fbpx
Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Svi se pitaju: MOŽE LI NOVA VLAST U ZAGREBU SMANJITI PRIREZ? Građanima bi ostalo dosta love u džepu

Autor: Guste Santini

Na upravo završenim lokalnim izborima često se obećavalo, što je uobičajeno u Lijepoj Našoj, kako će se smanjiti prirez na dohodak. Posebno je to naglašavano u Zagrebu, u kojem je u primjeni najveća porezna stopa prireza poreza na dohodak od 18%.

Već po svom nazivlju porezi djeluju zastrašujuće. I to s punim pravom. Poreze (porezati) nameće država pa oni, prema tome, ne moraju biti ni pravedni (socijalni aspekt poreza) ni razboriti (ekonomski aspekt poreza). Država (fiskalna funkcija) nedostatak poreznih prihoda namiče uvođenjem novih ili povećanjem poreznog opterećenja postojećih poreza. Fiskalnu kreativnost poreza imamo u slučaju prireza (pri-rezati – dvostruko oporezivanje) kad država razrezuje porez na porez.
Porezni obveznici su se tijekom povijesti često bunili kad su porezi bili tegobni, s jedne strane, i, s druge strane, nemoguće je povezivanje oporezivanja, kao i danas, sa slobodom pojedinca. Zato se porezima tepa kako su oni cijena civilizacije. Uvijek imamo dvije priče. Jednu pričaju porezni obveznici prosvjedujući zbog ugnjetavačkih poreza, a drugu država. Pritom država odlučuje koji i koliki će biti porezi. Magna Charta Libertatum od 15. lipnja 1215. godine u Engleskoj i naša Pacta Conventa iz 1102. godine pokazuju koliko su bili i jesu važni porezi. Životni put SAD-a započeo je bez prava države da uvede poreze. Bostonska čajanka početak je priče koju nazivamo Američka revolucija.

Prirezni štrajk

Čarobna priča glede prireza na dohodak započela je 2001. godine, što sam “podržao” 30. ožujka 2001. godine pozivajući građane na prirezni štrajk (dostupno Guste Santini, 2009.): “Refleksije jednog Turanjca”, str. 121. Ili na www.rifin.com), Tada sam napisao: “Ako mogu štrajkati radnici jer nemaju faktorski dohodak za svoj rad. Ako kapital odlazi iz Hrvatske jer su mu smanjene mogućnosti oplođivanja. Ako je ‘bijeli’ štrajk moguć u državnim i društvenim djelatnostima, zašto ne bi porezni obveznici organizirali štrajk (protiv prireza na dohodak – n.a.) na razini lokalnih vlasti”.
Razlog uvođenju prireza na dohodak uobičajen je i svima poznat (ali ne i razumljiv) – država nema dovoljno novca kako bi lokalna uprava i samouprava osigurala zakonom zajamčenu količinu i kvalitetu javnih dobara. Ako nema dovoljno novca, najbolje je, smatra država, povećati postojeće poreze ili uvesti nove.
Dakle, kad nema dosta novca u državnoj blagajni, tada se (umjesto racionalizacije države – poznato kao reforma) poseže za novim porezima. U Lijepoj Našoj postoji zavidna retorička kreativnost kada je riječ o uvođenju novih ili povećanju postojećih poreza. Usput, potrebno je podsjetiti da je, opet zbog manjka poreznih prihoda, ukinuta zaštitna kamata na kapital koja je, u ekonomskom pogledu, idealan porezni oblik (instrument ekonomske i porezne politike) u uvjetima tržišne države. Prazna državna blagajna ozbiljan je problem političarima koji, uzimajući od jednih i dijeleći drugima, mogu izgubiti iduće izbore, što je za vlast uvijek i svagdje neprihvatljivo. Objašnjenje političara je jednostavno – država povećava porezno opterećenje poreznih obveznika samo zbog građana kojima vjerno služi. Pritom, kao slučajno, zaboravlja reći kako od drugih građana uzima iznad poreznog kapaciteta.

Razumni načelnici

Prije rasprave o ekonomskim učincima prireza na dohodak pogledajmo kako nisu sve lokalne jedinice olako pristupile uvođenju prireza na dohodak. Da ne gnjavim s brojkama, navest ću kako čak 35 gradova i stotinjak općina nema u primjeni prirez na dohodak. Očito su razumni načelnici gradova i općina shvatili kako porezi nisu niti mogu biti dobri za gospodarstvo. U manje razvijenim općinama i gradovima ionako postoji gospodarska aktivnost samo u tragovima pa prirez na dohodak ne bi donosio značajnije porezne prihode. Kao što smo rekli, na razini lokalne uprave i samouprave ima časnih izuzetaka. Dobro je reći kako je u ovoj godini ukinut prirez na dohodak u gradovima Čakovcu, Opatiji, Petrinji, Pleternici i Vodicama, dok su ga uveli gradovi Pakrac, Ploče i Stari Grad. Posebno valja istaknuti grad Koprivnicu koja ni u jednom trenutku, od njegova uvođenja, nije uvela prirez na dohodak. Pritom valja reći kako je SDP uveo prirez i kako ga SDP u gradu Koprivnici nije koristio kao instrument povećanja svojih poreznih prihoda. Treba li reći kako vrlo uspješne tvrtke djeluju upravo u tom gradu.
Prirez na dohodak predstavlja položajnu rentu lokalne uprave i samouprave. Zašto je tome tako? Prirez na dohodak predstavlja porezne prihode lokalne uprave gdje radnik živi, a ne gdje radi. Tako grad Zaprešić naplaćuje rentu jer se nalazi u blizini grada Zagreba. Općenito najveći dobitnici prireza na dohodak su gradovi i naselja koji čine prsten grada Zagreba, dakle Zagrebačka županija. Stanovnici okolnih naselja dnevno putuju u Zagreb kako bi zaradili svoj kruh svagdašnji. Osam sati rade, dva sata i više putuju, što, sa svoje strane, smanjuje blagostanje tih istih građana i njihovih obitelji. Za razliku od građana, njihova samouprava penalizira ih putem prireza na dohodak koliko to zakonodavac dopušta. Koliko centralna vlast ne vjeruje lokalnoj vlasti, pokazuje činjenica da su stope prireza na dohodak limitirane, što, sa svoje strane, pokazuje pravi odnos centralne i lokalnih vlasti. Tako, u slučaju da plaćaju prirez, recimo 12%, njihova ukupna porezna obveza je za iznos prireza veća od građana čija lokalna samouprava ne naplaćuje prirez. Kada je 40% građana nekog grada, kao što je to slučaj u Zaprešiću, zaposleno u Zagrebu, tada samo i jedino zahvaljujući položajnoj renti odnosni grad ostvaruje dio poreznih prihoda. Dakle, nemamo nezaposlenost u odnosnom gradu jer se grad Zagreb brine o radnim mjestima. Dovoljna je blizina metropoli i problemi su puno manji. Nije potrebno brinuti se o razvoju lokalnog gospodarstva. Dovoljno je brinuti se kako utrošiti dodatne prihode prireza na dohodak. Satelitski gradovi grada Zagreba tako imaju preferencijski status. Da bi dobili pravu sliku o stanju u Zaprešiću, valja identificirati kako bi zaposleni u Zagrebu zapravo bili nezaposleni da se ne nalaze u blizini Zagreba pa bi stopa nezaposlenosti iznosila zbroj zaposlenih u Zagrebu plus broj nezaposlenih u Zaprešiću. Treba li uopće reći kako bi broj stanovnika bio mnogo manji da grad Zagreb nije tako blizu. Prema tome, prirez na dohodak temeljen na mjestu prebivališta stimulira samo i jedino fiskalni aspekt poreznih prihoda. Umjesto da koristi blizinu Zagreba kao šansu, grad Zaprešić propušta vlastiti razvoj. Ta priča u Lijepoj Našoj traje više od dvadeset godina. Treba li reći kako takvo ponašanje nije moguće podržati jer dio dodane vrijednosti koji radnici dobiju u obliku najamnine ostvaruju u gradu Zagrebu pa tako grad Zagreb neizravno subvencionira javnu potrošnju u gradu Zaprešiću.

Turistička renta

Pogledajmo sada učinke postojećeg sustava prireza za grad Zagreb. Gospodarstvo grada Zagreba dodatno je opterećeno najvećom stopom prireza od 18%. Da se kojim slučajem umjesto mjesta stanovanja pravo na uprihodovanje prireza usmjeri na mjesto rada, grad Zagreb bi ostvario dodatne prihode, što bi omogućilo smanjenje postojeće stope prireza na dohodak barem za dio gubitaka koji danas odlazi u satelitska naselja. Zaposleni bi građani, u tom slučaju, imali veći dohodak koji im je nužan jer je razina cijena u Zagrebu veća u odnosu na njihovu razinu u satelitskim naseljima. Da je prirez na dohodak prihod lokalne uprave gdje građani rade, tada bi od tako određenog prireza koristi imali vlasnici nekretnina u gradu Zagrebu. Ovako rade u Zagrebu, a najamninu plaćaju u Zaprešiću, što, sa svoje strane, povećava dohodak i vrijednost imovine u gradu Zaprešiću, a smanjuje u Zagrebu. Gradovi koji se brinu o svome gospodarstvu pridonose povećanju gospodarske aktivnosti i rastu, za razliku od gradova koji žive na prireznoj renti i stagniraju.
Navedena priča ne vrijedi za druge jedinice lokalne uprave i samouprave koje su udaljene od grada Zagreba. One se moraju brinuti kako bi povećali gospodarsku aktivnost. Ta su pitanja gotovo nebitna za satelitska naselja. Dovoljna je blizina grada Zagreba. Ipak, razumna lokalna vlast, kao što smo to rekli, brine se o svom gospodarstvu pa se odriču tih mogućih prihoda. To je posebno značajno za kontinentalni dio Hrvatske. Naime, lokalne jedinice uprave i samouprave u južnoj Hrvatskoj participiraju u turističkoj renti putem raznih nameta i tako ostvaruju mnogo veće proračunske prihode po glavi stanovnika od stanovnika u kontinentalnoj Hrvatskoj. Posebno valja izdvojiti Opatiju i Vodice koje su zbog koronakrize odustale od prireza na dohodak. To je potrebno istaknuto kako bismo pokazali da nisu baš svi isti i da postoje dužnosnici koji doista vode brigu o svojoj jedinici lokalne uprave i samouprave zaboravljajući na vlastite političke probitke. Posebno je važno ukazati na grad Opatiju. Naime, postoji migracija na relaciji Rijeka – Opatija pa je moguće da je Opatija ukinula prirez na dohodak zato što više prireza odlazi iz Opatije u Rijeku nego što se slijeva od zaposlenih građana Opatije u Rijeci. Možda uopće nisu napravili izračun već su, imajući u vidu stanje gospodarstva, ukinuli prirez na dohodak. Bilo kako bilo, lokalna uprava u Opatiji pokazuje kako se brine o svom gospodarstvu. Jednako vrijedi i za Vodice koje vode vrlo razumnu politiku i nije čudno što postaju sve poželjnija destinacija. Grad Vodice desetljećima vodi razumnu politiku. Ostala mjesta na relaciji Zadar – Šibenik sve više zaostaju za Vodicama. Jasno da je moguće i u Vodicama učiniti više. Međutim, pritom valja imati u vidu kako druge destinacije rade mnogo manje na unapređenju konkurentnosti svoje gospodarske aktivnosti.

Optimalna politika

Prirez na dohodak ima i svoje makroekonomske učinke. Prirez spada u izravne poreze. Izravni porezi, po definiciji, smanjuju konkurentnost gospodarstva u izvozu. Prema tome, prirez na dohodak, pomažući “spavaonicama”, izravno smanjuje izvoznu orijentaciju hrvatskog gospodarstva. U ekonomskom pogledu to je tragična spoznaja, s jedne strane, i, s druge strane, pokazuje kako se pri uvođenju poreza moraju sagledavati ukupni učinci, što nije moguće bez razmatranja poreznih učinaka u sklopu procesa reprodukcije. Važno je shvatiti i razumjeti, kako bi rekao naš premijer Plenković, kako fiskalni aspekti, jednostavno, nisu primjereni kada razmatramo učinke poreznog sustava u tržišnoj državi. Što je rečeno za prirez poreza na dohodak jednako vrijedi, a učinci su neusporedivo nepovoljniji, za sustav fiskalnih i parafiskalnih davanja do te mjere da nije moguće govoriti o poreznoj reformi bez dramatičnog smanjenja istih.
Iz navedene rasprave slijedi kako je bilo pogrešno kad je uveden prirez 2001. godine. Tada, kao i sada, oštro sam se suprotstavio prirezu poreza na dohodak. Međutim, naši političari uvijek imaju politički odgovor i nisu spremni raspravljati o učincima svojih mjera. Svoje odluke nazivaju političkima i to im je obično zadovoljavajući odgovor. Toliko su zadovoljni da svoju politiku nazivaju optimalnom. Zanimljivo je reći kako prenošenje poreznih prihoda poreza na dohodak na lokalnu razinu nije otvorilo raspravu o mogućim učincima te i takve odluke. Ako su porezni prihodi poreza na dohodak prihodi lokalne uprave i samouprave, valjalo je umjesto postojećeg sustava prireza po mjestu stanovanja zamijeniti prirezom koji bi pripadao lokalnoj upravi gdje se obavlja gospodarska aktivnost. U tom bi smislu ekonomski bilo moguće opravdati prirez jer regije čije gospodarstvo ostvaruju veću dodanu vrijednost ima veći porezni kapacitet pa su građani u mogućnosti plaćati veće poreze. Osim toga, u hrvatskoj postoji jedinstveni porez na dohodak, što je dobro, pa je razumljivo da lokalne jedinice uprave i samouprave, sukladno gospodarskoj aktivnosti na svom području, osiguravaju građanima adekvatnu količinu javnih dobara poreznom kapacitetu. Ovako prirez koji stimulira “spavaonice” niti je produktivan niti, u dugom roku, osigurava dinamiziranje gospodarske aktivnosti. U Hrvatskoj se mora promijeniti odnos prema gospodarskoj aktivnosti. To je pitanje svih pitanja. Dobro je da smo dobili 34,5 milijardi eura. Međutim, ako ne dinamiziramo gospodarsku aktivnost, ostat ćemo u klubu najmanje razvijenih članica, što nije u interesu građana Lijepe Naše. Sirotinja dobiva koliko joj se udijeli i pritom mora biti poslušna. Gdje je tu suverenitet?

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.