Kandidati ulaze u predsjedničku utrku bez ikakve znanstvene logike i pravila

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Gotovo 20 godina hrvatskom javnom političkom scenom dominiraju izričaji i postupci utemeljeni uglavnom na političkom osjećaju, osobnoj poziciji, apologetskom okruženju, nasljednom ideološkom nastavku, pojedinačnom ili grupnom interesu, podaničkom izboru okruženja, misaonoj i obrazovnoj osrednjosti, stranačko/partijskoj selektivnosti i uopće na poznatim obrascima stranačkog pokoravanja i prizemljivanja ukupne hrvatske populacije. Razdoblje je to potpunog stranačko/partijskog preuzimanja upravljanja Hrvatskom, formiranja izvršne državne vlasti sa stranačko/partijskim kadrovima i postavljanja isključivo političkih vlada uglavnom u funkciji ostanka na vlasti i nastavka vladanja. Put kojim su pritom usmjeravali Hrvatsku gotovo im i nije bio bitan, dok su bilo kakve promjene nabolje samo najavljivane političko-diplomatskom retorikom u nekom dolazećem vremenu. Naročito je to bilo vidljivo u predizbornim razdobljima.

Ponajprije se tu misli na upravljački vrh, dok veliki dio istog tog političkog i diplomatskog sustava doživljava sve iz neposredne blizine i svjedoči s istom nemoći selekciji osrednjih kadrova s uvijek istim pitanjima sebi i drugima. Zar to upravlja Hrvatskom i kako je uopće moguće očekivati postupanja u nacionalnom razvojnom interesu i interesu cijele hrvatske populacije s kadrovima čija je isključivost usmjerena samo vlastitom opstanku i nastavku vladanja? Borbu za nastavak takvog vladanja Hrvatskom gledamo upravo i ovih predizbornih dana s niti malo promijenjenim obrascima i bez imalo osjećaja kako su Hrvatskoj potrebne stvarne promjene i oslanjanje na zakonitosti potvrđene istraživanjem, predviđanjem, spoznajnim dosegom, obrazovnim pretpostavkama i znanstvenim pristupom.

Bez obzira na sve okolnosti, ulaženje u izbornu utrku po starim obrascima i s političkim kadrovima nulte selekcijske razine unutar stranke, kojima su nabrojene pretpostavke usputne i valjda inercijom dolaze same po sebi sa stranačkom pozicijom, potvrđuje odmak od hrvatske realnosti, podcjenjivanje potreba za promjenama, negaciju potvrđenih istraživačkih zakonitosti i uvjetovanosti društvenih, prostornih i gospodarskih zbivanja na promjenu stavova i u konačnici odmak od logičnog pristupa izborima. Političkim osjećajem protiv znanstvenih zakonitosti zapravo je jasna i nedvosmislena potvrda nemoći budućeg usmjeravanja Hrvatske, vladanja u općem interesu i posebno potvrda suženih mogućnosti izbora suradničkog okruženja. Put je to prema dolje ili kako pjesma velikih Čipsa kaže „Na putu prema dole”.

Izborne zakonitosti

Izbori više nisu samo stranačka tehnička provedba ovisna o ustroju, izravna refleksija članske brojnosti, anketna usmjeravanja po potrebi, hijerarhijska mobilizacija s vrha, piarovska usklađivanja neučinjenog i obećanog, a nisu ni derivacija političkog osjećaja, već razumijevanje potrebe za promjenama, vjerovanje u snagu i mogućnost tih promjena, prihvaćanje novog pristupa, usmjeravanje na temeljnu problematiku suvremene Hrvatske, postavljanje u okruženje ljudskog potencijala sa širinom, stručnošću, čvrstinom, neupitnim vrijednostima i snagom provođenja, uvažavanje nezadovoljstva…i u konačnici izbori bi trebali biti potvrda prevladavajućih potreba hrvatske populacije.

Neupitna složenost i uvjetovanost navedenog i povlačenje povezanosti prema biračkoj i glasačkoj populaciji te povezanosti niza parametara među sobom sa statističkim vremenskim serijama i bazama podataka, pretpostavlja znanja i spoznaje s kojima se testiranje, projiciranje, modeliranje i u krajnjem slučaju prognoziranje izbornih rezultata podiže iz političkih osjećaja na razinu znanstvenih dosega. Povezanost se i uvjetovanost izbornih parametara više ne procjenjuje politički, već računski, grafički i projekcijski pa su demografski, birački i glasački potencijali i rezultirajuća vjerojatnost ozbiljan istraživački predmet, dok su istovremeno odstupanja u prognoziranju konačnih rezultata minimalna i granična.

Sukladno stručno-znanstvenom pristupu i pokazateljima uvjetovanosti i povezanosti korigiraju se po potrebi izbornih pobjeda i politička postupanja, istupanja, najavljivanja, ponašanja, usklađivanja, selektiranja, usmjeravanja, negiranja, programiranja i uopće predizborna djelovanja. Ne postoje slučajno znanstvene discipline na istraživačkoj i predavačkoj akademskoj studijskoj razini čiji su predmet istraživanja politički izbori, a neke su od njih npr. Geografija izbora i Demografija izbora. Znanstvene discipline etablirane već na vodećim svjetskim sveučilištima, dok su kod nas tek u začecima i prvi put uvrštene u program novog Studija demografije i hrvatskog iseljeništva u programskim okvirima Hrvatskih studija, doskora odlukom Senata Zagrebačkog sveučilišta i Fakultetu hrvatskih studija.

Opstanak na vlasti

Povezujući kompleks prostornih, društvenih i inih faktora s demografskim parametrima i ranijim izbornim izjašnjavanjima te predizbornim očekivanjima moguće je s jedne strane izbore usmjeravati, a s druge praktički s malim odstupanjima prognozirati. Međutim, bez obzira na razvijenost i brzinu znanstvene tehnologije i sposobnost matematičkog, statističkog i grafičkog modeliranja, ključne su uvijek misaone, spoznajne i intelektualne autorske pretpostavke u cjelini i sposobnost njihovog postavljanja. Takva sposobnost ne dolazi sama po sebi, nego je u pravilu rezultat duljžeg istraživačkog iskustva, akumulacije znanja i razvijanih misaonih sposobnosti i posebno sudjelovanja u pripremi, analizi i prognoziranju različitih izbora; od lokalnih, nacionalnih, europskih pa do predsjedničkih.

Sve navedeno i danas pred predsjedničke izbore u Hrvatskoj 22. prosinca ove godine (prvi krug) i 5. siječnja nastupajuće (drugi krug po potrebi), malo znači prema političkom osjećaju, poziciji u stranci, osobnim kvalifikacijama pojedinaca, izboru suradnika po političkim željama i slično unutar vladajućih krugova. Kao da je Hrvatska u gospodarskom i demokratskom europskom vrhu pa joj nisu potrebne promjene, razvojne koncepcije zasnovane na zakonitostima, sposobni i odgovorni nositelji vlasti, nacionalni strateški pristupi i postavljanje novog koncepta države s uključivanjem ukupne hrvatske populacije gospodarskom i političkom emigracijom rasute diljem svijeta. Opstanak na vlasti ili produžetak vladanja nad Hrvatskom bez izlaska iz postojećih političkih, provedbenih i kadrovskih okvira potvrda je iluzija vladanja, osobnih otklona od realnosti i u osnovi male brige za hrvatsku budućnost, a naročito demografsku. Zbog takvog se pristupa iznenada i pojavio kandidat izvan njihovog kontroliranog političkog dosega, kao odraz potrebe izlaska iz kontrolirane upravljačke matrice i potrebe promjena kakve hrvatska biračka i posebno glasačka populacija izvan stranačkih/partijskih vojski dugo očekuje.

Izborne pretpostavke

Bez obzira na političku sebičnost i silnu želju nastavka vladanja Hrvatskom, moglo se očekivati prihvaćanje elementarnih i opće poznatih izbornih zakonitosti i na njima postavljanje izbornog sastava i taktike izborne utakmice. Međutim, nije se dogodilo zbog izravnih postavljanja osobnih osjećaja, stavova i uvjerenja u nepobjedivost i nepogrešivost u temelje izbornog postupanja. Naravno ne same kandidatkinje.

Opća je zakonitost na izborima za drugi mandat gubitak glasačke populacije u odnosu na prethodne izbore u rasponu 10-20%. Naravno ima i izuzetaka, no oni su vezani za povoljnost opće situacije u zemlji i razinu osobnog i društvenog standarda. Hrvatska nije ni blizu toga i jasno je kako se sukladno tome trebaju unijeti inovacije za novi mandat po puno osnova; programskoj, kadrovskoj, stručnoj, znanstvenoj, vizualnoj, promidžbenoj i inoj. Ostanak na starim političkim uvjeravanjima, obećavanjima i iracionalnim porukama trasira jasan put prema dolje.

Iskustva iz prethodnih predsjedničkih izbora uvijek su dragocjena, a pogotovo iskustva ljudi profiliranih na političkim izbornim pobjedama i sasvim druge razine i dimenzije znanja, sposobnosti i idealizma. Njihovim ekspresnim udaljavanjem u vladajućem mandatu i isključivanjem iz nove utakmice apsolutna je negacija osobnih i društvenih vrijednosnih kategorija. Klasični je to oblik političkog preuzimanja bez imalo zahvale stvarnim nositeljima pobjede. Gdje je danas prva najbliža operativna navala s prošlih pobjedničkih predsjedničkih izbora: Jadranka Jureško Kero, Drago Veselčić, Branka Panić, Ivica Mlinarević pa snimateljska i režiserska ekipa Ivan Salaj, Stanko Herceg i Jurica Šimunković pa još mnogi drugi zanemareni. Tko danas u izvanrednoj situaciji ima snagu promijeniti čelne ljude izbornih stožera po terenu? Glavni tajnik?

Kome uopće služe istraživanja javnog mijenja, npr. o nepopularnosti vodećih političkih osoba, po kojima je vezivanje u izborima s najnepopularnijom osobom na nacionalnoj razini strateška i taktička pogreška? Sasvim je druga priča vezana za osobe koje dobivaju lijevom rukom lokalne izbore, iako to ne znači istu kauzalnost na nacionalnoj razini. Hijerarhijska je politička razina članova izbornog stožera unutar stranačkih okvira zanemariva za takve izričaje, a hrabrost praktički nepostojeća.

Izravne poruke

Izborne ankete već dulje vrijeme pokazuju jednu nevjerojatnu signifikantnost. Naime, jedan kandidat (M. Škoro), u drugom krugu dobiva oba druga uglavnom u svim anketama, iako po istima nije vodeći. Nije li onda logičan i njegov ulazak u drugi krug ako ga uopće bude? Izostanak bilo kakve reakcije u pristupu izbornog stožera na tu signifikantnost i vodstvo u izjašnjavanju na vodećim portalima za istu osobu znak je amaterizma i pozicijske nemoći. Kao da je jedini mjerodavni za sve i jedini prema kojem se mjeri važnost, izjašnjavanje i potvrđivanje predsjednik. Bilo je kakav otklon praktički nemoguć i zato nimalo ne čudi rast protivljenja i potrebe za promjenama s približavanjem izbora.

Slogani, poruke, programska načela i slično trebaju biti izravni, neupitni i pogađati izazove i rješenja za većinsku populaciju, a ne nastavak političke dosade i stranačkih navika. Snaga, razumljivost, uvjerljivost, racionalnost, lucidnost, opuštenost, razumijevanje hrvatske stvarnosti i želja za promjenom poput su novog vala. Poput buđenja.

„Istina je među riffa dva…

Sjedamo u kombi krećemo
Nema predaje ne skrećemo
Konačno dosanjali smo san

Zajahali opet novi dan” (Buđenje, Između riffa dva).

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.