Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

STRUČNJAK ANALIZIRAO NACIONALNU RAZVOJNU STRATEGIJU: Od Vlade traži manje samohvale, više studija

Autor: Guste Santini

Premijer Plenković prošlog je tjedna na otvorenom dijelu sjednice Vlade objavio nacrt prijedloga Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine. Nažalost, Strategija nije primjereno dočekana iako svaka strategija to zaslužuje. Slično nam se dogodilo kad je otvorena javna rasprava o zamjeni kune eurom. Na ovim sam stranicama iznio svoj stav glede zamjene kune eurom, rekao sam kako je to nužan potez kako bi se ispravili grijesi prošlosti. Izostajanje rasprave otvara dodatne političke i ine nesuglasice, na što oporba odgovara zahtjevom da se građani izjasne na referendumu. Propuštaju reći, a morali bi, kako je potrebno upoznati građane o svim aspektima prihvaćanja ili neprihvaćanja bilo kojeg prijedloga, bez obzira na to od koje strane prijedlozi dolaze. Općenito, kad se u Hrvatskoj spomene referendum, vladajućoj opciji “diže se kosa na glavi”, a oporba se kune kako samo referendum može pokazati treba li, recimo, zamijeniti kunu eurom. Na strategijama uobičajeno rade stotine i stotine, u razvijenim zemljama kontinuirano na tisuće, stručnih ljudi koji, polazeći od stanja, kao talona, identificiraju moguće pravce razvoja da bi precizirali moguće ciljeve kako ih određuje znanost (pozitivni pristup), s jedne strane, tako i učinke političke odluke koju, u konačnici, donosi Vlada, kako to voli reći naš premijer Andrej Plenković.

Dati odgovore

Potom, po donošenju političke odluke, razrađuju se detaljni planovi kako bi se zaključci i nalazi iz Strategije pretočili u operativne programe. Svaka se brojka u Strategiji temelji na kompleksnim istraživanjima koji su sastavni dio Strategije. Prema tome, Strategija koju nam je objavio premijer Plenković nije ništa drugo doli sažetak mnogobrojnih sažetaka. Štoviše, u skladu s teorijom sustava, mnogi sažeci nužno ne nalaze mjesta u Strategiji jer su tek podskup skupa višeg reda. Ostvarenje strategije postiže se taktikama i operativnim politikama koje nazivamo planovima.

Dobro je podsjetiti se na stav Jakova Sirotkovića koji je za plan rekao da je “osnovno sredstvo i instrument ekonomske politike”. Posebno se Strategiji trebaju radovati ekonomisti. Naime, strategija će pokazati i dokazati kako ekonomska pitanja valja stalno i ustrajno izučavati kako bi se našla potrebna i učinkovita te troškovno prihvatljiva rješenja. U tom smislu predlažem premijeru Plenkoviću da oživi dugoročni projekt “Gospodarski sustav” koji je tako učinkovito vodio Dragomir Vojnić na Ekonomskom institutu Zagreb. Tom bi odlukom oživio javnu raspravu između ekonomista, političara, s jedne strane, i, što je naročito važno, izvršne vlasti, s druge strane.

Zapravo, Strategiji se raduje cjelokupna sveučilišna zajednica. Ona će poseban poticaj dati doktorskim studijima na kojima će se “kaliti” budući znanstvenici. Iz navedenog je vidljivo moje oduševljenje Strategijom. Jasno, mene posebno zanimaju studije koje razmatraju makroekonomske aspekte, posebno fiskalni dio. Osim toga, moj novi rad, “Makroekonomija i porezi”, može biti jedan od odgovora kako ostvariti Strategijom postavljene ciljeve. To je razlog što sam sa zadovoljstvom pročitao Strategiju. Prema tome, predmet moje današnje rasprave je podržati napor premijera Plenkovića, s jedne strane, i, s druge strane, pozvati sve građane, političare posebno, da proaktivno pristupe raspravi o ovom značajnom dokumentu. Tragično bi bilo, malo je reći, da Strategija prođe ispod radara. Prije komentara pojedinih ciljeva valja kazati kako je Strategija mogla, i trebala, po opsegu biti kraća. To se posebno odnosi na one dijelove rasprave u kojima se ističu postignuća, koja dnevno slušamo, Vlade premijera Plenkovića.

Separatne studije

Štoviše, u Strategiji se prezentiraju argumenti koji govore suprotno od onog što nam govore predstavnici Vlade, a što dobro ilustriraju grafikoni u samoj Strategiji. Međutim, bitna je sama Strategija pa se moja primjedba može zanemariti. Naime, primjedbe sam iznio samo zato što će dio političkog spektra osporavati Strategiju ističući kako je ona popis, za javnost, želja koje se neće ostvariti. Narod bi rekao “drži vodu dok majstori odu”. Tako će se otvoriti politička rasprava kojoj je cilj uvjeriti vlastito biračko tijelo kako HDZ i njegovi partneri nisu u stanju učiniti bilo što za budućnost Hrvatske. Vladajući će im vratiti istom mjerom, a Strategija će postati “neželjeno dijete”. Zato je važno da Vlada objavi studije koje su podloga Strategiji. Osim toga, smisao i sadržaj separatnih studija je u određivanju vektorskih smjernica pri izradi taktika i operativnih politika u idućih deset godina, kako bi se ciljevi ostvarili pa je u interesu izvršne vlasti da djeluje preventivno kako bi pridobila podršku javnosti. U Strategiji je predstavljeno više ciljeva od kojih ću neke komentirati. Prije toga valja podsjetiti na formulu, koju mora zadovoljiti svaka informacija, pet “W”: tko, što, zašto, kada i gdje.




Očekivane promjene

Za mene je najimpresivniji podatak kako će se povećati izdvajanja za istraživanje i razvoj s postojećih 0,97 na 3% BDP-a, što predstavlja fantastično visoku godišnju stopu rasta od 10,8% godišnje. Velik je to iskorak. Više sam puta tvrdio kako je ministar znanosti najvažniji ministar u bilo kojoj vladi. Navedeni cilj to potvrđuje. Navedeno eksplicira spoznaju našeg premijera Plenkovića kako nije moguće razvijati društvo, uključujući i gospodarstvo, bez promjene u pristupu prema znanstvenom i obrazovnom sustavu. Da se radi o dramatičnom iskoraku, vidi se i iz toga što je FINA u svojim analizama iznijela podatak iz kojeg je razvidno da je prosječan broj zaposlenih u tvrtki u prošloj godini iznosio samo 7,1 (2009. – 9,7). Drugim riječima, postavlja se pitanje kako male tvrtke uključiti u proces istraživanja i razvoja. To je veliki izazov za Vladu premijera Plenkovića.

U posebnoj studiji koju će, vjerujem, objaviti Vlada dobit ćemo odgovor ili barem model kako su autori Strategije pristupili ovom vrlo kompleksnom problemu. Povećanje izdvajanja za istraživanje i razvoj potvrđuje moj stav, iznesen više puta na ovim stranicama, kako je odlučujuće u ovim teškim vremenima pomoći budućim lokomotivama koje će “izvući” gospodarstvo iz ove užasne agonije. Predlagao sam i predlažem povezivanje gospodarstva i znanstvenog sustava kako bi se povećao broj “lokomotiva”.




Izvoz roba i usluga povećat će se s postojećih 52,3 na 70% BDP-a ili po prosječnoj stopi od 2,7% godišnje. U hrvatskom slučaju bilježimo dramatično suprotna kretanja. S jedne strane, bilježimo visok deficit robne razmjene s inozemstvom, a s druge strane, jednako visok suficit (2019.) u razmjeni usluga. Stoga će biti zanimljivo, u posebnoj studiji koja raspravlja o gospodarskim odnosima s inozemstvom, identificirati za koliko će se promijeniti deficit robne razmjene, odnosno suficit razmjene usluga s inozemstvom. Ako Strategija predviđa smanjenje deficita robne razmjene, tada taj pristup valja odlučno podržati. Zapravo, smanjenje deficita robne razmjene s inozemstvom nije izbor, već primjeren odgovor na tragično stanje kroničnog deficita robne razmjene s inozemstvom. Zato predlažem da se zamijeni postavljeni cilj na način da se, umjesto izvoza roba i usluga, Strategija fokusira na pokrivenost uvoza izvozom robne razmjene s inozemstvom. Prema tome, predlažem da se postojeća pokrivenost (2019.) od 55,4 poveća na 70%, što bi se moglo ostvariti godišnjim povećanjem pokrivenosti uvoza izvozom za 2,1%. Konačno, moj prijedlog sugeriraju prezentirani grafikoni u Strategiji. Slovenija bilježi suficit robne razmjene s inozemstvom. Susjedna nam Srbija u prošloj je godini ostvarila pokrivenost uvoza izvozom od 74,5%. Jednostavno, komparativna prednost turističkog sektora u potpunosti određuje gospodarske odnose s inozemstvom, što je dobitak u sadašnjosti i moguće “prokletstvo” u budućnosti.

Temeljna poluga

Stopa zaposlenosti će se povećati s postojećih 66,7 na 75%, što predstavlja prosječnu stopu rasta od gotovo 1,1% godišnje. I ovaj cilj je vrlo visoko postavljen. Ostvarenje postavljenog cilja smanjuje velik broj ograničenja, uključujući i državni proračun. Općenito, znanost kao temeljna poluga razvoja supstituira rad kapitalom, što svakako valja imati u vidu pri ocjenjivanju navedenog cilja. U konačnici, produktivnost rada i kapitala pitanje je svih pitanja. Po kriteriju produktivnosti stojimo vrlo loše u odnosu na usporedive zemlje, kao što je to vidljivo u objavljenoj Strategiji.

Cilj kako će se smanjiti broj osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti s postojećih 23,3 na 15% ili prosječno smanjenje od 4,1% godišnje zvuči fantastično. Tim više što je nesretna privatizacija kreirala najveći broj ugroženih građana kojima država nije primjereno pomogla. Za mene bi ostvarenje ovako određenog cilja bilo najveće socijalno postignuće koje je moguće zamisliti. Jednostavno, nije mi poznato da je bilo koja zemlja u svijetu ostvarila takav rezultat. Ostvarenje ovako ambicioznog cilja pokazalo bi što znači suverenost u uvjetima tržišne države.

Nadalje, Hrvatska će, kako ističe Strategija, smanjiti razliku u razvijenosti mjereno dohotkom po glavi stanovnika po paritetu kupovne snage. Predviđa se povećanje dohotka po glavi stanovnika od postojećih 65 na 75%, što je moguće ostvariti ako će naš dohodak u odnosu na prosjek EU rasti brže – najmanje 1,3%. Zlobnici i politički protivnici će reći – ako se nastavi prisutna dinamika iseljavanja, moguće je postići još veće povećanje dohotka po glavi stanovnika. Međutim, politički i ini kritičari pri komentiranju moraju imati u vidu cjelokupnost strateških ciljeva, pa nije pošteno na početku, kad Strategija u Hrvatskom saboru još nije ni usvojena, iskazivati nevjericu, posebno na taj način.

Nije mi posve jasno, isključimo li politiku, zašto se na popisu ciljeva našla poljoprivreda, a izostavljena je industrija. Ipak, kažimo kako Strategija predviđa drastično povećanje glede produktivnosti rada u poljoprivredi s postojećih 6107 na 10.000 eura godišnje, što predstavlja godišnju stopu rasta od 4,6%. Cilj od 4,6% rasta produktivnosti drastično će izmijeniti postojeće stanje u poljoprivredi. Nažalost, ostvarenje navedenog cilja rezultirat će tek polovičnom učinkovitošću (20120 eura) koja se danas ostvaruje na razini EU-a.

Postaviti standarde

Posebna se pažnja u Strategiji posvećuje problemima ujednačenog regionalnog razvoja. Raspon regionalne razvijenosti iznosi 3,1 i želi se smanjiti na 2,5 puta, što pretpostavlja prosječnu stopu smanjenja razlika u regionalnoj razvijenosti od 2% godišnje. Pitanja regionalnog razvoja prisutna su u svim zemljama jer uvijek neka regija raste brže, a neka sporije. Međutim, kad su razlike dramatične, kao u slučaju Hrvatske, tada je nužno da Strategija posebno razmotri to složeno pitanje. Od presudne je važnosti da se javnosti omogući uvid u posebnu studiju (jednu ili više) koja razmatra pitanja regionalnog razvoja.

Navedeni cilj smanjenja razlika u stupnju regionalne razvijenosti predstavlja veliki izazov, a njegovo postignuće veliki uspjeh. Tim više ako se sjetimo naše nedavne prošlosti kada su se dodatna izdvajanja za nerazvijene republike i autonomnu pokrajinu Kosovo pokazala potpunim promašajem.

Iz navedenog je moguće zaključiti kako smo svjedočili značajnom događaju kad je premijer Plenković predstavio javnosti Strategiju 2030. Vjerujem da će svi sudionici u raspravi imati u vidu, pri iznošenju svojih opservacija, da je bila velika hrabrost i odvažnost premijera Plenkovića objaviti Strategiju u ovom kaotičnom trenutku jer se ne naziru pogubni učinci krize. Pritom, premijer Plenković je vrlo odvažan jer nije u Strategiji prezentirao SWOT analizu koja bi mu sutra mogla poslužiti kao odstupnica ako se postavljeni ciljevi ne ostvare. Strategija koja će se usvojiti predstavlja standard od kojeg mora polaziti svaka ocjena rezultata rada Vlade premijera Plenkovića. Ostvarivanje zacrtanih ciljeva u Strategiji daje mu legitimno pravo da na sljedećim parlamentarnim izborima ostvari pobjedu koja će mu omogućiti samostalno formiranje buduće vlade. To sam naveo samo zato kako bih neizravno pokazao koliko je Strategija ambiciozna. Premijer Plenković je u Strategiji jasno iznio postignuća svoje vlade s kojima se ne moramo složiti. Međutim, to je pitanje o kojem možemo i moramo raspravljati.

Zajedničke snage

Bilo bi dobro da javnost dobije na uvid studije iz kojih je derivirana Strategija kako bi svi zainteresirani građani mogli, tijekom javne rasprave, svojim angažmanom pridonijeti eventualnom objašnjenju, s jedne strane, i, s druge strane, informirati građane kako, po definiciji, Strategija implementira nužne reforme koje, istini za volju, nisu dobile primjereno mjesto. U tom bi smislu bilo potrebno kao cilj postaviti kreditni rejting, recimo, “AA” (najmanje “A+”), što bi bila, sa svoje strane, jasna poruka u kojem se smjeru kreće Hrvatska. Hrvatski bi građani putem tako preciziranog cilja shvatili i razumjeli, kako kaže naš premijer Plenković, kakve se dramatične promjene uistinu predlažu. Ne treba zaboraviti da je kreditni rejting najbolji pokazatelj kako glede učinkovitosti, tako i transparentnosti, što smanjuje kamatne stope i tako povećava konkurentnost domaćeg gospodarstva.

Kreditni rejting sadrži sve bolesti Lijepe Naše. Od birokratizirane države preko nezadovoljavajućeg pravosuđa do ignoriranja zakona i korupcije. To bi, po mojem mišljenju, bila snažna poruka kako Hrvatska kreće u smjeru dramatične izmjene institucionalne i gospodarske strukture, što bi bio najbolji poziv inozemnim investitorima da, umjesto poslovnih aktivnosti male dodane vrijednosti, započnu dugoročne poslovne aktivnosti visoke dodane vrijednosti temeljene na znanju. Integracija domaćeg i inozemnog znanja i umijeća investitora rezultirala bi sinergijskim učincima kao jedinim pravim i ispravnim putem u boljitak za sve građane Lijepe Naše.

Zato ponovno predlažem našem premijeru Andreju Plenkoviću da objavi sve studije na kojima se temelji Strategija 2030. kako bi se cjelokupna hrvatska javnost upoznala s predstojećim izazovima. Strategija koja je objavljena kazuje nam što se želi postići. Nadalje, iz nje je razvidno kako će je provesti HDZ, što je naglašeno isticanjem rezultata Vlade Andreja Plenkovića u protekle četiri godine. Strategija se odnosi na ukupni društveni sustav koji će omogućiti povećanje nacionalnog suvereniteta. Strategija nam nije odgovorila na dva prevažna pitanja – zašto i kako. Upravo studije koje su podloga objavljenoj Strategiji daju odgovor na navedena preostala dva pitanja. Bez cjelovite informacije nije moguće dati konačni sud o objavljenoj Strategiji.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.