fbpx
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

POPIS STANOVNIŠTVA KAO POLITIČKI IZAZOV U Jugoslaviji pokriće za velike drame, danas alat za skrivanje državničkog neuspjeha

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Popisi su stanovništva u Hrvatskoj uvijek bili poseban politički izazov, bila Hrvatska u zajednicama (jugoslavenskoj totalitarnoj ili europskoj formalno naprednoj) ili u uvjetnoj samostalnosti, u sklopu koje su vrlo često neovisnost i slične forme s nacionalnog političko-diplomatskog izvršnog vrha proglašavane nemjerljivim uspjesima. Samostalnost se i neovisnost ne postižu retoričkim javnim usmjeravanjem općeg dojma niti osobnim poveznicama s drugima u bližem i širem europskom okruženju, već isključivo i primarno u postupanjima, odlučivanjima i provedbama u razvojnom interesu hrvatske državne i ukupne populacije.

Potvrde takvog političkog i diplomatskog djelovanja jesu socijalni, financijski, ekonomski, demografski, obrazovni i ini pokazatelji na regionalnoj i europskoj ljestvici mjerljivosti i uspješnosti. Egzaktni pokazatelji po svim navedenim kategorijama nacionalne i europske službene statistike neosporno i bez imalo sumnji potvrđuju prikovanost za europsko dno, razvojnu stagnaciju i upitnu socijalnu izdrživost hrvatske domicilne populacije, a time i upitnost političko-diplomatskog unionističkog i bilateralnog djelovanja u nacionalnom razvojnom interesu.

Dodajući svemu navedenom povijesno političko nasljeđe iz prošle prostorne, društvene i političke zajednice i gotovo nikakvo distanciranje pri suočavanju s prošlošću s nasljednim kadrovima, postupanjima i političkim uvjerenjima iz tog razdoblja te posebno ugradnju u sve to trgovinskog i “koalicionog” partnerstva pri političkom vladanju Hrvatskom, jasno je kako nadolazeći popis stanovništva i kreiranje nacionalne demografske revitalizacijske strategije na temelju silno plaćene i simplificirane ukupne, postaju blago rečeno politički izazov. Ništa novo, rekli bi upućeniji, u zemlji nasljedne vladavine, urušenih društvenih vrijednosti, političkog diktata nad svime, stranačko/partijskih vojski u svim društvenim porama, interesne isključivosti, pozicijske osrednjosti i političko-diplomatske uzdignutosti iznad realnosti.

Vidljive posljedice  

Nisu to bile slučajnosti novijeg vremena: popis 1971. i Hrvatsko proljeće, popis 1981. i kosovska drama, popis 1991. i napad na Hrvatsku, popis 2011. i vukovarska dvojezična provedba i popis 2021. i nužnost potvrde “koalicione” važnosti. Uvijek kad je trebalo popisati kakvih nas, koliko i gdje ima, u Hrvatskoj su i u okviru bivše zajednice i sadašnje i u slobodi nastajale najmanje rečeno drame. Posljedice su vidljive svuda oko nas, a u novije vrijeme i diljem razvijenih useljeničkih država.




Popis stanovništva ponajmanje bi trebao biti politički događaj, ali sustavna obaveza uređene države prema svom stanovništvu, potencijalu, planskim osnovama i razvojnoj budućnosti neosporno. Politički je interes za popis stanovništva izražen u predpopisnim vremenima, a prestaje s objavom prvih rezultata popisa po etničkoj pripadnosti, naravno, u Hrvatskoj i dalje nasljedno zvanoj nacionalnoj na potpuno krivim osnovama i krivim političkim premisama. Danas je to u Hrvatskoj posebno naglašeno u “koalicionom” djelovanju i vladanju i političkim pretenzijama lokalnog upravljanja temeljenog na popisnim rezultatima ili potvrđenog rezultatima popisa koji slijedi ove godine.

Prva je godina svakog novog desetljeća 31. 3. u 24 sata ili 1. 4. u 00 sati tzv. kritični moment popisivanja stanovništva i prema statističkim se i demografskim standardima smatra trenutnim presjekom kroz populaciju, za razliku od intervalnog. Virusna je kriza uvjetovala odgađanje popisa stanovništva u brojnim zemljama u dogledno ovogodišnje vrijeme, ali u nekima i za nedefinirani odmak od kritičnog momenta popisivanja. Hrvatska, naravno, nije usvojila odgodu za bolja i očekivana vremena kriznih smirivanja jer su lokalni izbori 16. 5. ove godine i u “koaliciono” su trgovinskom partnerstvu prevažni za novu vukovarsku dramu. Najnovija je popisna potvrda neposredno prije ili poslije lokalnih izbora svega zabilježenoga u popisu stanovništva 2011. godine zato od posebnog političkog značaja za prisvajanje Vukovara.

Glorifikacija politike




Politički su postavljeni kadrovi na čelnim pozicijama Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske u obje opcije vladanja imali dovoljno pripremnog vremena za tehničko ustrojavanje predpopisnih postupaka, definiranje popisnih kategorija, obilježja i zakonskih rješenja, znanstveno i stručno usuglašavanje i sva potrebna dogovaranja kako bi prevažan projekt za plansku i razvojnu budućnost Hrvatske bio uspješan, egzaktan i usporediv. Glorifikacija opće političke uspješnosti i pripremljenosti nije zaobišla ni spomenuti zavod niti sva postupanja vezana uz popis stanovništva 31. 3. 2021. godine, iako se upitnost istog može postaviti po puno osnova.

Politički je okvir popisivanja ostao isti kao i u prethodnom popisu stanovništva i na političkom je čelu cijelog popisnog prevažnog projekta za budućnost Hrvatske (pozicija potpredsjednika Vlade RH) nominalno isti “koalicioni” partner. Prevažna pitanja definiranja obilježja iz popisnice, namjere prebivanja, fiktivnog i posrednog popisivanja i puno još sličnih važnosti iz kojih deriviraju politički postupci, pritisci i traženja u čvrstom su političkom zagrljaju i izvan ozbiljnijeg dosega i znanstvenih mogućnosti profiliranja po međunarodnim znanstvenim standardima.

Malo u takvim okolnostima Hrvatskoj znače europske statističke preporuke, u Hrvatskoj inače prevedene i prihvaćene kao direktive ili odrednice, posebnosti hrvatskih prošlih vremena, iskustva fiktivnog popisivanja u popisu stanovništva 2011. godine i postpopisna politička traženja postupanja temeljena na takvoj fikciji. Najvažnije je u predpopisnim vremenima bilo postaviti politički okvir i zato su sve izjave o uspješnosti priprema za popis intonirane bez ikakvih ozbiljnijih znanstvenih suglasja.

Bitni propusti




Kakva znanost u političkoj trgovini i pozicijskom postavljanju političke osrednjosti i koja pitanja oko probnog popisa stanovništva, znanstvenog popisnog savjeta, nedorečenog zakona o popisu stanovništva, nespojivih kategorija u popisnici ili još bolje izostavljenih, posrednog popisivanja, namjere prebivanja, stalnog stanovništva, fiktivnog popisivanja i slično. Bitnost se određuje prema političkim osjećajima i potrebama i jednostavno ju je pokriti upravljačkim mehanizmima, interesnim i podaničkim kadrovima i neizostavnim znanstvenim prosječnicima uvijek sklonim kompromisima s laganim i jednostavnim  otklonima od znanstvenih zakonitosti i općih hrvatskih razvojnih i planskih potreba.

Malo je kome u znanstvenim krugovima odnosne granske problematike sporno što su u popisu stanovništva 2011. godine učinjeni propusti (slučajni ili planski?) vezani uz stalno stanovništvo, s izravnim političkim refleksijama odmah po objavi prvih rezultata o etničkom sastavu hrvatske populacije. Poseban je primjer Vukovar i sva zbivanja vezana uz njegov etnički sastav, traženje uvođenja dvaju pisama, politička postavljanja i slično. Bilo je i drugih primjera, ali Vukovar je bio i ostao primarni cilj političkog interesa u smislu njegove političke kontrole na temelju fiktivnog stalnog stanovništva, velikim dijelom posredno popisanog i s namjerom prebivanja. Zato i nije usvojen prijedlog da upravo Vukovar bude prvi grad u Hrvatskoj u koji bi se uveo registar stanovništva.

Malo su toga značile preporuke EUROSTAT-a o posebnostima prigraničnih prostora, jasnoći definiranja stalnog stanovništva prema provedenom neradnom dijelu dana u mjestu službenog prebivanja, što izravnijem popisivanju i slične. Iskustva iz prethodnog popisa kao da nisu postojala niti su znanstveno dokazana, a značenja samog popisa za hrvatsku budućnost manje su bila važna od pozicijskog stranačko/partijskog zbrinjavanja i partnerskog “koalicionog” zadovoljavanja.

Uglavnom, predpopis stanovništva nije proveden, a trebao je biti najmanje dvije godine prije popisa, smisleni i funkcionalni registar stanovništva nije ni u tragovima, znanstveno-stručni savjet za popis stanovništva nikad nije formiran, zakon o popisu stanovništva prošao je bez znanstvene suradnje i recenzije, definiranje je popisnice i svih obilježja u njoj neusklađeno s potrebnim obrascima popisivanja, posredno se popisivanje ne smanjuje s najavljenim elektroničkim popisnim prijavama, namjera je prebivanja ostavljena osobnoj izjavi itd.

Iako je moguće po puno posrednih pokazatelja pretpostaviti ukupni broj stalnih stanovnika u svakom naselju (poreznim prijavama, komunalnim davanjima, školskoj djeci i sličnim pokazateljima), nikad se nije dogodilo da se prije popisa objavi ili zatraži znanstvena valorizacija demografskog predpopisnog potencijala. Kao što se nikad nije dogodila službena objava posredno popisanih i popisanih s namjerom prebivanja stalnih stanovnika Hrvatske i svih naselja. Političke pripreme i predpopisni otkloni u vezi s popisom stanovništva uspješno su provedeni, naglašavaju s izvršnog i provedbenog vrha zadovoljnim osmijehom. Uostalom, kao i u svim drugim okolnostima političkog zadovoljstva vladanja Hrvatskom u uvjetima gospodarske, društvene i naročito demografske neizvjesnosti.

Malo pomaka

Namjera prebivanja u Hrvatskoj u godini nakon popisa i veliko posredno popisivanje stalnog stanovništva odgodom se provedbe popisa stanovništva, kao uostalom i sve druge nedoumice, mogu korigirati u novom puštanju zakona o stanovništvu u javnu raspravu i saborsku proceduru. Malo je tu pomaka od ustaljenog postupanja iz prošlih vremena, napuštanja nasljednih navika i jasnoće prema “koalicionim” željama i zahtjevima. Javna je rasprava poželjan oblik potvrđivanja svojih želja jer je u apsolutnoj kontroli prihvaćanja prijedloga sušta suprotnost stručno-znanstvenim prijedlozima, promjenama i traženjima.

Umjesto stručno-znanstvenog tima kakvog imaju bez iznimke sve uređene zemlje koje provode popis stanovništva i koji bi uskladio zakon prema pravnim, razvojnim, pa i svim drugim hrvatskim interesima, puštanje je javne rasprave pokriće djelovanja pod političkom kontrolom i prikrivanje namjere. Iskustva iz popisa stanovništva 2011. i pripremno razdoblje s akterima isključivog političkog promišljanja nastavak namjera jasno potvrđuju.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.