Surova stvarnost GLEDAMO IZBORNU HISTERIJU I POLITIČKU FRAZEOLOGIJU

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Nevjerojatno koliko je hrvatska javna scena opterećena pred izbornim slaganjima i preslagivanjima i s koliko se strasti nastoji uvjeriti sve oko sebe u potrebu sudjelovanja na izborima, u važnost ulaska u Sabor, u nužnost sudjelovanja u vlasti i posebno u potrebu djelovanja u funkciji općeg dobra baš u izbornim najavama. Kao da izvan tih nametnutih okvira ništa drugo ne postoji, ništa nije važno i nitko dosad nije ukazivao na devastaciju hrvatskog društva, nefunkcionalnu organizaciju hrvatskog prostora, razdvojenost hrvatske domicilne i iseljene populacije i neizvjesnu hrvatsku budućnost po puno osnova. Mesijanski sindrom ponovno je zapljusnuo iznenada i nakratko hrvatski politički obzor s neviđenom snagom, željom i voljom, uz procjenu kako je baš sad trenutak za najavu onih promjena koje dosad praktički ista politička garnitura u već nekoliko vladajućih razdoblja nikako nije uspijevala, uza svu usredotočenost, ni pomaknuti.

Najave, najave i samo najave s istim ljudima, istim ideologijskim pristupom, istim posljedicama i istim najavljivanim nastavkom postupanja, ponajprije temeljenim na hrabroj borbi s prošlošću, ništa novog i potrebnog Hrvatskoj ne mogu donijeti niti može hrvatsku mladost i budućnost učiniti sigurnijom. Koga to više uopće zanima i kako takve najave vladanja Hrvatskom nakon izbora mogu donijeti toliko potrebne reformske promjene u ključnim razvojnim segmentima. Gotovo isključiva aktivistička forma političkog djelovanja garnirana diplomatskom frazeologijom nije nas praktički ni pomaknula s mjesta, a njezin bi nastavak u istoj ili sličnoj trgovinskoj formi u dolazećem mandatu samo produljio neuređenost.

Nacionalne potrebe

Nije dakle više prevladavajuće pitanje tko će upravljati Hrvatskom, već hoće li konačno taj shvatiti kako se anacionalna politika ne može provoditi niti se može Hrvatskom upravljati s prosječnim pripadnicima stranačkih/partijskih vojski, inače suženih obzora uslijed interesno postavljenih ciljeva, a čija trajnost eto već popriličan broj godina ne daje gotovo nikakve razvojne rezultate. Posebno to vrijedi za demografsku problematiku, koja je usprkos pokušaju različitih tumačenja ovisno o ideologijskoj pripadnosti ipak temelj svih razvojnih koncepcija, programa, strategija i političkih djelovanja. Nema tu različitih političkih pristupa ni anacionalne ideologijske osnove, već je to isključivo pitanje hrvatskog opstanka i nastavka. Političko djelovanje u Hrvatskoj suprotno tim potrebama nedvojbeni je anacionalizam ili blago rečeno nerazumijevanje potrebne kauzalnosti u planiranju.

Prihvaćajući hrvatsko društvo i hrvatski prostor kao okvir svog egzistiranja i životnog djelovanja, jedino je i moguće u svim našim različitostima, povijesnim zabludama i suvremenim potrebama postaviti u vremenima koja dolaze društveni, gospodarski i ukupni razvojni okvir koji mogu razumjeti i mladi i tako prihvatiti izazov u vlastitoj zemlji koju su im ostavili preci kroz povijesna, nikako laka i mirna vremena. Zato je pouka o pripadnosti, povezanosti i građenju nasljeđa, uz modernu znanstvenu i inu tehnologiju, temelj sigurnijeg nastavka. Svi bi mogli razumjeti i konačno shvatiti, bez obzira na to u kolikoj mjeri osjećaju pripadnost i s koliko otklona gledaju na hrvatsko nasljeđe, kako će se nakon virusne krize dogoditi nužan povratak nacionalnim razvojnim pristupima. Vrijedi to posebno čak i u okviru unitarnog europskog zajedničkog ustroja.

Odmak od osrednjosti

Veliki doprinos ukupnoj atmosferi nadolazeće izborne paranoje, kao uostalom i u svim sličnim dosadašnjim situacijama, daje i uslužno novinarstvo, programirajući buduće uloge i praktički namećući vrlo često besmislene, osrednje i intelektualno prazne ljudi u buduću vlast ili na samu javnu scenu, bez imalo uvažavanja postupovnih mjerila prema okruženju, hrvatskoj ukupnoj populaciji, identitetskim vrijednostima, hrvatskoj prošlosti i budućnosti te izraženim osobnostima i razini spoznaje i obrazovanja. Pogled izvana prema tako formiranoj predizbornoj sceni uglavnom svakoj mladoj osobi formalno izvan stranačko/partijskih okvira ne donosi vjerovanje u potrebne promjene niti daje sliku uređene političke scene koja može profilirati sustav vrijednosti, u kojem su promjene i postupanje u interesu ukupne hrvatske populacije normalnost koju ne treba čak ni najavljivati.




U skladu s tim su i postizborna očekivanja nastavka istog modela vladanja i zadržavanje Hrvatske u prošlosti, ideologijskoj skučenosti, selektivnoj osrednjosti, stranačko/partijskoj pokrivenosti u svemu, mesijanskoj nezamjenjivosti, drugarskoj povezanosti, demografskoj opuštenosti, europskoj prizemnosti i programiranom interesnom vladanju. Ponoviti valja stoti put kako su Hrvatskoj na ovakvoj razini općeg nezadovoljstva u izvršnoj vlasti potrebni komandosi (ne misli se pritom na vojni sustav djelovanja u maskirnim uniformama i s oružjem) sa stručnošću, znanjem, sposobnostima, čvrstinom, stavom, osobnošću, identitetskim poimanjem pripadnosti, iskustvom odlučivanja, uvažavanjem okruženja i naročito s političkom svijesti o potrebnim promjenama, djelovanju u skladu s hrvatskim interesima i usmjeravanjem ukupnog razvoja. Mogu li to konačno i dosad vladajući u posljednjih dvadeset godina ponuditi Hrvatskoj i pokazati postupcima ono što vrlo često izgovaraju u predizborna vremena ili je njihova hrvatska priča završena?

Odmak od osrednjosti nije samo obaveza dosadašnjih vladajućih, nego i svih ostalih ne žele li pokazati kako im je, uza svu prihvatljivu retoriku, prevladavajući cilj prisvajanje vlasti. Bez obzira na najave, rezultate anketa, dosadašnje zakonitosti, objektivne procjene, logička očekivanja i slično, nastavak osrednjosti, sebičnosti, interesnog povezivanja, trgovinskog sklapanja, uvažavanja samo stranačke/partijske pripadnosti i općenito političkog selektiranja po nasljednoj i anacionalnoj osnovi sasvim sigurno Hrvatskoj neće donijeti toliko potrebnu uređenost.

Strast bez cilja




Neumorno prenošenje često iracionalnih, besmislenih i nepromišljenih izjava koje nam gotovo svakodnevno dolaze s političkih visina, potenciranje retoričkih sukoba, iznošenje različitih osobnih mišljenja mimo ustaljenih, prihvaćenih i ozakonjenih normi, najave novih razmimoilaženja i slični postupci istina pojačavaju političke predizborne strasti i po uslužnom novinarstvu podižu zanimljivost, no u svojoj su osnovi sušta suprotnost očekivanoj uređenosti i dostojanstvenoj izbornoj utakmici s uvažavanjem suprotnosti, ali ne i osrednjosti. Samim tim razina se iracionalnosti podiže i stalno provlači kao obrazac političkog djelovanja, od kojeg se odmak jasno vidi i u gotovo polovičnoj izbornoj apstinenciji.

Veće i brojnije sudjelovanje u predizbornim iracionalnim sukobljavanjima praktički do razine niskih strasti jasno i nedvosmisleno potvrđuje staru, pa i novu osrednjost s kojom se ni u jednoj političkoj izbornoj pobjedi ili postizbornoj trgovini Hrvatska neće moći pomaknuti s europskog dna ili usmjeriti prema uređenosti sukladnoj ukupnim hrvatskim ljudskim, prostornim i inim potencijalima. Zato bi umjesto iracionalne retorike konačno trebalo s neupitne stručno-znanstvene razine u izbornim najavama jasno i nedvosmisleno programski pokazati kako i s kojim se to ljudima Hrvatska želi podići iz prosjeka. Ili će to biti samo nastavak zbrinjavanja osobnog okruženja, pokazivanja u javnosti pozicijske važnosti praznih sljedbenika s iritirajućim nastupima, pokrivanja proračunskih izdašnosti, usmjeravanja hrvatske mladosti prema van ili samo nastavak promjena koje ništa Hrvatskoj ne donose?

Zemlja u nestanku

Među predizbornim se strastima gotovo izgubila potreba političkog djelovanja u funkciji demografskog opstanka Hrvatske i potreba za jasnim i čvršćim povezivanjem s hrvatskim iseljeništvom. Kao da se više nitko ne usudi obećati kako će provesti za ukupni razvoj zemlje toliko potrebnu demografsku revitalizaciju niti se usudi izgovoriti kako je hrvatsko iseljeništvo i njegovo gospodarsko, financijsko, iskustveno, akademsko, demografsko i svako drugo bogatstvo temelj opstanka Hrvatske u budućnosti. Neće šutnja i svjesno i plansko piarovsko izbjegavanje demografske problematike zaustaviti negativne procese niti će šutnja samog hrvatskog političkog vrha zaustaviti javnu zainteresiranost za problematiku demografskog nestajanja.

Virusna je kriza nakratko promijenila javni obzor, ali je istovremeno ubrzala demografske negativnosti i problem usložila do razine upitnosti revitalizacijskog djelovanja pa se s pravom postavlja pitanje kako je vladati Hrvatskom u izrazitoj demografskoj recesiji? Biti među vodećim političkim osobama u Hrvatskoj i nimalo se ne zabrinuti za njezinu demografsku budućnost, a istovremeno isticati vlastite domašaje jasan je pokazatelj vladajuće strasti i pomaka od stvarnosti. Otklon je vodećih političara u Hrvatskoj od demografske problematike izrazito vidljiv i svaki im se njezin spomen priviđa kao diverzija. Vladati Hrvatskom koja izumire sigurno predstavlja poseban izazov.

Dosadašnje programske i političke najave izbornih takmičara i svi njihovi prijepori kojima obasipaju protivnike bez spomena su prirodnog nestanka hrvatske populacije i malo je kome problem kako je moguće takvo nestajanje i zašto u Hrvatskoj godišnje umre prosječno oko 16.000 osoba više nego što ih se rodi u posljednjih šest godina (prosječno dnevno 44 osobe). Demografski rezultat u zadnje je četiri godine vladanja preko 60.000 više umrlih nego rođenih, a od ulaska u tu mitsku Uniju preko 100.000! Nikad ni jedan komentar s političkih visina, nikad nimalo zabrinutosti, a nemojmo zaboraviti kako je samo prosječna smrtnost jedne osobe dnevno zaustavila ovih dana praktički sve oko nas.

Usmjeravanje političkog djelovanja prema prošlosti postaje, nažalost, nametnuta i neizbježna konstanta i u ovom predizbornim vremenima, a gospodarstvo, demografija, razvoj, iseljeništvo i druga strateška pitanja samo su usputna prisjećanja političkih igrača bez mogućnost zamjene zbog loših driblinga i neučinkovitosti. I ništa ih pritom ne može približiti nogometnoj stvarnosti.

DARIVANJE ĆE DUGOROČNO UPROPASTITI EKONOMIJU Država dijeli poduzetnicima, a trebala bi u njih investirati

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.