fbpx

Tako je govorio „drug Tito“

Autor: Josip Jurčević

Prilažemo - kronološkim redoslijedom - nekoliko tipičnih i prepoznatljivih odlomaka iz izvornih dokumenata, koji zorno svjedoče o dubokim zločinačkim temeljima jugoslavenskog komunističkog režima.

1481

Upravo je protekla šesta obljetnica.

Krajem siječnja 2006. g. Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila je Rezoluciju 1481 o „Potrebi za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima“. Rezolucija je – za razliku od većine međunarodnih dokumenata – iznimna i prema kratkoći i prema jasnoći.


Rezolucija je opsega tek karticu i pol teksta, koji se sastoji od 14 točaka.

Već u drugoj točki se jasno naglašava da su totalitarni komunistički režimi u srednjoj i istočnoj Europi „bili bez ikakva izuzetka obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava“. To znači da se Rezolucija nedvojbeno odnosi i na jugoslavenski komunistički režim.

Rezolucija jasno navodi i glavne vrste zločina komunističkih režima, a to su „pojedinačna i masovna ubojstva i pogubljenja, smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenja, prisilni rad i ostali oblici masovnog fizičkog terora, progoni na vjerskoj i etničkoj osnovi, povrede slobode svijesti, mišljenja i govora, slobode tiska te izostanak političkog pluralizma.“ Sve navedeno prakticirano je u ogromnim razmjerima diljem bivše Jugoslavije, i naročito Hrvatske.

U točki trećoj Rezolucije jasno se kaže da su komunistički režimi „opravdavani u ime klasne borbe i načela diktature proletarijata. Interpretacija obaju načela ozakonila je ELIMINACIJU ljudi koji su smatrani štetnim za izgradnju novog društva… Najveći broj žrtava u svakoj od tih zemalja bili su njezini vlastiti državljani.“

Rezolucija potom naglašava kako „nakon pada totalitarnih komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi, nisu u svim slučajevima uslijedila istraživanja i objave zločina koji su počinjeni“, a ni „međunarodna zajednica nije sudila počiniteljima tih zločina, kao što je učinila s užasnim zločinima počinjenim u ime nacionalsocijalizma (nacizma).“

„Zbog toga je veoma slaba svijest javnosti o zločinima počinjenim od totalitarnih komunističkih režima“, kaže Rezolucija u točki šestoj.




Potom se u točki sedmoj navodi kako je Parlamentarna skupština „uvjerena da je svijest o povijesti jedan od preduvjeta izbjegavanja sličnih zločina u budućnosti“, te da „moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u odgoju mladih naraštaja“, a „jasan stav međunarodne zajednice o prošlosti predstavlja njezinu poruku za buduće akcije.“

U točki osam se kaže „da žrtve zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznanje za svoju patnju – stradanje.“

Rezolucija ističe da međunarodna zajednica treba zauzeti jasan stav o zločinima komunističkih režima, te da „ima moralnu obvezu to učiniti bez ikakvog daljnjeg odlaganja.“




„Stoga, Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava počinjena od strane totalitarnih komunističkih režima, te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.“

„Nadalje, poziva sve komunističke i postkomunističke partije i njihove članove, koji to još nisu učinili, da preispitaju povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi te da ih osude bez ikakve dvosmislenosti.“ (sve podvukao autor kolumne)

Hrvatska danas

Hrvatska je vremenski sve dalje od 1990. godine, ali i sve dalje od suočavanja sa zločinima jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima. Štoviše, upravljačke strukture i javni institucijski sustav u Republici Hrvatskoj se sve čvršće i dublje poistovjećuju sa zločinačkim totalitarnim komunističkim režimom.

To se najjasnije očituje u sustavnom oživljavanju svekolike poželjnosti Zlatnog teleta jugoslavenskog komunizma – J. B. Tita. Tako, Predsjednik RH (I. Josipović) naslovnicu svojeg autoriziranog životopisa ilustrira sa svojom slikom u odori Titovog gardista i značkom primjerenog vojnika zločinačke JNA. Predsjednik Vlade RH (Z. Milanović) s ponosom se poistovjećuje s likom i djelom Tita i njegovom partijom kojoj je sada i sam na čelu. Isto, monolitno jednoumno, misle i djeluju i gotovo svi ministri, uključujući čak i kćer vojnog suca u bivšem ustaškom režimu.

Situacija je jednaka i u Hrvatskom saboru, na ključnim mjestima u sustavu pravosuđa, kulture, obrazovanja, gospodarstva, medija, vladajućih i oporbenih političkih stranaka … Uopće nije utješno – nego naprotiv – što je veoma slično bilo i u prethodnim predsjedničkim, saborskim, vladinim i ostalim mandatima u RH.

S druge strane, RH je već 22 godine u formalnoj paradigmi građansko-demokratskog upravljačkog sustava, već 16 godina je formalna članica Vijeća Europe, već tri godine je formalna članica NATO pakta i u završnoj je proceduri ulaska u EU.

Krajnje je vrijeme za suočavanje s presudnom temom: Što je to Hrvatska, što ona hoće i kamo to ona zapravo ide?

Ovdje se uopće ne radi o legitimnim razlikama u mišljenjima i ukusima koje podrazumijeva i trpi pluralistička demokracija i život. Radi se o temeljnim činjenicama, a one su i više nego jasne.

Stoga, kao doprinos suočavanju hrvatskih građana s jugoslavensko-hrvatskom komunističkom prošlošću nećemo ovdje ni raspravljati niti ulaziti u bilo kakve apstrakcije, nego prilažemo – kronološkim redoslijedom – nekoliko tipičnih i prepoznatljivih odlomaka iz izvornih dokumenata, koji zorno svjedoče o dubokim zločinačkim temeljima jugoslavenskog komunističkog režima.

Tako je govorio „drug Tito“

Tito i njegovi od početka do kraja nisu imali nikakve dvojbe tko su, što žele, kamo idu i kako će to ostvariti, te su to i više nego jasno javno izricali i djelatno provodili.

U jednoj dnevnoj naredbi Tito, 1942. g. povodom obljetnice komunističke revolucije u Rusiji, zapovijeda: „Drugovi! Borci, komandiri, komandanti i politički komesari!… Još silnije uništavajmo okupatore, ustaše i četnike! Još silnije uništavajte željeznice, tvornice, rudnike, mostove i živu silu neprijatelja… Da živi 25-godišnjica oktobarske socijalističke revolucije! Da živi Sovjetski savez! Da živi drug Staljin, veliki organizator borbe i pobjede nad fašističkim osvajačima! Da živi Crvena Armija! Da živi Narodno-oslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije!“

Isto postupaju i partizanske novine „Lički partizan“ koje 1942. g. pozivaju: „Trujte bunare iz kojih piju vodu, palite kuće gde stanuju, dižite u zrak njihove magazine. Svaki ubijeni neprijatelj, svaka kap krvi neprijatelja približava dan oslobođenja. Nemajte milosti prema tlačiteljima. Ubijajte gde god stignete.“

„Borba“, novine jugoslavenskih komunista pišu 1943. g.: „Ne prevaspitavajte ih, ne trošite uzalud vreme, ne nadmudrujte se s njima… Ubijte ih kao pse, kako su i zaslužili… Napadajte ih što žešće, munjevitim iznenadnim naletima, istrebljujte ih bez milosti, neka im se ledi krv u žilama od smelog, partizanskog napada.“

Mislilo se i na buduće naraštaje, te partizanske novine „Primorka“ 1944. g. ističu znakovit i u Hrvatskoj još i sada važeći pedagoški cilj: „Mi hoćemo da se naša deca odgajaju u pravom duhu narodno oslobodilačke borbe, da se nauče mrziti neprijatelja i sve njegove sluge, isto onako, kako ih mrzimo mi stariji.“

Uoči kraja Drugog svjetskog rata, Tito je – krajem ožujka 1945. g. – iz „oslobođenog“ Beograda poslao jasnu javnu poruku: „Ima još neprijatelja i unutar naše zemlje. Dozvolite mi reći: bilo bi neobično da ih nema. Bilo bi to nekakvo čudo, veliko čudo – da ih nema. Ali, mi njima poručujemo; sad su nova vremena, sad smo mi gospodari na svome i svaki onaj koji vas posluša i koji pođe vašim stopama i za vašim naređenjima – bit će pregažen kao crv!“

U izlaganju u Narodnoj skupštini, 1950. g., Tito točno opisuje dotadašnja postignuća: „Još u toku oslobodilačke borbe mi smo uništili staru državnu mašinu … Taj revolucionarni posao mi smo izvršili dosledno, u duhu principa koje su postavili klasici marksizma, jer smo u punoj meri primenili njihovo učenje … Mi smo odmah posle proglašenja Republike i donošenja Ustava izvršili najvažniji istorijski akt – položili smo temelje za likvidaciju eksploatacije čoveka po čoveku, uzeli smo sredstva za proizvodnju iz ruku privatnih kapitalista u državne ruke. Uzeli smo sve fabrike, rudnike i druga preduzeća, transportna sredstva na vodi i na suhu, krupne posede i trgovinu, hotele, sanatorije itd. To smo izvršili najtemeljitije, i danas kod nas nema više nijednog preduzeća i rudnika ili kakve druge ustanove javnog karaktera koja bi bila u rukama stranog ili domaćeg kapitaliste.“

Dvije godine kasnije, 1952. g. na 6. Kongresu partije, Tito odlučno odgovara na kritike iz slobodnog i demokratskog svijeta: „Kritikuju nas što nemamo zapadne demokratije, što nemamo višepartijski sistem, što kočimo privatnu inicijativu … Mi iz dana u dan objašnjavamo da je preobražaj našeg društvenog života revolucionaran, da revolucija ne trpi polovičnost, da je to što oni predlažu okretanje točka društvenog razvoja natrag, a ne napred i tako dalje, jednom rečju, mi hoćemo da izgradimo socijalizam, a ne neki bastard društvenog socijalističkog uređenja.“

Govor Tita iz daleke 1966. g. najavljuje obračun s neraščišćenim i novonastalim problemima „Postoje još razni elementi koji ne vole našu socijalističku zajednicu. Ti ostaci staroga nisu se preorjentisali i prevaspitali. Oni samo čekaju i kad god je neka prilika ubacuju se i siju nevericu … Još uvek ima ljudi u pojedinim republikama koji misle da će doći dan kada ćemo se mi odvojiti jedan od drugoga … Ali ti ljudi su toliko malobrojni da neće imati nikakvog značaja ako budemo budno pratili njihov rad i onemogućavali njihove pokušaje na licu mesta.“

Pet godina kasnije (1971.), Tito u „završnoj reči“ na zloglasnoj 21. sjednici Predsjedništva SKJ (kojom je započeo sveopći progon hrvatskih proljećara) govori načinom koji u velikoj mjeri podsjeća na progone branitelja i svega hrvatskog u hrvatskoj sadašnjosti: „Kontrarevolucionarne tendencije moraju se sprečavati revolucionarnim dejstvom. To važi za sve sredine kod nas. To važi i za naše sudstvo i tužilaštvo. Oni se često drže paragrafa kao pijan plota. Takvi nam otežavaju da mi raščišćavamo stvari i onemogućujemo antisocijalističke elemente …

Sada bih nešto rekao o tome što bi, po mome mišljenju, trebalo da preduzmu drugovi u Hrvatskoj … Ja mislim da odmah treba da idete u akciju protiv onih koji su najglasniji, koji vam najviše štete i koji su već odavno zaslužili da budu ne samo izolirani, već i potpuno onemogućeni!“

Tako je govorio „drug Tito“. Kratko, jasno i glasno. Ako želite čuti još više i opširnije, samo dojavite.

Stoga, „drugovi i drugarice u Hrvatskoj“ svatko od vas – prema osobnoj savjesti i odgovornosti – može pojedinačno odlučiti namjerava li i nadalje djelovati i poistovjećivati se s vrijednostima, koncepcijom, metodama, simbolima i nositeljima zločinačkog komunističkog režima.

Nitko neće moći reći da nije znao.

Autor:Josip Jurčević
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.