PREDSTAVA JE GOTOVA I ZAVJESA SPUŠTENA San o švicarskoj uređenosti pretvorit će se u susjednu varijantu demokracije

Ništa u Hrvatskoj ne može urazumiti politički milje pomno sastavljan od osrednjih političkih sljedbenika i usmjeriti njihovo djelovanje prema istinskim hrvatskim potrebama, niti promijeniti mnogo godina stvaranu predodžbu o pravovjernosti bipolarne vladavine. Uigranost je pritom uvjeravanja s vladajućih političkih pozornica i pratećih stalnih i vječnih analitički jednako osrednjih te svjesno i planski nametnutih gurua o opasnostima s lijevog i desnog opozicijskog krila navještaja potrebnih promjena nepromjenjiva konstanta već dugih dvadeset godina. Moć je usmjeravanja i uvjeravanja potrebe nastavka vladanja poprimila dogmatsku varijantu pa se biračka i posebno glasačka populacija polako i sigurno pretvarala u sljedbu, s dominantnim potrebama izbornog nekažnjavanja političkih nebeskih i nedodirljivih visina. Ne radi se tu više o umoru od političke stranačko/partijske prosječnosti, nego primarno o izgubljenosti sljedbe bez povoca i javno usađenom strahu od bilo kakvih promjena, a posebno od promjena utemeljenih na nacionalnim potrebama.

Sve je na ovim izborima djelovalo poput predstave u otežanim uvjetima, pa pomalo i prijetnje od virusnih novih valova, i umjesto festivala demokracije i slobode izražavanja s puno osmijeha, Hrvatska je dobila novu dimenziju političke dominacije s dodatnim javnim tumačenjima nove pravovjernosti, čiji su uspjesi pretvoreni u vjerovanja i ugrađeni u svijest glasačkih izlaznika bez imalo parametarske egzaktnosti. Obično bi samoproglašeni javni mudraci s prevladavajućom osjećajnom analitikom iz vizijskih kutija konstatirali kako je hrvatski narod to i zaslužio. Pomalo se ta kazna pretvara u usud poput povijesnih napuštanja zemlje i vječnog sna o povratku koji se na kraju nikad ne događa ili se događa samo u vjerovanjima, pjesmama i snovima koji nikad ne prestaju.

Maske na licima

Ponovno je spuštena zavjesa nakon pomno režirane predstave, dok se publika razišla u socijalnoj distanci i s maskama na licu, nit sama ne vjerujući nakon svega u najavljivane predizborne cvjetne livade pred njima. Sutrašnja će buđenja u novom radnom danu i tjednu biti njihov nastavak borbe s političkom ostavštinom, dok će istovremeno iza spuštene zavjese svirati muzika, prevladavati razdraganost novom usmjerenom pobjedom i spoznajom kako će se veliki broj pobjednika polako i sigurno, po nedavnom Carlinom izričaju, pretvarati u fotelje bez životnog smisla za ostale.

Neće nam bitno pomoći ni nove političke postizborne najave niti sterilna tumačenja komunikacijskih gurua, a još manje ponavljanja o novom smjeru s istim ljudima koji su, eto, konačno nakon nove pobjede shvatili kako je hrvatska stvarnost u europskim okvirima i mjerilima ponovno prizemljena. Političko upravljanje gospodarskim i financijskim procesima, odnosima i zakonitostima dobilo je novu potvrdu, izbor prosječnih ravnatelja resornom problematikom iz političkog sljedbeničkog miljea dozvolu za nastavak, otklon od strateških nacionalnih interesa vezanih uz demografski nestanak i povezivanje s iseljeništvom postaje normalnost, a odlazak mladih iz zemlje i prirodni nestanak ostaje logičan slijed.

Ipak, sve je to moguće izdići iznad političke sebičnosti i konačno Hrvatskoj pokazati pravu namjeru formiranjem izvršne vlasti kojoj politička dominacija neće biti primarnost, u kojoj će političke različitosti postati prednost, koja će se postavljati po univerzalnim vrijednosnim kriterijima, koja će prihvaćati hrvatsku realnost i potrebu i koja će konačno donijeti strateški razvojni nacionalni program i provoditi ga s najboljima koje Hrvatska ima. Nije to složenost razine razbijanja atoma i puta u svemir kad se želi postupati u korist hrvatske budućnosti i mladih generacija koje dolaze i ostaju ovdje. Pobjednici to mogu pokazati i konačno su dužni svima onima koji su im u najtežim ratnim uvjetima i omogućili da to postanu.

Let iznad oblaka

Neovisno o očekivanjima, potrebama za promjenama, brojnom ulasku mladih generacija u izbornu dob i još brojnijim odlascima starih i starijih iz iste, hrvatska se realnost treba prihvatiti, uvažavati i mijenjati nabolje. Privid potvrde nastavka istog smjera dobiven izbornim rezultatima i vjerojatni nastavak virusne krize, očekivano intenziviranje iseljavanja, sigurni nastavak izumiranja uz spuštenu zavjesu i let iznad oblaka zadovoljstvo će ostaviti samo pozicijskim lovcima. Predstava koju je hrvatska politička stranačko/partijska vojska poprilično uigrala, neovisno o svim dosadašnjim odlascima, nestancima i racionalnim, dobronamjernim i egzaktno utemeljenim ukazivanjima.

Pretvaranje izborne pobjede u zadovoljstvo i dokazivanje vladanja nad zemljom u demografskom nestajanju (slomu, destrukciji…), zemljom odvojenom od svojeg bogatstva u iseljeništvu, zemljom pri ili na europskom dnu, zemljom s trendovima koje svi prelaze i zemljom s posebnim prostornim i ljudskim bogatstvom bez nacionalnog idealizma neće donijeti toliko potrebnu društvenu, gospodarsku i svaku drugu uređenost.

Razmatrajući sve apsolutne izborne brojke i rezultirajuće relativne odnose među listama i pojedincima u odnosu na biračku i ukupnu hrvatsku populaciju mogu se jasno uočiti trendovi i iz njih povući zakonitosti, no uzimajući u obzir cijeli izborni sustav, ustroj stranaka, platformi, udruživanja i slično i naročito ustaljenu praksu političkog djelovanja, postalo je jasno kako su se stvorili uvjeti (neovisno o autorskim i inim preferencijama) za potpunu odgovornost pobjednika prema ključnim, strateškim i nezaobilaznim pitanjima suvremene Hrvatske.

Gorka stvarnost

Ovim je izborima stvorena pretpostavka iskoraka iz podulje hrvatske podijeljenosti, izlaska iz trgovinske političke dominacije, podizanja iz osrednjosti i napuštanja obrasca vladanja stranačkom vojskom bez univerzalnih kriterija, inače Hrvatskoj potrebnih više nego ikad. Dužnost je to izbornih pobjednika prema hrvatskom puku koji je stoički podnosio osrednjost, stajanje na mjestu, odlaske mladosti pa i u ovim izborima usiljenost osmijeha, prozirnost obećanja i usputne likove s jedino naglašenom navikom udivljenosti prema političkom vrhu.

Doživljaj svijeta oko sebe ili bolje reći svijeta ispod oblaka ili s druge strane rijeke kao mirisnih i cvjetnih polja prema svojim kriterijima, osjećajima i doživljajima iz ushićenog okruženja malo će toga pomaknuti iz iluzije dobrote vladanja prema potrebama iz hrvatske stvarnosti. Glasačko im je tijelo ponudilo priliku ključnog iskoraka i spuštanja u svakodnevicu razumljivu velikom dijelu hrvatske populacije i naročito djelovanja u interesu i prema potrebi iste. Nije to teško razumjeti niti je teško uz ovakvu izbornu potvrdu prihvatiti dobivenu ulogu. Naravno, ako se želi i ako u pitanju ponovo neće biti anacionalni i izvanhrvatski interesi.

Zato je sintagma izgovorena i napisana prije izbora “ključne su sljedeće četiri godine” poprimila posebno značenje, čiji će test biti već prva imenovanja na pozicije s kojih je moguće usmjeravati Hrvatsku prema uređenom društvu i prostoru. Osrednjost i politička zbrinutost ostavit će Hrvatsku u iluziji dobrote za sve u zatvorenom političkom krugu sljedbenika, a samo snaga, čvrstina, osobnost, idealizam, odgovornost, obrazovanost, spoznaja, identitetska usmjerenost, dokazanost izvan političkih okvira i prihvaćanje stvarnosti mogu Hrvatskoj vratiti razvojna očekivanja sukladna nacionalnim potrebama i ukupnoj uređenosti hrvatskog društva i prostora. Negacija tih potreba ili pak političko saniranje javne percepcije uslužnim komunikacijama u funkciji ostanka na vlasti, u sljedeće će “četiri ključne godine” hrvatski san o švicarskoj uređenosti pretvoriti u istočnu susjednu varijantu demokracije, nimalo različite od prošlih razdoblja.

Posebni izazovi

Političke različitosti u posebnim su virusnim, gospodarskim, demografskim, migracijskim i sličnim izazovima manje bitne od načina upravljanja zemljom i ukupnom hrvatskom populacijom. Nitko ih više racionalan neće moći negirati niti pokušavati razriješiti po dosadašnjim obrascima, a zadovoljstvo pobjede i nastavka vladanja može, uz jasno izraženu želju i razumijevanje stvarnosti, usmjeriti Hrvatsku prema poželjnom smjeru i prema očekivanjima svih onih ispod oblaka. Uređenost hrvatskog društva i prostora ne može uključivati samo gospodarski uzlet i financijsku stabilnost jer to ionako imaju gospodarski, društveno i politički razvijene europske zemlje poželjnog useljavanja, već pomak cijelog sustava prema vjerovanju u budućnost u Hrvatskoj.

– Treba prihvatiti kako su izborne jedinice po kojima su provedeni ovi izbori nezakonite (puno smo puta to već prema odstupanju od prosječnog broja stanovnika po izbornoj jedinici egzaktno dokazivali) te u skladu s time provesti promjene i usklađivanja.
– Treba nastojati prenijeti biranje na glasačku populaciju umjesto biranja unutar stranaka, kako bi se tehničko zaokruživanje na izborima svelo na minimum.
– Izborni sustav treba postaviti prema broju zastupnika kako bi u jednakoj mjeri odražavao demografski potencijal.
– Posebno treba usmjeriti političko djelovanje prema nacionalnom razvojnom konceptu koji bi uključivao cijeli hrvatski državni prostor i ukupnu hrvatsku populaciju “ma gdje bila”.
– Poticajne modele treba razlikovati po područjima, djelatnostima i obiteljima i u njih ugraditi porezne različitosti.
– Čekajući strane investicije, treba investicijski iskorak napraviti prema snazi hrvatskog iseljeništva.
– Prihvatiti kako je demografski opstanak i povezivanje s hrvatskim iseljeništvom strateška razina promišljanja i odlučivanja.
– Usmjeriti političko djelovanje prema stručno-znanstvenim procjenama na temeljne djelatnosti na kojima počiva hrvatsko društvo.
– Deblokirati vlastite građane i omogućiti im da dodatnim aktivnostima mogu sanirati osobne i društvene propuste.
– Upravljati zemljom s najboljima koje Hrvatska ima u ime svih i naročito onih koji dolaze.

MOŽE LI SRBIN BITI POTPRESJEDNIK VLADE? U ovoj suradnji, Plenković bi mogao zaraditi barem ‘dvije longete’