fbpx
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL/ilustracija

OVO SE MOŽE USPOREDITI SA ZBIVANJIMA IZ 90-IH! Upozorenje našeg znanstvenika: Tko može biti ravnodušan na hrvatski potop?

Autor: Stjepan Šterc

Kraj je kolovoza, sunce nema više svoju ljetnu visinu i bistrinu, topline polako nestaju oko nas, kiše sve učestalije najavljuju jesen, jutarnje su svježine postale svakodnevica, a ljetni ugođaji draga prisjećanja. Uvijek odlazak ljeta budi sjetna raspoloženja prema osjećaju slobode u prostoru i vremenu, tamo negdje na posebnoj istočnoj jadranskoj obali i njezinu (našem) otočju nestvarnih oblika, sadržaja, mirisa, zvukova, boja i osjećaja posebnih vrijednosti. Hrvatska ljeti u smiraju domaćih političkih zbivanja pokazuje svoju ljepotu i prostornu vrijednost Europi i svijetu, ali i velikim svjetskim političkim, sportskim, filmskim, umjetničkim, financijskim, gospodarskim, znanstvenim i inim facama.

Obalno i otočno bogatstvo, plavetnilo mora i neba, sigurnost i osjećaj slobode u ovim nemirnim globalnim virusnim, političkim, ratnim, potresnim, ekonomskim i financijskim vremenima i općenito spoznaja o blizini, dostupnosti i posebnosti postaju sve više hrvatska nova stvarnost, koju u ljetnom ugođaju topline ne mogu poremetiti ni trgovinsko-politička hrvatska zbivanja opterećena silnim potrebama vladanja i dokazivanja važnosti. Ljetna je Hrvatska slika kakvu bi željeli gledati cijelo vrijeme, a ljetni bi politički smiraj trebao biti obrazac potiskivanja političke dominacije nad svime i u ostalom dijelu godine. No vrijeme nikad ne može stati i neumitni je dolazak jeseni realizam koji nam na javnu scenu s jeseni uvijek istom snagom, programiranošću i potrebom izvršnog vladanja potiskuje usvojene ljetne osjećaje slobode u prostoru i vremenu.

Jesenski nokturno

Hrvatski je jesenski nokturno poput malog lirskog djela s pretežitim sanjarskim motivima i noćnim uprizorenjima ili poput noćnih molitvi kojima se najavljuju nova jutra s novim nadama, željama i planovima. Ljetni se odmak od hrvatske stvarnosti već s prvim kišama, jutarnjim i večernjim svježinama i trgovinsko-političkim djelovanjima vrlo brzo poništava pa je povrat u hrvatsku društvenu, političku, socijalnu, gospodarsku, financijsku, ovršnu i svaku drugu realnost i blokiranost nalik na naglo buđenje uslijed nemira. Posebnu ulogu u tom buđenju iz ljetnog zamišljaja i osjećaja imaju uslužno novinarstvo, znanstvena apologija i stranačko/partijska vojska koju od apsolutne uslužnosti ne može odvojiti čak ni ljetni osjećaj slobode.

Povratak u hrvatsku stvarnost s jeseni velikom brzinom praćen kraćim danima i duljim noćima, početkom nove školske godine sa sve manje đaka, škola i učitelja, novim odlascima hrvatske mladosti, novim i sve brojnijim dolascima drugih umjesto nje i novim/starim osjećajima socijalne, gospodarske, financijske, radne i općenito životne nesigurnosti za najveći dio hrvatskog puka izvan zatvorenog političkog kruga. Jesenski je nokturno u svojoj osnovi žal za ljetnim ugođajem odmaka od hrvatske svakodnevne stvarnosti i svih onih tijekom ljeta zaboravljenih nezadovoljstava i doživljaja ljetnih toplina i sloboda.

Političko-diplomatski ljetni smiraj nakratko je zaustavio i trgovinsko djelovanje uvijek zamatano u celofan poput cvjetnog aranžmana male trajnosti nakon rezanja i bez zalijevanja, inače nazvano europski modernizam, europske vrijednosti, građanski aktivizam, širina djelovanja, otvorenost granica, beskrajnost sloboda i ljudskih prava, potreba tržišta rada i sličnim terminološkim mimikrijama ili oponašanjima u funkciji opravdanosti političkog djelovanja. Uvijek se to u Hrvatskoj čini kad treba djelovati protiv hrvatskih strateških nacionalnih interesa i pokazati širinu europeizma neovisno o posljedicama za hrvatsko društvo i prostor.

Nastavak nestajanja

Uigrani je to mehanizam anacionalnog postupanja s nasljednim političko-diplomatskim manirama pri zamjeni jednog izgubljenog prostornog okvira bivše zajednice drugim širim europskim. Jesenski su i demografski nokturno pritom očekivani rezultati koji ne mogu remetiti potrebu anacionalnog planiranja i postupanja nikakvim egzaktnim znanstvenim i statističkim parametrima, dok je trgovinskog političko-diplomatskog saveza. Naravno složenog u interesu demokratske Hrvatske i stalne potrebe njezina nošenja svih tereta prošlosti, pa čak i ove naše najnovije nakon početka devedesetih prošlog stoljeća.

Kakvo značenje uopće ima egzaktno mjerenje demografskog nestanka od npr. ulaska Hrvatske u formalno okrilje Europske unije 2013. godine za ikoga u trgovinskom političko-diplomatskom savezu izvršne vladavine nad Hrvatskom? Kad se ova demografska destrukcija uvijek može uspoređivati s događanjima u devedesetima prošlog stoljeća i naročito zbivanjima tijekom i nakon vojno-redarstvenih akcija oslobađanja hrvatskog teritorija Bljesak i Oluja, neovisno o uzročnim čimbenicima agresije na Hrvatsku, prvostupanjskim oslobađanjima hrvatskih generala i Hrvatske u cjelini od optužbi po etničkom čišćenju u Haagu i neospornih egzaktnih znanstvenih dokazivanja i potvrđivanja razloga i posljedica vojnih napada na Hrvatsku. Političko-trgovinskom izvršnom upravljačkom savezu ni uzroci ni posljedice nemaju posebno značenje, kao uostalom ni demografske negativnosti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Tko može biti indiferentan na hrvatski demografski potop u slobodi? Pitanje na koje se odgovor zna unaprijed i koji jasno oslikava današnji hrvatski europski modernizam podveden pod anacionalno ili jednostavnije protuhrvatsko djelovanje. Mali samo egzaktni podsjetnik cijene novog hrvatskog modernizma u formi političkog diktata nad hrvatskim nacionalnim potrebama i istinama, u političkom savezu na trgovinskoj osnovi kojim se demografska destrukcija Hrvatske uvijek može uspoređivati i opravdavati s agresijskim učincima, stradavanjima i odlascima.




Politička mirnoća

  1. Hrvatska je od ulaska u Europsku uniju samo prirodnim putem (više umrlih, nego rođenih) od 1. srpnja 2013. do 1. srpnja 2021. godine izgubila čak 129.347 osoba!
  2. Hrvatsku je nakon ulaska u Europsku uniju napustilo iseljavanjem u istom razdoblju više od 260.000 osoba! Potvrda toga su službeni podaci o iseljavanju Državnog zavoda za statistiku na godišnjoj razini u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2020. godine – ukupno se iselilo 263.268 osoba.
  3. Ukupni su gubici hrvatske domicilne populacije u europskoj slobodi, širini, demokraciji, otvorenosti, građanskoj i političkoj uslužnosti i saveznoj trgovinskoj usklađenosti nakon 1. srpnja 2013. godine do sredine ove 2021. nevjerojatnih gotovo 400.000 osoba! Samo po službenim podacima o iseljavanju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, dok bi prema podacima njemačkog DESTSTIS-a i europskog EUROSTAT-a mogli iznositi i više od 450.000 osoba!
  4. Ozbiljnije zamjene stanovništva ili demografske supstitucije u Hrvatskoj nije bilo sve do 2019. godine, kada je useljavanje bilo gotovo jednako iseljavanju, kao uostalom i 2020. godine. Ukupno je samo u te dvije godine useljeno 71.140 osoba ili 44,6% svih useljenih nakon 2012. godine (u razdoblju od 2013. do 2020. godine ukupno je useljeno 159.429 osoba).
  5. Supstitucija iseljenog, uglavnom mladog i obrazovanog stanovništava i iseljenih obitelji s djecom, stanovništvom pretežito useljavanim zbog potrebe za radnom snagom tek je na početku i nije dio planske i selektivne imigracijske politike kakvu u pravilu provodi gospodarski razvijena Europa prepuna europskih vrijednosti kakvima teži i Hrvatska.
  6. Nastavak bi ovakvih trendova prirodnog pada i migracija u vremenima koja slijede mogao prirodni pad podići i na godišnju razinu -25.000 do -28.000 osoba, iseljavanje na oko 35.000 osoba, a supstituciju na 35.000 – 40.000 osoba. Nije teško izračunati niti zaključiti kakva će biti demografska slika Hrvatske za deset godina. Prirodni nestanak moguć i do 300.000 osoba, a zamjena stanovništva i do 400.000 osoba. Hrvatska naše stvarnosti i njihovih zamišljaja.

Zabrinutost u savezu

Može li ijedna zemlja i bilo koja politika, makar ona bila i savezna temeljena na trgovinskim osnovama, prihvatiti ovakav scenarij mirnoćom opravdavanom europskim postignućima? Teško je i zamisliti. Zabrinutosti nad demografskom destrukcijom Hrvatske dakle nema, ali ima zato velike i stalne zabrinutosti zbog uglavnom samo njima vidljivim vječnim hrvatskim posezanjima za prošlošću udaljenijom od Domovinskog rata (nećemo sad ulaziti u terminološku zabludu vezanu za agresiju na Hrvatsku). Svaki se, ali baš svaki nacionalni razvojni koncept uvijek podvodi pod povratak u prošlost prije agresije na Hrvatsku, a marginalne se pojave temeljene samo na simbolizmu i retorici pripisuju ukupnoj hrvatskoj populaciji. Ma gdje bila, kako bi rekao legendarni voditelj HRT-a pri pozdravu svim hrvatskim braniteljima u vrijeme agresije na Hrvatsku.

Slično vrijedi i za sve hrvatske javne osobe s neospornim hrvatskim identitetom, koje su uvijek iz savezne i posebno financirane iz proračuna ustanove napadane po istoj osnovi. Zabrinutost je u trgovinskom savezu svjesno i planski podizana na hrvatsku javnu društvenu i političku scenu uvijek s istim ciljevima i zadacima – učiniti Hrvatsku pokornom i odgovornom za sve što “koaliciono” partnerstvo misli i čime bi amortizirali zbivanja vezana za vojnu agresiju na Hrvatsku. Koliko god se u sklopljenom izvršnom partnerstvu, uvjetno rečeno formalno hrvatska strana trudi stajati na temeljima stvaranja hrvatske države i njezinu simbolizmu s naglašavanjem europeizma, opći se dojam anacionalnog pokoravanja Hrvatske u hrvatskom puku ne može izbjeći. Trgovinski savez s ovakvim obrascima odnosa prema hrvatskom dostojanstvu i hrvatskim civilizacijskim vrijednostima ipak ostavlja velike tragove. Ne samo demografske.

Autor:Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.