GRADOVI MORAJU POTAKNUTI DEMOGRAFIJU! U pitanju je opstanak zemlje

Autor: Stjepan Šterc/7dnevno

Demografska je problematika na primjeru odbijanja Strategije demografskog razvitka Grada Zagreba od 2019. do 2031. u Skupštini Grada Zagreba 23. 9. 2019. godine po ne znamo koji put potvrdila politički pristup trenutne vlasti na državnoj razini prema najvažnijoj problematici hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Koliko god se retoričkim uvjeravanjima i PR postupanjima trudili pokazati i dokazati ispravnost svojih odluka i postupaka, od samog je početka bilo jasno kako im je demografski opstanak Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini usputna briga. Vrijeme koje je uslijedilo svakim je novim korakom potvrđivalo usputnost, a privođenjem mandata zadnjoj godini bez ključnog dokumenta i isto takvih odluka, s ljudima u izvršnoj vlasti bez ozbiljnijeg bavljenja demografskom problematikom u analitičkom i projekcijskom smislu, dokazivalo je iracionalni pristup formiran po osobnom osjećaju i negaciji znanstvenih zakonitosti, stranačkog programskog okvira, nacionalnih potreba i stvarne brige za hrvatsku, izrazito ugroženu, demografsku budućnost.

Ništa nisu pomagala uvjeravanja gotovo sa svih strana i pogotovo ništa nisu značila praktički svakodnevna statistička službena pokazivanja demografskog nestanka Hrvatske i dokazivanja ugrožavanja tim nestankom osnovnih državnih sustava; od mirovinskog, preko zdravstvenog i obrazovnog pa do kulturnog i sustava radne snage. Hrvatska gubi svoj najvažniji potencijal i svoju najveću vrijednost, a sebičnom je uspostavljenom političkom sustavu dokazivanja moći vladanja strankom i državom važniji redoslijed i smjer donošenja dokumenata i njihova izvornost nego sadržajnost i nacionalna, regionalna i lokalna potrebnost.

Vojnicima stranke bez osobnosti i elementarne građanske hrabrosti nikad nisu dovoljna logička uvjeravanja i, neovisno o svojem obrazovnom, intelektualnom i duhovnom habitusu, uvijek su spremni na poslušnost, a da pritom ne osjećaju nimalo odgovornosti prema zemlji u kojoj bi budućnost trebali imati i oni koji dolaze. Partija je već navikla svoje pokorne sljedbenike usmjeravati odlukama s vrha, bez obzira na to imaju li te odluke smisao i temelj u racionalnom planiranju, stranačkom programskom sadržaju, znanstvenom dokazivanju, stvarnom stanju, objektivnim potrebama… ili su samo proizvod osobnog osjećaja, zabluda uskog okruženja i nikad do kraja razvijenog hrvatskog identiteta trenutno stolujućeg na političkom stranačkom/partijskom vrhu nasljednog društva, spremnog mirnog promatranja demografskog nestanka Hrvatske u zamjenu za vlastiti ostanak i, posebno, vlastiti nastavak u mirnim i sigurnim europskim diplomatskim salonima u kojima se nikad ne odlučuje. Pogotovo ne o hrvatskoj budućnosti.

Odluka s vrha

Uhodani je scenarij već bio dogovoren i pripremljen između koalicijskih pratitelja i sve je bilo spremno za prihvaćanje Strategije, ali onda stiže direktiva s vrha, kao otprilike europska direktiva koju hrvatski karijeristički diplomati uvijek shvate kao naredbu, a ne preporuku (direktiva: primarno smjernica, osim u partijskim uvjetima i uvjetima izravne podređenosti bez prava na promišljaj), a vojnici stranke bez osobnosti isključivo kao naredbu. Bez promišljanja, rasprave ili bilo kakvog smislenog obrazloženja, bez osjećaja za ostale, bez odgovornosti prema vremenima koja čekaju Hrvatsku s takvim izrazito negativnim demografskim trendovima, bez uvažavanja onoga što misli članstvo ili ostatak Hrvatske i slično, i s priklanjanjem anacionalnom skupštinskom dijelu kojemu je svaki oblik brige za hrvatsku budućnost imaginarni pojam u njihovoj regionalnoj ili svemirskoj prostornoj identifikaciji.

Mogli su barem biti protiv Strategije i pokazati stav ili najaviti kako će nacionalna biti bolja i s konačnim rješenjima za hrvatski demografski slom, temeljenima na stranačkom programu i istraživanju formalnih znanstvenika koji su im preostali i bili spremni javnom prikazivanju i pokrivanju političkih prosudbi u stilu: događa se to i drugima, problem je dugoročne prirode, otvorene su granice i sloboda je kretanja na tržištu radne snage bez naknade, europski modernizam protiv kojeg se ne može, demografska je problematika u svom silaznom javnom interesu, učinili smo dosad neviđen napredak (nitko ga, naime, ne vidi) i slično.

“Zašto je ‘pala’ Bandićeva strategija demografskog razvoja? Sve je već bilo dogovoreno, no onda je iz vrha HDZ-a došao naputak koji je sve promijenio”.

“Mislim da je to sve dio igre oko Milana Bandića vezano za GUP i državni proračun – komentirao je jedan HDZ-ovac, dodajući kako je čuo da je vodstvu stranke sporno i to što su strategiju radili poznati demografi Stjepan Šterc i Marin Strmota, koji u vrhu HDZ-a baš nisu omiljeni” (Jutarnji, Vijesti, 24. 10. 2019., R. Vuković).

Glasati suzdržano i ne očitovati se o Strategiji demografskog razvoja hrvatska je slika političkog djelovanja koje ostavlja malo vjerovanja u promjene toliko potrebne suvremenoj Hrvatskoj. Omiljenost ili ne u pogledu demografskog nestanka ili opstanka, oko kojeg inače ne bi trebalo biti apsolutno nikakvog političkog razlikovnog promišljanja jer je u pitanju budućnost ukupne hrvatske populacije, različite oko puno toga, potpuna je iracionalnost i nepotrebno političko poigravanje kao odraz krivih osobnih prosudbi već na samom početku vladanja.

Uostalom, svaki je dokument u kasnijoj fazi moguće popravljati, usklađivati, proširivati, korigirati i prilagođavati u skladu s pokazanim rezultatima, ali biti protiv njega ili se suzdržati po naputku, direktivi ili naredbi kako sugerira krajnji rezultat, novi je prilog mladima u formiranju stavova o uređenosti ili neuređenosti hrvatskog društva s kojim se svakodnevno susreću. Isto je tako svako odgađanje rješavanja demografskog nestanka Hrvatske izravno ubrzavanje negativnosti u nizu drugih djelatnosti, a čekanje lokalnih sredina na nacionalnu strategiju, program ili političku odlučnost teško nadoknadivo gubljenje vremena.

Besmislena lamentacija

“…jedini razlog zašto smo bili suzdržani oko Strategije demografskog razvoja Zagreba je to što je ona u koliziji s nacionalnom demografskom politikom.

Sporan nam je pojam roditelja-odgajatelja, jer djeca koja bi bila time obuhvaćena ne bi imala pravo na dječji vrtić, a politika Vlade zasniva se na gradnji i otvaranju novih vrtića te usklađivanju radnog vremena vrtića s radnim vremenom roditelja. Osim toga, roditelji-odgajatelji ne bi bili 15 godina na tržištu rada, pa je tu i problem njihova povratka”, rekao je Herman. Dalje, “nakon pažljive analize dokumenta i konzultacije sa stručnjacima, uočili smo sporne točke…

Zagreb kao najveći grad treba biti sukreator demografske politike, a ovom Strategijom iskače iz tračnica – rekao je Mislav Herman”  (Jutarnji, Vijesti, 24. 10. 2019., R. Vuković).

Kolizija s nacionalnom demografskom politikom? Kojom?

Politika Vlade zasniva se na gradnji i otvaranju novih vrtića i usklađivanju radnog vremena vrtića i roditelja! Otvaranje vrtića po Slavoniji? Rast investicija? Gospodarska aktivnost? Povezivanje s iseljeništvom? Usmjeravanje poreznog sustava? Decentralizacija upravljanja? …

Foto: Davor Pongracic / CROPIX

Roditelji-odgajatelji ne bi bili 15 godina na tržištu rada! Mogu li to isto biti s drugom djecom koja neće imati mjesta u vrtićima, uz uvjet porasta rodnosti? Mislite li na irsko, njemačko ili austrijsko tržište rada?

Nakon pažljive analize dokumenata i konzultacija sa stručnjacima uočili smo sporne točke! Kojim stručnjacima? Imate ih na popisu kao pokriće, iako neki od njih nisu u stanju izgovoriti ni tri (3) suvisle rečenice vezane uz hrvatsku budućnost, a kamoli održati javno predavanje.

Zagreb kao sukreator demografske politike? Točno, Zagreb je, kad to već nije htjela nacionalna razina, pokrenuo rješavanje demografskog opstanka bez imalo dilema i političkih otklona. Uostalom, ni brojne druge lokalne sredine nisu to mogle čekati i krenuli su sami, uvidjevši kako više nemaju vremena za čekanje na nacionalne odluke. Ovom prilikom valja spomenuti gradove, iako je u mnogim općinama i županijama pa i samom Gradu Zagrebu slično, i posebno ih treba sve apostrofirati, pohvaliti i navesti kao primjer (drugom prilikom).

“Demografija je ključni problem, doslovno pitanje opstanka hrvatskog društva i sustava, u našem izboru najboljih gradova fokus smo, uz gospodarstvo, usmjerili upravo na područja koja izravno utječu na kvalitetu života mladih obitelji – demografsku i obrazovnu politiku gradova. Finalisti u kategoriji malih gradova su Bakar, Novigrad, Pag, Pazin i Vis, među srednjim su to Kastav, Novi Marof, Poreč, Umag i Vrbovec, dok su nam finalisti u kategoriji velikih gradova Čakovec, Kaštela, Požega, Šibenik i Velika Gorica” (Gradonačelnik.hr, 4. 7. 2019.).

Jesu li skupštine navedenih gradova odbile demografsku politiku? Jesu li prema njima išle naredbe s vrha? Jesu li se konzultirali sa stručnjacima ili su u koliziji s izgradnjom vrtića kao temeljnim nacionalnim konceptom? Puno se pitanja može još postaviti koja neće imati odgovora s vrha.

Čekajući odluke

Vrijeme odlazi, a s njime i ljudi. Dok vi razmišljate, usklađujete, konzultirate se s vašim preostalim stručnjacima, slijedite bez razmišljanja vrh i zaustavljate vlak, u Hrvatskoj se nešto događa. Prirodno svake godine nestaje oko 16 000 osoba, za vašeg  trogodišnjeg mandata već je gotovo 50 000 osoba više umrlo nego što ih se rodilo. Svake je godine gotovo 9000 đaka manje u osnovnim školama, a za vašeg razmišljajućeg i konzultirajućeg mandata gotovo 30 000. Odlaske nismo ni spominjali dosad, a njih je, samo po službenoj statistici DZS-a, više od 120 000 osoba (ukupni je, dakle, nestanak u samo tri godine više od 170 000 osoba!). Prema statistikama zemalja useljavanja, odlazak je veći od 200 000, ukupno s prirodnim padom preko 250 000 osoba u tri vaše godine. Pomnožite to sa 5 ili 10 dok razmišljate, konzultirate se sa svojim preostalim stručnjacima i potvrđujete uspjehe. I negirajte sve što vam drugi govore. Negirajte čak i razboritost u svojim redovima i glasanje po savjesti Ivana Kujundžića. Hrabrost koju malo tko ima. Ostali? Kako kaže neponovljiva Doris, čekajući “brod za nabolje”. I poruka za kraj:

“Demografsko pitanje nije političko pitanje, nego pitanje opstanka zemlje”, M. Bandić.  (Jutarnji, Vijesti, 24. 10. 2019., R. Vuković).

Autor:Stjepan Šterc/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.