Razloge eskalacije nasilja treba nalaziti i u epidemiji indiferentnih roditelja

Autor: Zlatko Miliša

Percepcija sve većeg broja djece i mladih je kako je zabava bolja što su alkohol i droga dostupniji. Istraživači eskalacije nasilja nad i među mladima upozoravaju na poveznice nasilja, raznih opijata i suvremenih ovisnosti (o brzinama, klađenju, medijima, seksu, novcu, izgledu…).

Mladi su ogledalo odraslih, a problem je u tome što odrasli u tome “ogledalu“ ne žele vidjeti sebe. Mladi žive u društvu krize, koje oni nisu proizveli, društvu rizika, kojeg oni nisu proizveli, već upravo oni postaju žrtve društva krize i društva rizika.

Ove godine je u Hrvatskoj zabilježeno četiri puta više napada na maloljetnike i maloljetničke delikvencije. Maloljetničko nasilje je sve brutalnije. Ekspanzija (auto) destrukcije kod djece i mladih je poprimila razmjere epidemije, a osobito internetskog zlostavljanja- cyberbullinga. U porastu je i nasilje nad nastavnicima i roditeljima. Nadležne službe ne iznose statističke podatke o tom vidu nasilja. Osobito je u porastu nasilje nad djecom i maloljetnička delikvencija. Glede potonjeg, Vjesnik je prošlog tjedna objavio podatke iz MUP-a: u Požeško-slavonskoj županiji su ove godine, u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, ti oblici nasilja porasli za čak 200 posto, a u Zadarskoj 74 posto. Te vrste eskalacije nasilja zabilježene su i u Krapinsko-zagorskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Šibensko-kninskoj te Vukovarsko-srijemskoj županiji. Zlostavljači nad djecom su uglavnom roditelji, odnosno skrbnici, ili netko od rodbine. Prema izvješćima MUP-a, (prenosi Vjesnik), samo u Šibensko-kninskoj županiji u prvih šest mjeseci evidentirana su 82 kaznena djela djece i maloljetnika, a u cijeloj prošloj godini njih 191. U porastu su i kaznena djela silovanja djece, bludnih radnji, rodoskvrnuća, a osobito dječje pornografije na računalnim sustavima.

Osobito je zabrinjavajući trend da nasilje kod sve većeg dijela mladih postaje zabava i stil života. Kako? «Vidljivi» u školama postaju učenici koji su pod sankcijama. Oni postaju „face“ među vršnjacima. Nasilje postaje čin društvene inicijacije među vršnjacima. Maloljetni huligani sada kao zabavu uzimaju kamenovanje vozila. Trojica maloljetnika su u noći sa 23. na 24. siječnja 2011., na parkiralištu jednog hotela u Zadru, kamenovali hotelski autobus, a koncem kolovoza na autocesti su se „zaigrali“ kamenovanjem jurećih vozila. Onaj tko pogodi vozilo taj je „pobjednik“. U Njemačkoj ove godine, osobito u Hamburgu i Berlinu mladi huligani iz zabave pale skupocjena vozila. Percepcija sve većeg broja djece i mladih je kako je zabava bolja što su alkohol i droga dostupniji. Istraživači eskalacije nasilja nad i među mladima upozoravaju na poveznice nasilja, raznih opijata i suvremenih ovisnosti (o brzinama, klađenju, medijima, seksu, novcu, izgledu…).

Mediji kao promicatelji nasilja

Nije mi ni na kraj pameti da medije prozivam kao glavne promicatelje nasilja nad i među mladima. Ipak, oni su danas postali glavni čimbenik socijalizacije, potiskujući ulogu obitelji, Crkve, škole… Analizom svjetskih bestsellera, drama, reklama, (animiranih) filmova, serija, reality show programa, kao i listova za tinejdžere u knjizi Mladi i mediji (Miliša, Tolić i Vertovšek, Zagreb, 2009.) sa suradnicima ukazujem(o) na njihovu istu tematsku “opsjednutost” životom „slavnih“, seksualnošću, voajerstvom, dokoličarenjem i nasiljem. Ovdje ističem samo neke važne elemente, kao opomenu za odrasle, o ozbiljnosti i raširenosti problema. Roman pod nazivom „Ubojice s razglednice“ švedske spisateljice Lise Marklund i američkog pisca Jemsa Patersona je u 2010. godini zauzeo prvo mjesto svih svjetskih bestseler lista u SAD-u i Švedskoj. James Peterrson je kao pisac ušao u Ginnesovu knjigu rekorda s čak 31. prvim naslovom načitanijih romana. Glavni uraci su mu trileri čije su dominantne karakteristike nasilje i seks, (gdje čitateljima) podilazi najnižim strastima. Takvih primjera ima mnoštvo, a koje analiziram(o) u gore spomenutoj knjizi.

Sublimirane poruke iz reklama i animiranih filmova za djecu imaju snažnu poveznicu sa seksualnošću i nasiljem. G. Noble je analizirao dječje doživljavanje filma, s prizorima agresivnosti u crtićima. Ukazao je na opasnost poistovjećivanja djece predškolske dobi s agresivnim „herojima“ u crtićima, kada predškolac može internalizirati agresivno ponašanje (svog „junaka“). Istraživanja skupine autora iz Sveučilišta u Chicagu, Yaleu, Državnom uredu New Yorka za mentalnu higijenu pokazuju da su djeca koja gledaju više agresivnih animiranih filmova su agresivnija od svojih vršnjaka koja ne prate takve crtiće.

Facebook i blogovi postaju arene za napade, nasilje… Poznat je slučaj samoubojstva djevojčice u Londonu, koja nije mogla trpjeti svakodnevno omalovažavanje i verbalno zlostavljanje svojih “prijateljica” na facebooku. Na internetskom portalu je u listopadu 2010. (www. monitor. hr) prikazan prvi slučaj „online“ vješanja dvadesetjednogodišnjeg studenta u Švedskoj. Nekoliko njegovih (virtualnih) prijatelja je znalo za njegovu namjeru, no nije ništa učinilo kako bi spriječilo tragediju. Policija je zatvorila web stranicu tek nakon što su se pojavili morbidni komentari povodom tog čina. To je najmorbidniji primjer u kojem se suicid doživljava (u komentarima) kao zabava!




Popularnost na Internetu najlakše se stječe provokacijama (Getty Images). Istraživačka grupa Statistical Cybermetrics u svojim je istraživanjima došla do zaključka da djecu-korisnike Interneta u komentarima privlači sve ono što je negativno. Kako bi dokazali istinitost te tvrdnje, cybermetričari su se poslužili algoritmom simbolična naziva „analiza osjećaja”. Uz pomoć tog algoritma istraživači su nastojali odrediti emocionalni sadržaj u komentarima objavljenim na internetskom forumu BBC-a i stranici digg.com, piše New Scientist. Mladima se daju upute kako biti primijećen na Internetu: „Ako želiš dugo chatanje i komentiranje, ne započinji komentar s riječima poput „volim”, „sviđa mi se” … Ako želiš da ti se prijatelji na Facebooku ili „sljedbenici” na Twitteru aktiviraju, počni ih živcirati, provocirati i ljutiti“.

Dr. Elias Aboujaoude, psihijatar, u svojoj knjizi „Virtually You: Dangerous Powers of the E-Personality” (Virtualno Ti: Opasne moći E-Osobnosti), analizirao je utjecaj „online” ponašanja na stvarni život pojedinca. Zaključio je da anonimnost Interneta potiče loše ponašanje, jer potencira osjećaj da za neprimjereno ponašanje neće biti nikakvih sankcija. Djeca-mrzitelji se kriju iza internetske anonimnosti, šireći grupu koja maltretira nemoćne roditelje, nastavnike, a najčešće vršnjake. U medijima je 21. prosinca 2010. izašla vijest o facebook grupi „Tko je za da ubijemo učiteljicu?” koju su pokrenuli učenici 5. i 6. razreda jedne bjelovarske škole… Sve učestalije su pojave da djeca na Facebooku osnivaju grupe protiv učenika/ce koja nije/su „u trendu“ jer je pretil(a), „štreber(ica)“…. Djeca – zlostavljači misle da je to tek igra, kao i svaka druga. Zbog internetskog nasilja djeca su izgubila sigurnost doma, jer nemaju više mogućnost sakrivanja (od nasilnika) u obitelji.

Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece od medijskog nasilja u Zagrebu otkriva da je 18 posto djece bilo žrtva nekog oblika nasilja posredstvom Interneta, a čak 11 posto njih je za sebe navelo da su “internetski nasilnici”… Prema rezultatima istraživanja Sveučilišta u Valenciji, između 25 i 29 posto svih tinejdžera bilo je zlostavljano putem svojih mobilnih telefona ili Interneta – 24,6 posto tinejdžera je doživjelo nasilničko ponašanje putem mobilnog telefona, a 29 posto putem Interneta. Drugo istraživanje, provedeno u Valenciji 2009. godine u 11 srednjih škola, na uzorku od 2.101 tinejdžera u dobi od 11 do 17 godina, pokazuje da je 17,4 posto ispitanika bilo zlostavljano putem svog mobilnog telefona, a 22,5 posto putem Interneta.




Ostali čimbenici koji potiču nasilje

Istraživanja pokazuju da nasilje nad mladima generira nasilje među mladima. Mladi nasilnici se „regrutiraju“ iz obitelji gdje su bili izloženim različitim vrstama nasilja. S druge strane, istraživanja ukazuju na to da je kod mladih zapažen sindrom poremećaja u ponašanju koji je povezan s karakteristikama modernog društva: narušeni obiteljski odnosi, odnosi s vršnjacima, osamljivanje, maltretiranje, zlostavljanje, agresija, delinkventno ponašanje, destruktivni stavovi i dr. Razloge eskalacije nasilja treba nalaziti i u epidemiji indiferentnih i popustljivih roditelja. Posljedice toga su „fast food’ obitelji u kojima članovi obitelji žive jedni pored drugih, ne komunicirajući međusobno.

Nasilničkom ponašanju doprinose i/ili potenciraju: blage kazne za nasilničko ponašanje adolescenata, a osobito «recidivista» – nasilnika; trendovi noćnih izlazaka djece i mladih; tolerancija nasilničkog ponašanja navijačkih skupina; supkulturne i alternativne skupine s elementima nasilja; anarhistički pokreti u funkciji negiranja svih autoriteta; sukobi kontrakulturnih skupina mladih (punkeri, reperi, skeanheadsi, navijačke skupine i dr.); vršnjački utjecaji (biti cool i slušati hard rock, ići na «ludi» party, itd.) u kojima je sve predodređeno identificiranju s grupom a ne (i) razvoju osobnosti; rat i tranzicija; neuspjeh u školi; kriza identiteta u pubertetskom odnosno adolescentskom razdoblju…

Druge uzroke eskalacije nasilja kod djece i mladih treba tražiti i u neadekvatnom odgovoru sustava odgoja i obrazovanja te socijalne skrbi, osobito u nedostatnim stručnom potencijalu za rad s djecom s poremećajima u ponašanju. Sve brojniji su primjeri kada nastavnici gube svoj autoritet, podilaze učenicima, postavljaju kriterije koji su sve „niži“, pravila koja nisu jasna, čvrsta, ujednačena i dosljedna. Sve je veća odgojna atrofija škole. Problem su i (prenatrpane) škole koje rade u više smjena. Sadašnje pedagoške mjere, odnose se isključivo na problematične učenike… Što nam je raditi? Na ovom Portalu sam u kolumni „Mi je ugušilo ja na svim nivoima obrazovanja“ detaljno opisao poticajne preventivne programe, a sada bih istaknuo samo jedan poticajan i učinkovit prijedlog za sve škole RH… Mišljenja sam da bi svaka škola trebala bi imati akcijski plan za svakog učenika kod promicanja prosocijalnih vrijednosti i slobodnovremenskih aktivnosti. Predlažem da svaka škola jednom godišnje promovira i nagradi „najprijatelja“, kojega su sami učenici odabrali kod njegova altruističkog i empatičnog ponašanja.

Autor:Zlatko Miliša
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.