fbpx
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

HRVATSKA JE U ČVRSTOM ZAGRLJAJU ANACIONALNOG POLITIČKOG DETERMINIZMA: Demografskim slomom razarajući učinci na hrvatsku budućnost su najizravniji, najbrži i najefikasniji

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Politička sveobuhvatnost ili politički totalitarizam u našim se modernim europskim i globalnim vremenima uglavnom pripisuju prošlim razdobljima najčešće vezanima uz Drugi svjetski rat, dok se ostali njegovi suvremeni pojavni oblici i oni iz drugih vremena prošlosti uglavnom podvode pod suvremenu nužnost ili povijesnu datost, neumitnost i slično.

Velikim se vojskovođama tako proglašavaju u obrazovnim povijesnim poučavanjima čak i oni koji su osvajanjem “tuđih” prostora razarali i pokoravali sve iza i ispred svojih vojski, a suvremena se interesna nametanja anacionalnih i društveno i prostorno neidentitetskih paradigmi proglašavaju širinom, modernizmom, razumijevanjem i slično.

Nebitno je pritom koliko se negativnih tragova ostavlja oko sebe nametanjem takvog uvjetno nazvanog modernizma, a još im je manje bitno kakva će budućnost biti izgledom, razvojem, uređenošću društva i posebno demografskom brojnošću i sastavom.

Povijesne bezvoljnosti

Povijesno razdoblje u kojem se prema budućnosti gleda mirnoćom neovisno o silini depopulacije, starenja stanovništva, izumiranja, smanjivanja rađanja, iseljavanja mladosti i općenito demografskog nestanka nacionalne, regionalne ili kontinentalne ukupne populacije nije drugačije moguće nazvati (s obzirom na povijesne primjere nestanka), nego dekadencijom (srozavanjem, nazadovanjem, gubitkom, opadanjem, rasulom i sličnim atribucijama). Isto vrijedi i za gospodarsko zaostajanje i nazadovanje, neuređenost društva, političku dominaciju nad svim drugim djelatnostima, stalno vraćanje u prošlost, političku selekciju po pripadnosti i podatnosti, neuvažavanje znanstvenih istraživanja i projiciranja, odmak od temeljnih identitetskih vrijednosti društva i prostora egzistiranja, političku nezamjenjivost, umišljenost i nasljednost, ideološka nametanja te svaki oblik političkog determinizma u kojem ljudska populacija i u njoj djeca nisu društvena i svaka druga primarnost.

Dekadencija se pak u modernim vremenima najjednostavnije brani nametanjem povijesnih stvarnih i planski postavljenih krivnji i apsolutnih pojedinačnih sloboda kao da uređenost društava u okruženju s drugima i njihovim identitetskim vrijednostima nema nikakvo značenje. Poseban su za to primjer suvremene migracije u kojima se politički, pa i udvornički znanstveno po potrebi negira osnovna zakonitost prostorne pokretljivosti stanovništva ili migracije – nužnost prihvaćanja vrijednosnog sustava novih imigracijskih sredina. Negiranje pojedinačnih osobnosti i misaonih i spoznajnih dosega te povijesnih i razvojnih identitetskih društvenih, prostornih i nacionalnih vrijednosti i njihovo supstituiranje imaginarnim globalnim postavkama i primarno interesima, siguran je put prema dekadenciji, a u slučaju malobrojnih populacija izvjesno i prema demografskom nestanku.

Primjer Hrvatske

Povijesne bezvoljnosti prema gore opisanim modalitetima jako su uočljive upravo u današnjoj Hrvatskoj i naročito su još dodatno potencirane anacionalnim političkim determinizmom, provođenim trgovinskim koalicijskim sklapanjem neovisno o demografskim, razvojnim i ostalim posljedicama za hrvatsko društvo i njegove identitetske vrijednosti te javnim djelovanjem nasljednih generacija zaustavljenih ideološki na zasadama jugoslavenskog komunističkog totalitarizma.

Takvim ga je, naime, proglasila Europska komisija i postavila u isti red s totalitarizmom vezanim uz Drugi svjetski rat, za koji se Hrvatska uvijek svjesno i planski optužuje. Postavljanje inverzije iskušani je obrazac primirivanja Hrvatske i zadržavanja na njoj vječne povijesne krivnje, neovisno o društvenim, političkim i ratnim zbivanjima početkom devedesetih prošlog stoljeća i neovisno o kvalifikacijama vojne agresije na Hrvatsku.

Recentnoj “koalicionoj” vladavini nad Hrvatskom, pa i oporbenoj pratnji na istim ili sličnim nasljednim ideološkim zasadama nimalo nije zasmetalo upozorenje UN-ovih stručnjaka kako se upravo Hrvatska nalazi u središtu demografski najugroženijeg područja u svijetu. Pozicijski gledano, može se to smatrati i uspjehom takve vladavine zato što se postiže mirnoćom, političkom frazeologijom, nasljednim povratkom na ideološke zasade te mogućnošću javnog usmjeravanja i ideološkog determiniranja isti ili još bolji rezultat od planskog s početka agresije.




Demografskim pražnjenjem hrvatskog državnog prostora prirodnim i migracijskim putem, silinom starenja ukupne hrvatske populacije i općenito demografskim slomom (pojam u demografskoj znanosti označava dosegnuti tip demografskog razvoja sa svim negativnim demografskim pokazateljima i trendovima), razarajući učinci na hrvatsku budućnost najizravniji su, najbrži i najefikasniji. Nisu čak potrebna nikakva dodatna objašnjavanja jer se sve provodi prema europskom modernom obrascu, u okviru nametnutih europskih normi i uz stalno uzdizanje povijesne hrvatske krivnje. Jednostavan obrazac koji uvijek pali, i to još uz sudjelovanje hrvatske izabrane vlasti (ne uzlazeći sad u način i tehniku njezina dohvata) i nevjerojatnu mirnoću i primirenost članstva formalno nacionalne stranke.

Anacionalno djelovanje

Neupućeni bi promatrač ili čitač hrvatske javne političke scene mogao jedino zaključiti kako su u hrvatskoj svakodnevno i na svim razinama na djelu antisemitizam, fašizam, ustaštvo, nacionalizam i praktički svi oblici nesnošljivosti prema drugima, drugačijima i svima onima koji Hrvatsku posjećuju iz turističkih, sportskih, gospodarskih, financijskih, akademskih i sličnih razloga. Zemlja prepuna mraka, neslobode, pritisaka, ugrožavanja, krivnje i drugo – svjetske ratne prošlosti u koju nitko ne dolazi, iz koje svi odlaze i koja nema prijatelja u modernom europskom svijetu prepunom europskih vrijednosti. Svakodnevna su bombardiranja iz anacionalnih redova protiv svih oblika hrvatskog identiteta, pri čemu se nedavna prošlost, teško stečena sloboda, ratna agresija, okupacija, stradavanja i sve što se događalo pri kraju 20. stoljeća gotovo i ne spominju.

Hrabrost primirenih u vrijeme agresije na Hrvatsku došla je iznenada do izražaja uz suglasje “koalicionog” trgovinskog partnerstva isključivo prema hrvatskoj identitetskoj strani, dok im ostala simbolika kojom je Hrvatska napadana i razarana ne smeta čak ni u potrebi pokazivanja i friziranja demokratske širine. Nebitni su pritom i pojmovi koji se upotrebljavaju u napadima i traženjima, nebitno je poznavanje njihova značenja, pokazivanje širine i razumijevanja (s obzirom na ugrađenu demokratičnost i nasljednost iz prošle sveobuhvatnosti; između Drugoga svjetskog rata i Domovinskog) niti je potrebna elementarna pamet, ali ni odgovornost prema sredini u kojoj se živi i djeluje. Nema tu terminološkog razlikovanja, bilo kakvog značenja nazivlja kojim se znanost koristi u označavanju vojnog napada na teritorij drugih, primijenjene simbolike pri napadu…, praktički ničeg što bi razlikovalo vojnog agresora na Hrvatsku i samu obranu.

Jedino je bitno je li se obrana koristila nekom simbolikom koju je moguće pripisati već ranijoj i posebno pogodnoj za nastavak vječne hrvatske krivnje za sve povijesne poraze u dohvatu hrvatskog teritorija i posebno istočne jadranske obale. Trebali su Hrvatska vojska i HOS kao njezin dio napadače dočekati sa svijećom u ruci i maslinovom grančicom i pjevati isključivo Lennonovu “Give Peace a Chance”. Osim toga, kako se u povijesnim znanstvenim radovima nazivaju politike i vojske koje se zažele teritorija drugih i krenu s namjerom osvajanja i pokoravanja prema njemu? I uostalom, kako nazvati jedinice i njihovu simboliku kojom se staje nasuprot u obranu vlastitog teritorija? Jednako? Samo uz privolu hrvatske trgovinske političke vladavine koja nema potrebe u očuvanju svog političkog opstanka razlikovati napad na Hrvatsku od obrane zemlje kojom politički upravljaš.




Razlikovanje sveobuhvatnosti

Razlikovanje sveobuhvatnosti ili totalitarizama primarno je nastojanje hrvatskog modernog europskog političkog aktivizma i nisu u pozadini promijenjeni principi nakon Europske rezolucije pod naslovom: “Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006.) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima”, već planska mogućnost jednostrane primjene prema Hrvatskoj pri političkom djelovanju. Nikad HOS ni njegove postrojbe, kao uostalom ni bilo koje druge hrvatske ratne obrambene, ne bi imale potrebu nakon rata pokazivati svoju ratnu simboliku kad bi im se odala primjerena počast u obrani napadnute zemlje i kad bi barem u jednoj jedinoj prilici vidjeli i osjetili kako se istim žarom odnosi prema simbolici napadača ili simbolici prijeratnog totalitarizma kojeg je jasno i bez ikakve dileme osudila ta toliko željena Europa.

Zašto se upravo sada to događa u zemlji ratnoj pobjednici, u kojoj se javnosti nameće povratak drugog totalitarizma iako je ovaj njihov osuđen navedenom rezolucijom, i zašto to čine primireni za agresije na Hrvatsku, pa čak i oni koji su nedvojbeno bili za nju? Zato što je došlo vrijeme postupanja prema Hrvatskoj, po procjeni u postojećim političkim okolnostima, u kojem se sva odgovornost ponovno treba prebaciti na jednu stranu, u kojem sva zbivanja u devedesetima treba prekriti onima iz četrdesetih i u kojem hrvatskoj mladosti koja generacijski dolazi kroz obrazovni sustav treba pokazivati prošlost s hrvatskom odgovornošću. Upućeniji bi to mirne duše nazvali djelovanjem ili ratom protiv hrvatskog identiteta drugačijim metodama i načinima, uz već ustaljenu i povijesno pokazanu političku šutnju s hrvatske strane.

Najveće su posljedice takve vladavine i takvog odnosa prema hrvatskoj prošlosti i hrvatskim vrijednostima u neuređenosti hrvatskog društva, prizemnim europskim razvojnim pozicijama, sve većoj udaljenosti hrvatskog iseljeništva, pražnjenju hrvatskih izvangradskih regija, a najviše u demografskom slomu vidljivom svakom razumnom osim “koalicionom” partnerstvu.

Poziv na civilizacijska pitanja pri političkim zahtjevima ili potrebnim znanjima različitog pisanja uvijek se koriste za zamatanje u celofan cvjetnog, mirisnog i skladnog “poklona”, iako bi za civilizacijska pitanja i znanja puno važnija bila stvarna istina o ratnim zbivanjima u Hrvatskoj. Npr., znanje o tome tko je i zašto napao i razarao Hrvatsku.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.