Izumiranje je ublažena retorika: Evo što se zaista događa s Hrvatskom

Pitanje svih pitanje postaje – tko će koga podržati na izborima i kako si osigurati nastavak vladanja, a u tom ekvilibriju čelnim se ljudima u Hrvatskoj, čak i popravlja demografska situacija, ublažava iseljavanje, raste rodnost i slično. Nastavak je ponavljanje njihova izričaja na nižim razinama i uskoro će sva znanstvena istraživanja biti nevažna i jednostavno će se podvući pod – lažne vijesti

Potpuno neobavezno u sjedećim pozicijama predsjedničkih salona s policama ispunjenim knjigama u pozadini i uglavnom sklonim novinarima koji odrađuju dogovorene uredničke zadatke, provode se intervjui puno važniji za dojam moći, nego za dojam i snagu misli i postupanja. Sasvim je to drukčije izgledalo u kampanjama kad se nastojala dohvatiti pozicija ovako prezentirane moći

Ni u jednom odgovoru i niti s jedne vodeće političke razine nema ništa o glavnim razlozima napuštanja Hrvatske. Bijeg od političkog sustava kojeg predstavljaju i svih negativnosti – postao je glavni razlog odlaska, potvrđuju nova istraživanja javnog mnijenja, a pojašnjenja za javnost kojima ublažavaju svoju odgovornost neka nazovu primjereno. Mladost koja je napustila Hrvatsku, to ionako ne zanima…

Razina iseljavanja u zadnjih 10 godina iznosila je oko 310.000 osoba. Uz ukupni prirodni pad, gubitak stanovništva Hrvatske iznosio je nevjerojatnih 424.000 osoba! Pritom je službena registracija iseljavanja (DZS) iznosila 202.393 osobe. Depopulacija, iseljavanje, izumiranje, demografski nestanak i slične kategorije, zapravo, su ublažena retorika stvarnog stanja u kojem politički vrh ne vidi niti malo svoje odgovornosti…

Europska politička salonska uhodanost, nebitna učinkovitost, pozicijsko-materijalna uzdignutost i diplomatska naviknutost na nedodirljivost, polako i sigurno prelaze u prevladavajući obrazac političkog i javnog postupanja, kojem se podređuju pravila, zakonske norme, kontrolni postupci, univerzalne vrijednosti pojedinaca i društava i općenito ključni problemi nacionalnih država i populacija. Nedodirljivost i potpuna upućenost u sve moguće djelatnosti i razvojne koncepcije samopostavljenih elitističkih europskih diplomatskih postrojbi, novi je oblik javne manipulacije podložnim biračkim i nedovoljno educiranim masama (kako ih od milja nazivaju izabrani), prikovanim na ulicu i s ugrađenim nezadovoljstvom i buntom kojim remete njihovu salonsku nirvanu nebitne učinkovitosti.

Populizam, a naročito anonimni populizam i uvrjedljivost uglavnom pisanog izričaja nepoznatog (ih) autora na javnoj mrežnoj sceni i totalno nerazumijevanje njihovog elitizma i posebno njihove posvećenosti sebi, postaje problem broj jedan europskog i hrvatskog političko-diplomatskoga društva. Problem koji remeti njihov unutrašnji mir do razine nakon koje se cijeli problem anonimnih izričaja nezadovoljstva treba zakonski normirati, odnosno jednostavno rečeno, zabraniti i sankcionirati kako bi se njima sačuvao unutrašnji mir, a vanjski nemir, kao rezultat njihovog djelovanja ostavio masama, populistima, narodu, pučanstvu, stanovništvu ili kako već zvali sav svijet izvan njihovog zamišljenog salonskog kruga punog razumijevanja i otvorene ljubavi prema zadivljenim pripadnicima.

Pomalo već postaju problematični i izbori kao temelj modernih država i demokracija i njihovo usklađivanje s primjerenijim načinima izbora pojedinaca velike osobnosti, čvrstine, stavova, stručnosti i posebno lojalnosti zemlji koju predstavljaju. Svi oblici referenduma kojima se nastoji doseći sklad potreban Hrvatskoj i kojima se nastoji izbore usmjeriti izravnom biranju, umjesto stranačkom, ili još gore isključivom izboru stranačkog predsjednika, već u samom startu treba zaustavljati, negirati, pa i u javnosti izrugivati. Legitimnost je postupanja u takvim oblicima političke utakmice i odgovornost prema biračima ponajmanji problem, a rješava se jednostavno postupcima izabranih podanika čija je lojalnost isključiva i osobna.

Poigravanje

Nemir s ulice i među biračkim masama, verbalna i pisana anonimna nezadovoljstva (koja istina često prelaze u osobne uvrede uslijed frustracije i nemoći) i prenošenje stavova koji uznemiravaju njihovu visost, treba zakonom zabraniti i apsolutno treba zaštititi njihovu nedodirljivost. Pritom je puno važnije sankcionirati izgovaranje, nego postupanje, puno važnije zaustavljati prigovaranje, nego lažno obećavanje, puno važnije usmjeravati djelovanje na zaštitu svog političkog i osobnog izbora, nego zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa i slično.

Poigravanje je s hrvatskom javnošću upravo ovih dana poprimilo obilježje njenog nevjerojatnog podcjenjivanja, a uplitanjem službi, institucija i pojedinaca s političkog vrha oko beznačajnog događaja, pokušava se amortizirati svako racionalno razmišljanje pojedinaca i pogotovo stručnih osoba izvan sustava upravljanja. Rezultat je takvog postupanja uvijek dodatna pojava nezadovoljstva, komentara i sadržaja koji po političkoj procjeni nisu primjereni, a onda kad ih svojim postupcima izazovete i ne možete prihvatiti, traži se rješenje u zakonskom sankcioniranju sukladno europskim direktivama koje su, zapravo, preporuke, ali po hrvatskom su tumačenju i te preporuke obavezne.

Razlučivanje lažnih vijesti od programiranih političkih vijesti kojima se negiraju lažna obećanja i naročito odstupanja od stranačkog programa ili još gore odstupanja od hrvatskih nacionalnih interesa, postaje prioritet izvršne vlasti bez obzira na sve demografske negativnosti koje su zadesile zemlju. Nevjerojatan otklon od hrvatskih ključnih, strateških i nacionalnih problema prema pogađanju osobnih taština i njihovoj institucijskoj formi, samo je još jedan dokaz u nizu vladajuće nedodirljivosti i puta koji je izabran u obrani recentnog obrasca vladanja Hrvatskom. Pitanje svih pitanja više to nije, već pitanje svih pitanje postaje – tko će koga podržati na izborima i kako si osigurati nastavak vladanja, a u tom ekvilibriju čelnim se ljudima u Hrvatskoj, čak i popravlja demografska situacija, ublažava iseljavanje, raste rodnost i slično. Apsolutno kriva javna ukazivanja, svjesna ili u nedostatku savjetničke hrabrosti svejedno, koja nikako ne mogu biti lažna, samo zato jer ih oni izgovaraju. Nastavak je ponavljanje njihova izričaja na nižim razinama i uskoro će sva znanstvena istraživanja biti nevažna i jednostavno će se podvući pod – lažne vijesti.

Usporedba, pak, težine lažnih vijesti sa svjesnim izborom osrednjih i poslušnih kadrova koje bi malo tko birao u stranci ili u biračkom tijelu, a koji generiraju sporost i neučinkovitost sustava iz kojih derivira najveći dio neprovjerenih i lažnih vijesti, opet elitizam svodi na populizam i predstavlja negaciju njihove nedodirljivosti. Svi se aspekti analize postupanja uvijek svode na usporedbu dva sve više udaljena svijeta i njihovih vrijednosnih sustava; nedodirljivi upravljački i nezadovoljni marginalizirani, koji odlazi u nepodnošljivoj lakoći zadržavanja prvog na vlasti.

Usporavanje

Pozicija koja se najviše voli i koja oslikava svu lakoću vladanja, prezentiranja i izgovaranja osobnih misli diplomatsko-političkog zatvorenog kruga koje ni na što ne obavezuju, a ne moraju čak biti istinite, poticajne niti slijediti stranački i nacionalni politički put. Potpuno neobavezno u sjedećim pozicijama predsjedničkih salona s policama ispunjenim knjigama u pozadini i uglavnom sklonim novinarima koji odrađuju dogovorene uredničke zadatke, provode se intervjui puno važniji za dojam moći, nego za dojam i snagu misli i postupanja. Sasvim je to drukčije izgledalo u kampanjama kad se nastojala dohvatiti pozicija ovako prezentirane moći i sasvim su drugi ljudi bili tada u okruženju, ljudi kojima su diplomatsko-politički saloni malo značili u odnosu na osobno dostojanstvo.

Usporavanju demografskog vala potrebna je fraza za lakše usklađivanje pozicijskog interesa, slična – puno činimo za demografski oporavak Hrvatske ili donijeli smo niz demografskih mjera ili izdvojili smo iz proračuna velika sredstva ili to nam je najvažniji politički zadatak ili… teško je više i nabrajati.

Primjerice – demografija, za koju držim da je izrazito kvalitetan projekt, kako sagledavanja trenutnog stanja, projekcija kretanja stanja u demografiji ukoliko ne poduzmemo odlučne i odgovarajuće mjere i prijedlog vrlo konkretnih mjera. Nakon toga smo održali sjednicu s Vladinim Vijećem za demografiju i složili smo se u niz činjenica i čimbenika. U ovom trenutku postoje naznake da se demografski val polako usporava, dakle, odlazak iz Hrvatske.

Samo djelić izdvojenih fraza o iseljavanju, ostanku, ekonomskim razlozima, mobilnosti, sastancima u vijeću za demografsku revitalizaciju, usklađivanju mišljenja, plaćama i sličnim temama, ali niti u jednom odgovoru nikad i ništa i niti s jedne vodeće političke razine o glavnim razlozima napuštanja Hrvatske – upravljačkim i političkim. Bijeg od političkog sustava kojeg predstavljaju i svih njegovih negativnosti, kako god teško prihvatili, postao je glavni razlog odlaska, potvrđuju sva novija istraživanja javnog mijenja, a pojašnjenja za javnost kojima ublažavaju svoju odgovornost neka nazovu primjereno. Mladost koja je napustila Hrvatsku to ionako ne zanima. Mali prilog vijestima i izgovorenim frazama:

Tab. 1. Promjena broja učenika osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj i Gradu Zagrebu u razdoblju 2007. do 2017. godine

_____________________________

Broj učenika Godina Osnovne škole Srednje škole Ukupno

___________________________

Grad Zagreb 2007/2008. 61.736 39.098 100.834

2017/2018. 59.756 36.350 96.106

Razlika A 2007/2017 – 1 980 – 2 748 – 4 728

R % – 3,2 -7,0 – 4,7

___________________________

Hrvatska 2007/2008. 376.100 184.974 561.074

2017/2018. 317.541 161.111 478.652

Razlika A 2007/2017. – 58 559 -23 863 -82 422

R % – 15,6 – 12,9 – 14,7

Izvor: Izvor: Priopćenje 8.1.3., 8.1.2., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2018., 2008.

Smanjivanje

• Samo je u 10 godina u razdoblju 2007.-2017. broj učenika osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj smanjen za nevjerojatnih 82.422 učenika ili za 2747 razreda, ako se računa prosječno 30 učenika po razredu, a čak za 3297 razreda, ako se računa prosječno 25 učenika u razredu!

• Relativno je smanjenje broja učenika u Hrvatskoj u promatranom razdoblju 14,7%, dok je istodobno smanjenje razreda u najpovoljnijoj varijanti u rasponu od -10,7 do — 12,9% (godine 2007./2008. ukupno je bilo 25.655 razreda).

• Detaljnija analiza dobnih skupina, specifičnih stopa mortaliteta i smanjivanja rodnosti u 10 godina potvrđuje kako je očekivano smanjenje broja učenika po tim parametrima najviše do 15.000, pa se razlika do 82.422 učenika pripisuje iseljavanju. Dakle, objektivna je procjena kako je Hrvatsku u promatranih 10 godina napustilo 67.422 učenika.

• Prema ranijim istraživanjma potvrđeno je kako učenici osnovnih i srednjih škola sudjeluju u vanjskim migracijama s udjelom od oko 22%, pa je moguće posredno procijeniti i potvrditi razinu iseljavanja iz Hrvatske u 10 godina. Ona je s velikom vjerojatnošću iznosila najmanje oko 310.000 osoba. Pridodamo li tomu ukupni prirodni pad stanovništva u tom razdoblju, od 114.079 osoba, ukupni je gubitak stanovništva Hrvatske iznosio nevjerojatnih 424.000 osoba!

Istodobno je službena registracija iseljavanja iz Hrvatske, Državnog zavoda za statistiku iznosila 202.393 osobe. Depopulacija, prirodni pad, iseljavanje, izumiranje, demografski nestanak i slične su kategorije, zapravo, ublažena retorika stvarnog stanja u kojem politički vrh ne vidi niti malo svoje odgovornosti.

Voditi zemlju u kojoj je već četvrtu godinu za redom oko 16.000 više umrlih nego rođenih godišnje (ukupno oko 64.000) i ne osjećati problem, stvarno ulazi u druge sfere. Nedodirljive za one koji odlaze…