s vlastitim problemima, u svijetu vlada dinamično sučeljavanje sa političkom zbiljom koja je mnogima neprihvatljiva. Prije godinu dana, točnije 15.2.2016. godine, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, predao je zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji. Prošlo je godinu dana i unutar BiH se dogodilo upravo ono što se i događalo u drugim zemljama prije pristupa u EU – povećao se euroskepticizam i započelo je propitivanje vlastitih stavova o EU. Tako bismo mogli zaključiti zbivanja kod naših susjeda kada bismo ih samo površno sagledali. Nažalost, u BiH se na taj integracijski proces gleda s više strana. Nekim srbijancima bi to značilo raskid i s posljednjom nadom velikosrbovanja u nekom zamišljenom sovjetskom kontekstu, dobar dio Bošnjaka (kako ih sada politički korektno nazivamo) se bori s time da bi im se ugasila i zadnja vjera u povezanost s njihovom azijskom braćom, a Hrvati koliko god da to zvučalo žalosno, već sada imaju iznimno malen utjecaj u toj državi. Ipak, kada se sve slegne i dobro odmjeri BiH nema alternative europskim standardima, pa kada ih mora uvesti i po njima živjeti, onda je logično da svoju budućnost nađe u EU. Nikome od nas, koji smo se našli u EU, nije bilo najpraktičnije raditi na pridruživanju, usvajati pakete i poglavlja za članstvo, gnjaviti se sa usklađenjem s nacionalnom legislativom, ali kada smo to jednom obavili, polako smo krenuli iz recesije. Dobro se sjećam te 1995. s koliko je odricanja Austrija pristupila EU, pa je ipak profitirala od tako velikog tržišta. Austrija i BiH imaju sličnu geografsku konfiguraciju, a za žitelje naselja nadmorske visine preko 700m. postoji mogućnost posebnih mjera koje bi im olakšale život.

Donald vs. Donald




Ovih dana se opet propituje uloga EU, ali ovaj puta iz Bijele kuće, postavljaju se teze Brexit je super? NATO je izlišan? To su pitanja koje Europljani moraju znati odgovoriti za sebe, ali isto tako bi se valjalo sjetiti nekih objekcija iz zemalja EU koje su išle izravno na račun Trumpa za vrijeme njegove kampanje, pa su ovakvi stavovi bili i za očekivati. Uoči Malteškog summita, pod malo naivnim naslovom (prenijet ću ga u izvorniku: “United we stand, divided we fall”) ili u prijevodu „Ujedinjeni stojimo, razdruženi padamo“, Donald je Tusk napisao otvoreno pismo koje je dobio i naš Premijer u kojemu posredno odgovara i Donaldu Trumpu, ali oslovljava premijere svih 27 država. Tvrdi da se Europska unija nailazi na opasnije izazove od onih prije Rimske Povelje! Kao geopolitičke izazove navodi: Rusku agresivnu politiku prema Ukrajini i susjedima, asertivnost Kine, anarhiju u Srednjem Istoku i Africi koja je uzrokovana s radikalnim islamizmom. Tusk posebice navodi nepredvidljivost nove Američke administracije, kao izazov, te navodi da je po prvi puta multipolaran svijet postao otvoreno euro-skeptičan i protu-europski.

Tusk otvoreno stavlja u pitanje 70 godišnji kontinuitet američke vanjske politike. Da je Tusk odrastao u socijalizmu, vidljivo je po „otvorenom pismu“ u kojemu se posvađao i sa unutrašnjim neprijateljem, pa navodi porast nacionalizma i ksenofobije i još par -izama nakon čega čitatelj odustaje. Kao treću ugrozu EU vidi stvaranje percepcije o pro-europskim elitama, što kaže da, stvara sumnju u Europske vrijednosti.

Nadrobio je i nekih fraza o Europskom ponosu, zajedništvu i istaknuo potrebu da zajedno ustanemo za dignitet ujedinjene Europe, bez obzira obraćamo li se Rusiji, Kini, SAD ili Turskoj. Tusk se pred kraj svog pisma obračunao i sa zagovornicima teza da Europa pripada samo elitama, pa se i prisjetio zašto smo prije 60 godina utemeljili EU i opet se vratio na ugroze koje nam prijete našoj slobodi. E, da možemo, tako, slobodno živjeti, Tusk smatra da bismo trebali preći na „viši stupanj“ ujedinjavanja. Uglavnom čovjek je napisao pismo s kojim želi zadobiti podršku da se EU ustroji nešto centralnije i postane operativnija. Razumijem ga, čak ga i podosta podržavam u nekim stavovima, ali takve stvari se ne pišu u otvorenom pismu. Odradiš 27 bilateralnih susreta, i za pet dana se nađeš sa svima na Malti i pokušaš nešto napraviti! Koliko god da mi je drag taj Tusk, s ovim pismom je možda odskočio od norme.




Malta, Malta

Svaki normalan Europljanin želi si bolju poziciju svog kontinenta, nego je li to slučaj danas. Doista postoje naguravanja na svjetskom tržištu i segregacija svjetskog stanovništva koja je zauzela nesagledive razmjere. To su sve ugroze i realnosti koje treba ubrojiti u analizu Europskog položaja u svijetu. Od Summita na Malti se je očekivalo da će predstaviti neki korak ka operativnijoj strukturi EU. To se može jedino postići na taj način da se efekti članstva u EU kapilarno osjete u džepu svakog pojedinca. Bavarski CSU je to shvatio ozbiljno i ugradio to u svoj program, drugi se trude. Naša Maletićeva obilazi teren i trudi se pomagati u domeni komunalne politike i EU poticaja, svi se na svoj način trude. Također je vidljivo da se jača subjektivitet nacionalnih država, kako bi mogle što bolje jamčiti EU pozicije. Unija će snažnije stajati uspravno, ako ima čvršće članice. Nikako nije uspješan recept „odgrađivanja elemenata državnosti“ – to su zamisli kominternističke ideologije koja trune po bilješkama zanesenjaka. Neko vrijeme su se pojedini dužnosnici „socijalističke internacionale“ naslađivali nad time kako su pod pojmom globalizacije podvalili odumiranje države! Takve besmislice pucaju na ispitu onda kada se doista treba nešto učiniti i dolazimo do spoznaje da svaka država ima svoju suverenost, bez obzira na to koliko je gostoljubiva i otvorena. Iako Tusk nije bog znam kako taktično nastupio u svom „otvorenom pismu“ ipak mu želim da uspije u operativnom ustroju EU, jer ovako više ne možemo promicati svoje interese. Piše protiv nacionalizma s čime odlazi na Maltu, a tamošnja stranka koja je iznimno važna i tradicijski desna zove se „Partit Nazzjonalista“. Dakle tamo gdje pojam nije okaljan, nacionalist i patriot su istoznačnice. To je najzorniji prikaz da se snaga EU gradi na snazi njenih članica, a ne obrnuto. Ništa ne dobivamo ako ulazimo u unutrašnje stvari neke druge države, ako nas to direktno na ugrožava. To je njihov unutrašnji posao! Zaključak s Malte je povratak na stanje od prije deset godina – treba pomoći Libiji da održi stabilnost u migracijskim tokovima. Dakle vraćamo se na geopolitičke odnose, pa da se sjetimo kako je počelo; Kada je ljevici u Italiji ponestalo tema koje bi u dnevno-političke svrhe mogla iskoristiti, odjednom su „izvukli“ povezanosti Berlusconija i Gaddafia preko Unicredita. Epilog 2011. svi smo imali prilike vidjeti, samo opet nitko ne zna gdje su li nestale dionice spomenute banke? Zanimljivo je da su i francuski ljevičari našli za shodno pronaći „povezanosti“ već bolesnog Chirac-a i Bashar al Assad-a, i opet je ishod te spoznaje postao neželjen. Intervencije u strane zemlje su se vrlo brzo pokazale preslabom temom da bi se ljevičari u Francuskoj i Italiji bogzna kako okoristili. Nakon čitavog desetljeća i kojeg pokoljenja pogibija i egzodusa u tim zemljama, EU zaključuje da bi im ipak trebalo dati onu ulogu koju su prije-imale.

MIGRACIJE

Od kad je svijeta i vijeka odnekud bi dolazili divlji i porazili pitome, danas moderne, suverene države imaju ulogu u sprječavanju ovog fenomena. U slučaju današnjih migracija kojima svjedočimo pokazalo se da bez obzira na ljubav dviju država na granici osvane žilet žica! Tome se ne treba čuditi, ali se još manje treba čuditi kada jedna država sa svojih aerodromskih granica vraća migrante koji imaju za transatlantsku kartu! Vizne režime i konzularne poslove treba poštovati. Temelj pristojnosti je poznavati vizni režim neke zemlje koju posjećujemo ili u nju doseljavamo. Svjedoci smo da su nevladine udruge našle ribati ministra Orepića zbog brutalnog postupanja naših graničnih policajaca. Putnike namjernike doista nitko ne tuče, ali ako netko želi ući u zemlju mimo regula, mora to napraviti u koliko-toliko prihvatljivoj formi. Ako izbjeglice pretrčavaju granicu, pa onda trče pred policijom, pretpostavljam da i sam čin uhićenja nije nužno romantičan. To je isto kao kada bi ponekom turistu dojadilo čekati na red na granici i s autom se odluči provaliti brklju i ujuriti u Hrvatsku. Za čin uhićenja takvog izgrednika bi, vjerojatno, svi imali razumijevanja. Zbog toga dvojim da pritužbe onih koji kod nas traže azil doista ocrtavaju pravo stanje, osobito s toga što su naši čuvari granica u permanentnoj izobrazbi, a pretpostavljeni ih godišnje ocjenjuju i baš im nije stalo do otkaza.

Autor:Tomislav krušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.