fbpx

Potpuno slomljena i pravosudna sastavnica suverenosti RH

Autor: Josip Jurčević

Najveća i najstrašnija je novost Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda što je ozakonjeno da državni odvjetnik, na temelju dokaza pribavljenih od međunarodnog sudišta, 'može pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj podići optužnicu bez provođenja istrage i suglasnosti istražnog suca'.

Od sada optužnice i bez istrage

Haška mreža tiho, marljivo i bez prekida radi svoj posao razaranje hrvatske budućnosti. Nije bilo ni najmanjeg zastoja čak niti u vrijeme javne strepnje iščekivanja prvostupanjske presude trojici hrvatskih generala. Nije bilo zastoja sustavnog tihog rada Haške mreže ni u danima javnih prosvjeda poslije izricanja haške presude, niti tijekom obilježavanja dvadesete obljetnice pokolja 13 hrvatskih redarstvanika u Borovom Selu, kada je obznanjeno da je dovršena istraga protiv 5-6 odgovornih, iako postoje brojni dokazi i svjedoci da je u tom pokolju ali i drugim organiziranim ratnim zločinima u Borovu Selu izravno sudjelovalo nekoliko stotina osoba, a brojne od njih uživaju u državnim institucijama RH.

Prije desetak dana Hrvatski sabor je bezbučno i po hitnom postupku usvojio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Inače, ovaj osnovni Zakon je donesen u listopadu 2003. g., a njime je detaljnije regulirana ovisnost Republike Hrvatske o Međunarodnom kaznenom sudu (stalnim) i drugim međunarodnim kaznenim sudovima, uključujući i ad hoc (nestalni) Međunarodni kazneni sud za prostor bivše Jugoslavije (MKSJ) ili Haški tribunal.


U sadašnjim izmjenama i dopunama najveća i najstrašnija je novost što je ozakonjeno da državni odvjetnik, na temelju dokaza pribavljenih od međunarodnog sudišta, „može pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj podići optužnicu bez provođenja istrage i suglasnosti istražnog suca.“

Na taj je način praktično ozakonjeno da se hrvatski građani, prvenstveno hrvatski branitelji, i formalnopravno nalaze izvan zakona, te da će u narednom razdoblju usljediti još brža i masovnija prijeka suđenja u Hrvatskoj. Ova ozakonjena diskriminacija hrvatskih građana je civilizacijski presedan koji je izravno protivan članku 1 i članku 2 Opće deklaracije o pravima čovjeka, koju je usvojio UN davne 1948. godine.

Prisjetimo se, u članku 1. je određeno: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.“ U članku 2 je određeno: „Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodnosno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj.“

Kraj hrvatske pravosudne suverenosti

Sada napokon nema ni formalnopravne sumnje da je svaki pojedini hrvatski građanin izvan (ispod) svih ovih kategorija.

Dakle, praktični scenarij je sljedeći: iz Haga će stizati dokazi protiv hrvatskih građana, a dokaze su uglavnom prikupljale srbijanske institucije u Srbiji (npr. Savo Štrbac) i Hrvatskoj (npr. HaHaO). Na temelju takvih dokaza državno odvjetništo RH (na čelu s haški dokazanim M. Bajićem) podizati će optužnice bez istrage i bez suglasnosti istražnog suca.




Potom će presude donositi sudska vijeća u četiri specijalizirana suda (u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku) koja su dresirana od Haške mreže, i koja su se već istakla brojnim presudama u kojima se smatra dokazanim da su hrvatski branitelji ratni zločinci jer su rušili ustavni poredak bivše Jugoslavije, ili su osuđeni kao ratni zločinci jer su bili dio Hrvatske vojske i policije (tj. hrvatske države) koja je – prema tim sramotnim presudama – napala Republiku Srpsku Krajinu.

Kako čitatelji kolumne ne bi pomislili da se ovdje radi o neutemeljenim predviđanjima, treba naglasiti da se u službenom obrazloženju Izmjena i dopuna Zakona doslovno navodi „ da se predviđa da će državna odvjetništva koja su nadležna za postupanje pred četiri specijalizirana suda biti opterećena ovim predmetima“.

Isto tako u službenim objašnjenjima je navedeno da se oblikovanje Prijedloga izmjena i dopuna Zakona događalo i na „tehničkim konzultacijama s Europskom Komisijom u vezi poglavlja 23. održanima 29. i 30. ožujka 2011.“ Vlada RH je – zbog „osobito opravdanih državnih razloga“ uputila Prijedlog izmjena Zakona u hitnu proceduru jer je „predložena izmjena jedan od uvjeta za zatvaranje pregovora u poglavlju 23. Pravosuđe i temeljna prava.“




Prijedlog izmjena Zakona je Vlada RH (s potpisom Jadranke Kosor) uputila Hrvatskom saboru 14. 04. 2011., dakle, samo dan uoči izricanja haških presuda, s kojima je državni vrh navodno bio „iznenađen i šokiran“. Tri tjedna kasnije „iznenađena i šokirana“ svita vladajućih dovršila je svoj posao bezbučnim i hitnim usvajanjem predloženog.

U međuvremenu je male hrvatske vladajuće životinjice, mašući s preventivnim odgojnim štapom posjetio Glavni haški tužitelj Serge Brammertz, a uskoro potom je s nekoliko zainteresiranih europskih adresa stigla i uobičajena pošiljka mrkvica verbalne pohvale, što je silno razveselilo hrvatske životinjice koje su s tim mrkvicama radosno mahale gladnim, šokiranom i iznenađenim hrvatskim građanima.

Tako je formalno potpuno slomljena i pravosudna sastavnica suverenosti RH jer je – nakon protuustavnog Ustavnog zakona o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom (1996. g.) i Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu … (2003. g.) – navedenim izmjenama Zakona iz 2003. g., u RH ozakonjeno podizanje optužnica na temelju međunarodnih naloga i bez ikakve istrage ili suglasnosti istražnog sustava u Hrvatskoj. Sve to se događa pod različitim izravnim i posrednim protupravnim međunarodnim pritiscima i prijetnjama na koje su protupravno i izdajnički pristajale sve ključne državne institucije RH.

Na taj način se bezbučno događa i najteža diskriminacija međunarodno priznate države RH, što je protivno mnogobrojnim međunarodnim formalnopravnim dokumentima, uključujući i Deklaraciju o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, koja je 1970. g. usvojena u Općoj skupštini UN-a.

Prisjetimo se, u ovoj Deklaraciji je, sukladno točki 7. članka 2 Povelje UN-a („Ništa u ovoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene da se miješaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju u u nutarnje nadležnost države“) navedeno i sljedeće Načelo:

„Nijedna država niti grupa država nema pravo iz bilo kojeg razloga intervenirati, neposredno ili posredno u unutarnje ili vanjske poslove neke druge države … Nijedna država ne može poduzeti, niti poticati poduzimanje ekonomskih, političkih i drugih mjera, kojima bi prisilno dsovela neku drugu državu u odnos potčinjenosti … Svaka država ima neotuđivo pravo da bira svoj politički, ekonomski, društveni i kulturni sustav bez miješanja, u bilo kojem obliku, od strane neke druge države.“

Tko je tu, i do kada, šokiran i iznenađen, te lud i zbunjen?

Autor:Josip Jurčević
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.