fbpx
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

MALI ŠALABAHTER ZA VLADAJUĆE Pet neospornih činjenica o demografskom nestanku

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Nesmiljena politička borba za hrvatski tron i kontrolu gotovo svih hrvatskih materijalnih i civilizacijskih vrijednosti i ukupnog povijesnog nasljeđa odvija se svom žestinom pred primirenom i silnim krizama opterećenom hrvatskom biračkom i ostalom mlađom populacijom, i to praktički na svim novovalnim izborima nakon širenja političko-diplomatskih obzora ulaskom u europski vrijednosni okvir. Pozicijske se omiljene i osobno izdašno naplative europske vrijednosti u tom okviru šire hrvatskim političkim i javnim prostorom poput okupacijske sile i pri tom se širenju posebno ne biraju ustaljene vrijednosti i osobnosti temeljene na identitetu, obrazovanosti, doprinosu u prošlim teškim ratnim i razvojnim vremenima, iskustvu, minulom radu, postignućima izvan političkih vrednovanja, osobnosti, hrabrosti racionalnog izričaja, postupanju mimo samo osobnog interesa, uvažavanja izvan političkog okruženja i mnogo još drugih obilježja, ljudskih postupanja i vrednota koje obični puk razumije, prihvaća, želi i nastoji izborima dobiti.

Programiranost izbora i njihova tehnička dohvatljivost stranačkom/partijskom vojskom mogu u današnjoj Hrvatskoj primiriti i pokoriti sve prethodno navedene razdvajajuće izborne i još brojne druge nasljedne suprotnosti između vladajuće privilegiranosti i biračkih prevladavajućih očekivanja. Ponavlja se isti obrazac od izbora do izbora, bili oni nacionalni, europski, predsjednički ili lokalni, a formalna je promjena, ili bolje reći izmjena vladanja nad Hrvatskom kao stranačko/partijskom svojinom, uvijek posljedica prethodno pokazanih velikih slabosti vladanja. Kako bi uopće dokazana politička prosječnost u predizbornoj ponudi i prethodnom vladanju mogla dohvatiti ili izborima povratiti pozicije, kad ne bi bilo velikog nakupljenog nezadovoljstva i primarnosti micanja s vlasti razigrane vladajuće ekipe. Njihova je razigranost postala pravilo postupanja i zapravo je pojmovno ublažavanje sebičnih potreba materijalnih i financijskih zbrinjavanja, interesnih udruživanja i pridruživanja, isključivih biranja i postavljanja i političkog doživljavanja vladanja Hrvatskom kao političkom svojinom ili izbornim plijenom na koji polažu pravo izborenom većinom ili trgovinskim dogovaranjem.

Primirivanje potreba

Programiranost nije samo obilježje izbornih utakmica s pristranim sucima, nego se ona naročito očituje u postizbornom postupanju i vladanju svojinom uz obilatu pomoć ili izvršnu nemoć pozicijske i selektivne osrednjosti postavljane i birane samo po osnovnim kriterijima: osobne dojmljivosti, dovoljne prosječnosti, potpune podanosti, izražene bezličnosti, formalne prihvatljivosti i imunosti na sve negativnosti pripadajućeg političkog okruženja. Gotovo nemogućom misijom u takvom obrascu vladanja nad Hrvatskom izgledaju pomaci prema primjenjivanju istih vrijednosnih kategorija unutar vladajućih redova, kakve se negiraju izvan njih kod drugih. Hrvatska u programiranom vladanju, primirivanju njezinih potreba, pacifikaciji njezinih nezadovoljstava i vlasničkom svojatanju gotovo i ne može čuti glas razuma iznutra: Čekajte malo, ljudi, kamo mi to idemo?

Demografsko je starenje i nestajanje hrvatske populacije u takvim političkim okolnostima, s prioritetima opstanka i nastavka vladanja nad svojinom samo usputno, a sljedbenici ga iznutra ni ne mogu otvarati i podizati na potrebnu operativnu razinu jer za to nisu ni postavljani. Uloga im je samo amortizacija znanstvenog javnog ukazivanja i pokazivanje izvršne političke djelotvornosti, postojanosti i pravovaljanosti, dok je sve ostalo na što ukazuje znanost remećenje njihova mira i zamišljaja važnosti unutar postavljenog obrasca.




Odnos je prema demografskim negativnostima koje su svom silinom zahvatile Hrvatsku u osnovi osobni doživljaj s političkog vrha, jer danas gotovo i nema znanosti koja bi osporavala važnost demografske problematike u svim segmentima hrvatskog društva i prostora i praktički u svim djelatnostima u njima. Ipak, priznavanja jasno vidljivih negativnosti i važnosti problematike, ali i svjesni odmaci od ustaljenih političkih tumačenja demografskih destrukcija koje sustižu Hrvatsku sa svakim novim službenim podatkom, gotovo i nisu mogući iznutra jer je osobni stav s početka vladanja bio prema svemu samo formalan, usputan i po svemu najveća politička pogreška koja se ne smije u iluziji vladanja priznati.

Plansko potiskivanje

Nastavak gledamo u formi svjesnog i planskog potiskivanja demografskog nestanka i potpunoj šutnji o, htjeli to vladajući priznati ili ne, najvećem problemu suvremene Hrvatske. Pritom im nije bitan ni njihov programski predizborni zapis ni često izgovarana fraza o najvažnijoj problematici ni sva moguća znanstvena upozoravanja kako vrijeme prolazi niti svi mogući sadržaji u, za izbore napisanim i pripremljenim programima, niti krizna ubrzavanja demografskih negativnosti, posebno prirodnog nestanka na godišnjoj razini većoj od 20.000 osoba. Ništa ne može poremetiti njihovu nepokolebljivost u tumačenju i osobnom doživljaju vladanja svime, pa i demografskom problematikom, a naročito ne egzaktni službeni podaci i znanstveno utemeljene projekcije i uvjetovanosti.




Prethodne su predizborne utakmice po novim europskim vremenima i pravilima vidno izbjegavale demografske teme, nestanke, odlaske i praznine, a nastupajuća je lokalna gotovo potpuno lišena istih iz praktički svih političkih smjerova, iako su podaci za prošlu godinu, potpomognuti dodatno virusnom krizom, potvrdili najveće hrvatske demografske povijesne negativnosti. Prirodni pad stanovništva ili odlazak hrvatske populacije nikad nije bio na većoj razini, hrvatsko iseljeništvo nikad nije bilo udaljenije, smanjivanje broja školske djece nikad nije bilo veće, starenje ukupne hrvatske populacije podignuto je na prag izrazito duboke starosti i puno još toga (depopulacija, izumiranje i slično), ali nikad nije bio ni izraženiji politički odmak od “najvažnije problematike”. Inače vrlo često korišten i omiljen izričaj s političkog vrha, kad ničim drugim nije moguće opravdati vlastito političko nepoznavanje i nepriznavanje važnosti i težine iste, a pogotovo ne politički izbor upravljačke prosječnosti i samo formalno postupanje s rezultatima koji nisu dovoljni.

Prisjetiti se zato valja pjesmom neupitne trajnosti i vrijednosti porukom: “Bili smo bolji ratnih godina”, velikih majstora antologijskih poruka i ugođaja iz idiličnih vremena i vrijednosnih ratnih i poratnih ugođaja (Prljavo kazalište, Iz pjesme i albuma “Dani ponosa i slave”, Zagreb, 1998.).

Mali šalabahter

Programski se zapisi s postupanjima i rješenjima zaborave već u izbornoj noći, a nisu oslonac ni naknadno postavljenim izvršiteljima, u pravilu odmaknutima od demografske problematike svjetlosnim vremenskim  udaljenostima. Podsjetnik im zato uvijek može dobro doći za ponavljanje i proširivanje gradiva. Hrvatsku se demografsku stvarnost ne bi smjelo negirati ni s jedne političke pozicije, a kad i postoji planski ili slučajni (zbog nesposobnosti i neukosti) odmak od nje, učestalost je ponavljanja i javnog prezentiranja demografske složenosti stručna i znanstvena obaveza.




1. Depopulacija ili smanjivanje ukupnog stanovništva u Hrvatskoj neprekidno traje već od popisa stanovništva 1991. godine (4,784.265 stanovnika) pa do danas. Posljednja je službena procjena ukupnog stanovništva RH Državnog zavoda za statistiku za 2019. godinu 4,065.253 stanovnika, a danas bi ona, zbog velike virusne krize i prirodnog pada, u 2020. od gotovo 21.000 osoba bila još poraznija. Službenim procjenama treba oduzeti fiktivno popisivanje stanovništva u popisu iz 2011. godine i službeno neodjavljivanje iseljenih nakon ulaska u Europsku uniju, pa bi se realnost stalnog stanovništva mogla spustiti i ispod 3,8 milijuna stalnih stanovnika. Gotovo 1 milijun stanovnika manje nego u popisu 1991. godine i nisu razlozi vezani samo za agresiju na RH niti samo za ratno i poslijeratno napuštanje Hrvatske.

2. Prirodni pad stanovništva (više umrlih nego rođenih) gotovo neprekidno traje od 1991. godine kao nastavak trenda smanjivanja rodnosti i povećanja smrtnosti (izuzetak su samo dvije godine; 1996. i 1997.). Ratna su vremena samo ubrzala proces, a ulaskom u EU prirodni je pad stanovništva porastao za više od 50%. Nakon 2001. godine Hrvatska je samo prirodnim putem izgubila više od 236.000 osoba, a posljednjih šest godina godišnji je prosječni nestanak oko 16.000 osoba, s dosegnutim maksimumom prošle, 2020., na razini od čak 20.721 osobe!

3. Trend smanjivanja rodnosti i povećanja smrtnosti konstanta je s godišnjim oscilacijama, koje pri usporavanju trenda posluže priučenima na pozicijama kao potvrda njihove uspješnosti. Godišnja je rodnost 1997. bila 55.501 osoba, a 2020. 35.956, dok smrtnost već trideset godina nije manja u rasponu od 50.000 do 55.000 osoba godišnje.

4. Starenje je ukupne hrvatske populacije također konstantan proces u promatranih 30 godina kao depopulacija, prirodni pad stanovništva, smanjenje rodnosti, povećanje smrtnosti… Prema standardnoj demografskoj tipizaciji dobnog sastava stanovništva, hrvatska je populacija u tipu duboka starost (šesti od sedam ukupno tipova u negativnoj gradaciji) s trendom prema sedmom i najgorem mogućem tipu – izrazito duboka starost.

5. Smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola, iseljavanja, praznina izvangradskih prostora, posljedične uvjetovanosti, nestabilnost temeljnih državnih sustava, ugrožavanje nacionalne sigurnosti, mogući imigracijski pritisci prema praznom prostoru i još niz drugih uvjetovanosti demografskim negativnostima vjerojatno je prevelika složenost koja opterećuje proklamiranu mirnoću i poželjnost vladanja Hrvatskom.

Razvoj i opstanak

Rješenja? Nalaze se programima s kojima se i izlazi na izbore i nisu ih pisali politički podobnici. Potrebno je samo razumjeti, željeti i prihvatiti svoj izbor kao djelatnost u funkciji razvoja i opstanka Hrvatske.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.