Photo: Patrik Macek/PIXSELL

PLETU LI SE OKO KAROLINE VIDOVIĆ KRIŠTO STARE MREŽE? Spominje se i jedno ime, tragična figura hrvatske desnice!

Autor: Tihomir Dujmović

Djeluje upravo kao prokletstvo, ali uvijek, ponavljam uvijek, kada dođe do kakvog-takvog okupljanja hrvatske desnice, ne prođe puno vremena, a da se neki navodno ideološki bombaš samoubojica pun ideološkog gnjeva, jer je eto Hrvatska opet izdana, javno ne raznese, raznijevši pritom kompletno okupljeno društvo i cijelu ideju. Tek kasnije se upravo redovito ustanovi kako se nije radilo o nikakvoj pravovjernoj ideji, već o staroj špranci gdje su specijalci iz vladajuće stranke opasali dinamitom istog tog bombaša, ali prije toga složivši s njim lukrativni dogovor! Jer, naravno da se nikad ništa spontano nije događalo! Pogotovo se nikad nije radilo o „lošem“ odnosno „dobrom“ hrvatstvu. Hoće li tako biti u slučaju naprasnog odlaska Milana Vrkljana, liječnika za kojeg je sve garancije i političke provjere, pod egidom „u redu je, moj čovjek“ garantirao upravo Miroslav Škoro, vidjet ćemo uskoro.

I on je baš kao i svi prije njega, koji su ideju povezivanja desnice minirali ovakvim bombaškim akcijama, sad bio pun gorčine pa i dr. Vrkljan eto misli da su „društvu potrebne korjenite promjene“ i „da tim promjenama mora biti podređen cjelokupni politički rad“. Što ste s tim rekli? Ništa, naravno! I onda ste naravno „zbog djelovanja na istinskim promjenama“ bili „izloženi različitim pritiscima“! Što ćete ubuduće raditi? „Nastavit ćemo svoje političkog djelovanje, a osnovni politički motiv će biti stvaranje socijalne i pravedne hrvatske države….“.

Super! Znate li nekoga tko želi izgraditi nesocijalnu i nepravednu hrvatsku državu? Pa boljeg pledoajea za neki lukrativni dogovor s aktualnom vlašću kojoj je ovo doista dar sa neba, teško da je moguće zamisliti. Naime, sve što sam stavio pod navodnike, dio je Vrkljanovog oproštajnog pisma od Domovinskog pokreta, odnosno teksta kojeg je medijima poslan jedva koju minutu nakon što na sjednici užeg vrha Domovinskog pokreta on nije bio izabran za šefa kluba zastupnika u Saboru! Jer su njegovi stranački prijatelji iskreno zaključili da ne radi dobro svoj posao. Nagradno pitanje: što mislite, da je Milan Vrkljan bio izabran ponovno za šefa parlamentarnog kluba Domovinskog pokreta, bi li dao onu vehementnu ostavku?

Naime, u trenutku ovakvog rasta Domovinskog pokreta koji je osnovao stotinu podružnica stranke širom Hrvatske, u jasnom trenutku kristaliziranja političke snage koja je spremna razbiti duopol na hrvatskoj političkoj sceni, sada, nasred glavnog hrvatskog političkog trga stoji nitko drugi negoli čovjek osobnog povjerenja šefa te stranke koja je u silovitom naletu popularnosti, jer joj ogranci rastu kao gljive poslije kiše, stoji dakle opasan bombama oko pasa i metaforički kliče, urla hrvatsku inačicu terorističke lozinke: “Plenković je velik!“!

Jer, izaći iz stranke (nakon što nisi potvrđen na mjestu šefa kluba zastupnika… ni sekundu prije ni sekundu kasnije) u trenutku kada se ona penje po svim anketama popularnosti isto je kao kad se neki isilovac raznese usred turističke sezone u, recimo, Nici! On zna da je turističkoj sezoni kraj i da se šteta mjeri u milijardama! Bombaši samoubojice znaju što ih čeka na nebu, mi za sada ne znamo što čeka Milana Vrkljana kad se raziđe dim baruta. No jedno je sigurno, nikome, najmanje Hrvatskoj, još manje „korjenitim promjenama“nikome i ničemu ova akcija ne pomaže osim Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Niti će Vrkljan u nekoj drugoj opciji doista izvesti „korjenite promjene“, niti će Domovinski pokret biti jači nakon tog odlaska, kako to kaže Miroslav Škoro, nego će sav benefit ove predstave pokupiti veliki Meštar. Glavni krupje na hrvatskim političkim kockarskim stolovima!




Hrvatsko zdravstvo ima minus od deset do danas već zacijelo petnaest milijardi kuna, i ako je neka reforma potrebna ovoj zemlji onda je i to odavno – reforma zdravstva. Jednostavno stoga jer bacamo novce u vjetar. Nema zemlje na svijetu koja ima ovako financirano zdravstvo, a odavno smo se uvjerili da nismo najpametniji na svijetu. Za zdravstvo je u Domovinskom pokretu bio zadužen upravo Milan Vrkljan, kao ugledni liječnik koji bi sigurno napravio veću političku karijeru da se nije namjerio na Darka Milinovića. Kako je Milinović uhvatio simpatije najprije Sanadera, a onda i Kosorice, Vrkljanova karijera je bila blokirana. Kad dva Ličanina udare jedan na drugoga, tu pomirenja nema. U tom smislu Vrkljanov novi angažman je bio posve razumljiv, njegova ogorčenost je starijeg datuma i on je zapravo samo čekao priliku.

Miroslav Škoro ga je prihvatio od prvog dana, imao je savršen status u Domovinskom pokretu, dobio je moćnu političku ulogu u Saboru. No, niti je ikada ozbiljno kritizirao svog prijatelja ministra Beroša, niti je ikada predstavio javnosti vlastitu reformu zdravstva koja je dakako bila potpuna negacija načina na koji zdravstvo vodi njegov prijatelj Beroš. Kako se pokazalo da Kujundžić baš ništa nije napravio na reformiranju hrvatskog zdravstva, ta je tema bila upravo idealna za novu političku snagu, ali Vrkljan o tome nikada nije ozbiljnije progovorio. Onoliko ozbiljno koliko bi to nalagala intonacija ljutog HDZ-ovog oponenta!

Vidjet ćemo jesu li u pravu kuloari koji ovu njegovu bombašku akciju pripisuju nekom dogovoru sa Berošem, a neki tvrde, prije sa Kusićem, liječnikom, akademikom, koji je Plenkovićev čelni čovjek u onoj komisiji za ideološke rasprave. Kustić je, naime, jedini čovjek koji o štitnjači zna nešto više od Milana Vrkljana te ih je medicina upravo u tom smislu trajno povezala! Jesu li ga njih dvoje opasali dinamitom i poslali na Markov trg da se raznese te Škori poruči :“Plenkoviće je velik!“, vidjet ćemo ubrzo u novom miješanju karata. Jedno je sigurno, bez kakvog tajnog dogovora sa starim prijateljima iz Vinogradske bolnice, Vrkljan veliku političku karijeru nikad neće napraviti. Jer, ovo što je do sada imao, bio je čisti dar s neba!




S Vrkljanom je otišla i Karolina Vidović Krišto. Sjajna političarka, izvrsna novinarka, iznimno je cijenim. Ona nije otišla tako da je opasana bombama kriknula „Plenković je velik“, ona , siguran sam, nije sklopila nikakav lukrativan dogovor. To nikad i nije bio njen svijet. Karolina je prokleti idealist! U tom vlaku sam se i sam vozio cijeli život. Hrabra je i odlučna kao rijetko tko, neustrašiva. To još nismo vidjeli na političkoj sceni. Ono pak što smo čuli kao razloge odlaska vidim kao dosta tanko objašnjenje. Za njen glavni projekt otvaranja afere Krš-Pađene, Domovinski pokret joj je skupio 30 nužnih glasova, čvrsto je podržavši. Rekli su joj da je bedasto da dva dana prije izbora u vodstvu SDP-a napada Peđu Grbina, jer time neizravno pomaže njegovim oponentima i to im je silno zamjerila.

Mislim da o Domovinskom pokretu možete misliti što god hoćete, ali da su tajni partneri SDP-u, to je mimo svake pameti. Karolini je Domovinski pokret ponudio čak i mjesto potpredsjednika Sabora, to je najviše funkcija koju je stranka uopće dobila u podjeli parlamentarne vlasti, a dali su joj i jedan saborski odbor zbog kojeg je dobila i tajnicu i ured, što su znatne privilegije u oporbenim uvjetima. Osim toga, gurali su pod tepih njenu zajedničku presicu sa Srećkom Sladoljevim i Lidijom Gajski, poznatim protivnicima obveznog cijepljenja što je uistinu bio gaf prvog reda, kao i njene monade oko nošenja maske! Zanimljivo, nakon te presice, upravo je Vrkljan tražio da se Karolinu izbaci iz stranke! Bio je izvan sebe zbog njenog sudjelovanja na toj presici.

Ne volim kuloarska nagađanja, ali se meni prije čini da se oko Karoline pletu stare mreže i da joj se neke od tih mreža sviđaju, jer je uvjerena da je nedovoljno priznata i uopće valorizirana. Dakle i prije parlamentarnih izbora, postojala je ideja da se formira još jedna desna politička snaga, na čelu s Tomislavom Karamarkom, uistinu tragičnom figurom hrvatske desne scene. Pošten i čestit, Karamarko je uistinu prevaren i izigran, a nesumnjivo sposoban za brojne poslove i akcije. Tada se govorilo da bi se trebao udružiti sa Brunom Esih i onime što je ostalo nakon Hasanbegovićevog odlaska iz Neovisih za Hrvatsku, plus nekoliko nezadovoljnika na desnici. Onda se aludiralo na Ružu Tomašić, ali je cijela priča propala jer je Karamarko shvatio da se time drobi novi pokret, a ne dobiva se ništa odnosno pomaže se Plenkovićevom HDZ-u.

Sada je ta slična opcija navodno opet na stolu, ovaj puta sa Karolinom, kao pojačanjem koja bi trebala i preuzeti tu novu političku opciju. S druge strane, njena glavna potpora na terenu bili su neki ključni ljudi u braniteljskom miljeu koji isto tako od nje očekuju da pokrije to područje, opet u ideji, „najbolje sa novom strankom“. Kuloarski, Karolini se dakle nude opcije koje bi je okrunile mjestom čelnice, što ona misli da joj pripada. Ona ima za to kapaciteta i ne dvojim da bi bila sposobna voditi novu desnu stranku. O tome nema spora! Problem je samo u tome što ovo nije Kina i to, što neka nova politička stranka na desnici, nije ništa drugo negoli dodatno usitnjavanje desne političke scene, usitnjavanje koje zahvajujući gospodinu D Hontu, pomaže isključivo HDZ-u i Plenkoviću. Sa svakom novom strankom, desnica je sve dalje od pobjede, a HDZ-u se otvara manevarski prostor da ako bude nužno, ipak uzme kao smokvin list nekoga sa te taštinom silno bogate političke trpeze.




*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.

Autor:Tihomir Dujmović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.