fbpx

Je li Srećko Horvat hrvatski medijski teklič novog eurokomunizma?

Autor: Tihomir Dujmović

Kada je bilo tko i bilo kada neki odlučujući vanjskopolitički potez ili poruku poslao iz Hrvatske? Nikad nitko osim ako nismo odabrani kao poligon za neku političku vježbu!

Je li uistinu za svog predavanja u Zagrebu pokazao srednji prst Njemačkoj ili su grčkom ministru financija Varoufakisu to montirali na njemačkoj televiziji u ovom trenutku je još uvijek nejasno. Dok ZDF skrušeno priznaje da je namontirao taj srednji prst u video snimci koja je bila pokazana na njemačkoj televiziji, a ovih dana o njoj bruje sve njemačke novine, na internetu i dalje stoji priznanje Srećka Horvata u kojem stoji ”moram priznati kako je tijekom svoga predavanja dva puta pokazao ”srednji prst” kao dio izlaganja pred publikom. Ujedno, gospodin Varoufakis nije srednji prst pokazao Njemačkoj ili Nijemcima nego je govorio o hipotetskoj situaciji referirajući se na Grčku iz siječnja 2010″. U prijevodu, Varoufakis je pokazao srednji prst Njemačkoj samo se to ne odnosi na današnjicu, negoli na 2010., jer je očito da se govoreći o tome da je Grčka trebala proglasiti bankrot te godine i ostati u eurozoni, taj srednji prst odnosi na mogućnost da Njemačka naplati svoje dugove!

Afirmacija priče o srednjem prstu pokazanom Njemačkoj 2013 godine (sasvim svejedno odnosi li se na Njemačku 2010. ili na Njemačku 2015.) usred Hrvatske, točno u dane kada nova hrvatska predsjednica u Berlinu pegla lex svinjarije svog prethodnika, zvono je na uzbunu za sve koji imaju oči i uši. Naime, činjenica da je Hrvatska postala tako popularna za svjetske ljevičarske aktere da jedan od glavnih aktera nove pobune, grčki ministar financija Yanis Varoufakis odabire baš Hrvatsku da pošalje ključnu poruku Njemačkoj, ali i današnjem kapitalizmu, sam po sebi je neobičan. Kada je bilo tko i bilo kada neki odlučujući vanjskopolitički potez ili poruku poslao iz Hrvatske? Nikad nitko osim ako nismo odabrani kao poligon za neku političku vježbu! Naime, baš smo u ovoj epizodi za to odabrani, pitanje je jedino razabiremo li sve aktere, razumijemo li tko je naše tehničko osoblje za tu poruku i što li se to sve iza brda valja. Dakle, grčki ministar gospodarstva je na tribini zagrebačkog ”Subversive festivala” pokazao srednji prst Njemačkoj i svi su shvatili poruku. No, onda se u peglanju situacije uključio bistri i načitani, hrvatski salonski komunist Srećko Horvat koji je pokušao spasiti situaciju svojim priopćenjem u kojem stoji da je srednji prst pokazan za ”hipotetsku situaciju?! Ne, to je zapravo željena situacija u kojoj se poručuje: da se mene pitalo, ja bih 2010. proglasio bankrot i evo vam srednji prst umjesto naplate dugova! Stoga je obrana grčkog ministra bila pomalo infantilna i nedostojna Horvatovog intelektualnog ranga koji je nesumnjiv. Sa Srećkom Horvatom novom špic nadom hrvatske ljevice, nikad ne znate: razumije li čovjek sve relacije priče u koje se upušta, razumije li samo dio toga, radi li se samo o znatiželjnom voajeru, ili o hrvatskoj intelektualnoj ”groupie girl” podružnici svjetske komunističke ljevice. Jer, on zasigurno nije mozak priče, ali ga je zapala uloga koju je nekad imao slavni Kopinič koji je emitirao tajno program radio Moskve širom Jugoslavije, šireći tako komunističke ideje!

Naime, kao u pristojnoj video igrici Srećko Horvat se iz godine u godinu penje na višu razinu, impresivno je da je u par godina od sporadičnog komentatora narastao do abonenta ”Petog dana”, da bi se nedavno i dvori HNK otvorili za njega. Uz to on je jedna od prvih violina Subversive festivala i svih drugih njegovih inačica. Alternativac, ali ne iritantan kao Mirela Holy, ljevičar ali, na dovoljnoj intelektualnoj razini da nikad nikome neće pasti na glavu istresti mu kiblu na glavu kao Tomiću u Splitu, cijeli život ipak predaleko od Ferhatovićevih čevapa i ciganske glazbe sa dunavskih ada da bi ga zahvatio prizemni virus jugo komunističke nostalgije pa da mu ”Crno bijeli svijet” bude vrhunac političke poruke. On naime razumije da je ”Crno bijeli svijet” tek nastavak serije ”Grlom u jagode” i da se s time ne može impresionirati mladost sa rinčicom u nosu! Sa Horvatom imate samo jednu dilemu: razumije li on dubinsku pozadinu toga što kao zastupa ili mu je sve što radi intelektualni peting, ali u dubini duše ima ogradu i zapravo se samo vješto igra.. Bumo vidli ….


Dakle, i ljudi sa kojima najrađe radi intervjue i ljudi koje predstavlja Hrvatskoj, sa naročitim osvrtom na Slavoja Žižeka silno su pitki svjetski intelektualci. Nose svježe ideje, preziru stari komunizam, imaju jasnu kritiku ovog nesnosnog kapitalizma i upravo su savršena vabilica za današnju mladost. Ta ista mladost ovdje vene uz desne intelektualce koji uopće ne razumiju da ih mladi ne čuju, ne razumiju da su postali muzejski eksponati. Lijevi su im pak intelektualci posve prozirni, upravo trivijalni, zadah komunističke prošlosti ne prestaju širiti kako god tobože glumili mlade socijaldemokrate, a komunističko evanđelje koje im nudi Tonči Vujić jednako im je dosadno kao memoari Vladimira Šeksa. Za njih je to sve skupa čista gerijatrija. I zato su pohrlili novoj svjetskoj pameti koja im vješto pakuje stari komunizam u novi celofan. Leko i Šeks kao paradigme lijevog i desnog mogu živjeti još stotinu godina ali neće biti u stanju pridobiti mladost jer joj se ne znaju približiti. No, novi val ljevice naročito svjetske ljevice sve to sjajno razumije i Subversive festival je zapravo stara dobra – topla voda! U tom kontekstu, pametan, mudar i školovan, sa pristojnim svjetskim imenikom u mobitelu, od svih mogućih hrvatskih lijevih intelektualaca, odabran je Srećko Horvat da bude megafon same špice novog svjetskog ljevičarskog komunističkog establishmenta. Koji danas, da ne bi bilo dileme, upravo nudi komunizam kao jedino rješenje! Ali, kako tu priču podvaliti kad imamo stotinu milijuna žrtava komunizma čiji su podanici živjeli u opskurnim uvjetima sanjajući kaugumu, deterdžent i tri tv kanala? Kako??

Tako što ćemo im uporno objašnjavati da taj komunizam nije nipošto valjao, ismijavati ćemo se sa njim, ali na jednoj finoj grotesknoj razini koja ismijava samo protagoniste i njihovo poimanje metodologije, ali uvijek pazeći da ”sveti gral” iz daljine pohvalimo. I dok ”moderna” hrvatska ljevica skriva taj gard, pa im se ispod haljine vidi žal za Jugoslavijom koju danas zovu regijom, dok je radikalna ljevica prije Horvata tiskala ”Arkzin” usred rata, a u KIC dovodila i članove Baden Maingof makar su pucali u glavu bankarima i direktorima kompanija te se klasičnim terorizmom borili protiv kapitalizma, novo vrijeme je izbacilo novi program, a on je na ovim prostorima kao teklića odabrao Srećka Horvata. Koji će nam što objašnjavati? Koji će nam pripremati teren za novu komunističku revoluciju koja je iza ćoška! Tako je dobio prigodu dovesti Slavoja Žižeka u HNK što nikad nitko prije njega nije napravio, zato će nam najprije do besvijesti veličati grčki otpor, da bi sad bio domaćin grčkom ministru koji ima vremena baš u Zagrebu doći svjedočiti o svojoj muci! I baš na Horvatov ”Subversive festival”! Zanimljivo. Žižek odavno govori samo za novce, grčki ministar ima u džepu pozive sigurno na stotinu takvih festivala i prigoda, pa ipak odabrali su Hrvatsku. Zašto: zato smo im nesumnjivo važni! Oni se osim toga ne stide priznati da zagovaraju povratak komunizma, samo što ih mi ne shvaćamo ozbiljno jer mislimo da je to nemoguće, da za tako nešto nema pristaša, a da oslanjanje na stare snage nije realno jer po našem izračunu, njihova snaga i brojnost ne prelazi likove što po kućnim vešerajima igraju šah. No, oni nama ne uvaljuju stari, nego tobože novi komunizam, naizgled pitak i pitom, a njegove pristaše se već sada regrutiraju po raznim subversive festivalima i kad se u nekoj Grčkoj jednom i povuče prvi okidač velike revolucije, aktivirati će se moćna zagrebačka ćelija!

Žurim reći da se nikome normalnom ovakav kapitalizam ne sviđa ali gore od ovakvog kapitalizma je jedino komunizam kojeg se sjećamo. I dok pravi guru novog komunizma, francuski filozof Alan Badiou tvrdi da se kapitalizam ne može reformirati da se mora srušiti, držim da ta definicija vrijedi upravo za komunizam: on se ne da reformirati, mi smo to probali i nije išlo, on se morao srušiti! Danas ga vraćati, danas ga zagovarati to znači vraćati onaj isti komunizam jer još nitko nije pronašao kariku koja nedostaje, odnosno model prihvatljivog i funkcionalnog komunizma! Baš zbog toga jer će se klatno uslijed ovog animalnog kapitalizma okrenuti komunizmu, valja se pozabaviti porukama koje pune subversive festival. Da vidite svjetske ljevice u konačnici zagovaraju komunizam dalo se između redova vidjeti i po porukama Žižekovog predavanja u Zagrebu, a još više po brojnim intervjuima što ih je na tu temu dao Alan Badiou svakako jedan od istaknutih šefova katedre novog komunizma. On se ne ustručava govoriti o tome da u kritici kapitalizma moramo početi govoriti o komunizmu, da je to jedino rješenje kao što ne zaboravlja sa simpatijama govoriti o Jugoslaviji kao o projektu koji će se vratiti. Na nedavnom predavanju u Beogradu, Alan Badiou, ”jedan od najvećih francuskih mislilaca” je rekao i ovo: “…Trebamo se vratiti prvobitnom smislu riječi komunizam. Pojam komunizma znači afirmaciju četiri mogućnosti. Prvo, riječ je o tome da je moguće organizirati društvo koje se ne mora bazirati na privatnom vlasništvu. Vi znate da danas 10 posto planete posjeduje 86 posto raspoloživih resursa… Komunizam je afirmacija mogućnosti neke druge afirmacije zajedničkog života od organizacije nametnute od strane diktature privatnog vlasništva. Druga mogućnost je mogućnost da rad bude drugačije organiziran. Moramo biti u stanju ukinuti podjelu na fizički i intelektualni rad. Podjelu između sela i grada.

Podjelu između zadataka upravljanja i zadataka izvršenja. Komunizam je revolucija organizacije rada. Treća mogućnost je ta da nije potrebno da čovječanstvo bude podijeljeno po nacionalnostima, kulturama, vjeroispovijestima, jezicima… Komunizam je internacionalizam u najsnažnijem smislu te riječi Univerzalnost ljudskog postojanja mora biti snažnija od nacionalnih identiteta. Marx je zbog toga počeo stvarati Internacionalu. I na kraju četvrta i posljednja mogućnost koju donosi komunizam je ideja da država kao posebna sila, kao policijska i vojna organizacija mora nestati. Komunizam, to su te četiri mogućnosti”. Ali, Srećko Horvat nikad nije ovako jasan i jezgrovit kad nam objašnjava novu europsku ljevicu! A radi se o starim filmovima i o ničem drugom: ukidanje privatnog vlasništva, ukidanje nacija, vjere i jezika, ukidanje podjele na radnike i intelektualce, na one koji rade i one koji daju zadatke, na kraju ukidanje države kao takve! Osim ove zadnje utopije, sve smo drugo probali! Ono što je ”najveći svjetski mislilac” smislio, piše u šalabahteru koji u džepu drže i Tsipras i Varufakis! To je model po kojem će ”nakon Atene pasti u Madrid”! U taj povratak istom onom starom komunizmu i potrebi rušenja ovog kapitalizma, upinju se svijet uvjeriti i Žižek i Oliver Stone i ovdje stvari valja nazvati pravim imenom. Tsipras, Oliver Stone, Slavoj Žižek, Alan Badiou, svi redom Horvatovi sugovornici na koje je iznimno ponosan, ne bi imali ništa protiv da sutra kapitalizam zamijeni komunizam.

Badiou je objasnio četiri ključne točke te revolucije! Uostalom Žižek je Tsiprasu javno dao podršku riječima ”u mojoj viziji demokratske budućnosti svi ljudi koji ne podržavaju Syrizu dobili jednosmjernu kartu u prvoj klasi za Gulag”. Kad su uslijedile reakcije tvrdilo se da se radi o osebujnom Žižekovom humoru. U riječ, kapitalizmu i Europi se sprema revolucija, postoji elita koja ja njoj radi, postoje podružnice te revolucije koja je stigla i do Zagreba. Postoje primitivni ratovi ustaša i partizana koji su posve lokalni, postoje svađe lijevih i desnih koje su tradicionalne, postoje ratovi između ljubitelja regije i samostalne nacionalne države, no sve je to gotovo politički folklor prema pravoj revoluciji koja se sprema i prema organiziranim sukobima koji slijede na puno višoj razini. Taj novi zrakoplov komunističke revolucije koji nam je detaljno objasnio Alan Badoiu, upravo rula po pisti u Ateni, sutra bi se mogao spustiti u Madrid, prekosutra u Italiju, a pod nosom joj je onda i Hrvatska.

Mladost sa rinčicama u nosu koja puni dvorane subversive festivala, zacijelo ne razumije da joj je namijenjena uloga topovskog mesa u još jednoj komunističkoj revoluciji Dok netko uistinu ne osmisli kvadraturu kruga, dakle gospodarski funkcionalni komunizam bez Gulaga i Golih otoka na svako današnje zagovaranje komunizma valja objasniti da se radi o povratku starog komunizma jer drugog ne poznajemo. Ljevica, znate, još od Pariške komune uvijek nosi taj utopistički šarm koji onda u plamen pretvori cijelu kuglu zemaljsku! Samo se to obično prekasno shvati!




Autor:Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.