VRIJEME VELIKIH MOGUĆNOSTI: Kao i iz rata i nakon korone možemo izaći kao pobjednici!

Autor: dr.sc. Stjepan Šterc / 7Dnevno

Usprkos planskom, dogovornom i redosliednom hrvatskom predsjedanju europskim vijećem i riječkom karnevalskom ulasku u birokratski europski kulturni vrh početkom ove godine, malo je tko realan i racionalan iz europskog političkog i kulturnog miljea Hrvatsku smatrao uređenom zemljom, a Rijeku stvarnom prijestolnicom slobodnog kulturnog izražavanja. Ipak, duge su pripreme i posebno promidžbene najave pokazale i potvrdile veliku opčinjenost recentne hrvatske političko-diplomatske nasljedne vladajuće garniture i trajne riječke formalnim ustoličenjem na europski vrh i uopće mogućnošću osobne prezentacije i prezentacije vlastitih političkih ideja s tih visina, uz samo usputno spominjanje Hrvatske i njezinih (naših) nacionalnih ciljeva i razvojnih potreba.

Formalni okvir

Hrvatska im je poslužila samo kao formalni okvir, dok se ideologija bivšeg propalog političkog sustava osuđenog s istih tih europskih visina i nestale države izravno vidjela i promicala od riječkog karnevalskog do hrvatskog kadrovskog usmjeravanja na pozicije po principu osrednjosti i apologetske uslužnosti. Sve je naravno bilo poput cvijeća zamotano u prozirni celofan za potrebe potvrđivanja Rijeke novom europskom kulturnom prijestolnicom, ali kroz novu afirmaciju sada u europskoj formi izgubljenog jugoslavenskog totalitarizma i prostora djelovanja te hrvatskog anacionalnog vođenja proklamiranog europskog zajedništva, postavljanja nove sigurnosti i stabilnosti, uvođenja posebnih vrijednosti za političko-diplomatsku održivost (izdrživost), protupopulističkog djelovanja i slično.

Početak je u obje situacije bio po željama, maske su izravno i neizravno pokazivale otklon od hrvatskog identitetskog poimanja i malo se kome tada činilo moguće zaustavljanje, prekidanje i praktički potpuno ignoriranje velikih kulturnih i političko-diplomatskih riječkih i hrvatskih dostignuća. Međutim, ipak se dogodilo i od velikih predstava uz puno usmjerenog novca ostale su samo kulise u Nacionalnoj i početni fašnik s maskama prošlosti. Podijeljeni su čak i otkazi, ljudi poslani doma u izolaciju i osim početnog mimohoda pod maskama prošlosti, nije ništa drugo inicijalno važno ni ostalo. Kriza je sve pomela i otvorila put stvarnih, mogućih i potrebnih promjena prema uređenosti nove hrvatske države kakva je zamišljana u vrijeme velikog povratka hrvatske oslobodilačke vojske u svoje gradove i sela.

Nepostojeći izazov

Svima je jasno kako se uređenost svakog društva i prostora mjeri po posve drugačijim parametrima od političko-diplomatskog usvajanja i prisvajanja imaginarnih europskih vrijednosti, ali malo je kome izvan Hrvatske jasno kako je moguće da zemlja s “tisuću otoka i bezgraničnom obalom”, velikim sportašima svjetske razine, nepreglednom ravnicom, posebnim prostorom i s tako malo ljudi na njemu, već gotovo trideset godina uporno prema osnovnim ekonomskim mjerilima stoji na ili pri europskom dnu i praktički ništa ozbiljnije ne čini za pomak s njega.

Nisu to mantre političkih protivnika, opozicijskih nezadovoljnika, “nezrelih populista” kako ih vole nazivati novi europejci ponikli iz nasljednih redova ili pak podmetanja unutarnjih neprijatelja, nisu to ni pojedinačni osjećaji, niti su tek puki statistički pokazatelji, nego je to opće na parametrima, zakonitostima, istraživanjima i projekcijama utemeljeno mišljenje znanstvenih, stručnih i poslovnih krugova izvan Hrvatske, ali i onih u Hrvatskoj izvan političkog sustava. Odgovor je zapravo jednostavan i vezan je uz način upravljanja Hrvatskom i posljedično za neuređenost hrvatskog društva i prostora. Hrvatska je na europskom dnu zbog načina političkog upravljanja, načina izbora ljudi na pozicije i nedefiniranog nacionalnog razvojnog koncepta.




Vlastita pozicijska i u skladu s time svaka druga uređenost te stranačko/partijska ustrojenost preko koje se upravlja Hrvatskom i putem koje se Hrvatska usmjerava, kontrolira i po pokazateljima evidentno usporava osnova su političko-diplomatskog djelovanja, dok je uređenost hrvatskog društva i prostora imaginarni pojam izvan njihove nasljedne ideološko-svjetonazorske osnove. Rezultati su takvog djelovanja vidljivi u nedemokratskim stranačko/partijskim načelima, isključivom izboru osrednjih kadrova iz redova stranačko/partijskih vojski, gospodarskoj stagnaciji, izostanku investicija, urušavanju temeljnih sustava na kojima počiva država (obrazovanje, znanost, kultura, zdravstvo i pravni sustav, dok su gospodarstvo, financije i ostalo funkcionalna nadgradnja), odlasku mladih i obrazovanih, velikoj smrtnosti i prirodnom padu stanovništva, nefunkcionalnoj centralizaciji u svemu, oslanjanju na jednu gospodarsku djelatnost, odvojenosti od hrvatskog iseljeništva, nasljednoj ideološkoj zatvorenosti itd.

Put prema uređenosti

Krizna su vremena istovremeno i vremena velikih mogućnosti i potreba usmjeravanja promjena u interesu ukupne hrvatske populacije i konačnog postavljanja nacionalnih razvojnih obrazaca. Novi je koncept države ili konkretno novi koncept Hrvatske, prema kojem se ukupna hrvatska populacija ma gdje bila i njezino gospodarsko, financijsko, intelektualno, akademsko, prostorno, duhovno, demografsko i svako drugo bogatstvo postavljaju u razvojnu funkciju, jedini logičan, potreban i očekivani put prema uređenoj zemlji.




Pretpostavke takvoj uređenosti i takvom novom razvojnom konceptu postavila je upravo recentna virusna kriza, pokazujući kako se u interesu hrvatske populacije (ne želimo sad ulaziti u pozadinski dio priče o nastanku, nastavku i suzbijanju virusnog djelovanja) mogu donositi odluke koje su čak i zakonski i ustavno upitne. Moguće je, može se i poželjno je, samo ostaje uvijek jedno te isto pitanje za hrvatski političko-diplomatski vladajući milje; želi li se općenito i posebno, želi li se neovisno o partikularnim i u osnovi sebičnim pojedinačnim interesima, bez obzira iz kojeg smjera dolazili i bez obzira što o njima uvelike ovisi opstanak na vlasti.

1. Hrvatskoj je nasušno potrebna nova politička paradigma zasnovana na uvođenju demokratičnosti u stranačke/partijske redove, koja se u ovako kontroliranim uvjetima nasljednih generacija može promaknuti jedino referendumom članstva o ključnim političkim pitanjima stranačkog djelovanja ili razumijevanjem stranačko/partijskog vodstva koje u sadašnjem pozicijskom prisvajanju izgleda poput utopijske varijante. Bez takvog pomaka i uz nastavak potpune kontrole nasljednih kadrova, put prema uređenosti hrvatskog društva i prostora ne postoji.

2. U skladu s uvođenjem demokratskih principa u stranačko/partijsko djelovanje slijedi i promjena izbornog zakona i izbornih jedinica, kako bi konačno postojala mogućnost izravnijeg biranja, umjesto tehničkog zaokruživanja na izborima pripadnika stranačkih/partijski vojski upitnih vrijednosti i reformskih mogućnosti.  Znanstveno je već dokazano kako su postojeće izborne jedinice nezakonite, a vjerojatno i protuustavne jer su demografski procesi u Hrvatskoj (prirodni pad te vanjska i unutarnja preseljavanja) bitno poremetili izborne resurse i narušili načelo demokratskog biranja i ravnopravnosti zastupanja. Zakonsko je naime odstupanje biračke populacije između izbornih jedinica do 5% narušeno od 1999. godine (vrijeme izrade i donošenja Zakona o izbornim jedinicama), već do razine od čak 15%  u 4. izbornoj jedinici npr. (Žugaj, M., Šterc, S., 2016., Hrvatske izborne jedinice-postojeći nesklad i buduće promjene, Pilar: časopis za društvene i humanističke studije, Vol. 9, No. 2, 9-33).

Nacionalna strategija

3. Uvođenjem stranačke demokracije i novog izbornog sustava te biranjem stručnih, odlučnih, kompetentnih i identitetski usmjerenih osoba mogući je početak donošenja ključnih nacionalnih razvojnih odluka u praktički svim djelatnostima.

4. Postaviti načela vrednovanja u postavljanju na pozicije prema obrazovanosti, stručnosti, znanstvenosti, odlučnosti, odgovornosti, osobnosti, hrvatskoj usmjerenosti, iskustvenoj izgrađenosti, moralnosti i slično.

5. Funkcionalna prostorna organizacija zemlje, decentralizacija ministarstava i državnih službi, smanjivanje javne regionalne i lokalne birokracije i slični administrativno-teritorijalni zahvati među ključnim su pretpostavkama za pomake u gospodarskim i ostalim javnim djelatnostima na kojima počiva uređenost društva i prostora.

6. Poreznim sustavom usmjeravati i poticati apsolutno sve djelatnosti koje se u razvojnom smislu vezuju za resurse i potencijale hrvatskog prostora i društva u cjelini, ne oslanjajući se dominantno na uvoz i ovisnost o drugima.

7. Pokazati odlučnost kakva se pokazuje sada u vrijeme krize prema hrvatskoj populaciji i prema svim sustavima u Hrvatskoj, a naročito prema financijskim, uvoznim, lobističkim i inim.

8. Respektirati iseljeničko bogatstvo i idealistički iseljenički odnos prema Hrvatskoj i razviti konkretne poticajne modele hrvatskih iseljeničkih investiranja u sve dijelove i sve djelatnosti u Hrvatskoj.

9. Postaviti nacionalnu razvojnu strategiju u deset ključnih točaka s jasnim pokazivanjem smjera te načina na koje se to želi, s kim se želi i kakve projekcijske rezultate se želi postići. Isto učiniti i s temeljnim sustavima u zemlji, ali i s onim koji čine funkcionalnu nadgradnju.

10. Posebnu političku pažnju i stručno-znanstvenu energiju usmjeriti prema demografskom opstanku Hrvatske te postaviti ljudsku populaciju i djecu u središte svih postupanja, budućih usmjeravanja, strateških planiranja i naravno političkih odlučivanja. Nakon krize to će uostalom činiti i sve ostale zemlje.

Autor:dr.sc. Stjepan Šterc / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.