fbpx

Patološka ljubomora siguran je put prema propasti ljubavnog odnosa

Autor: Doc. dr. sc. Zoran Zoričić

'Psihonaut' dr. Zoran Zoričić savjetuje čitatelja kako da se riješi ljubomore i ojača samopouzdanje u cilju očuvanja zdrave i perspektivne ljubavne veze.

Javljam Vam se u nadi da ćete me kojom korisnom rečenicom usmjeriti prema traženju rješenja mog problema ili me uputiti kome tko mi može pomoći, a da to nije 250 kuna za sat vremena razgovora.

Čini mi se da postajem ozbiljan psiho-slučaj. U jako sretnoj sam vezi godinu dana, imam 26, ona 19 god. Oboje smo se izmučili da izgradimo vezu… imam curu bolju nego što sam ikad maštao da ću imati. Planiramo budućnost, vidimo se svaki dan i sretni smo… ipak, događaju mi se neobjašnjive situacije u kojima postajem nesiguran u nju, pomalo i depresivan u nekim trenucima iako za to ne mogu naći opravdan, razuman razlog. U početku veze su mi se takva umna stanja događala svakih nekoliko tjedana periodično. Jednostavno kao napadaj neke nepovjerljivosti, nesigurnosti, osjećaj kao da me mulja ili skriva nešto. Ako je za njega i bilo povoda nekad, to bi nekom normalnom bila sitnica, a meni se događalo da ne mogu zaspati dugo u noć i da sam jako nervozan. Znam da mi tako ne treba biti, ali je. Inače, nisam takav baš nikad, nemam problema s ničime i smatram se psihički potpuno stabilnim, osim u ovoj situaciji…

Sa vremenom su mi ti periodični ispadi polako prestali i to dobrim dijelom zahvaljujući njoj, trudu oko mene i razumijevanju… no nastao je novi problem u trenucima dok nismo zajedno neko duže vrijeme. Zbog posla ponekad odem na put od oko tjedan dana. Prvi put kada sam otišao, imao sam napadaje loših raspoloženja jer mi nije bila blizu. Prestali su odmah čim bih ju vidio kasnije, sami od sebe. Što sam joj bio bliže, oni su bili sve manji. Ona je zbog studija prošle godine bila tjedan dana na putu, a ja sam tokom toga imao stalne ispade. Malo što sam mogao raditi u životu normalno. Kad se vratila, odjednom je sve postalo kako treba. Sada je na studentskoj razmjeni dva tjedna i još je neću vidjeti tjedan dana. Iako se putem interneta stalno čujemo i dopisujemo, te ju nazovem koji put telefonom, svejedno me napada ta nepovjerljivost, ili osjećaj da me mulja ili vara. Stalno ju to i pitam i uvjerava me na sve načine da sam ja jedini dečko u njenom životu. I puna je razumijevanja za te moje ispade bez obzira koliko bili česti i znam da kad bi znala kako, da bi napravila sve da mi pomogne da se ne osjećam na ovaj način, ali ne zna. Kao ni ja uostalom…


Primjerice, sinoć je sve bilo OK, čuli smo se, dopisivali, bila je vani sa ekipom studenata, a i ja sam bio vani, popio par piva, otišao kući, onda smo se opet čuli nakratko i razgovor mi je bio čudan (možda zato jer sam popio) iako nisam znao točno što mi je čudno, samo joj nekako nisam vjerovao i onda mi je kasnije psiha obavila svoje i nisam mogao zaspati od 4 do 8 sati ujutro. Alkohol mi zna još povećati te napadaje. I dogode se uglavnom kad sam sam ili usamljen, doma recimo, a kad imam društvo onda ne jer manje mislim o tome. Problem je i što ne mogu tada ništa drugo raditi, koncetrirati se na svoje obaveze – trebao bih biti sretan, opušten, ne razbijati glavu takvim stvarima, jer imam djevojku kao malo tko, ali dok mi nije u blizini, nisam. Znam da ljudi imaju pravih problema za razliku od mene, npr. bolesni su ili slično, jedan moj rođak ima još 2-3 mjeseca života. Ali ni razmišljanje o tome mi ne pomaže puno nažalost….

Što mogu napraviti, kome se obratiti? Mislim da ću bez razloga za par godina izgubiti svu kosu s glave ovako. A još više se bojim da svojim ponašanjem ne upropastim ovakvu vezu ili ju izgubim.

Zabrinuti mladić

Nema ljubavnog odnosa u kome nema i djelića ljubomore. Ljubomora proizlazi iz naše nesigurnosti, ali, manjim dijelom u partnera, a većim dijelom u sebe. Osjećaj nedovoljnog samopouzdanja i samopoštovanja je u podlozi vlastite nesigurnosti, koju projiciramo samo na partnera. A onda ga ‘davimo’ našim manje ili više opravdanim i neopravdanim sumnjama i optužbama. Upravo ovo naše nesigurno lice najveći je neprijatelj veze, jer nas pokazuje netolerantnim, neinventivnim, nespremnim za kompromis, dakle, bitno drugačijim od one ljepše slike kakvom se želimo prikazati partneru na početku veze.

Često na početku veze uspostavljamo simbiozu sa partnerom, pokušavajući žrtvovati vlastito ‘ja i ona’ za zajedničko ‘mi’. Takvo stanje jest simpatično, donosi emocionalnu gratifikaciju, ali nije dugoročno održivo. Što prije shvatimo da u budućem životu trebamo funcionirati kao ipak odvojene osobnosti, koje međusobno iz emocionalnih i životnih (roditeljskih, materijalnih) razloga pristaju na kompromis, to će nam veza ili brak biti skladniji i podložni manjim trzavicama.

Moj vam je savjet da preispitate navedeno, te ukoliko ne možete pobijediti osjećaj ljubomore, ipak potražite stručnu, psihoterapijsku pomoć. Najpogubnije bi bilo ukoliko biste pokušavajući utažiti svoj osjećaj ljubomore i strepnje, odnosno nezadovoljstva, inzistirali kod partnerice na bitnijoj redukciji njezinih socijalnih težnji i sadržaja. To bi, vjerojatno već i kratkoročno, a sigurno dugoročno, uništilo perspektivu veze. Sam goli odnos (bilo ljubovanje, bilo brak) može još neko vrijeme i egzistirati, ali iskrenog emocionalnog odnosa i ugodnog suživota sigurno neće biti.




Doc. dr. sc. Zoran Zoričić

VIŠE:

S alkoholičarom u braku: Patološka ljubomora, problemi s erekcijom i higijenom




Autor:Doc. dr. sc. Zoran Zoričić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.