fbpx
Tomislav Miletic/PIXSELL

Da su htjeli, Tuđman i Šušak mogli su anektirati Herceg-Bosnu, ali su ipak otišli u Dayton

Autor: Tomislav Krušić / 7dnevno / 24. ožujka 2017.

Svašta smo čuli, ali da čujemo da su Šušak i Tuđman zločinci to ne bismo smjeli dopustiti.

HNK i protokol

Kada je naš svestrani uglednik Zlatko Stahuljak postao intendantom Hrvatskoga narodnog kazališta nije ni slutio da mu je to prvi korak u diplomaciju, gdje je ostvario krasne uspjehe. Jednoga dana mu je bila zadaća prepratiti pokojnog predsjednika Hrvatske dr. Franju Tuđmana do pozornice, pri čemu je trebalo čekati prethodnu točku. Stajali su tako predsjednik i on te čekali i razgovarali, pa je on je ponudio predsjednika da sjedne, što je Tuđman odbio. Nakon izvjesnog vremena ponovio je svoju ponudu predsjedniku, koji ga je pitao zašto misli da se njemu sjedi, a budući veleposlanik mu je rekao: „Predsjedniče, zato kaj bi se ja htio sjesti!“ Predsjedniku se ta otvorenost i sloboda svidjela, pa je kasnije posvetio više pažnje Stahuljaku i brzo uočio da bi Hrvatska od njega i njegove supruge imala višestruke koristi ako bi ih otpravili u diplomaciju. Ubrzo je bračni par Stahuljak održao svoj nastupni prijam pri Varšavskom diplomatskom zboru tako da su sami održali koncert i tako impresionirali tu senzibilnu zajednicu.

Naša predsjednica izgradila je višestruki imidž, tako je naši građani percipiraju kao političarku, diplomatkinju, frendicu, majku, neki stariji kao dragu curicu, a mnogi kao praktičarku širokog formata. Kada je došla pogledati Malakhovljevu koreografiju „Labuđeg jezera“ nije htjela doći praznih ruku, pa je protokolu naložila da se organizira cvijeće. To je iznimno lijepo. Također je lijepo od nje da ga je otišla osobno predati, a kako su je ljudi iz ansambla prihvatili zadržala se na još jednom naklonu. Nije čest slučaj da čestitar na nekom koncertu ili dramskom ostvarenju biva zadržan od umjetnika na pozornici, ali se ipak događa. Posebice kada na pozornicu dođu djeca, pa ih „zvijezde ne ispuštaju iz ruku“ i zajedno s njima se oproste od publike. Kako postoje i oni koji ne mogu podnijeti našu predsjednicu, njima se učinilo da bi ovu nesvagdašnju situaciju trebalo iskoristiti i napraviti od svega škandal! To nije škandal i želim si da i nadalje imamo predsjednicu koja ne „šalje cvijeće,“ nego „predaje cvijeće!“ Osobno se došla „pokloniti“ velikanima baleta, malo neuobičajeno, ali barem iskreno i od srca. Nikome nije „ukrala pljesak“, kao što se stvar nastoji ishitriti, i na tome bismo trebali ostati.


SDP bi vratio polupredsjednički sustav

U organizaciji Večernjeg lista održana je konferencija „Hrvatska kakvu trebamo“ na koju su bili pozvani mnogi uglednici da iznesu svoja mišljenja, razmijene ih na panel diskusijama i naposljetku iznjedre neke nove misli koje bi nam trebale olakšati život. Čuli smo i disonantne tonove između predsjednice i premijera, ali sve je bilo manje ili više u pozitivnom ozračju. Ono što je izazvalo najveće čuđenje jest Bernardićeva izjava o tome kako bi on osnažio ulogu predsjednika RH. Predsjednik stranke koja je inicirala ukidanje polupredsjedničkog sustava navija za njegovo vraćanje. Time ujedno tvrdi da je pok. Račan pogriješio. Istina je, Hrvatskoj pomalo fali neka međuinstanca koju je imala u Županijskom domu, koju katkad preuzima i Ustavni sud. Nije da se bez toga ne može, ali bi doista bilo zgodno kada bismo imali resurse i vremena imati još jedan dom parlamenta. Kao protuteža tomu neki priželjkuju da se ostvari polupredsjednički sustav, a to je za nas Hrvate preopasno, jer još uvijek veliki dio građana promatra biračke listiće kao svojevrsne križance loto listića i testa inteligencije, pa se tako može dogoditi da za predsjednika izaberemo nekoga tko bi svoj predsjednički položaj mogao pretpostaviti dobrobiti nacije. Nismo li nakon dr. Franje Tuđmana imali cirkusanta, pa onda pionira? Na konferenciji „Hrvatska kakvu trebamo“ bilo je i onih koji su uvjerenja da se konferencija trebala zvati „Hrvatsku ne trebamo“, ali ja im ovdje neću pružiti prostor, samo bi im poručio Hrvatska je ovdje, nepovratna realnost, svidjelo im se to ili ne!

Den Hague

Dok se u Hrvatskoj prebire po opcijama svijetle budućnosti u Haagu nam je recentna prošlost ponovo proglašena mračnom. Svašta smo čuli, ali da čujemo da su Šušak i Tuđman zločinci to ne bismo smjeli dopustiti. Iz više razloga, a najvažniji je onaj koji je utkan u temelje države i njenog osnutka, a to je Ustav RH. Da su se urotili, kako Tužiteljstvo tvrdi, Šušak i Tuđman anektirali bi HR Herceg-Bosnu, kako to nisu učinili, nego su otišli za Dayton, bjelodano je da urote bilo nije! Uopće ne vjerujem da bi mi Hrvati bili sposobni za ikakve urote, kada nismo sposobni očuvati embargo na vijest o poskupljenju ili pojeftinjenju benzina. E-mailovi s ministarskih mjesta završe u novinama (Holy), a zviždači upravljaju bankovnim tajnama, pa neka mi netko kaže da je u Hrvatskoj moguće održati urotu dulje nego što traje urotnička cigareta. Jedno je jasno kao dan, tamo u Haagu sjede ljudi kojima je Carla del Ponte napakirala svašta, a njeni kolege i nadalje „lupaju po istome“ dok im ISIL radi nered pred kućnim pragom. Možda smo trebali pustiti mudžahedine da zauzmu BiH, pa da onda EU ima izravnu granicu s tim svijetom? Sjećam se dobro kada sam i sam osvanuo na listi koju je Del Ponte predložila, to je bila zapravo lista kojoj je bila zadaća baciti ljagu na sve što je stvaralo Hrvatsku, pa je Del Ponte uložila sve napore u to da se jedna čitava politička opcija u Hrvatskoj proglasi – zločinačkom. Kasnije su „domaći izdajice“ gotovo uspjeli u tom konstruktu, srećom žalbeni postupak bi morao završiti u skladu sa zdravom pameti – u protivnom bismo morali poduzeti vrlo ozbiljnu diplomatsku ofenzivu.

Zemlja obrazovanja

Svakojake floskule o našem fantastičnom obrazovanju dopiru do ušiju onih koji nisu svjesni da nam je obrazovni sustav vrlo sličan drugima u svijetu i da je zapravo na školarcu i studentu da se potrudi i zainteresira za ono što uči. Ipak osiromašenje na sveučilišnoj sceni nije nešto što se treba pozdraviti -mnogo toga se pripisuje rektoru Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damiru Borasu koji je eksperimentirajući sa združivanjem više fakulteta proizveo akciju i reakciju. Obje su urodile studentskim buntom. Prvo su se studenti usprotivili njegovom povezivanju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta s Filozofskim fakultetom. Zatim su se studenti pobunili protiv promjene statusa Sveučilišnoga centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji u siječnju ove godine, da bi kap koja je prelila čašu bilo ukidanje studija filozofije na Hrvatskim studijima. Možda radi propusta u sveučilišno-administrativnim postupcima, ali sigurno ne za neko dobro. Izgledno je da sve to dalje vodi degradiranju Hrvatskih studija i u konačnici njihovom ukidanju. Posebno zanimljivo u cijeloj priči jest da se sve to događa za mandata ministra znanosti prof. dr. sc. Pave Barišića, koji je na Hrvatskim studijima 1992.-1993. godine bio zamjenik voditelja kolegija Sveučilišnoga komparativnog studija hrvatske filozofije, te u neku ruku jedan od njegovih utemeljitelja. Umjesto da se na Sveučilištu zbivaju afirmativni procesi, svako malo izbijaju buntovi koji jednima ili drugima izazivaju pjenu na usta. U to se odmah umiješaju i „politički obojeni“ profesori te ispada da se sve to odvija po nekom predviđenom scenariju, a iz brojnih primjera vidljivo je da Boras, uz dužno poštovanje, ne drži sve konce u rukama i ne vlada situacijom. Da nije predlagao promjene nijedna mu se ne bi razbila o glavu. U studentskim su krugovima već počele kružiti priče da Borasa nije briga ni za što jer će još dvije godine durati na položaju rektora, nakon čega ga čeka mjesto glavnoga ravnatelja Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Tomu u prilog ide činjenica da dr. sc. Antun Vujić i nakon isteka svog mandata u listopadu 2016. godine „okupira“ mjesto glavnoga ravnatelja Leksikografskoga zavoda, kako bi čuvao fotelju svom nasljedniku. Sve to mogu biti samo naklapanja iz studentskih kuloara, ali neke činjenice govore za sebe pa ih je teško u potpunosti isključiti.




Lokalni izbori

O tome da nam budućnost nije tako crna kako kažu svjedoče i dolazeći lokalni izbori. Zaista se imamo čemu nadati, tek kada su kazali da je Split preopterećen cajkama i narodnjacima u anketama smo ustanovili da Splićani žele odabrati kandidata koji je sušta suprotnost cajkama. Ta vijest je ohrabrila mnoge koji su tom prekrasnom gradu htjeli prišiti svakojake epitete. U Osijeku bilježimo izbornu utrku u kojoj zadivljujuće mjesto dobiva – književnica. To znači da nam je kultura ipak važna, ma koliko se raspreda suprotno. Zagreb je vraški velik, pa je vjerojatno zbog toga izbor kandidata manji nego ikad, jedno je sigurno, a to je da dosadašnji gradonačelnik gradi izbore na „dotepencima“ što je i on sam! Predložio je da se u Zagrebu „ex officio“ daju mjesta manjinama! Zakaj? Kao da nisu u većini? Nas Purgera ima manje negoli Indijanaca u Americi, a Bandić bi sada svojim Romima i Srbijancima dao vijećnička mjesta na poklon, a kada tome pribrojimo sve Rome i Srbijance koji su, tak i tak, na listama SDP-a i Bandićeve stranke otpadnika SDP-a imali bismo stvarno čudnu vijećnicu. HDZ je ovaj puta doista iznenadio s kandidatom koji je – osim što je pristojan i nema mrlje, pa ako mu mediji dadu prostora moći će nam se i predstaviti – prof.dr.sc., a to i nije loša referenca, pa kome Milo kome – Drago. SDP još nije siguran ima li svog kandidata za Zagreb, pa predlaže koaliciju koju naziva „dobro društvo“, a koliko je dobro – prosudite sami. Taritaš, osim što joj plakati neodoljivo podsjećaju na zaštitni znak B.B.B.-a, ne ulijeva povjerenje jer se bojimo da će legalizirati sve što joj padne pod ruku, dok je Švaljek više kadar za stečaj Agrokora, nego za politiku, ali to je već tema za iduće poglavlje….

Agrokor je samo poduzeće




Kada se sve zbroji u Hrvatskoj je najteže nešto prodati. Možete i proizvesti, reklamirati, atestirati i umotati u zlato, prodati proizvod nije lako. Tome svjedoči i prestižna uloga trgovačkih lanaca. Ako ubrojimo stečaj „Peveca“ i trenutnu nelikvidnost „Konzuma“ ispada da su dobavljači platili najvišu cijenu polica na svijetu. U većini trgovačkih lanaca da bi vam roba dospjela na police morate to platiti, kod nas je u to ubrojen i faktor odgode plaćanja i rizika od stečaja. Za predstečajno vrijeme Peveca bio sam angažiran za krizno komuniciranje i zatražio sam od Uprave da mi dade podatke i brojeve. Uposlili su revizijsku kuću K.P.M.G., koja ni nakon tri tjedana nije mogla precizno izraziti koliki je ukupan dug. Kada smo saznali – nastupio je stečaj. Ne moramo se bojati da će spomenuti trgovački lanac nestati, niti da će ljudi ostati bez posla, ali gdje su otišle dvije milijarde eura vjerojatno nikada nećemo doznati. Nešto više od toga Konzum „visi“ svojim dobavljačima i financijerima, pa je za vjerovati da će poučeni Pevecovim scenarijem „preskočiti“ stečaj i uzeti stvari u svoje ruke. Ne učine li to morat će stati u red iza banaka, a to znači da će tek za deset godina vidjeti svoj novac s kojim su se već oprostili. Hrvatska je dopustila da „blagajnica ne ide na more“, pa je tako vlasnik trgovine sa svojim morskim idejama prezadužio korporaciju koja počiva na socijalnom dumpingu.

Perković i Mustač

Dok je po mnogim kriterijima Hrvatska zemlja vječitih nepravda, Bavarska je hrvatski slučaj riješila presudom. Ubojice u službi totalitarističkog sustava su osuđeni. Imaju pravo priziva – i to im je zadnje. Đurekoviću je također bilo zadnje kada je objavio djela koja opisuju tadašnju jugoslavensku nepravdu i njen establishment u funkciji velikosrpske hegemonije, koji ga je naposljetku ubio. Grofa Šufflaya ubila je „Crna ruka“ kada je kao albanolog opisao sličnu sliku u kraljevini SHS, a Đurekovićevi „Sinovi orla“ opisuju noviju inačicu iste paradigme i dolaze svog autora glave. Bog blagoslovio Bavarce, kod njih će prvi jugošpijuni robijati, dok ih je kod nas na mirovinskom platnom popisu mnogo, a – na žalost – nijedan nije u zatvoru.

Autor:Tomislav Krušić / 7dnevno / 24. ožujka 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.