Plenković je uspostavio PARTIJSKA NAČELA POKORAVANJA

Autor: dr.sc. Stjepan Šterc

Približavanjem europskih vrijednosti prema Hrvatskoj s prvim danom nastupajuće godine 2020., i njihovim formalnim predsjedanjem, jasno je, rezolutno i nedvosmisleno trebalo ubrzati prelazak na nasljedni i uhodani partijski režim i pokazati demokratsko europsko postupanje, kako bi se otklonila i primirila nesukladna razmišljanja i bilo kakav pomak od proklamiranih načela nasljednog političkog usmjeravanja. Vrijeme velikog dokazivanja i pokazivanja umijeća vladanja Hrvatskom u još većoj predstavi pred strogo probranim diplomatskim i političkim sastavom koji sve promatra ili dolazi u Hrvatsku poseban je zanos i nikako ne smije biti popraćeno sumnjama, nepovjerenjem, stranačkim otklonom ni autonomnim logičkim razmišljanjima izvan nametnute demokracije.
Političko-diplomatsku idilu nalik na cvjetnu livadu s puno raznovrsnog cvijeća i boja, zastava trobojnica, zvjezdanih europskih simbola i blindiranih automobila s rotirajućom pratnjom u koloni zagrebačkim ulicama, uz čije rubove stoje razdragani građani mašući europskim i svojim velikanima, moguće je samo podizati, uljepšavati i po mogućnosti joj se zanosno i ushićeno diviti, neovisno o stvarnosti koja nas u domicilnoj i iseljenoj Hrvatskoj sustiže svakim novim jutrom i danom. Dopušteno je samo mahanje, ali ne i približavanje, prolaženje ulica, a pogotovo nije dopušteno slobodno komentiranje, izražavanje nezadovoljstva i čuđenje nad nametnutom i uzdignutom privilegiranošću zaogrnutom demokracijom.

Čuvari pozicija

Predstava koju obavezno moraju osiguravati uniformirana policija i brojni dodatni čuvari njihovih pozicija i predstava s civilnim izgledom, ne zbog ugrožavanja njihove sigurnosti, nego primarno zbog dokazivanja njihove važnosti i nedodirljivosti. Europska demokracija koju se mora čuvati policijskim, obavještajnim i sigurnosnim sustavima pri njihovu prolasku, dolasku i dodiru s realnim svijetom kojem oni ne pripadaju niti su ikad pripadali i koju trebamo neizostavno voljeti i uvažavati pognutih glava i zatomljenih misli uz apsolutnu poslušnost i zadivljenost.
Kad već ne može sve to doći samo po sebi i posljedično zbog postupanja i odlučivanja u interesu ukupne hrvatske populacije, potrebno je, zbog demokracije i naročito europskih vrijednosti, postaviti i poslati čuvare, unutar partijskih dojavljivača graničnih, intelektualnih i duhovnih vrijednosti i popisivača imena i prezimena nepoćudnih pojedinaca ili grupa, kako bi im se partijski moglo suditi i presuditi dopisno ili telefonskim pozivom po vrhovnoj želji, u odsutnosti i bez prava na izričaj, objašnjenje i demokratsku proceduru. Tako se štiti partija i njezino vodstvo ako niste znali ili pak ako niste vjerovali u njezin povratak uz primjenu europskih vrijednosti oko kojih nema rasprave ni sumnje.

Partijski zaokret

Bilo je samo pitanje vremena i dolazećeg trenutka kad će unutarnji nemir i podražaj nasljednih i konačno ustoličenih postaviti partijska načela, zaustaviti misao i pokušati pokoriti hrvatski idealizam utemeljen na ratnoj pobjedi, napuštanju totalitarizma i povezivanju domicilne i iseljene Hrvatske. Prilika se ukazala pojavom razigranih mrežnih grupa, inače nimalo sklonih nasljednim generacijama partijskih prethodnika, koje remete njihovu uzvišenost i predanost europskim vrijednostima neslaganjem, podcjenjivanjem, negiranjem, ismijavanjem i slično i kad su im se uvukle i provukle vulgarne prijetnje pojedinaca čija javna mrežna eksplikacija nikad nije ni smjela završiti u objavama. Zato što je to negacija mislećeg, slobodnog i demokratskog prava svakog kojem partija nije zarobila misao i pokorila potrebu za promjenama na hrvatskom putu “na bolje”.
Zapravo su prijetnje bile samo dobrodošle partijskom zaokretu prema testiranju modela pokoravanja “nepoćudnosti” i mogućem rezolutnom javnom neslaganju pozicijskih pojedinaca unutar stranačke “obitelji” s političkim usmjeravanjem stranačkog vodstva ponajprije prema diplomatskom karijerizmu. Posebno je bilo važno partijski presuditi pojedincima u mrežnim grupama prema intenzitetu njihove aktivnosti u grupama i njihovu ironijskom odnosu prema voljenom vodstvu u stilu s kojim su počinjali gotovo svaku svoju objavu koja je više nasmijavala nego razvijala kod drugih izravni prezir. Na primjer: “Magistar pravnih znanosti i karijerni diplomat s dugogodišnjim iskustvom je…”.
Iako se za takve objave znalo od samog početka, zaokret prema partijskom režimu i postupanju morao se dogoditi upravo sada jer je vrijeme istjecalo i brzo prolazilo, a predsjedanje Vijećem Europe i veliko dokazivanje i pokazivanje umijeća vladanja samo što nije počelo. Nebitno je čak bilo i približavanje predsjedničkih izbora, nebitna je bila i izvjesna velika šteta partijskoj predsjedničkoj kandidatkinji, nebitni su bili nastavnici i učitelji i uopće dojmovi u stranci i javnosti, važno je bilo uspostaviti partijski obrazac pokoravanja, osigurati slikovitu idilu moći vladanja prema van i provući mandat predsjedanja Vijećem Europe do kraja. Međutim, veliki će tragovi ostati, nezadovoljstvo će postupanjem i partijskim izbacivanjem rasti, podjele će biti sve veće, a Hrvatska će i dalje stajati na mjestu čekajući odluke koje će konačno i mladi razumjeti.

Epicentar promjena

Nogometna reprezentacija Hrvatske 16. studenoga na Rujevici po ne znamo koji put vratila je Hrvatskoj osmijeh i pokazala put i obrazac potvrđivanja hrvatskih vrijednosti i posebnosti načinom vođenja, kriterijskim izborom, odgovornim pristupom i primjerenim ponašanjem. Bilo je to za Vukovar i Škabrnju i za sve koji još vjeruju u hrvatsku budućnost, hrvatski potencijal i povratak prema nacionalnim, demokratskim i civilizacijskim potrebama. Prisjetiti se Vukovara razorenog u ratu do temelja u velikom trenutku nogometne pobjede i slavlja poruka je kakva svima nama, a posebno hrvatskoj mladosti, treba. To mogu samo veliki, najveći poput Zlatka Dalića u svojoj smirenosti, poniznosti i posebnosti.
Kao u pjesmi i stihu, kao u pobjedi koja postavlja smisao i kao u vjerovanju u zemlju kojoj pripadaš i kojoj nosiš svoje pobjede. Vukovarske.
“Tamo gdje su moji korijeni, sto ljepota živi u meni, tamo nosim svaku pobjedu, svojoj zemlji, svome narodu” (M. Perković, Tamo gdje su moji korijeni).
Vukovar nas opominje, Vukovar nam daje nadu, Vukovar je naša tuga i posebnost, Vukovar je i naša odgovornost, Vukovar nam pokazuje smjer, Vukovar je i naš novi početak i Vukovar je naš zalog opstanka i budućnosti. Tamo gdje “… vidim u pravoj veličini, jedna posve malena željezna vrata, i danas kao prije 28 godina obojena u smeđe. Odmah iza njih krije se usko i strmo stubište koje vodi u podrumsko grotlo, sjećam ga se zapušenog od cigareta i vrućine, odakle su Mile Dedaković – Jastreb, a nakon njega Branko Borković – Mladi Jastreb, vodili herojsku obranu grada, posljednju veliku ratnu bitku u europskoj povijesti” (N. Haznadar, Uživo iz grada heroja 4, Vukovar raport, 17. 11. 2019., Dnevno.hr). Posljednja velika ratna bitka u europskoj povijesti! Hvala gospodine Haznadar, tako se to imenuje.
Ipak priči nije kraj niti ima mira kako bi rekli na Bliskom istoku “među maslinama”, jer se aktualni koalicijski partneri i politički suputnici još uvijek muče s istinama, pravosuđe s nasilnicima i silovateljima na slobodnim vukovarskim ulicama, vukovarska mladost s vjerovanjima, a stranka u partijskom zaokretu sa svojim zabludama. Možeš pokoriti pojedince i njihove slabosti, ali nikad misao, vjerovanje i ideju niti vukovarsku mitsku priču o obrani, slobodi, hrabrosti i želji za promjenama.

Odlazak od vlasti

Vukovarska je mladost u iskrenosti i doživljenoj vukovarskoj i hrvatskoj stvarnosti izrekla svoju istinu koju se teško prihvaća, od koje politički ustoličeni nasljednici okreću glavu i koja nas nikako ne bi smjela ostaviti ravnodušnima.
Vukovarska mladost stala je na vrata grada onda kada je trebalo obraniti vlastite kuće, obitelji i slobodu. Neka druga generacija, onih koji su u to doba bili djeca, bila je prva generacija koja je nakon reintegracije sudjelovala u potpunoj renesansi moga grada, a sada pak gledamo treći val vukovarske mladosti… Tu mladost, nažalost, gledamo sleđa, jer oni odlaze. Zamislite vi to, njihovi preci nisu se bojali pušaka, bombi i skloništa, a vukovarska mladež danas se boji hrvatske politike. Među mladim ljudima u Vukovaru vlada ogromna nesigurnost, strah i nevjerica. Nije lako tražiti svoj dom negdje drugdje” (Dnevno.hr, 16. 11. 2019.).
Vukovar je samo ovih dana oko 18. studenoga svake godine politički fokus i svaki je politički izričaj njemu usmjeren biranim riječima, dok je ostalih dana sam sa svojim borbama, novim traženjima i svim negacijama koje dolaze iz samog koalicijskog vrha. Koliko puta treba dokazati, pokazati i tražiti postupanje hrvatskih vlasti u skladu s razarajućim događanjima 1991. godine i stvarnom brojčanom stanju njegovih žitelja? Koliko moraš imati otklona od emocionalnih vapaja i traženja stanovnika ili jasnoće stavova Ivana Penave? Vukovar čeka hrvatsku vlast i njezin rezolutni odgovor na novo pokoravanje i ponižavanje Vukovara i njegovih stanovnika iracionalnim i neutemeljenim zahtjevima manjinske populacije na fiktivnom prebivanju.
Svaka nejasnoća postupanja s vrha hrvatske vlasti prema Vukovaru, njegovu razaranju i političkoj i demografskoj stvarnosti podiže razinu manjinskih zahtjeva uz potpuno apstrahiranje agresijskih učinaka na grad i njegovu mladost. Moglo se pravno postupati, mogao se uvesti registar stanovništva i egzaktno dokazati popisna manipulacija s pretpostavkom prebivanja ili posrednog popisivanja, mogla se uvesti bescarinsku zonu, mogla se usmjeriti hrvatska iseljenička investicijska snaga prema Vukovaru, mogo se donijeti zakon o Vukovaru, mogla se osloboditi svaka investicija u Vukovar poreza na dobit, mogla se vukovarska mladost osloboditi poreza na dohodak, moglo se…, ali nije.
Važniji je opstanak na vlasti i partijsko skretanje, dok Hrvatska i dalje demografski nestaje, a hrvatska mladost odlazi. Vukovar nam ponovo šalje poruku; potrebno je zaustaviti nestanak i skretanja od istine kao i prije 28 godina tenkove. Kao počast onoj mladosti i njihovoj hrabrosti i kao zalog njihovih želja za slobodom slavonske ravnice i cijele Hrvatske.

Autor:dr.sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.