VUKOVARSKI ‘TRAG U BESKRAJU’: Mladi Jastreb sve je rekao državnom vrhu: To se već dugo nije dogodilo!
LIGA PRVAKA TAŠTINE I PATETIKE Potvrda pučanske izoliranosti i velike udaljenosti od hrvatske pučke stvarnosti
Ushit domaće nasljedne upravljačko-partijske i političko-diplomatske pučanske nomenklature preplavio je Zagreb i cijelu Hrvatsku poput uzdignute morske razine uslijed otapanja arktičkog leda zbog klimatskih promjena. Velika su zadovoljstva priredili sebi i svojoj važnosti, vjerujući kako su osobnom impresijom uspjeli uvjeriti europske veličine s još većim usađenim europskim vrijednostima u pravovjernost i ustrajnost na planski zacrtanom putu s kojeg nema skretanja. Kao nekad. Hrabri borci antipopulističkog pokreta otpora zbrinuti na sigurnim pozicijama na tragu su ili nasljeđu prethodnog sustava kojeg nikad nisu mogli osuditi i štićeni iz zemlje i zraka hrvatskim sigurnosnim snagama. Podsjetili su sve nas ovih zagrebačkih dana na već zaboravljene obrasce, pa i pjesme u kojima se plačnim izričajem i napjevom kune u pravovjernost i ispravnost pučanskog antipopulističkog puta (“…mi ti se kunemo da sa tvog puta ne skrenemo”).
Ideološko prosipanje političko-diplomatskih fraza u nasljednoj dosljednosti malo toga ostavlja puku u svakodnevnici (populaciji, žiteljstvu, stanovništvu…), uz istovremeno zadržavanje, učvršćivanje i podizanje njihove pučansko upravljačko-pozicijske materijalne, financijske i svake druge privilegiranosti. Potpomognute još dodatno s hrvatskom udivljenošću dolazećim europskim vrijednostima i vjerovanju kako će nakon ove zagrebačke predstave ostati zapamćeni u hrvatskoj i europskoj povijesti. Oni s izgovorom o svemu u prvom licu jednine, samozvani hrvatski i europski pučani kojima su isti taj puk na koji se uvijek pozivaju, nastavno osoblje, umirovljenici, blokirani, ovršeni, iseljeni, društveno degradirani po puno osnova i svi hrvatski svakodnevni problemi nasuprot njihovim povijesnim ulogama samo retorička podloga političkog djelovanja.
Pučanska formalna atribucija zaogrnula je nevjerojatne političke i ideološke različitosti protiv svih tražitelja razvojnih promjena za ukupni puk, svih osobnosti koje žele uređeno društvo za sve, protiv svih koji ne prihvaćaju njihovu apsolutističku privilegiranost i protiv svih mislećih izvan posložene i čvrsto postavljene vladajuće matrice. Demokracija europskih vrijednosti koju se mora policijom čuvati, braniti i izolirati od pučanskog okruženja i njihove znatiželje dobrodošla je u Zagreb kao podsjetnik na obrasce kakve obični puk ne želi više ni gledati, a kamo li u njima sudjelovati. Nedostajao je samo Vučić, pučanin po uvjerenju, postupanju i uvažavanju drugih i drugačijih. Običnog, jednostavnog, očekivanog, puku primjerenog i svima u realnom svijetu prihvatljivog i poželjnog ponašanja gotovo i nije bilo pa je u općem blještavilu i dokazivanju osobne važnosti poput svjetla djelovala normalnost Sebastiana Kurza.
Jedna mantra
Došli smo u Zagreb pomoći Hrvatskoj i hrvatskom narodu i pokazati i potvrditi razumijevanje za njegovu (vašu) borbu s povijesnim nepravdama, s demografskim i gospodarskim izazovima i s razvojnim potrebama koje osiguravaju izvjesni budućnost mladosti koja ostaje i slično nezamisliv je pučanski izričaj zagrebačkoj i hrvatskoj dobrodošlici. Nema toga ni u pozivima s hrvatske strane pa su se pučanske ili pučke zagrebačke svečanosti svele na apologiju vladanja zemljom pri europskom dnu, koja polako i sigurno stari, svakodnevno nestaje i zaboravlja svoje stvaratelje, stvarne branitelje, iseljene, obrazovane, misleće i sve one kojima je nacionalni razvojni interes primaran.
Politički pučani visoko izdignuti iznad svojeg puka u zadovoljstvu svog vladanja u njegovo ime i nad njime, zagrebačkim druženjem samo su potvrdili stare nasljedne obrasce, pozicijsku homogenost i silnu potrebu ni manje ni više nego borbe protiv apsolutno svih koji ne misle kao oni ili koji iskazuju nezadovoljstvo njihovim pučkim vladanjem. Svi ti ostali su populisti, nerazumni avanturisti i “antisistemski” izopćenici, a oni su pak pravovjerni, nedodirljivi i nezamjenjivi na svojim izdašno privilegiranim pozicijama izvorni pučani.
Zato izričaj s vrha o gostujućoj ligi prvaka u Zagrebu koju nije bilo puku moguće izravno gledati niti mu je bio dozvoljen dolazak blizu stadiona zvuče kao isključiva pohvala vlastitoj potrebi dokazivanja, a ovaj drugi o zapamćenosti i povijesnoj ulozi zatvorenog događanja samo je potvrda pučanske izoliranosti i velike udaljenosti od hrvatske pučke stvarnosti. Nevjerojatno je kako na tako velikom formalnom i izbornom političkom skupu nije bilo nimalo osjećaja odgovornosti i razumijevanja za hrvatsku pučku problematiku ili npr. bilo kakvog oblika intelektualnog propitkivanja i nezadovoljstva s dosad učinjenim ili provedenim ili ne daj, bože, krivo odlučenim i usmjerenim. Ništa, čista apologija, jednoumna homogenost, jedan izbor, jedna mantra i jedno zadovoljstvo. Političko-diplomatski ushit privilegiranosti u hrvatskoj je tmurnoj jesenskoj svakodnevici konačni pokazatelj terminalne faze odvojenosti od hrvatske realnosti i pučkih potreba, koju nikakvi političko-diplomatski izričaji i pozicijska druženja ne mogu ublažiti.
Borbeni redovi
Opća atmosfera osobnih važnosti i povijesnih uloga nije ni mogla rezultirati izbornom demokracijom niti programskom utakmicom za izbor boljega, ako već nije u takvoj atmosferi moguć izbor najboljeg, već isključivim izborom jednog, jedinog, prethodno dogovorenog, nezamjenjivog i po osobnom priznanju birokratskog kandidata. Kao potvrda europskih vrijednosti, demokratskih načela, političke uređenosti, diplomatske karijerističke logike i sistemskog obrasca vladanja.
Nije tome davno, prije samo dvije i pol godine, nevjerojatno je zazvučalo kako se tada službena Poljska usprotivila izboru istog tog zagrebačkog Tuska ponovo na čelo Europskog vijeća, jer je kao Poljak nelojalan prema vlastitoj zemlji. Zvuči irealno, ali odnekud poznato u sadašnjem vremenu vladanja Hrvatskom.
“Poljska premijerka Beata Szydlo izjavila je u četvrtak da neće prihvatiti zaključke Europskog vijeća, zbog ponovnog izbora Donalda Tuska za predsjednika Europskog vijeća, bez čega summit ‘nije relevantan’. Poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski rekao je pak da je reizbor Tuska znak je da je Europska unija izložena diktatu Berlina…
Šef stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslaw Kaczynski optužio je Tuska da je nelojalan prema vlastitoj zemlji i pohvalio je veliku hrabrost premijerke koja je branila poljske interese i koja se ‘znala svima suprotstaviti’. Kaczynski je rekao da je razočaran stajalištem mađarskog premijera Viktora Orbana koji je podržao Tuska.” (tportal.hr, 9. 3. 2017.).
Isti je to Tusk koji u Zagrebu revolucionarno najavljuje napuštanje birokratskog statusa i prelazak na čelo borbenih odreda protiv populista, biva aklamacijom i s ushitom hrvatskih i ostalih pučana izabran za predsjednika Europske pučke stranke uz opće odobravanje i zadovoljstvo i koji usput najavljuje isključenje iz obitelji nepoćudnih. Istih onih koji su ga prihvaćali u prethodnom izboru kad su čak i vodeći ljudi njegove zemlje bili protiv njegova ustoličenja. Birokratski iskorak i otklon za primjer europskoj i hrvatskoj mladosti razumijevanja demokracije i političkog i diplomatskog djelovanja.
“‘Na jednoj su strani stranke neodgovornog populizma, a na drugoj naša stranka odgovorne popularnosti’, rekao je Tusk izaslanicima iz četrdesetak zemalja. Nakon pet godina dosta mi je biti glavni europski birokrat. Ja sam spreman za borbu, nadam se da ste spremni i vi’, dodao je Tusk, kojemu krajem studenoga prestaje mandat u Bruxellesu.
‘Nećemo vrijednosti poput građanskih sloboda, vladavine prava i pristojnog javnog ponašanja žrtvovati na oltar sigurnosti i reda, jer za to nema potrebe’, dodao je. ‘Oni koji to ne mogu prihvatiti, de facto se isključuju iz obitelji’, rekao je Tusk, očito misleći na stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana koju je EPP u ožujku suspendirao zbog kršenja demokratskih standarda u zemlji” (net.hr, 20. 11. 2019.).
Pozornica patetike
Nakon ovakvih predstava uvijek u zraku ostaje nejasnoća pa tko su te osobe koje smišljaju i pišu javno izgovoreni sadržaj za pozornicom i u kojima ozbiljnost držanja i sadržajna praznina ostaju u svemirskom raskoraku. Razina je podcjenjivanja običnog puka pritom nevjerojatna, dok se praznina pročitanog potpuno uklapa u dvoransku atmosferu i opće poimanje političko-diplomatske samoljubivosti.
“Nema sumnje što je to europski način života. Nikada nećemo dopustiti nacionalistima i populistima, koji žele izazvati podjele i uništiti EU, da nam uzmu naš europski načina života”, izjavila je Von der Leyen na kongresu Europske pučke stranke.
“Ti ćeš pomoći da se uhvatimo ukoštac s jednim od najvećih izazova, kako osigurati blagostanje građana u doba kada imamo sve starije stanovništvo. Ti ćeš ljude staviti u samo srce Europe”, poručila je von der Leyen Šuici.
“Stratešku prazninu, vakuum stvoren zbog neizvjesne euroatlantske budućnosti i sporog provođenja potrebnih reformi, postupno popunjavaju treće strane koje možda imaju drugačije planove za ovaj dio našeg kontinenta. Praznina koja nastaje zbog nesigurnosti te presporih reformi koriste se kako bi treće strane ispunile tu prazninu a nisu nužno dobronamjerne”, rekla je (direktno.hr, 20. 11. 2019.). Ono što nam danas najviše treba su liderstvo i vizija’, poručila je Grabar Kitarović (Maxportal, 20. 11. 2019.).
Borba protiv drugih (nacionalista, populista i ostalih), zaštita njihova europskog načina života i vladanja, ne dopuštanje promjena jer one razjedinjuju i sveopći poziv na liderstvo i viziju, koju naravno imaju samo oni uzdignuti pučani iznad puka, u atmosferi općeg zadovoljstva, međusobnog klanjanja i izgubljene realnosti podigla je samoljubivu patetičnost na razinu osobne pogubljenosti u stvarnosti. I nakon svega postavljati pitanje o nužnosti promjena postaje izlišno. One su nužne, kao povratak u stvarnost.
ZADNJE VIJESTI
VLADAJUĆI SU PREGAZILI PREDIZBORNA OBEĆANJA: Važnije je ostati na vlasti, makar i s partnerima kojima demografski opstanak nije ni u primisli
LAŽNA SPOZNAJA NAŠE VLASTI DA ZEMLJU ČINE LJUDI: Svi su naoko zabrinuti, a školske učionice zjape prazne i zatvaraju se
ZAŠTO NITKO JOŠ NIJE UPALIO ALARM? Prirodni pad populacije u prvih pet mjeseci ove godine najveći je u hrvatskoj povijesti