Tako ti je mala moja kad na sprovod ide – Balkanac!

Autor: Tihomir Dujmović

Pokažite mi prstom što su nam to epohalno ostavili Jugoslavija, Tito i Jovanka? Ostavili su JNA koja nam je zdrobila pola Hrvatske i najprije kroz 45 godina otela milijarde da bi nam na kraju ostavila 40 milijardu dolara ratnih šteta. I sad ikonama tog i takvog sustava treba naricati na grobu?

Tako ti je mala moja kad na sprovod ide – Balkanac! Naime, kakav je svijet došao na sprovod Jovanki Broz najbolje svjedoči činjenica da je tijekom sprovoda ukradeno pet Jovankinih ordena! Eto kako završavaju glamurozni povijesni sprovodi – na Balkanu! Gora od toga, iritantnija od ove tipične balkanske krađe najnižeg nivoa jest činjenica da su hrvatski mediji pogrebu žene jednog neupitnog diktatora, koja je sama po sebi povijesno potpuno nezanimljiva, dali takvu pažnju, pokazali takav interes i do te razine manipulirali povijesnim podatcima da je to zastrašujuće. Jer, kad se sada u ova teška gospodarska vremena sa sve više sentimenta priča o sjajnim socijalnim Titovim vremenima (premda se nikad nije organizirao ni ozbiljan okrugli stol koji bi relevantno sa ciframa progovorio o epohalnim gospodarrskim uspjesima Titovog vremena) i kad se zaviruje u tanjur svakom domaćem i svjetskom političaru, onda bi u tu tabelu valjda trebalo staviti i Tita i Jovanku. Jesu li narodi na prostorima bivše Jugoslavije glupi ili ludi još nije jasno, ali pristati na tezu da se gradi ravnopravno, besklasno, iznad svega ravnopravno društvo i u isto vrijeme i danas pljeskati Titu i Jovanki koji žive u Belom Dvoru i u svakoj republici imaju nove dvore dok najveći dio tog svijeta živi na rubu siromaštva, to jedino može primitivizam i neobrazovanost, glupost ili ludost!

U sklopu memoarske građe o Krleži naći ćete sentencu gdje se početkom 50-ih godina Bela i Jovanka dogovaraju o tome kakav parfem da joj Jovanka donese s nekog putovanja! Pedesetih godina prošlog stoljeća dok pola jugoslavije nije imalo ni struje ni vode, Jovanka Beli nosi parfem iz inozemstva! A i jedna i druga zajedno s 20 milijuna jugoslavena tobože grade pošteno, besklasno, napokon ravnopravno društvo u kojem će svi biti jednaki i imati isto. Sjećate se „socijalističkog morala” koji je bio ustavna kategorija? Aliji Sirotanoviću lopata, Beli i Jovanki parfem i to se zove ravnopravno društvo kojem se kunemo do groba, a kako vidimo i preko groba. I baš to trajanje Titovih prevara do današnjih dana doista je teško shvatiti: je li moguće da je narod tako glup? Ili je lud? Ili je samo primitivan i neobrazovan? Današnje pljačke su svirepe, jezive i besramne i traže milijune godina robije, izvlačenje novca iz državnih firmi i prebacivanje na vlastiti račun znak je da imamo posla s klasičnim kriminalcima koji bi vjerojatno da nisu političari pljačkali banke i draguljarnice. To su jednostavno kriminalci i lopovi. Ali, Tito – to je bilo drugo ime za bolju budućnost, iznad svega za ravnopravnost, ponajviše za to da smo svi isti i da svi isto ili podjednako isto imamo. Stoga osobito iritira Titova i Jovankina raskošnost u kojoj su živjeli.

Premda ta raskoš nema karakter pljačke koja je trajna (tobože kad umrem ostavljam sve republikama i ništa ne prepisujem na sebe) jer ništa nije vlasnički prenio na obitelj, ima jedan dodatni odvratni karakter. Čovjek 35 godina živi tipičnim carskim životom, a pri tom ne prihvaćajući kapitalistički privredni sustav realno usporava gospodarski razvoj za 20 milijuna ljudi. Primjerice, zgrada Vatroslava Lisinskog u Zagrebu gradila se ravno 17 godina! To se sve naziva i tretira epohalnim promjenama koje će već sutra donijeti pravi i kompletni komunizam i „svakome prema potrebama”, ali svakoga tko mu se usprotivi šalje u zatvor. Najveći dio Jugoslavije živi praktički kao polusirotinja (prestanimo se uspoređivati s Mađarima i Česima u to vrijeme, usporedimo se s Talijanima i Austrijancima pa ćemo vidjeti jesmo li bili polusirotinja!) jedva da ima profesije koja nije bila potplaćena, narod masovno bježi van jer bježi od ideološke, ali i od ekonomske muke, a sve skupa završava najprije tako da nismo imali ni struje ni benzina, ni kave, ni deterdženta, da bi sve skončalo u krvavom ratu. I nakon svega plače se i nariče kao da i Tito i Jovanka od svih tih naroda nisu napravili idiote. Živjeli su u Belom Dvoru zimi i u proljeće, a na Brijunima ljeti i na jesen, uz povremene obilaske ljetnikovaca i zimovališta širom republika i pokrajina. Bila je to vlast koja je otela i nikad nije vratili ljudima i zemlju i kuće i stanove i brodove i čamce i šume i sve što se oteti moglo. Dakle, na samom početku sve je počelo – pljačkom! Za stotine tisuća likvidiranih na Bleiburgu i šire nikad ih se ništa nije smjelo ni pitati. Za 30 tisuća lobotomiranih na Golom otoku isto tako. Uveli su verbalni delikt u kojem je stajala monstruozna rečenica da „tko neistinito i zlonamjerno prikazuje društveno-političko stanje u zemlji kaznit će se…” što je školska definicija totalitarizma, despocije i policijske države. U isto to vrijeme one koje nije likvidirao i protjerao gledao je iz Belog Dvora i on i ona, kako se muče po zemunicama, šupama i stanovima od 43,5 m2 koje su dobili kao najbolji sinovi partije. I nikako da se realno pogleda i sagleda s kim smo imali posla. Kakav to mozak mora biti koji prihvaća da se socijalizam i komunizam, ta idilična oaza gdje će svi imati jednako i gdje neće biti nikakvih razlika, gradi tako da je jedan u zemunici sa sto maraka plaće, a drugi je zimi u Belom dvoru, a ljeti na Brijunima? Pri tom svaki tvoj susjed koji ode u Njemačku zaradi pet puta više od tebe! Pa najveći dio kuća koje su ovdje i sagrađene sagradila je njemačka marka! Gradove pak, kao lokalne hrvatske uprave gradile su Austrija i Italija!

Pokažite mi prstom što su nam to epohalno ostavili Jugoslavija, Tito i Jovanka? Ostavili su JNA koja nam je zdrobila pola Hrvatske i najprije kroz 45 godina otela milijarde da bi nam na kraju ostavila 40 milijardu dolara ratnih šteta. I sad ikonama tog i takvog sustava treba naricati na grobu? Sve je to politika, kao što je i nedavno upravo nevjerojatno dovođenje Suzane Mančić, još jedne ikone Jugoslavije i jugoslavenstva, na HTV gola politika, premda ta žena danas ne znači baš ništa u tom smislu, osim stari resentiment nepopravljivim Jugoslavenima. Kao i pažljivi panegirici Aleksandru Tijaniću za kojeg mi je u jednoj mini polemici Jelena Lovrić napisala 1989. da Tijanića napadaju mladi novinari koji su manje pročitali nego li je „gigant jugoslavenskog novinarstva” napisao. Što je bila Jugoslavija i kakvi su to bili giganti tadašnjeg novinarstva, napokon, tko je zapravo bio Aleksandar Tijanić najbolje govori njegova kasnija biografija: ministar informiranja Miloševićeve fašističke Srbije, savjetnik Miloševićevog nasljednika, depiliranog četnika Vojislava Koštunice i na kraju direktor srbijanske državne televizije dok joj je predsjednik četnički vojvoda, a premijer bivši tajnik Miloševićeve stranke.

Tako se ponaša gigant jugoslavenskog novinarstva kad može birati! Jugoslavija, Tito, jugoslavenstvo, Srbija, Beograd, regija, to, a ne Hrvatska i Europska unija, to je politika ove vlasti, to su zastave Milanovića i Josipovića. Hrvatska, to je danas tek zemljopisni pojam! Ima li netko snage u ovoj zemlji ovo bolesno stanje promijeniti i vratiti dostojanstvo i ovom narodu i ovoj državi? No, treba biti realan, oni nas nisu prevarili, dapače, čelnici ove vlasti bili su iskreni. Oni su nama najavili da ćemo pocrveniti, oni su nam najavili promjene u svjetonazoru, oni su odavno najavili što je njima Beograd i što je njima regija i nije bilo teško zaključiti da će svoje snove s dvotrećinskom većinom i ostvariti.

Autor:Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.