Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

SPORTSKI POMAK IZ POLITIČKOG SIVILA: Usred nemirnih i nesigurnih vremena, pojavile su se iznenada i barem na trenutak vratile Hrvatskoj osmijeh

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Zatvaranje postaje sve više stvarnost našeg vremena pred virusnim nepoznanicama, nadolazećim nesigurnostima, društvenim paranojama, gospodarskim i financijskim neizvjesnostima, političkim slabostima, socijalnim razdvajanjima, izvršnim lutanjima, pojedinačnim zabludama, lošim namjerama, provedbenim kontrolama i ostalim programiranim neizvjesnostima. Zatvaranje kruga i odmak od osnovnih ljudskih vrijednosnih relacija i okvira pretvara svijet oko nas u prazan doživljaj sadašnjosti, u kojoj samo izvršni i pozicijski politički vrh ne vidi, ne osjeća niti prihvaća zabrinutost drugih oko sebe.

Pomak je iz realnog svijeta svakodnevice prepune neizvjesnosti u svoj vladajući nedodirljivi svemir hrvatska kruta zbilja puna europskog modernizma, inače prožetog vrijednostima i silnim dobrobitima koje samo paranoični populizam i njegovi svakodnevni virusni i ini strahovi ne mogu vidjeti ni osjetiti. Remećenje njihovih pogleda s visina prema dolje velikim nerazumijevanjem vladanja nad Hrvatskom pokazatelj je nezrelosti hrvatskog društva, nerazumijevanja europskih političko-diplomatskih dosega, nepoznavanja europskog načina djelovanja za opće dobro i općenito prenaglašavanja hrvatske tradicijske usmjerenosti prema nacionalnim civilizacijskim vrijednostima. Kako kažu demokratski ustoličeni sa svakim šestim glasom na posebno demokratskim izborima provedenim usred virusne krize i socijalnih strahova.

Zadovoljstvo vladanjem

Zato i postoji ovako trgovinski složena izvršna vladavina koja konačno mora Hrvatsku privesti na pravi europski put, na kojem nacionalni identitet i zanos ugrožavaju sve kojima su europski i regionalni prostorni okviri bili u prošlosti i jesu u sadašnjosti važniji od hrvatskih. Nema tu posebne mistike niti posebnih sumnji, Hrvatska se samo iz jednog prostornog okvira postavlja u drugi i polako i sigurno odmiče od nacionalnih tradicijskih i civilizacijskih vrijednosnih kategorija.

Zadovoljstvo vladanjem ne popušta ni u danima najveće smrtnosti ni ponovnim blokadama velikog broja svojih građana samo u jednom danu ni sa silnim protestima realnog sektora ni s brojnim odlascima mladih niti s demografskom pustoši diljem cijele Hrvatske. Niti išta u zemlji Hrvatskoj može tu silnu želju vladanja nad njom usmjeriti prema zajedništvu, poniznosti, uvažavanju ostalih izvanpozicijskih krugova i posebno prema odgovornosti za njezinu gospodarsku, demografsku, obrazovnu, znanstvenu, demokratsku i svaku drugu budućnost. Sve djeluje poput paralelnog svemira ili za realnije kao obrazac planske namjere pretvaranja Hrvatske u političko-diplomatski europski krug bez nacionalnih emocija, a neki bi autori naglasili i bez ljudskog osjećaja za strahove drugih.

Primjer prvi.

“Na dan kad je objavljeno da je umrlo 92 ljudi od koronavirusa…
Bez žaljenja, bez isprike, bez imalo empatije. To nije liderstvo.
Jer liderstvo je izražavanje žaljenja, pokazivanje osjećaja, razumijevanje za tuđu patnju, liderstvo je i isprika i priznavanje odgovornosti i traženje oprosta… Nitko zbog ovog kaosa nije podnio ostavku, nitko nije smijenjen, nitko nije snosio odgovornost… Nitko se nije ispričao, priznao pogrešku, izrazio žaljenje.” (Klauški, T., Bez žaljenja, bez isprike, bez imalo empatije. To nije liderstvo, 24sata, 16. 12. 2020.).




Primjer drugi.

“Ljuti se kad ga pitaju zašto u bolnicama nema tople vode. Ljuti ga kad ga se pita je li mu žao što je kasnio s mjerama koje su mogle spriječiti eksploziju broja oboljelih u studenome. Naljutilo ga je i pitanje osjeća li se odgovornim što je lažno tvrdio kako je pobijedio koronavirus, kao i pitanje osjeća li se osobno odgovornim zbog trenutačne situacije u Hrvatskoj, pa o presudi Tomislavu Sauchi na kojem je temeljio opstanak vlade, pa o… Ukratko, ljuti ga što nekom uopće pada na pamet postavljati mu pitanja koja bi mu mogla biti neugodna.” (Puljiz, H., POVRATAK LEDENOG BIROKRATA: Ljuti se na pitanja, bježi od odgovornosti, a sebi i ministrima diže plaću dok su poduzetnici na izdisaju, net.hr, 17. 12. 2020.).

Rukometna svjetlost




Promatrajući uspostavljeni politički sustav vladajućeg samozadovoljstva, površnom bi promatraču ili slučajnom prolazniku kroz Hrvatsku sve izgledalo kao vjerojatnost izgubljenog slučaja ili društvena pustoš bez mogućnosti skladnog uređivanja. Kad se ne bi iz takve neuređenosti, gospodarske prikovanosti na dno i opće nevjerice što se to događa s Hrvatskom, pojavile iznenada snaga, emocija, energija, talentiranost, nacionalna zanesenost, povezanost i osjećaj povjerenja, zadovoljstva i ponosa. Na radost hrvatskog puka i na nevjericu sveg izvanhrvatskog. Poput priče iz zamišljanog svijeta u nekoj drugoj dimenziji preslikane na platno, kao vječni umjetnički dokaz zatomljenog nacionalnog potencijala i njegovih povremenih pretvaranja u stvarnost pred svima.

Pojavila se iznenada usred nemirnih i nesigurnih vremena nalik na ljetna nebeska i hrvatska jadranska morska plavetnila koja donose smiraje, novu snagu i energiju i vraćaju smisao svakodnevici. Kad su zatvaranja već postala društveno siromaštvo, a vjerovanja u nove radosti pretvarana u molitve za povratkom izgubljenog mira, društvene uređenosti, nestalog dostojanstva, političkog razumijevanja, zaboravljenog altruizma, doživljaja drugih oko sebe i naših mogućnosti. Kad smo s vremenskim odmakom od nogometnog pokazivanja i dokazivanja nevjerojatne posebnosti u Rusiji, već pomalo pomislili kako su takva ponavljanja moguća samo u priči ili pjesmi – pojavile su se ONE. Sa snagom, emocijom, energijom, zajedništvom, nacionalnom zanesenošću, radnom odgovornošću i vjerovanjem. Kad to svima drugima u ovom jesenskom, društvenom, političkom, gospodarskom i virusnom sivilu nije bilo moguće ni zamisliti. Čak ni u slučajnim snovima ili zbrkanim mislima. I vratile Hrvatskoj barem na trenutak osmijeh, novu svjetlost, potvrdu o velikoj posebnosti i dokaz kako je s ljudskim, radnim, emocionalnim, odgovornim i voljnim pristupom zemlji koju predstavljaš moguće doseći i nedodirljivost, u pravilu uvijek predviđenu po puno osnova za jake i velike.

Uspjeh i korijeni

Neovisno o raspletu u završnici, rukometne su nam obične i jednostavne “kraljice šoka” u oba smjera ovih dana vratile zaboravljenu magiju i učinile nas svojim ponosnim suvremenicima, potvrđujući time ponovno nakon naših ranijih velikih sportskih faca kakva smo mi to zemlja kad se spoje rad, odgovornost, kriterijska izbornost iz ukupne hrvatske populacije i idealizam prema zemlji koju predstavljaš. Postajemo tada uvažavani i od najvećih, svjesni kako samo vrijednosni kriteriji dovode do uspjeha, uvjereni u vlastite mogućnosti, ponosni na svoju pripadnost i posvećeni svojim korijenima.

Ili kako kaže pjesma.

“Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti Božjeg lica slika
posijati gdje si nika
Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu” (Perković, M., Tamo gdje su moji korijeni, Zagreb, 2006.).

Uvijek ostaje isto pitanje bez odgovora. Kako je uopće moguć toliki raskorak između sportskih uspjeha i političkih neuspjeha, između vrijednosnih sportskih postignuća i interesnih političkih prisvajanja, između jedinstvenih emocija i političke podijeljenosti, između nacionalnih okupljanja i političkih razdvajanja, između dokazivanja vlastitih nacionalnih mogućnosti i političkih slabosti i na kraju između sportskih dosega vrha i političkog dna? Složenost je uvijek u osnovi moguće objasniti jednostavnim razlozima; uspjesi dolaze s radom, izborom, talentom, požrtvovnošću, zajedništvom, emocijama, snagom, vjerom i odnosom prema zemlji koju predstavljaš, a neuspjesi svemu suprotnom navedenom. Zemlju koju predstavljaš za doseg dna po puno kriterija i njezina populacija malo ti ili ništa ne znači prema potrebi osobnog dokazivanja političke moći i prikrivanja interesa. Nisu stoga neočekivane ni reakcije običnog puka u komentarima ispod političkih predstava o uspješnosti samohvalom s vrha.

Utopijski idealizam

“Demonstracija snage: Ova godina je pokazala da bez države tržišta i društva ne bi opstala” (Direktno.hr, 18. 12. 2020.). “Ova godina je po izvješću EUROSTAT-a pokazala: Hrvatska je po indeksu kupovne moći na samom začelju iza svih drugih država EU-a.
Ova godina je po izvješću EUROSTAT-a pokazala: Hrvatska je po BDP-u na samom začelju iza svih drugih država EU-a.
Ova godina je pokazala: Hrvatska je po povlačenju novca iz EU fondova na samom začelju iza svih drugih država EU-a.”

Ova godina je pokazala političku upletenost u brojne afere i njihov stalni rast, sve probleme zdravstvenog sustava, velike dugove drogerijama, stalni rast javnog duga itd., nastavlja čitatelj.

“Ova je godina pokazala: Hrvatska je primjenom strategije ukalkuliranog rizika u borbi suzbijanja virusne pandemije Covida-19 po udjelu broja zaraženih i umrlih uvjerljivo najgora.

Ovako bih mogao nabrajati sve do Tri kralja, a to s obzirom na prostor i opseg sveukupne problematike: egzodus, siromaštvo, ovrhe, gospodarstvo, investicije, agrar, itd. itd., apsolutno nema smisla.” (Maljković, M., Direktno.hr, 18.12.2020.).

Usporedba sportskih uspjeha i političke prosječnosti potvrđuje kako je sve moguće kad se napusti politička selekcija u svemu, kad se zajedništvo i zanos usmjere prema vrijednostima, kad se hrvatske razvojne potrebe postave ispred osobnih i grupnih interesa i konačno kad se pobjede nose “svojoj zemlji, svojem narodu”. Utopijski idealizam? Ne, nego jednostavno prihvaćanje smisla političkog djelovanja. Za koji se uvijek treba izboriti.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.