fbpx
Davor Puklavec/PIXSELL

Kilavci i fokus javnosti

Autor: Tomislav Krušić

Dok se čitavoj naciji skreće pažnja na operaciju kilavog gradonačelnika i naveliko raspreda oko budućnosti Agrokora i promjena u Vladi RH sva ostala pitanja padaju u drugi plan interesa javnosti

Glavno pitanje ostaje otvoreno, a to je uloga novonastalih „SYRIZA“ u Europi. Svjedoci smo da su iz raznih miljea proistekli neki novi glasonoše svojih interesnih grupa, koji su u mnogim zemljama u obliku raznih pokreta ili političkih stranaka, napravili nered na političkoj sceni. Prvo su se svi predstavili kao veliki poštenjaci, zagovornici „malih“ u borbi protiv „velikih“ i na taj način ispreskakali neodlučno biralaštvo koje se odlučilo dati im podršku. Nakon što su „Mostovi“, „SYRIZE“, „Živi zidovi“ i ostali bili izabrani u svoje nacionalne parlamente primijećena je velika disfunkcionalnost tih organizacija kao političkih stranaka. Jedno je djelovati kao aktivistička udruga, a drugo je biti parlamentarnom skupinom. Najneupotrebljivijima su se pokazali oni koji su u svojim matičnim državama ušli u izvršnu vlast. Na tim mjestima nitko ne očekuje od izabranih da nam govore i propagiraju ciljeve PROTIV čega se bore, nego ZA što se mora netko opredijeliti kako bi uspio. Danas svjedočimo da je za „praznik rada“ zahvaljujući rasipništvu predaka Grčka u novom skrbništvu MMF-a. Ljevica i Lafazanis, koji je bio nekoć ministar energetike, mahali su crvenim zastavama kojima su „opkolili“ hotel u kojemu zasjeda četrvorka u ime vjerovnika ili kako ih grčka ljevica naziva „kvartet neokolonijalista“. Bez obzira na sve, Grčka će morati „progutati“ još jedan paket mjera štednje koji će udariti na socijalne privilegije kojima ta zemlja obiluje. Kako je Hrvatska uvijek u trendu i mi imamo svoje SYRIZE koje naveliko sudjeluju u političkim procesima, samo kod nas stvari ne idu nauštrb novca iz EU-a, nego nauštrb domaćih poreznih platiša koji svi podjednako moraju plaćati porez bez obzira na to tko je birao Most i Živi Zid i tko nije birao ove organizacije. Hrvatsku je ovaj fenomen počeo koštati već prije nekoliko godina kada je krenula „Facebook-revolucija“ pa su mnogi građani „cunjali“ gradom okupljeni u besciljnim povorkama i sukobili se s policijom koja je pazila da se upravo njima nešto ne dogodi. Većina tih ljudi su bili upravo oni koji su u tom času bili plaćani iz državnog proračuna, a stanovi u kojima bi stanovali su mahom dobiveni za vrijeme prošlog društvenog poretka. Sve je kulminiralo grčkim uzorom, pa je čak i Yanis Varoufakis, dok još nije postao ministar, na jednom svom gostovanju u Zagrebu dao iznimno nesmotrenu izjavu vezanu uz Angelu Merkel, što je preneseno kroz You Tube i mnoge druge medije gdje se stalno ponavljalo da je sve izrečeno u Zagrebu, pa je tako i naš glavni grad došao u osjenčanje negativnih tonova. Dokle god su marginalne političke opcije na marginama nekog društva, znači da su na svome mjestu. Kada s margina dođu na bilo koji drugi položaj, to znači da se radi o ozbiljnim anomalijama u društvu.

Sreća u nesreći

U uredu je bila tišina za prijenosa sjednice Vlade na kojoj je postalo vidljivo da će „Most“ sa svojim permanentnim propitivanjem ugroziti sve što se dade ugroziti. Kroz zvučnik sam čuo Plenkovićev glas: „Neka tajnica pripremi prijedloge za razrješenje ministara…“ Kolegi s kojim dijelim ured otelo se: „Tak se to radi!“ i samim time mi je postalo jasno da i oni koji nisu involvirani u politiku ne drže normalnim da čitavoj naciji „Most“ propisuje kojim tempom će provoditi toliko potrebne poslove vezane za funkcioniranje države. Hrvatska ima sreću u nesreći da ima pribrane pojedince koji „izvlače“ neke nepredvidive ili složenije situacije. Tako je Zdravko Marić za vrijeme Oreškovićeve vlade pribrano odbio zaduživanje po nepopularnim uvjetima i pričekao, pa je refinanciranje učinio po povoljnijim uvjetima za vrijeme Plenkovićeve vlade. Umjesto da se tomu vesele, mnogi sada bacaju drvlje i kamenje na Marića, kao da je napravio nešto osobito za svoj džep. Predbacuju mu službenički stambeni kredit, a ne vide da je samim time razvidno da je Marić uopće morao dizati kredit kako bi si kupio stan, dok su u isto vrijeme njegovi kolege koji su radili u bankama, stambena pitanja rješavali iz bonusa za prva dva kvartala. Smiješno je što se tom Mariću predbacuje što je radio u Agrokoru, kojega je napustio čim je našao bolji posao. Da je kojim slučajem bio u kasti onih koji su imali benefite od naopakog posla tog poduzeća, ne bi ga napustio za državnu plaću. Ozbiljan financijaš poput njega nam je dobrodošao, pa se pitam je li bolje da radi kao uznički rob nekog tajkuna ili za javno dobro?


Drugi „trezvenjak“ je naš premijer Plenković, koji je napustio „zonu ugode“ Europskog parlamenta zamijenivši je preuzimanjem obveza koje vođenje države nosi sa sobom. Predsjednik HDZ-a vrlo je brzo postao pravim državnikom i potrudio se održati „vertikalu“ kojom građanima jamči „bolje sutra“ i radi na terenu tempom koji do sada nije nijedan premijer radio. Dok se Plenković lomi od termina i sastanaka s kojima osigurava međunarodni ugled zemlje i pokušava smognuti financije za ekonomsku i socijalnu stabilnost, odjednom, kao „deus ex machina“ u kazališnoj predstavi, na podij skače „Most“ sa svojim kvazi neutralnim ispitivačkim stavom i sve dovodi u pitanje! Pitam se samo gdje su ti svi silni „mostovci“ bili proteklih petnaestak godina? Valjda im je sve odgovaralo? Otkad su na političkoj sceni samo izražavaju svoje neslaganje s nečime. Nije moguće da ćemo samo zbog njih morati uvesti izborni cenzus od 15%? Od jedanaest izbornih jedinica Most je u sedam dobio manju podršku od 10% birača, samo u tri jedinice preko 10%, na jedanaestoj jedinici ništa, a sada bi „drmao“ čitavom državom?

Hrvatska ipak nema one probleme koji su drugdje mogući

U Njemačkoj također stvari ne idu kao po loju baš uvijek, u prošloj kolumni sam opisao zbog kojeg nesporazuma između izraelskog premijera i njemačkog ministra vanjskih poslova nije došlo do sastanka. Ministrica obrane, Ursula von der Leyen, otkazala je svoj posjet Americi zbog najnovijih skandala koji tresu njemačku vojsku. Ona je namjeravala otputovati sredinom tjedna u New York i Washington, gdje bi se susrela sa svojim američkim kolegom Jimom Mattisom. Ministrica je, naime, ustanovila „probleme u stavovima“, slabost u vodstvu i krivo razumijevanje „duha oružanih snaga“, te se odlučila posvetiti problemima u svom ministarstvu. U otvorenom pismu vodstvu Bundeswehra kaže da je toliko „nakupljenih slučajeva“ s kojima se kani sukobiti da se tu više ne radi o izoliranim slučajevima. Sve to je kulminiralo ovotjednim uhićenjem njemačkog natporučnika (Franca A.) koji se mjesecima predstavljao kao sirijski izbjeglica i navodio da planira udar. Radi toga je ministrica obrane odlučila ostati u Njemačkoj i uključiti u postupak generalnog inspektora.

Kada to sve gledamo iz rakursa Hrvatske, koja slavi 22. godišnjicu vojnoredarstvene akcije “Bljesak”, pad vojnog morala nije zamisliv i njemački problemi nam se čine nemogućima. Ima ipak nešto po čemu smo bolji. Sama činjenica da je Hrvatska prošlog tjedna bila domaćin NATO-ovog sajma ASDA i da je u Splitu izlagalo dvjestotinjak izlagača iz tridesetak zemalja govori nam o tome da smo barem na polju obrane, unatoč skromnom proračunu, bolji od mnogih.

U eskadrili helikoptera 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) u vojarni „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku počela je letačka obuka. Piloti i zrakoplovni tehničari uskoro će moći koristiti 16 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, objavio je MORH na svojim stranicama. Polaznici obuke su hrvatski piloti, a provode je američki instruktori letenja.

Federica Mogherini šuti




Federica Mogherini šuti vezano uz alarm koji se je pojavio 1. svibnja na stranicama vlade SAD-a.

Nije prvoga aprila, nego svibnja, federalna vlada izdala alarm za putovanja u Europu svim svojim građanima i navodi da je istek alarma 1. rujna 2017. Dakle, samo za trajanja turističke sezone. U obrazloženju tvrde da se spremaju napadi ISIL-a na što bi trebali ukazati nedavni događaji u Francuskoj, Rusiji, Švedskoj i Engleskoj. Američko ministarstvo navodi da bi oni Amerikanci koji putuju u Europu trebali biti budni naspram ugroze od mogućnosti napada sa strane terorista i njihovih simpatizera, posebice „samoradikaliziranih“ ekstremista koji bi mogli napadati bez najave. Za mjesta napada ministarstvo navodi sve ustanove u kojima se zadržavaju turisti. Za one koji baš moraju ići, SAD je izradio (STEP) program u kojemu se njihovi građani moraju registrirati i prijavljivati se sa svakom promjenom boravka. Da to kojim slučajem učini Hrvatska bili bismo prozvani da pratimo kretanja osoba izvan svoga teritorija i da skupljamo informacije po drugim suverenim zemljama. Kako niti jedna od europskih zemalja nije Amerika, onda je to očito SAD-u dopušteno. Već dugo vrijeme se oteže s temom o nelogičnosti viznog režima između SAD-a i EU-a, pa je pitanje država EU-a koje moraju imati vizu za SAD i onih koje to ne moraju ostalo otvoreno. Građani EU-a očekuju od svoje ministrica vanjskih poslova da ovo pitanje urede, ali očito da nikako ne može doći na red, pa smo onda sami sebi unutar svojih granica EU-a „nabili“ schengenske kriterije koji su još izrazitiji u onom dijelu EU-a koji nije u schengenskim granicama. Ova nova mjera SAD-a još jedan je od dokaza da je svaka inicijativa europskih zemalja dobrodošla, ali da ozbiljne pregovore na relaciji sa SAD-om može voditi jedino EU kao cjelina ma koliko građani EU-a prema tome skeptični bili. Svakako je važnije da nam EU služi za okrupnjavanje tamo gdje valja biti velik, a ne tamo gdje se trebaju isticati neke posebnosti oko kojih se naposljetku mnogi ne mogu složiti.

Stabilnost u državi




Stabilnost u državi također je čimbenik o kojemu bi trebala razmišljati većina naše političke scene. Zanimljivo je da je lakše senzibilizirati parlament za izricanje nepovjerenja, negoli povjerenja. To nije u suglasju s „konstruktivnom kritikom“ koju njeguju mnogi parlamentarni sustavi, gdje nije moguće izreći svoje protivljenje postojećem stanju ako se ujedno ne predlaži neko željeno stanje. To nazivaju konstruktivnom kritikom. Taj pristup je malo drukčiji od onog što u većini parlamentarnih sustava postoji i ponekad nije najpraktičniji, ali u sebi nosi pretpostavku sigurnosti da se stvari ne bi trebale mijenjati nagore. Sada kad su stvorene pretpostavke da Hrvatski sabor dobije svoj pisani bon ton, nije naodmet porazmisliti ni o uvođenju konstruktivne kritike za neka važna pitanja. Osim ako ne prevlada loby onih koji misle da je Sabor idealno mjesto za pojesti pizzu i promicati klimu ispraznosti riječi „pošteno“ koju perpetuira Mostov predvodnik kada sa svojim neupotrebljivim ponavljanjem Hrvatsku vraća na pozicije gdje je bila prije rađanja hrvatskih inačica SYRIZE.

Autor:Tomislav Krušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.