Hrvoje Jelavic/PIXSELL

OVO je uzrok opće stagnacije zemlje, nepovjerenja mladih, sve manjeg vjerovanja u izgledniju budućnost i pomanjkanja optimizma

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Jasno vidljiv prevladavajući interes paralelnog svijeta veliki trag ostavlja na hrvatsku populaciju i zemlju u cjelini, posebno na demografske strukture i procese, iako su sva, ali apsolutna sva pojašnjenja, tumačenja i uvjeravanja njihovog političkog koalicijskog postupanja, usmjerena na našu dobrobit i dobrobit naše djece u budućnosti…

Hrvatska se suvremena zbilja, velikoj većini hrvatske populacije izvan strogo selektiranog i kontroliranog mrežnog političkog sustava, doima poput paralelnog svijeta ostvarenih sustavnih („sistemskih”) želja na jednoj strani i izgubljenih iluzija na drugoj, s nepremostivim i sve izraženijim paralelizmom među njima. Potvrđivanje toga sa svakim je novim ispitivanjem javnosti sve izraženije, a nade se i vjerovanja polako i sigurno pretvaraju u stvarnost umjesto općeg dojma. Osjećaji se iluzije svijeta kojim smo okruženi, svakodnevno svode na politički pragmatizam partikularnih interesa koje bi trebali svi razumjeti bez imalo sumnje i opću nemoć dokazivanja objektivne stvarnosti koju u realnom svijetu velika većina doživljava i preživljava.

Stvoreni dualizam u hrvatskoj iluziji, zvanoj svakodnevnica, sve je više nalik često spominjanoj odvojenoj drugoj obali rijeke s brzacima i bez povezanosti mostovima, skelama, splavima i sličnim. Usprkos takvim prevladavajućim doživljajem spomenutog paralelizma, jasnim izražavanjima većinske populacije kroz upitnike o njemu i racionalnim pokušajima ukazivanja na njegovu štetnost za hrvatsku budućnost, svakim nas novim danom preplavi političko-diplomatska retorika s dodatnim usmjeravanjima u iluziju ili paralelni svijet, složen samo prema njihovim mjerilima, potrebama i programiranim interesima.

Podcjenjivanje većinske populacije

Podređenost takvom političkom sustavu smatra se vrlinom pogodnom za svaki oblik nagrađivanja, dok je sve ili uglavnom sve izvan njega marginalnost, na koju se ne treba osvrtati ili koju treba, kad se pojavi u intenzivnijem i svrhovitijem obliku (svrhovitijem za hrvatsku populaciju), svim načinima pokazivati, prokazivati i zaustavljati. Upravo to svih ovih dana čini politička interesna koalicijska udruženost, načinom, retorikom i pojašnjenjima koja nedvojbeno ostavljaju dojam poigravanja i svjesnog podcjenjivanja većinske populacije ili njezinog većinskog mišljenja, a poneki put i njezine (naše) elementarne pameti. Jasno vidljiv prevladavajući interes paralelnog svijeta veliki trag ostavlja na hrvatsku populaciju i zemlju u cjelini, posebno na demografske strukture i procese, iako su sva, ali apsolutna sva pojašnjenja, tumačenja i uvjeravanja njihovog političkog koalicijskog postupanja, usmjerena na našu dobrobit i dobrobit naše djece u budućnosti.

Održavajući sustav takvih paralelnih vrijednosti nagrađivanjem, a ne političkim idealizmom, obrazovanjem i altruizmom, iracionalnost prema Hrvatskoj, poprima novi obrazac više nalik svjesnom i planskom političkom i svakom drugom destruiranju, nego nespretnom i sebičnom  materijalnom i financijskom političkom pragmatizmu. Negativne su refleksije na sve djelatnosti i temeljne državne sustave izravne, ali i na ukupnu hrvatsku populaciju u zemlji i iseljeništvu, razdvajanu po svim linijama i pravcima, kako se ne bi stvarao drukčiji obrazac i koncept države u čijem bi planiranju, razvoju i upravljanju, sudjelovao ukupni potencijal hrvatske populacije rasute svijetom.

Doživljaj paralelnog svijeta u hrvatskoj suvremenoj zbilji moguće je osjetiti svuda oko nas, a njegova je prisutnost i vidljivost, vjerojatno, i najveći razlog opće stagnacije zemlje, nepovjerenja mladih u njegov nestanak, sve manjeg vjerovanja u izgledniju budućnost, jednostavnijeg donošenja odluka o odlasku i pomanjkanja optimizma koji nam se stalno nameće, umjesto vlastitim postupcima razumijevanja, pokazuje. Kad se uz sve to, paralelni svijet pozicijske privilegiranosti, sastavlja i slaže po mediokritetskim mjerilima, postupanjima i podaničkim sklonostima, opća slika razdvajanja hrvatskog društva poprima gotovo determinacijsku uvjetovanost. Pogled prema drugoj strani, ili prema dolje u takvom svijetu paralela, iskrivljenih prostora, pomaknutih osjećaja, nedefinirane identitetske pripadnosti, nedostatka odgovornosti i frazeološke funkcionalnosti vrlo često izgleda poput prijezira. Moguće je to, naravno, i promijeniti, unatoč svoj uspostavljenoj političkoj i financijskoj stranačkoj/partijskoj kontroli, kad bi se barem ponekad oslobodila sebičnost, pojačala hrabrost i pojavila želja za razumijevanjem drugih. Već sada, s dovoljno dostojanstva prema sebi i drugima, potrebnog za napuštanje apsolutne poslušnosti i selektirane prosječnosti. Bez puno buke i osobnih i stranačkih posljedica, ali s puno velike koristi za Hrvatsku i njezinu odlazeću mladost. Samo treba malo promisliti i upustiti se u postupanje sukladno ukupnim hrvatskim interesima.




Uzdizanje prosječnosti koju generira politički izbor

1. Potpunu suprotnost hrvatskom destrukcijskom političkom paralelizmu postavlja ovih dana pred očima cijelog svijeta hrvatska nogometna velesila u Rusiji, pokazujući jasno i bez ikakvih sumnji, obrazac uspješne, kriterijski selektirane, zajedničke, vrijednosne i svima potrebne Hrvatske. Sklad, koji pritom nastaje i silina optimizma i pozitivnih emocija, podižu vjerovanja i energiju do razine okvira u kojem su moguća i najveća dostignuća. Nogometna reprezentacija i hrvatski posvuda rasuti puk, obrazac su djelovanja zasnovanog na identitetskim mjerilima, povjerenju, logičnom izboru, pokazivanju emocija i osjećaju pripadnosti. Hrvatska nogometna reprezentacija, kao izbor cijele hrvatske populacije u zemlji i iseljeništvu, kao obrazac kojeg je moguće slijediti i u drugim djelatnostima u interesu hrvatske budućnosti, kao primjer funkcioniranja s najboljima koje ukupna hrvatska populacija ima i kao način brisanja politički nametnutog paralelnog svijeta. Hrvatska koja može, usprkos čvrstom političkom zagrljaju, kojeg mlada, talentirana, obrazovana i populacija željna promjena napušta, vraćajući već pomalo izgubljeni identitet u zemljama svog odlaska upravo kroz velike stvari koje čine nogometni majstori.

2. Izbor prosječnosti koja pokriva i prekriva gotovo cijeli politički paralelni sustav među glavnim je faktorima i razlozima njegovog očuvanja, javne retoričke obrane, društvene, obrazovne  i akademske razlikovnosti i negiranja ukupnih društvenih i prostornih vrijednosti.  Uprava ta negacija i izostanak objektivnog vrednovanja u svim djelatnostima, a pogotovo u javnim, uzdiže prosječnost i poništava intelektualnu, voljnu i svaku sličnu posebnost. Odgovornost je, pritom,  trenutne politički složene koalicijske interesne idile, najveća, najvažniji je to faktor napuštanja Hrvatske i razlog postojanja paralelnog svijeta u našoj svijesti i hrvatskoj stvarnosti. Uzdizanje prosječnosti koju generira politički izbor jasno je uočljiv već i među srednjoškolcima, pa ne iznenađuju stavovi i onih najboljih među njima i nagrađenih oskarom znanja, o obrazovnom sustavu koji koči posebne u odnosu na prosječne. Prosječne i istodobno bezrezervno i bezidejno poslušne, kojima su promjene i novi obrasci razvojnog funkcioniranja u ukupnom hrvatskom interesu – put u svemir. Propusnost političkog sustava za ostale, praktički niti ne postoji, pa zato i nije moguće zabilježiti ili barem samo čuti unutar njega, stav prevladavajuće populacije izvan njihovog paralelno formiranog svijeta.




3. Nemoć prosječnosti u razrješavanju problema svijeta koji nije njihov političko-diplomatski i nemoć u načinu odlučivanju u interesu zadržavanja osnovnog dostojanstva ostale populacije, vidljiv je gotovo svakodnevno i zapravo se vrlo jednostavno prenosi na nezadovoljstvo, nepovjerenje, potrebu za promjenama i odluku o odlasku iz Hrvatske. Gotovo bismo ju mogli definirati kao planski obrazac usmjeravanja izvan zemlje drukčijih, nezadovoljnih i neprilagođenih njihovom upravljačkom svijetu, čije kriterije mogu prihvatiti i zadovoljiti samo priučeni prepoznavanju i prihvaćanju osrednjosti, diplomatske poslušnosti i političke isključive pripadnosti. Moguće je izdvojiti puno primjera, ali bi  po signifikantnosti, mogao izdvojiti naše predstavnice na nekom od brojnih europskih skupova i njihove šutnje, pognete glave i spuštenog pogleda prilikom eksplicitnog vrijeđanja Hrvatske. Umjesto obrane dostojanstva zemlje koju predstavljaš, vidjeli smo pritajenost i nemoć osobnog trenutnog reagiranja primjerenog diplomatskom ustupanju, u osnovnoj namjeri – neizricanja stava dok ne dobiješ naputke. Uvijek se to događa u uvjetima primarne obrane vlastite pozicije i nedostatka osjećaja za ukupno dostojanstvo, kad pripadaš paralelnom svijetu i kad su prilikom izbora na poziciju, važnije privatne relacije od jasnih kriterija lojalnosti zemlji koju predstavljaš.

4. Poigravanje s demografskim nestankom Hrvatske, najdrastičniji je primjer paralelizma i podijeljenih svjetova, neprihvaćanja realnosti i neuvažavanja znanstvenih upozorenja koji traje i traje s potpuno neizvjesnim početkom postupanja.  Suvremeni su događaji malo toga promijenili, javni izričaji još i manje, a izvršni akteri  miljama su daleko od potrebnog razumijevanja problematike, kao temelja donošenja  odluka, postupanja i postavljanja revitalizacijskih modela toliko potrebnih Hrvatskoj i svim njezinim djelatnostima i sustavima. Razumljivo je još takvo postupanje u dijelu opozicijskih redova u kojima su prijedlozi razrješavanja demografske problematike na razini dosjetki, groteski i gotovo uvredljivih pošalica, zato jer su i njihovi politički okviri anacionalni. Razumljivo je to i kod svih znanstvenika i javnih djelatnika, usputno usmjerenih na demografsku problematiku, koji imaju nešto važno za reći o problematici u svrhu vlastite javne neizostavnosti, a pogotovo kod onih kojima vlastita politička pripadnost, uskoća i anacionalna usmjerenost determiniraju postavljanje zakonitosti, inače neutemeljenih na istraživačkoj logici, razini uvjetovanosti i poznavanju problematike. Međutim, nije razumljivo na razini izvršne vlasti, čija bi nominalna briga trebala biti ukupna hrvatska populacija, njezin opstanak i njezin razvojni nastavak. Pogotovo kad im je to bila posebno važna problematika u programima, predizbornim i izbornim nastupima i na svim stranačkim skupovima, klauzurama i sličnim, kako bi diplomatski rekli – summitima. Znajući sve i postupajući po osobnim nahođenjima mimo stručnih analiza i preporuka, jasno i javno potvrđujete kako vam je opstanak i obnova hrvatske populacije nevažna ili ju svjesno, planski ili po narudžbi – ne želite provoditi.  Bilo je to jasno od prvog dana pozicioniranjem ministarstva u okvir socijalne i obiteljske politike i imenovanjem ključne osobe za njezino provođenje iz političkih redova. Gotovo se podsmjehujući struci koja vam je stajala na usluzi. Kao, uostalom, i sada, pokrivajući samo formalnom nazočnošću, nedjelovanje.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.