VUKOVARSKI ‘TRAG U BESKRAJU’: Mladi Jastreb sve je rekao državnom vrhu: To se već dugo nije dogodilo!
Drski političari besmisleno hodaju saborskim hodnicima jer nemaju političke odgovornosti
Koliko smo puta dosad čuli besmislena glasnogovornička opravdavanja sklapanja trgovinsko-političko-diplomatskog saveza za politički opstanak i nastavak kadrovskog
iracionalnog zbrinjavanja podanika bez imalo osjećaja za objektivnu stvarnost i druge oko sebe, u kojima nikad, ali baš nikad nije izgovorena niti jedna brižna riječ za hrvatsku budućnost, hrvatsku mladost i uopće za ukupnu hrvatsku populaciju rasutu poput sjemena zemaljskim prostorima? Koliko su samo puta izgovorene iste, niže u tekstu navedene, naručene rečenice kao potvrda njihova današnjeg jedinog smisla vladanja Hrvatskom – neprekidnog političkog trgovanja neovisno o izbornim rezultatima i ideološkoj različitosti, te potpunog otklona od prevladavajuće stvarnosti doživljavane u realnom svijetu?
Apsolutno ne postoji nikakav osjećaj odgovornosti, potrebe razvojnog usmjeravanja Hrvatske niti postoji imalo zabrinutosti unutar njihova zatvorenog, suženog svijeta
oslikanog šarenim bojama. Njihovo je zadovoljstvo svim postupcima, izabranim ljudima i koalicijskim dogovorima potpuno i remeti ga samo javnost koja to ne može razumjeti niti može dokučiti kako je uopće moguća tolika razina podaništva i pokornosti gotovo među svim osobama unutar njihove zatvorenosti te gotovo dogmatske posvećenosti zapravo jedinim ciljevima: zadržavanju na vlasti i pokazivanju odanosti formalno nadređenima. Odrađivanje cijelog trgovinskog mandata neovisno o rezultatima i, naravno, potreba i najava pobjede na novim izborima samo je očekivani nastavak iracionalnosti. Sve se podvodi pod interes Hrvatske i imaginarne europske stabilnosti, kako se slučajno ne bi pomislilo na njihovu osobnu, nasljednu ili neku drugu sličnu potrebu, stvarajući time zatvoreni krug interesa i stranačko/partijsku/glasačku programiranu vojsku bez emocija. Razumijevanje drugih pritom je gotovo nemoguća misija.
Hrvatska bez sustava
Utvrdili smo da je ova vladajuća većina stabilna i čvrsta u uvjerenju da ćemo mandat odraditi do kraja i pobijediti na idućim parlamentarnim izborima. Dogovoreno je da ubuduće sastanci koalicije do donošenja proračuna budu češći kako bismo se o nekim zakonskim projektima unutar koalicije na vrijeme dogovorili, kao i da definiramo stavove o pojedinim prijedlozima o kojima bismo vjerojatno već idući tjedan raspravljali. Držimo da oko svih najvažnijih Vladinih projekata postoji jedinstvo unutar vladajuće koalicije (Branko Bačić nakon neformalnog druženja, dogovaranja i zbijanja redova; 24sata, 25. 9.2019. godine).
Posvećenost mandatu i odrađivanju interesnih ciljeva s koalicijskim partnerima i potporom prebjega gotovo nikoga unutar zatvorenog kruga njihovih zadovoljstava nije zabrinula, kao ni prezir običnog puka prema vječnim besmislenim hodačima saborskim hodnicima bez imalo srama i elementarne društvene, pa i političko-diplomatske etike (ako takva u Hrvatskoj uopće postoji), koji još uz to s nevjerojatnom drskošću dociraju sa sigurnih pozicijskih i financijskih visina cijelom hrvatskom
narodu, podcjenjujući apsolutno sva njegova postignuća i potrebe.
Mogu to naravno jer Hrvatska nema izgrađen politički, izborni, stranačko-partijski i vrijednosni sustav u izvršnoj i uopće ukupnoj vlasti koji je u skladu s hrvatskim nacionalnim razvojnim konceptima. Postoji samo posveta mandatu, političkom vrhu i osobnim interesima pred kojom ili pod kojom se Hrvatska saginje, teško hoda i još teže diše. Demografsko je polako i sigurno nestajanje očekivana posljedica, a najava njezina horizontalnog rješavanja ni manje ni više nego s europskog
vrha, sublimat je političko-diplomatske praznine vladanja Hrvatskom. Ovladavanje strankom (partiju u ovom slučaju ne spominjemo)
bez osnovnih ideoloških i idealističkih prethodnih iskaza pripadnosti stranci i hrvatskom identitetu zasnovanom na osnovama stvaranja Hrvatske nakon oslobađanja od agresije, već je dulje vrijeme obrazac političkog djelovanja i zapravo dobitni način preuzimanja vlasti nad Hrvatskom. Obrazac je
jednostavan: pokaži diplomatsku uglađenost, salonske manire i obećaj pozicije pa će dovoljno nasljednih u stranci, uz uslužno novinarstvo nalik na stari zanat, pokrenuti mehanizme preuzimanja. Poput ponude na burzi.
Mirno promatranje
Najveći je problem ipak mirno promatranje iskrenog i običnog članstva ovakvog burzovnog preuzimanja i ideološkog glumatanja, onog koje još vjeruje u politički idealizam i hrvatsku budućnost. Iako se izgubljeno vrijeme ne može vratiti, u hrvatskim političkim okolnostima, u kojima prevladavaju rasutost i nemjerljive liderske mesijanske
taštine, temelji promjena, unatoč mnogim različitostima u promišljanju, ipak leže u idealističkom dijelu stranke. Najava juga sa sivilom, oblačnim nebom i s puno kiše tek je prijelazno razdoblje u očekivanju bure, koja neminovno donosi pravu stabilnost, sunčano razdoblje i ukupno smirivanje turbulentnog vremena u novom nadolazećem razdoblju. Opjevani dolazak juga u stihovima i muzičkom izričaju velikog dvojca (Guilano Đanić i Marijan Ban u pjesmi Jugo) i odlazak za dalekim morima (prostranstvima) bez pogleda nazad i uz zaborav naših (njihovih) zora nostalgično oslikava hrvatsku stvarnost modernih odlazaka koji tuku u lice i dušu Političko-diplomatskim vlasnicima i upravljačima današnje Hrvatske to je normalno, dok svakom drugom koji vidi, čuje i osjeća donosi nemir. Poput dolaska juga.
Jugo će, kažu, oni što vide
da ponovo krećem na put za nigdje.
Jugo se sprema, valovi dižu
pogledi njeni me više ne stižu.
Dalekim sad plovim morem,
zaboravljam naše zore
ostaje mi samo more
i vjetar sto tuče u lice i dušu…
Političko-diplomatska posvećenost mandatima sve to ni ne primjećuje, a svaki razgovor s posvećenicima ostavlja trag pelina i nevjerice do koje se razine može podići politička sebičnost, uskoća i zaslijepljenost pozicijom, mandatima, privilegijima i osobnom važnošću. Ukazivanja na tragove toga u hrvatskom društvu i prostoru osnovni je zadatak znanosti i općenito svjesne javnosti, a ponavljanje takvih i sličnih ukaza objektivna je potreba do promjene svijesti, postupanja i u konačnici obrasca vladanja Hrvatskom. Zašto lažu nam u lice? pitaju se pak drugi u nezaboravnomspotu i baladi glumačkih i pjevačkih velikana iz pratnje u istoimenoj pjesmi Miroslava Škore, oslikavajući umjetničkim izražajem hrvatsku stvarnost koju ne prihvaćaju (prihvaćamo) mirnoćom političko-diplomatskih salonsko uglađenih europejaca
s hrvatskim otklonom u sebi i oko sebe.
Kada moj brat kući svrati
iz daleka bijela svijeta
u oku mu sjena starca,
a tek mu je trideseta.
Mati uvijek svašta pita,
a on k’o da nešto krije.
Svaki put manje priča;
manje priča, više pije.
Odlazak i samo odlazak kao hrvatski usud o kojem pjevaju, pišu i na koji ukazuju svi koji osjećaju u sebi nemir, nezadovoljstvo i potrebu za promjenama na Brodu za nabolje kako nam pjeva velika Doris.
Sve mi riči tiho tonu
u vodu ladnu duboku,
di ponos moj već dugo vodi povorku…
Kasno razum diže ruku
na glupost već rasplamsalu.
I moji dvori prazni ostaju… " (Doris Dragović, Brod za nabolje).
Nemoguće promjene
Ništa izgovoreno i ispjevano u nostalgičnom osjećaju uz koji se stari, pije, nešto krije, manje priča, svašta pita i tiho tone uz prazne dvore čekajući podignutu ruku razuma protivrasplamsane iracionalnosti. Podizanje potrebe za razumom pjesmom i umjetnošću istina sporije mijenja svijest od revolucionarnog idealizma, ali zato ostavlja trajnost spoznaje o hrvatskoj stvarnosti i potrebnim promjenama nabolje.
Gotovo dvadeset godina traju politički pokušaji promjena stranačko/partijskog čvrsto postavljenog svijeta pozicijskih privilegija izvan njegova okvira i svi su se rasplinuli,
usprkos početnom zanosu, poput mekih i lakih latica na olujnom vjetru. Ustrojene opozicijske formacije po obrascu na vodeću stranku/partiju i zatvorene u okvirima i dometima liderskih ambicija nisu izdržale ni mali nalet privilegiranih i javnih pozicija koliko god one bile male i kratke i pretvorile se u parcijalne dijelove hrvatskog nacionalnog idealizma nalik razbijenom staklu. Europski su nedavni izbori jasna potvrda takvih pokušaja, a djelovanje glasačke populacije poput navijačkih skupina i u slučajevima nogometnog poraza na travnjaku potvrđuje kako u nekim anacionalnim primjerima političkog aktivizma nisu potrebni ni rezultati ni stručnost niti bilo kakvo ozbiljnije političko djelovanje u interesu ukupne hrvatske populacije.
Promjenu takve paradigme gotovo je nemoguće očekivati i zato je sve jasnije kako je ključ u promjenama unutar vodeće stranke i njezinu okretanju prema hrvatskom nacionalnom razvojnom smjeru s najboljima koje Hrvatska ima. Bura nakon juga postaje sve izvjesnija, kriteriji vrednovanja moraju se znati i zadatak je to svih koji su još, usprkos brojnim izazovima, zadržali u sebi i oko sebe idealizam utemeljen na principima i unutarnjoj snazi kojom je stvarana i oslobađana
Hrvatska. Vremena više nema ne želimo li propustiti Brod za nabolje.
ZADNJE VIJESTI
VLADAJUĆI SU PREGAZILI PREDIZBORNA OBEĆANJA: Važnije je ostati na vlasti, makar i s partnerima kojima demografski opstanak nije ni u primisli
LAŽNA SPOZNAJA NAŠE VLASTI DA ZEMLJU ČINE LJUDI: Svi su naoko zabrinuti, a školske učionice zjape prazne i zatvaraju se
ZAŠTO NITKO JOŠ NIJE UPALIO ALARM? Prirodni pad populacije u prvih pet mjeseci ove godine najveći je u hrvatskoj povijesti