I DANAS BAŠ KAO U KOMUNIZMU?! Ne znate posao? Drugovi, naučiti ćete u hodu!
Što je zapravo rekao don Damir Stojić?
Da imamo hrvatsku državnu televiziju, a ne super jugoslavensku TV postaju, mi bismo iz tog šatora imali brojne reportaže u kojima bi se zabilježili oni odsječci ljudske duše kakvi se rijetko gdje mogu uhvatiti.
Istrgnuti pola rečenice iz jednog nastupa i onda tu polovicu rečenice trančirati do besvijesti, a pritom ništa ne pitati onoga koga upravo zabijate na križ, klasična je medijska poslastica koju hrvatski mediji rabe već godinama. S obzirom na to gdje je govorio i što je govorio, potpuno ista “kazna” je stigla i don Damira Stojića glede njegove propovijed u braniteljskom šatoru za Božićnu noć.
Bio sam na Božić u braniteljskom šatoru i pozorno odslušao njegovu propovijed i tamo sam osim nekih njegovih kritičnih riječi koje su završila na naslovnicama novina čuo i zamijetio čitav niz dojmljivih detalja o kojima nitko slova nije zabilježio. O braniteljskom šatoru i svemu što se tamo događa, o emocijama koje tamo doslovno rukama možemo obujmiti, o dramama tih ljudi, o tamošnjoj neopisivoj solidarnosti kakve danas nigdje u zemlji nema, o njihovom ponosu i dostojanstvu, o svemu tome sramno hrvatsko novinarstvo općenito govoreći nije napisalo dvije kartice poštenog teksta. Da smo normalan narod s normalnim medijima, iz tog šatora bi se crpili materijali i materijali za razne i brojne sociološke studije jer je taj šator pravi rudnik za takav posao. Da imamo hrvatsku državnu televiziju, a ne super jugoslavensku tv postaju, mi bismo iz tog šatora imali brojne reportaže u kojima bi se zabilježili oni odsječci ljudske duše kakvi se rijetko gdje mogu uhvatiti.
S obzirom na to da živimo gdje živimo i da imamo od medija što imamo, za njih je božićna propovijed don Damira Stojića u Savskoj ulici bila prava poslastica i nije čudno da su ga medijski masakrirali. Da, uistinu je neobično da se u braniteljskom šatoru na svetu Božićnu noć najveći dio i najglasniji dio propovijedi posveti pobačaju, no uzmemo li u obzir da se ta tema nikada i nigdje ne otvara, najmanje u medijima, na taj detalj valja gledati kao na vapaj jednog svećenika koji faktički iz očaja, na božićnu noć progovara o tom problemu jer se realno nema gdje i nema kada progovoriti javno i pred tv kamerama o problemu koji godišnje odnosi nekoliko desetaka tisuća života. I kad don Damir Stojić uspoređuje Heroda i biblijska masovna ubojstva djece po nalogu jednog diktatora i kad pita koja je razlika između današnjeg vremena, dakle današnjih Heroda i onog biblijskog Heroda, on niti laže niti vrijeđa! On pokušava potaknuti društvenu savjest! I kad ga pitaju je li baš ta noć idealno mjesto za tu temu on stoički odgovara: “Na meni je da govorim istinu, a ne ono što se nekome sviđa ili ne sviđa” i posve je u pravu.
Problem pobačaja je toliko netaknut, o tom problemu se ne vode javne rasprave niti televizijski okrugli stolovi, o broju ubijene djece ne znamo ništa, nagađa se da se radi o 30 tisuća pobačaja godišnje u Hrvatskoj, tako da je zapravo jedan svećenik odlučio „ukrasti” klasičnu Božićnu noć da krikne, da vikne, da upozori, da nas svakog uzme za ramene i protrese, a sve u želji da progovori o „problemu” o kojem niti razmišljamo niti ga rješavamo. O “problemu” od kojeg samo okrećemo glavu! Jer, kad se zakonska rješenja ne diraju, jedan svećenik je na Božićnu noć stao pred katolike i upro prstom u problem i u našu uspavanu savjest premda se radi o „problemu” koji se mjeri desetcima tisuća ubijene djece. Ali pogledajte tu zamjenu teza: nije problem 30 tisuća ubijene djece godišnje, nego je problem diskrecije i taktičnost da se u divne Božićne dane progovara o nečemu neprikladnom. Kakva raskošna dvoličnost i zamjena teza! Jer, niti jedan od onih medija koji su ovih dana razapeli don Damira Stojića neće za tjedan, dva ili pet organizirati tribinu i posvetiti dvije stranice svojih novina ili jedan sat svog programa da se skupe stručnjaci i progovore o problemu pobačaja! Kao kad se u Vukovaru kaže da nije prikladno na dan Sjećanja progovarati o vukovarskim problemima! A onda se opet cijelu godinu o Vukovaru i njegovim problemima nikako i nikada i ne govori. Iritantna, provokativna, medijska i ljudska podvala, to je jedina definicija takvom pristupu problemima ovog društva! Jer, naravno da je u najmanju ruku neobično da se na Božićnu noć progovara o pobačaju, pogotovo na onakav način. Naravno da je još neobičnije da se o tome govori u braniteljskom šatoru. Sve je to i neobično i neprikladno, možda i netaktično, neprimjereno u konvencionalnom smislu riječi, ali i don Damiru Stojiću i Crkvi je jasno da se ovaj narod i ova nacija oglušila o zastrašujuću činjenicu da se kod nas ubija, doslovno ubija, nekoliko desetaka tisuća djece godišnje, da je savjest ovog naroda na tu temu zakopčana, da mediji sa gnušanjem progovaraju o toj temi ne dopuštajući ozbiljne rasprave te su i Crkva i jedan svećenik odlučili kriknuti, povikati i probuditi uspavanu Hrvatsku. Ne otvori li se u sljedećih nekoliko mjeseci bilo kakva relevantna rasprava o temi o kojoj je nužno razgovarati, Crkvi neće preostati ništa drugo negoli ponovo kriknuti i tako sve dok ih se ne bude čulo.
ZADNJE VIJESTI
INCIDENT KOJI JE ODJEKNUO HRVATSKOM! Kako to da sad ni Plenković ni Božinović nemaju potrebu reagirati? Sad nije radikalizacija?!
‘PLENKOVIĆ NIJE SHVATIO JEDNU STVAR – Jednom kad ovo zlo prođe, nitko neće pitati koliko je koštalo, uspjeh će se mjeriti po broju mrtvih!’
PLENKOVIĆ OVO ŽELI IZBJEĆI POD SVAKU CIJENU: O tome ga nitko ništa ne pita, kakva god medijska prilika bila!